LIVE KAB

PRM / Broj 12 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2016.

Inverzna evolucija mamaca

Piše: Milan Maleš
www.facebook.com/milaneze.experience

• 

Ja sam varaličar. Volim sve u vezi varaličarenja. Volim aktivan i dinamičan pristup ribolovu, volim montiranje varalica na razne načine, volim što sav pribor može biti spreman za isplovljavanje bez neposredne pripreme i naposljetku volim čiste ruke i čist brod. Potrebna je velika nevolja da me natjera koristiti prirodne ješke. Ove zime pritisnula me takva nevolja. Mjesta na kojima sam samo godinu ranije uživao u pagarima potpuno su opustjela. Ili nema ribe dolje ili neće da uzima. Čitava poslijepodneva bez griza ili par sramežljivih grizeva. Pokoji luc i mladi krunaš. Počeo sam preispitivati stvari i tražiti rješenja. Ili mijenjati pošte ili mijenjati tehnike. Ponekad bi mi se učinilo da vidim ribu na fishfinderu ali naprosto ne reagira na varalice. Odlučio sam izaći iz svoje zone ugodnosti i pokušati s prirodnom ješkom. Tad sam se sjetio tehnike za koju znam već dulje vrijeme ali dosad se nisam natjerao da pokušam – live kab. Radi se o korištenju pravog muzgavca ili male hobotnice na isti način na koji se koristi kabura i inchiku. Varalice su nastale po uzoru na prirodni plijen grabežljivaca. Svojim oblikom i kretnjama pokušavaju što bolje imitirati sitne ribe, rakove, glavonošce i ostala stvorenja kojima se grabežljivci hrane. Tako su se razvile sve moguće vrste varalica koje je danas teško i nabrojiti. Live kab je jedan od rijetkih slučajeva da je montaža prirodne ješke nastala po uzoru na varalicu. To je u suštini „živa kabura“, sve što vrijedi za kaburu po pitanju pribora i prezentacije vrijedi također za live kab. Dakle, glavna stvar koju volim kod varaličarenja, aktivan pristup ribolovu, ostaje. Ostaju isti štap, rola i strune koje inače koristim za kaburu i inchiku. Morat ću samo malo zaprljati ruke, ali očajan čovjek je spreman na sve…

• 

• 

Gdje nabaviti ješku za live kab? Pošto mi je žao ubijati minijaturne hobotnice odlučio sam se za muzgavce i počeo posjećivati lokalnu ribarnicu na dnevnoj bazi. Za ovu svrhu nisu toliko zanimljivi veliki muzgavci uredno složeni u zasebnu kašetu, zanimljiva je ona kašeta sa strane – škart! U njoj su uglavnom mali lignjuni, sipice i pokoji mali muzgavac. Svaki dan zamolim prodavača da malo isprevrće tu kašetu. Katkad ne bude niti jedan, katkad dva, tri. Tako ih skupljam i smrzavam zasebno u male plastične vrećice sa zatvaračem kojih igrom slučaja imam napretek. Live kab su patentirali Nicola Riolo i talijanski Olympus koji proizvodi niz varijanti predveza prilagođenih mamčenju muzgavaca, sipa i hobotnica raznih veličina koje možete naći u našim trgovinama ribolovne opreme. Ja sam se odlučio za predvez kućne izrade montiran od olova za kaburu koje izrađujem sam i udica Owner Flyliner veličine 1 koje sam imao pri ruci. Koristio sam komad upredenice od 200 lbs za vezivanje i jedan solid ring na vrhu za kvačenje kopčom.

• 

Live kab – ješkanje

• 

• 

• 

• 

Lov prvi

Bonaca. Imam spremna dva muzgavca i jedan se taman odmrznuo. Pokušavam ga montirati na predvez da izgleda što prirodnije. Olovo je pogođene veličine i taman upadne u muju. Na prvi pogled muzgavac mi izgleda malo obješeno ali nakon par minuta u moru doživljava pravu transformaciju. Naime, morska voda mu se nekako uvuče pod kožu i ukruti ga, muja se stisne i čvrsto obujmi olovo pa izgleda nevjerojatno nalik živome, pogotovo kad krenete s prezentacijom. Stvara nešto veći otpor od varalica i sporije tone, ali s druge strane prava je ješka pa ne zahtijeva neku razrađenu prezentaciju. Spuštam ga u dubinu i veselim se otkrivanju kakav će biti na štapu, kakav će biti osjećaj prilikom podizanja i spuštanja. Ništa od toga! Naime, zatvaram preklopnik, a riba je već na udici! U prvih par koprcanja prepoznajem mladog krunaša i nedugo zatim eto ga u brodu. Live kab radi! Muzgavac je međutim potpuno uništen i montiram drugog. Ovaj traje nešto dulje i mogu reći da je s obzirom na veći otpor sve nekako usporeno u odnosu na kaburu i inchiku; sporija prezentacija, sporije tonjenje koje sam već spomenuo, a ne želite ga ni previše brzo izvlačiti da ga ne uništite. Naposljetku i ovog drugog nešto opali u blizini dna ali se ne zakvači. Izvlačim ga i vidim da je riba zagrizla za muju a ne za krakove gdje se nalaze udice. Bez obzira što je bio griz u prazno, muzgavac je potpuno razvaljen. Može se slobodno reći jedan muzgavac – jedan griz. Hoćete li realizirati taj griz ovisi o montaži, kontri i naravno sreći. Bilo bi dobro da taj griz uslijedi unutar nekih pola sata jer se transformacija strukture tkiva mrtvog muzgavca uslijed morske vode koja je u početku poželjna nastavlja dalje pa i krakovi postaju sve krući što im naposljetku uništi lelujanje i prirodan izgled. Nakon nekog vremena postane „očito mrtav“.

• 

Lov drugi

Bura. Kako sam izvirio iza ruba otoka počelo je zapljuskivati brod, valovi skoro metar, živi oštri valovi s tu i tamo malo pjene po vrhovima. Nakon par minuta okrenem brod, ali kopka me što bi bilo da uspijem spustiti sistem, ove zime, ako je grizlo, grizlo je po vjetrovitom vremenu, samo treba to izdržati. Provjeravam prognozu, zove smirivanje, ali u zraku (pogotovo u moru) se to ne nazire u skoroj budućnosti. Odlučim spustiti tu gdje sam se našao samo da probam kako će stajati brod na tom moru i može li se uopće spustiti mamac barem približno vertikalno u odnosu na brod. Krma u vjetar ne dolazi u obzir, minimum gas je u rikvercu preslab da se odupre vjetru i valovima, pogotovo kad između svaka dva vala propela izlazi iz mora. Jedina opcija je provom u vjetar, a to znači konstantno vijuganje brodom lijevo-desno kao zmija jer ga vjetar stalno baca na stranu. Za divno čudo uspijevam spustiti sistem i zadržati ga ispod broda (odnosno brod iznad sistema). Nakon tog uspjeha odlučujem ipak nastaviti dalje do mjesta na kojima se nadam nekoj ribi, mada je dubina tamo duplo veća nego tu gdje sam spustio sistem za probu, ali procjenjujem (bolje reći nadam se) da ću uspjeti. Trebalo mi je duplo dulje da se probijem nego inače i napokon stižem. Otvaram preklopnik role i namještam provu u vjetar. Doslovno u jednoj ruci štap, u drugoj ručka pente, struna čas s lijeve, čas s desne strane broda, pokušavam stajati na nogama teturajući, a još sam okrenut leđima valu pa ga ne vidim kad dolazi. Fishing on the edge. Odnosno ribolov na rubu (zdravog razuma). U takvim uvjetima devedeset posto koncentracije i energije odlazi na pozicioniranje broda i držanje ravnoteže, a ono što je preostalo na sam ribolov. Ne moram naglašavati da je nemoguće izvoditi bilo kakvu razrađenu prezentaciju, spustiti sistem je već dovoljno postignuće. Prvi muzgavac pada na dno. Podižem ga pola metra i odmah griz. Uspijevam ga realizirati i osjećam da se opet radi o mladom krunašu. Ne čini se krupan. S velikim trudom ga podižem i grabim špurtilom. Nešto mi je govorilo da će riba raditi i nisam se prevario. Ovaj put imam tri muzgavca sa sobom i montiram drugog. Čim sam ga dopremio dolje odmah ga je sastavilo, ali ovaj put nisam uspio realizirati griz.

• 

Pošto nije uslijedio drugi napad pretpostavljam da je muzgavac uništen, ali osjećam da je još na sistemu pa izvlačim polako da ga ja ne uništim ukoliko je još upotrebljiv. Izvlačim napola razvaljenog muzgu koji visi naopako na jednoj udici, ali uspijevam ga nekako montirati nazad i spustiti još jednom. Odmah napad. Zakvačim ribu i krenem dizati ali mi se otkvači. Od navale adrenalina čitav dan se svede na ovu jednu minutu koja se razvuče i djeluje jako jako duga, ili to mozak radi brže pa drukčije percipira vrijeme… uglavnom, čim osjetim da se riba otkvačila otvaram preklopnik i puštam muzgu nazad na što ga istom ponovo grabi ali opet spada, i tako još jednom dok ga ne skine potpuno. Očito je dolje jato i očito je raspoloženo za griz, ali kad vas valovi dižu i spuštaju po metar gore-dolje teško je uvijek prepoznati griz, a da ne govorim o pravovremenoj kontri i izvlačenju u kojem vam se nekoliko puta olabavi struna ma koliko se trudite držati ju konstantno zategnutom. Sve su to prilike ribi da se otkvači i naravno da dio njih i hoće. To je cijena ribolova po valovitom moru… uz mogućnost da padnete u brodu i iz broda. Treba imati „mekana koljena“ ko Ivica Kostelić u slalomu za održati ravnotežu dok se sve ovo događa. Uglavnom, još je jedan muzgavac u kesici, još jedna šansa. Brže bolje ga montiram i šaljem dolje jer se dan lagano primiče kraju. Ovog su skinuli sa sistema bez da sam uopće osjetio griz! Možda je to ipak malo prevelika ješka za ribe oko kila koje ga ne mogu cijelog progutati već ga grizu sa svih strana i mogu fulati udicu. To je bio zadnji muzgavac ali bez obzira na to nema predaje, u kutiji su kabure i inchiku, a imam i pola onog prvog razvaljenog muzgavca kojeg nisam bacio u more nego sačuvao upravo za ovo, da mogu obogatiti inchiku s nekoliko pravih krakova. Ponekad će to napraviti razliku između ignoriranja varalice i griza. Inače ne volim obogaćivati varalicu trakama lignje i slično jer kanjci previše napadaju i ne daju mira, ali sad su dolje mladi krunaši pa činim sve što znam i umijem da ih isprovociram. Nakon sporotonućeg live kaba čini mi se da inchiku naprosto leti prema dolje i začas je na dnu. Nije dugo trebalo za napad. Ovaj put čini se malo bolji komad, pravi par lijepih juriša i udaraca glavom. Trudim se svim silama da održim ravnotežu na nogama i napetost strune jer sam dovoljno već riba izgubio i uspijevam izvući lijepog mladog krunaša od dva kila. Dosad se moglo reći da je interesantno ili uzbudljivo, ali tek sad kad je drugi u brodu može se reći da je sjajno! Nisam pogriješio izaći po ovim valovima. Ovaj lov je bio manje opuštanje, a više izazov. Izazov izvoditi sam ribolov, izazov uspjeti uloviti nešto i izazov uopće se održati na nogama. Sve što preostaje stići kući u jednom komadu. Ako čitate ovaj tekst znači da sam stigao.

• 

Lov treći

Što reći? Ima dana kad vam razvale dva od tri muzgavca, a ima dana kad na tri komada izvučete tri ribe i to svaku zakvačenu na sve tri udice sistema! Valjda sam pogodio vrijeme i mjesto, nasrtali su na prvo spuštanje. Sve krunaši oko kila. Ako ne bi isprva pogodili udicu navaljivali bi sve dok ju ne pogode. Bilo mi je žao što nisam ponio više muzgavaca jer sam kasnije na varalicu dobio samo jedan griz koji nisam realizirao. Ali, ruku na srce, nisam se ni previše trudio, ovaj put sam bio zadovoljan.

• 

U koju ladicu dakle svrstati live kab? Je li to odmet – sistem naješkan prirodnom ješkom ili je možda još jedna u nizu verzija slow jigginga koja je preko obogaćivanja inchiku varalica i tenya (koje su već na pola prirodne ješke) potpuno odbacila onaj umjetni dio? Moglo bi se reći i da je to panula mrtvom ješkom što bi se uostalom moglo reći za sve vrste spinninga, poppinga i jigginga jer su sve to varijante ribolova umjetnim i prirodnim mamcima u pokretu, bilo da pokret stvara brod ili mi sami. Ja uvijek pokušavam dobro definirati stvari, gledati crno-bijelo i to me vjerojatno košta dosta ribe jer se nekad upravo u toj sivoj zoni, u ovom slučaju na razmeđi ješke i varalice nalazi rješenje za one dane kad riba baš ne radi najbolje. Riba uči i evoluira, ali zato evoluiraju i tehnike. S obzirom na sve manje ribe, a sve veći ribolovni napor loviti će oni koji prate tu evoluciju, pogotovo na mjestima koja su već izorana svim poznatim tehnikama. Da ne bude sve tako crno, uvijek će postojati trenuci, periodi dana i stađuni u kojima će klasične tehnike donositi ribu pravim poznavaocima mora. Live kab je po meni nastavak priče slow jigginga koji je počeo kaburom i inchikuom, kad isplovim s nekoliko muzgavaca naravno da u brodu imam i njih. Nakon što potrošim sve muzgavce koje sam ponio iskoristit ću krakove da malo obogatim varalicu… ili neću, ovisno o situaciji. Ako sumnjam da ribe ima ali ne radi pokušat ću jedno spuštanje s klasičnim jigom, jedno s inchikuom, jedno s kaburom, jedno sa live kabom. To je samo još jedna od varijanti mamaca iz moje ribičke kutije. Mijenjati, pokušavati, eksperimentirati. Ali uvijek ustrajati. Sreća prati ustrajne.