Light spinning na moru

11 min read

PR / Broj 37 / Travanj / 2011.

Ušate su na površini na svega desetak metara od obale, na samom prijelazu oskudnog obalnog svjetla u mrkli mrak. Bacaju se po površini za zalutalim gavunima. Iako se čine nedostižnim, dovoljno je zabaciti malog silikonca i drhtavim pokretima štapa udahnuti mu život. Slijedi eksplozivan potez, dinamična borba puna neizvjesnosti do samog kraja. Da, to je light spinning…

Piše: Tomislav Mirkov

Do unatrag desetak godina varalicama su se na morskoj obali služili gotovo isključivo ribolovci iz unutrašnjosti. Dolaskom na more u sezoni godišnjih odmora pokušavali bi loviti kao na rijekama i jezerima. Nažalost, malobrojni bi uspijevali ostvariti neki kvalitetniji rezultat i to ponajviše zbog relativno slabog poznavanja životnih navika morske lovine. Glavni modeli varalica su bili popularni meppsovi, ponekad i kakav vobler, a o silikoncima nije bilo niti govora. Danas je slika bitno drukčija. Varaličara je na moru svakim danom sve više, a kvaliteta i funkcionalnost njihove oprema ponekad uistinu iznenađuje.

Na rubu kurenta

Spinning ili varaličarenje je ribolovna tehnika u kojoj se povlačenjem umjetnog mamaca ili varalice pokušava isprovocirati riblji napad ili griz. Kao i u svim drugim tehnikama i ovdje postoje dvije osnovne podjele bazirane na veličini korištenih varalica, te grubosti, odnosno, finoći ostalih ribolovnih komponenti. Tako prema osnovnoj podjeli možemo razlikovati klasični spinning i light spinning. I dok je klasični spinning u kojem se koriste krupnije varalice i grublji pribor prikladniji za jesenski ribolov, light spinning je idealna tehnika upravo za ovo proljetno razdoblje. Temperatura mora se na većem dijelu Jadrana podigla na i iznad idealnih 15°C i riba je napokon prišla obali. Gladne od duge zime i ubrzanog metabolizma zbog sve toplijeg mora, one halapljivo gutaju sve što im zadovoljava probuđeni apetit. Hranidbeni lanac je ponovo u punoj funkciji od najplićeg mora do dubokih brakova.

Pa iako se sve čini vrlo jednostavno, uloviti ribu laganim varaličarskim priborom nije svima lako. Negdje je problem u loše odabranom priboru, negdje u nedostatku prakse, a negdje pak u pogrešno odabranoj lokaciji. Naravno, osnovni preduvjet za uspješno varaličarenje je svakako prisustvo ribe. Ako na području koje pretražujemo ribe nema, tad možemo bez ikakvih izgleda za uspjeh izbacivati arsenale i arsenale varalica. Idealna mjesta na kojima vrijedi pokušati loviti su svakako ulazi u luke, riječna ušća te tjesnaci i ‘kanalska ‘uska grla’. Na tim su mjestima kurenti najviše izraženi što je svakako svojevrsna garancija prisustva ribe. Na takvim mjestima uvijek možemo očekivati lukavog brancina, proždrljivog šaruna ili prepredene ušate. Potražiti ih treba na rubu kurenta gdje uvijek čekaju hranu ili neopreznu sitniju ribu ponešenu strujanjem. Brancini se u pravilu nalaze nešto bliže dnu odakle se za plijenom strelovito bacaju prema površini. Šaruni su kao ribe jata uvijek negdje na ‘pola dna’ u neprestanom pokretu, dok su ušate površinski predatori koji svoje prisustvo odaju zapravo tek noću kad se u proganjanju gavuna zalijeću do površine gdje možemo čuti njihovo pljuskanje i udaranje. Lokarde, skuše i iglice periodički navraćaju krstareći neposredno pod površinom.

Lice, palamide i feluni često dolaze vrlo blizu obali, pogotovo ako se u blizini u redovnom postupku istovaruju ili prekrcavaju srdele s plivarica. Naravno, uz te, uvijek se „na viđeno“ u plićem moru mogu varati i sve ostale sitnije grabežljive vrste, poput pirgi, glavoča ili paukova.

Osnovna oprema

Oprema za light spinning nije komplicirana, no neizostavno mora biti pažljivo odabrana i izbalansirana. Štap mora biti lagan, dužine do 240 centimetara s odmaknutim provodnicima, idealno bi bilo s jednostopnima kakvi se koriste na bolognese štapovima. Sam blank bi trebao biti žilav i progresivne akcije te bacanja u rasponu od 1-35 grama. Naravno tako širok raspon akcije teško je naći u jednom štapu pa specijalisti za određene varalice (i njihove težine) te prezentacije koje žele mijenjaju i štap. Unatoč nazivu light, ovom se tehnikom često mogu uloviti i pravi kapitalci. Rola bi trebala biti jednako lagana, spinerska, prijenosnog omjera barem 1:5 s dobro ugođenim mehanizmom za slaganje. Naime, prilikom animiranja varalice za vrijeme sporog namatanja, struna je dobrim dijelom opuštena, što, ukoliko rola namata loše ili osrednje, rezultira zgužvanim ‘gnijezdom’ strune na kalemu role već nakon desetak zabačaja.

Težina role mora biti takva da nakon što ju montiramo na štap, težište kompleta bude na gornjem dijelu stopice role. Oslanjanjem štapa u toj točki na prst, štap s rolom mora zauzeti vodoravan položaj. Ukoliko vrh štapa ‘roni’ tad je štap pretežak ili rola prelagana, odnosno, ako preteže kraj štapa tad je rola preteška. To je jako važan detalj kojeg mnogi spinnerski početnici ne smatraju toliko bitnim. No nakon nekoliko sati neprekidnog spinanja, taj se detalj uvijek pokaže kao jako važan.

U zapjenjenom tragu

Na ulazima u luke zadržava se varaličarima puno zanimljivih vrsta. Rado primaju većinu dobro vođenih varalica, ponajbolje u sumrak i prvi dio noći. No ukoliko je luka frekventna, to je detalj koji neizostavno valja iskoristiti. Naime, prolaskom brodova i trajekata, more ostaje uskovitlano, a u tom zapjenjenom tragu velike ušate, šaruni i brancini halapljivo gutaju sve što im se čini jestivim. Zabacivanje silikonaca u tako uskovitlani trag broda u prolazu rijetko kad prođe bez ribljeg napada.

Upredenica, fluorokarbon i kopča

Struna bi trebala biti mekana, a upredenica malog promjera, s tim da posljednji metar čini fluorokarbonski predvez. Upredenica je potrebna zbog što je moguće direktnijeg kontakta s varalicama koje često gotovo da i nemaju težinu. Problem vezan uz nepredvidivo jake trzaje zakvačene ribe rješava se pravilno ugođenom kočnicom koja će proklizati pri svakom većem opterećenju kao i dovoljno mekom akcijom štapa.

Spoj fluorokarbonskog predveza i osnovne upredenice može se ostvariti s nekoliko čvorova od kojih su najprikladniji Tony Penna knot ili Uni to uni.

Na kraju fluorokarbonskog predveza je praktično postaviti samo kopču. Iako mnogi varaličari postavljaju zogulin s kopčom, u praksi se pokazalo da taj zogulin često ne odrađuje svoj posao. Naime, zbog izostanka konkretne težine pri povlačenju ultralakih varalica koje se često u radu okreću oko svoje osi, unatoč montiranom zogulinu dolazi do sukanja strune. Stoga je puno praktičnije na kraj predveza postaviti samo kopču koja će svoju spojnu ulogu odigrati bez greške, pri čemu svojom težinom neće bitnije utjecati na rad varalice. A odsukavanje strune možete uvijek lako riješiti postavljanjem i bacanjem teže olovnice s kvalitetnim zogulinom. Nakon nekoliko izbačaja uz sporo namatanje struna će se lako odsukati.

Važno je odabrati kopču na koju će se varalice moći lako postavljati i skidati. Naime, neki modeli na završnom dijelu budu savijeni pod kutom koji onemogućuje provlačenje kroz oko ušice.

A za spoj predveza i kopče, čvorovi Clinch i Palomar su definitivno prvi na popisu najpraktičnijih i najnosivijih čvorova.

Problem se često javlja kod korištenja stvarno laganih varalica (1-5 grama) jer upredenica obično pliva na površini i teško je potopiva. U takvim se slučajevima na roli koriste fluorokarbonski najloni. Mogu to biti i vrlo skupi čisti meki fluorocarboni namijenjeni spiningu poput Berkley Vanish ili novi mnogo jeftiniji moderni polimerni najloni koji imaju jezgru od monofila, a izvana su presvučeni fluorocarbonom (Byron Silver Ghost ili Pescatore). Naime fluorocarbon poput spomenutog vanisha dobro tone pa je i lake varalice mnogo lakše potopiti i voditi, nevidljiv je u moru i mnogo se manje uvrće od bilo koje upredenice.

Tvrde varalice

Pri izboru varalica, moramo se rukovoditi s nekoliko bitnih, ako ne i ključnih detalja. Očekivana lovina, prozirnost mora, doba dana i vrsta dna, svakako su u tome temeljne odrednice. Krupniju ribu poput brancina, palamida, lica, lokardi ili feluna možemo uspješno loviti tvrdim voblerima. Njihov teturavi hod rijetko kad treba dodatno animirati. Povremeni jači trzaji vrhom štapa kao i zastajkivanja u povlačenju svakako su poželjni kao dodatna provokacija, a vrlo često radi i vrlo brzi twich (znači brzo namatanje uz stalne trzaje vrhom štapa).

Iako mnogi varaličari preferiraju rad s plivajućim varalicama, najlovnijima su se pokazale suspending inačice. Kod zastajkivanja, što je često okidač za napad pogotovo kod brancina, plivajuće izvedbe izranjaju, a tonuće tonu što neodlučnu ribu zna odbiti.

Kod vrlo prozirnog mora valja birati transparentne varalice s holo-elementima koji će samo naglašavati prisutnost plijena bez istaknutih kontura. Nasuprot tome, kod zamućenog mora valja koristiti oštre kontraste, bijele, kričavo žute ili pink boje.

Zora i sumrak su idealni za light spinning, a boje treba mijenjati u zavisnosti od osvijetljenosti. U ranojutarnjem lovu s podizanjem sunca i jačanjem svjetla treba koristiti sve svjetlije i prozirnije varalice, dok se u večernjem lovu postupa obrnuto.

Ako lovimo na plitkom terenu s pjeskovito ljušturastim dnom, tad se treba držati floating modela uz česta zastajkivanja. Lovina na takvim terenima može biti brancin, ali i lica, dok se pauci vrlo često zalijeću bez imalo oklijevanja.

Konkretan izbor tvrdih varalica bih ograničio na svega nekoliko modela. To je u prvom redu uvijek lovni i nebrojeno puta potvrđeni Yo-zurijev Pinn’s Minnow, za njim u stopu DTD-ov Gavun te Maria varalice s vodećim modelom Princess Maria i to sve u veličini do devet centimetara.

Malo jezičnih zanimljivosti

Light spinning je engleski izraz i doslovno preveden znači lagano varaličarenje. Spinning pak dolazi od spin, što znači vrtnja, okretanje, što nas upućuje na prve korištene varalice čiji se rad bazirao na vrtnji oko vlastite osi. Takve se varalice i danas proizvode i vrlo su lovne. Najpoznatiji spin modeli svih vremena su svakako legendarni leptir Mepp’s i žlica Effzet. Ne smijemo ne spomenuti i popularne Blinkere, žličaste varalice koje su se na našoj obali svojevremeno pojavile zajedno s prvim štapovima i rolama. Koliki je trag ostavio taj zajednički nastup dovoljno govori činjenica da i danas na većem dijelu priobalja kompletirani pribor za ribolov, štap i rolu, mnogi nazivaju blinkerom.

Zanimljivo je da izraz blinker nalazimo i na konjskoj opremi. To je pločasti štitnik koji konjima ograničava vidno polje. Sinonimi su blinders i winkers kombinacijom čega je zapravo iskovan i blinker.

Živi silikonci

U light spinningu silikonske varalice zauzimaju posebno mjesto. Živost koju imaju drhtureći u moru neodoljivo podsjeća na živu ranjenu ribicu pred kojom nestaje svaki oprez i podozrivost predatora. Za razliku od voblera, ove varalice nemaju stabilizator tako da im život udahnjuje isključivo ribolovac. Treperavi trzaji vrhom štapa uz sporo namatanje rezultirat će drhtavim grčevitim gibanjem varalice, što u očima predatora budi interes, a do maloprije beživotan komad silikona pretvara u lak plijen. Ušate i šaruni takvom povlačenju vrlo teško odolijevaju.

Kratka, brza i nagla povlačenja uz povremene stanke, idealna su tehnika povlačenja za lov brancina, ali samo sa silikoncima spljoštenog repa poput svima znane Raglou pješčane jeguljice. Takve varalice i u stankama dok sporo tonu, zahvaljujući svom repu vibriraju i drhte.

Silikonci koji podsjećaju na izduženu kapljicu vode kao i sve crvolike inačice često daju rezultat u kombinaciji sporog drhtavog i brzog pravocrtnog povlačenja.

Silikonce možemo montirati na više načina ali se najlovnijom pokazala klasična montaža kod koje vrh udice ulazi na glavi silikonca, a izlazi na leđima. Ukoliko je varalica deblja može se koristiti i montaža Texas rig kod koje udica prolazi samim vrhom glave da bi nakon što izađe na donju stranu ponovo prošla kroz varalicu odozdo prema gore, ali malo dalje, točnije, onoliko daleko koliko je dug vrat udice. Iako se za ovu montažu u pravilu koriste posebno zakrivljene worm udice, uz malo spretnosti prilikom prvog prošivanja mogu se koristiti i klasične udice dužeg vrata.

Kombinacija silikonaca s jig udicama posebno je lovna, a ne zahtijeva neku veliku spretnost u montaži. Potrebno je samo pogoditi pravi odnos veličine udice, olovne glave i silikonca. No tu su zapravo mogućnosti neograničene. Kombinacija većih udica i manjih silikonaca ili upravo obrnuta kombinacija manjih udica i većih silikonaca može rezultirati kapitalnim ulovom.

Iako su boje i oblici silikonskih varalica nebrojeni, neki modeli na moru teško ili nikako ne prolaze. Tako treba izbjegavati sve imitacije žaba, riječnih rakova kao i modele Curly tail koji su na slatkim vodama vrlo lovni. Najlovniji su modeli u light spinningu definitivno realistične imitacije osnovnog plijena većine priobalnih predatora, malog gavuna dugog pet do sedam centimetara. Njega izrazito dobro prima sva priobalna zubata riba. Jedini problem s ovim modelom mogu stvarati bugve. Naime, zbog relativno malih usta teško se kvače, a zahvaljujući svojoj urođenoj agresivnosti i oštrim zubima vrlo brzo pokidaju repove mekanim silikonskim varalicama. Stoga na terene za koje znamo da obiluju bugvama treba odlaziti s punim džepovima varalica.

Mada se o svjetlećim silikonskim varalicama često govori kao o vrlo lovnima, malo je vrsta koje su im sklone. Osim toga za rad sa njima more bi trebalo biti jako mutno, kakvo je primjerice na riječnim ušćima, pri čemu bi varalice usto trebale svijetliti vrlo diskretno, što je, istini za volju, malobrojnim proizvođačima pošlo za rukom.

Domet silikonaca je nažalost ograničen njihovom veličinom. Svako dodatno postavljanje olovnog otežanja, bilo kliznog ili fiksnog za posljedicu ima prebrzo tonjenje, a pokušaj lova uz pomoć vaser kugle bitno narušava privlačnu moć sistema. No upravo ta ograničenost dometa daje posebnu draž light spinningu. Uloviti ribu finim priborom i natjerati j da zagrize u nešto što zapravo nije jestivo, umijeće je koje ispunjava posebnim zadovoljstvom.

Ostavite repove

Mali savjet – kad režete višak strune nakon zatezanja čvora kojim ste spojili osnovu i predvez, ostavite na rezu pet-šest milimetara viška. U potpunom mraku ti ‘repovi’ mogu biti izvrstan indikator u namatanju strune. Naime, kad čvor naiđe na vršnu vodilicu, zvuk koji će proizvesti nepodrezani višak strune jasno upozorava na blizinu varalice. Ukoliko pak volite čvorove s uredno podrezanim repovima, podrežite spojni čvor, a na posljednjem metru upredenice ipak vežite grinner od tanjeg najlonskog monofila s dužim repovima koji će vas na isti način upozoriti na kratkoću preostale strune i blizinu varalice.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana