Morsko varaličarenje s obale

12 min read

PRM / Broj 9 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2015.

Dajte si truda i odvojite vrijeme za šetnju i promatranje, takvom načinu pregleda pozicija mogu zahvaliti na većini lijepih riba koje sam ulovio s obale…

Piše: Luka Mrvičić

Svaki akvatorij, tj. dio naše prekrasne obale ima svoje „vrime od griza“, a i neke male ili malo veće sitnice koje čine velike razlike u krajnjem ishodu vremena potrošenog na ribolovu. Ono što želim napomenuti jest da su svi predatori jako prilagodljive beštije koje se izvrsno snalaze i prihvaćaju ono što im određena lokacija pruža. Lovio sam duž naše obale skoro svuda, a bilo me je i po otocima dovoljno da bih došao do zaključka kako uz neke fiksne i klasične faktore kao što su vremenske prilike i neprilike te tomu slične stvari na koje treba paziti tu je i ona dobra stara priča o „pravilima igre“. E baš ta pravila nemaju veze s vezom. Drugim riječima, fiksna pravila ne postoje! Jedino što postoji jest prilagodba i prihvaćanje pravila igre koju propisuje određeni teren na kojem se održava utakmica, naravno uz raznorazna fintiranja…

Zvečka – da ili ne? Ako da – kad? Ako ne – kad?

Naravno da da i naravno da ne! Jedna od zanimljivih tema u krugu spinera na moru jesu gluhe varke ili ne. Što se tiče površinaca, dijelim ih na one koje kad strijelka cvika ne isplutaju (tonuće) i na one koji isplutaju (plivajuće). Osobno koristim obje varijante, ovisno o tome koju vrstu ribe želim uloviti, kakvi su uvjeti na moru (valovi, vjetrovi, mutež) i kakva je koncentracija ribe koju predatori ganjaju. Stoga, lovim li strijelke ili lice, kuglice u plutajućim površincima i više su nego poželjne, neovisno o akvatoriju i ostalim faktorima, naravno, uz vrlo agresivan i energičan način prezentacije i vođenja gdje površinac doslovno razvaljuje površinu, a tempo tj. brzina vođenja je određena samom aktivnosti grabeži koja, ako je u lovu, očekuje brže vođenje i obratno. To je što se tiče dnevnog ribolova. Ako odlučimo loviti noću na istoj lokaciji (još ako je mjesečina ) način vođenja se mijenja, tj. ubacujete u nižu brzinu te bez mijenjanja varalica, jedino možda dekor, lovite sporije pa čak s pauzama između nekoliko otklona zare dok s poperima obavezno radite pauze, npr. tri do četiri popa pa puštate varku da ju kurenat ili struja rijeke nosi uz konstantno laaagano namatanje viška i na taj način održavanja kontakta s varkom. Ušća rijeka, rječica ili potoka vrlo su zanimljive lokacije zbog specifičnog načina ponašanja riba koje se tamo nalaze.

Na takvim mjestima brancin odlično reagira na zvečku i ostale bučne površince kao što su poperi i razne izvedenice, dok na plažama ili uvalama te ostalim mirnijim dijelovima Jadrana to nije slučaj. Razlog takvog ponašanja je obilje hrane većih dimenzija koja se nalazi u velikim jatima, a brancin i ostala grabež poput čopora lavova snima slabije i ozljeđene ribe koje nisu u mogućnosti držati korak s ostalima. U oba slučaja lova brancina (ušća/plaže, uvale) nastojim što sporije voditi površince te uvijek s promjenama načina vođenja, od klasičnog walk the dog (na ušćima) do suptilnog i laganog paranja površine uz pokoji cim vrhom štapa (na ostalim lokacijama našeg prekrasnog mora). Kod tako velike koncentracije ribe – potencijalne hrane većih dimenzija (npr. cipli) poanta je zapravo izdvojiti varalicu, tj. nastojati skrenuti pažnju grabeži upravo na nju i držati ju što dulje u zoni griza koja je najčešće određena samom nazočnošću ribe plijena koja je i sama prilično bučna uz iskakanje, praćakanje i kojekakve ostale vratolomije, naravno, shodno tome u prvi plan idu varalice većih dimenzija sa zvečkom. Suprotno tome, spomenuo sam plaže, uvale, otoke i slične mirnije dijelove na kojima (uz određeni ritual i način hranjenja) zbog raštrkanosti i manje koncentracije ili manjih dimenzija plijena (u većini slučajeva gavun) grabež reagira na suptilnije vođenje manje bučnih varalica manjih dimenzija.

Varalice s kljunom ili vobleri

Kako sam već naveo u tekstu da su pravila tu da se krše, bilo bi u redu da vam svoju tvrdnju i objasnim, a najbolje je da ispričam anegdotu iz marine u Biogradu. Tamo lovim već godinama i brancini su moja ciljana vrsta s te lokacije. S vremenom sam si umislio da je jedini način da ih tamo prevarim lov noću na neku gumu ili twitch vobler (jer samo to tamo radi) te ujutro eventualno na neku malu zaru jer nisu baš nekih dimenzija. Dolazi neki tip, vjerojatno stranac, usred bijela dana, točnije oko 13 sati, sunce prži, oblaka nigdje, s nekom kolinom od štapa, upredenicom nul-tisuću bez predveza fc-a, a na kraju direkt bez kopče vezan Rapalin Husky Jerk i to onaj bijeli s narančastim prugama. Ma kaos!! Ja s kompićem na nekoj jedrilici slažem jedro i snimam tipa te se lagano podsmjehujem, no kako to uvijek biva, majstor u par zabaca mazne tri brancina od cca 1,5 do 2,5 kg, jednog za drugim! E, to je pravilo!

Voblere koje koristim za morski ribolov mogao bih ugrubo podijeliti na suspend i tonuće. Vrlo rijetko bacam plutajuće, jedino neke dubokoronce na točno određenim pozicijama gdje zapravo ni ne spinam nego ih držim u struji te tu i tamo malo namotam upredenicu ako ga tok izbaci iz balansa, no nećemo sad o tome. Ono što je važno kod odabira voblera za morski spin jest dalekometnost, izdržljivost na razne udarce o stijene pa i otpornost na ugrize raznih beštija te onaj divni rad prilikom twitcha koji varira od velikih otklona te vraćanja u prvobitan položaj prilikom laganog povlačenja do sitnih zabacivanja glavom i ljuljuškanja u pauzi nakon twitcha. Nisam ljubitelj malih varki što se tiče morskog spina i najmanje dimenzije koje koristim su od 8 cm pa do 20 cm, a oblik tijela je u pravilu duguljast, vretenast, nalik na hibrida iglice i cipla.

Što se tiče dnevnog spina voblerima ipak moram priznati da imaju neka pravila, tj. uvjeti kojih bismo se trebali pridržavati kako bi nas more nagradilo (makar uvijek postoje neki ljudi koje ti sve to pobiju, zar ne)? Svi znate da jugo na moru uz plimu i naoblaku omogućava predatorima bliži prilaz obali pa tako i plijenu. U prvom redu tu mislim na brancina koji svu tu mutež i komešanje te dezorijentirani plijen vrlo dobro iskorištava, a na vama je samo da mu servirate varku taman tamo gdje ju on želi. Firme u koje se pouzdam što se varalica tiče su Sakura, Seaspin, Duo, Megabass i još pokoji „japanac“, a ono što ih čini izuzetnim su gore navedene performanse koje olakšavaju ribolov. Način vođenja varki može biti vrlo jednostavan, od klasičnog namatanja malo bržeg tempa do agresivnog twitcha nalik košnji trave s pauzama u kojima najčešće uslijedi griz.

Bitno je biti kreativan! Ako ste za „normalnog“ dana snimili brancine pod brodovima ili ujutro na plaži kako lagano i nezainteresirano kruže, u tom slučaju ih definitivno tamo trebate potražiti kada krene nevera. Kod noćnog spina voblerima vaša kreativnost najviše dolazi do izražaja. Nisam naveo da u dnevnom spinu mutnog mora dekori samih varki imaju širok spektar, od prirodnih do SFC i sličnih divljih dekora. Suprotno tome, noću lovim što prirodnijim dekorima koji pri laganom vođenju i twitchu zabljesnu bokovima, izuzetak su bijeli vobleri na specifičnim lokacijama i uvjetima kao što su mutnija mora, ušća (padaline ili kiše koje zamute vode tekućice) ili nevera u opadanju pa je more dugo nakon toga mutno. Kurenat na moru jednak je toku rijeke na kontinentu i kako rijeka donosi hranu tako i kurenat isto čini na moru.

Meni je osobno noćni spin voblerima u kurentu jedan od najzanimljivijih načina ribolova. Prvo što morate uzeti u obzir je naravno noć koja plijenu onemogućava normalan način kretanja, u prvom redu mislim na gavune i sličnu sitnež koja zapravo samo pluta u određenom stupcu mora uz pokoji lagani pomak. E sada, kad ste svjesni toga, naravno da nećete bacati vobler posvuda i namatati ga kao sumanuti, već ćete nastojati simulirati kretanje te ribe koju gladni predatori samo kupe poput kokica u kinu. Baš zbog toga što se predatori ne trude prilikom hranjenja na takav način, morate biti svjesni da ni griz neće biti silovit i agresivan kakav bi inače bio. Stoga koncentracija mora biti na razini i svaka promjena koju osjetite prilikom vođenja, kao što je gubitak kontakta s varalicom, lagani kvrc i slično, može i u većini slučaja biti griz. Naravno, i tu ima iznimaka koje potvrđuju „pravilo“ te se može dogoditi da vam neka beštija trgne štap iz ruke bez najave.

Action ili no action? Sa ili bez otežanja?

Ah taj divni silikon, za kakve ga sve gluposti koristimo umjesto da njime hranimo gladnu ribu, prihranjujemo kamene grote i kojekakve ostatke otpada, željeza i ostalog čuda koje se nalazi na dnu našeg mora. Neki tvrde da je jedino što radi no action gume na dart head jigg glavama, drugi se kunu u action gume na normalnim jigarama raznih otežanja, a treći tvrde da samo neotežane nadipane gume love… Ja kažem da su svi u pravu. Sve to lovi, no sada slijede pitanja – gdje, kada i što!?

Silikonce možete koristiti u bilo koje doba dana, no ne za bilo kakvog vremena. Naravno da ćete nastojati gađati plimu, no za dnevnog ribolova (ukoliko vas sunce prži i nema daška vjetra) najbolji način kako iskoristiti vrijeme je prvi kafić i hladna bevandica ili gemišt te pričekati sumrak i noć. No, ako vjetar nosi suncobrane i neki Česi trče za luftićima, vi imate čistu plažu samo za sebe, teško mi se sjetiti kad sam za oblačnog vremena, jakog vjetra i valova vidio kupače (osim nekih pijanih kamikaza o kojima sutra čitam u crnoj kronici). Dakle, vi nastupate, te ako ste nezadovoljni ili niste baš ljubitelj voblera, koji sada jako dobro rade u nekim enormnim dimenzijama, s gumom teško da nećete upisati ribu. Osobno, pošto je dan, volim loviti no action gumama na dart head jig glavama. Ovisno o dubini i terenu određujem gramaže, no onih 7 grama od Savage Geara mi je u većini slučajeva bilo univerzalno otežanje na terenima kao što su plaže, lukobrani, manji molovi, lučice i sl. Način vođenja je vrlo jednostavan, uz konstantno brzo namatanje jigate vrhom štapa što gumi na takvoj jig glavi omogućuje velike otklone u obje strane, dok u pauzi (ne prestajete namatati) propada glavom naprijed poput pomahnitale ribe koja bježi od neke beštije i najradije bi zabila glavu pod neki kamen ili kao noj u pijesak, idealno!

Što se tiče noćnog spina silikoncima, ovisno o tome kakav je mjesec, nastojim prilagoditi otežanja, akciju te vrstu gume i na kraju sam način vođenja. Uz jaku mjesečinu jedan od meni najdražih vjetrova prilikom noćnog spina je bura. Vrlo je važno pozicioniranje prilikom takvog noćnog ribolova na mjestima gdje je kurenat izražen.

Južni i zmorašnji kurenat

Strujanje morske mase za vrijeme plime zovemo i južni kurenat jer struji uglavnom od juga prema sjeveru (jednako kao i kod vjetrova), a često i od jugoistoka prema sjeverozapadu zbog smjera pružanja otoka i kanala. Kada nastupa oseka, masa mora se povlači sa sjevera prema jugu i morska razina se spušta. Takvo strujanje zovemo zmorašnji kurenat koji struji od sjevera prema jugu (neki ga zovu sjeverni kurenat), odnosno od sjeverozapada prema jugoistoku.

Ovisno o tome da li je južni ili zmorašnji kurenat nastojim varku uvijek bacati u kurenat nekih 45 u odnosu na obalu te ju s laganim trzajima vrhom štapa puštam niz kurenat da zatvara kut sa obalom. Počinjem sa gumama bez otežanja (najčešće no action gume) te se s vremenom nastojim spuštati u dublje slojeve mora i dodajem otežanja koristeći jig glave, torpille, olovne puškice i slično, a no action zamjenjujem action gumama tj. shadovima sitne vibracije. To je najbolji način pretraživanja takvog terena gdje je važno naći sloj u kojem se grabež nalazi. Ukoliko nema mjesečine, tj. mrkli je mrak, koristim action gume šireg i šlampavog rada, zapravo gume jače vibracije jer se tada predatori najviše koriste bočnom linijom koja u tom slučaju ne može ignorirati lagano vođenu varku koja tu i tamo zastane te udari glavom u dno koje, ukoliko je pijesak ili mulj, ostavlja trag ribe koja tu i tamo zastane kako bi prigrizla štogod sa dna nesvjesna ničega oko sebe i tu uskače glavni lik predstave te mažnjava varku zajedno sa pola kile tog pijeska ili mulja… neprocjenjivo!

Još jednom bih ponovio da je svaka pozicija tj. lokacija priča za sebe i da je najvažnije pokušati se prilagoditi i zapravo shvatiti kako na tom mjestu „život“ funkcionira, ne forsirati neke metode i pravila koja na tom mjestu možda uopće ne funkcioniraju. To ćete najbolje odraditi tako da si date truda i odvojite vrijeme za šetnju i promatranje kojem osobno mogu zahvaliti na većini lijepih riba koje sam ulovio. E, to je „pravilo“! Mirno more…

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana