Nove spoznaje za novu sezonu

12 min read

PRM / Broj 16 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2017.

Htjeli mi to ili ne, riba strahovito brzo mijenja ponašanje, valjda se tako priroda brani od konstantnog izlova teškog pritiska na ribu svim mogućim alatima. Tko nije često na moru i ne obraća pozornost na to – taj ne može ići ukorak s ribolovnim trendovima i lovi slabo i samo kuka po forumima ili facebooku kako nema ribe i kako je sve izlovljeno. U zadnje vrijeme sam dosta ribe ulovio blizu kuće, na relativno bezveznim i odavno zapostavljenim i zaboravljenim terenima. Vraćam se s vrlo atraktivnih i dalekih terena sa slabim ili nikakvim ulovom i onda u sudačkoj nadoknadi blizu grada dignem jednu ili dvije prave ribe. Međutim, za razliku od nekadašnjeg lova i pokušaja lova na tim pozicijama, sada primjenjujem razne cake za provokaciju griza i sve stečeno iskustvo…

Napisao i snimio: Marin Huzjak

To znači da ribe ipak ima, samo je potreban drugačiji pristup. Neke jedinke stečenim iskustvom postaju opreznije pa ih je teže uloviti, ali naučeni oprez se ne prenosi na potomstvo, samo onaj već urođeni. Međutim, kako se puno lakše love neoprezne jedinke, tako izlovom iz prirode odstranjujemo neoprezni genetski materijal, a ostaje oprezni koji se dalje prenosi. Rezultat je da je sve veći postotak opreznih riba. Svaka dobro odrađena ribolovna sezona znači pregršt novog iskustva, međutim, da bi se to iskustvo konkretiziralo, kristaliziralo i sistematiziralo u pravo znanje, potrebno je aktivno se prisjećati situacija iz proteklih sezona te donijeti neke zaključke. Teško mi je uopće govoriti kad sezona počinje, a kad završava, kad svaki period ima svoje vrste koje lovim, tako da mogu reći da sezona nikad ne prestaje ili ne počinje. Međutim, ako baš moram odrediti, obzirom da mi je travanj u nekom općem prosjeku najmanje izdašan mjesec za ribolov, sezona mi počinje početkom svibnja, a završava krajem ožujka, s time da mi je najdraži i najbolji ribolov od početka listopada do Nove godine. Ako uzmemo da se sad pripremam za ribolov u svibnju, dobro se prisjetiti nekih lanjskih novih situacija koje mi daju razloga vjerovati da će se takav trend nastaviti i dalje.

Zubaci se love duboko i na tanko

Sjećam se lani početkom svibnja, u periodu kad su se nekad zubaci lovili od 15-30 m, obično od 19-25 m, meni su u 2016. godini sve ribe u svibnju ugrizle na panuli sa živom ješkom dublje od 30 m, pa sve do 42, i to obično od 32 do 38 m. Uvjeren sam da ni ove godine neće biti velike razlike. Dakle, netko tko ne prati takve trendove, satima bi vukao po nekim uvriježenim svibanjskim dubinama od 17- 25 m, i onda bi rekao kako nema zubataca, a oni su se hranili samo malo dalje, jednu stepenicu niže, na cca 35 m dubine. Takvi ulovi koji s nekim detaljem odudaraju od standardnih pravila nam govore da stalno treba probavati nove stvari, tehnike i situacije, jer stvari se mijenjaju. Naučio sam to dobro kad sam jednom u svibnju ulovio zubaca na 88 m dubine u žirjanskom akvatoriju, i to na dnu punte (dakle ne na udaljenom vanjskom dubinskom braku koji nema plićine pa da riba nema izbora), gdje je ta ista riba mogla doplivati gore na plitki dio punte i hraniti se na recimo samo 15 m dubine, ali je zbog nečeg odlučila da to ne napravi.

Lani sam tražio i plitko ribu, ali jednako sam pretraživao i dublje skaline i one su davale rezultate. Također, ono što je bitno i novo u ponašanju zubataca je to da iz sezone u sezonu postaju sve osjetljiviji na debljinu predveza. U jesenskim periodima intenzivnog hranjenja to nije toliko bitno, ali u proljetno vrijeme, kad su još razmaženi i pospani od zime, debljina itekako igra ulogu i donisi ribu više. Nekad sam lovio s običnim najlonom od 0,80 pa do 1,00 mm. Sada koristim fluorocarbonski predvez u debljinama od 0,49 do 0,90 mm. Obično u kasno proljeće i ljeto od 0,49 do 0,70 mm. Najdraži mi je Savage Gear fluorocarbon, a odmah iza njega Mustad. I ranojesenske lice su postale razmažene i pipkaju ješku, također koristim fluorocarbon isto kao za zubace u toplom periodu, u debljinama od 0,49 do 0,70 mm. Problem je kad na ješku na ovoj debljini predveza ugrize strijelka, to obično ne završi baš najbolje jer strijelka često pregrize čak i sajlu. Uz zubace je nužno povezan i lignjolov jer je lignja najbolja ješka na teškoj panuli za zubaca, gofa i krunaša. Tražeći lignje, pogotovo kad se slabije lovi, svašta kemijamo i isprobavamo, pa smo tako uočili da je generalni trend da se lignja u prosjeku sve dublje lovi. Najprije noću na lampu. Dok smo ju nekad lovili najbolje na 20 m, sada je to 30-40 m, a nekad i dublje – sve na istim pozicijama. Također u dnevnom, popodnevnom i u lignjolovu u zalaz sunca i sumrak, sve je dublje, a ima večeri kad ju u zalaz sunca tražimo na dublje od 45 m tamo gdje je nekad bila na 15-20 m. Ako uporno „tučete“ po istome, istu dubinu i poziciju, nikad neće moći uočiti takve promjene i trendove pa ćete u prosjeku loviti sve lošije. Također, potrebno je loviti s teškim olovima kako bismo na takvim dubinama vladali sistemom te se mogli i pomalo pomicati motorom bez da vam se sistem previše podiže zbog otpora mora i laganog olova.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Cake s lignjama

Po meni je potpuno pogrešan pristup „ja koristim lagano olovo i vrlo mekan štap da osjetim lignju kad ona dira“. Nemaš ti što osjećati kad ona prima jer se to tako ne radi; da li je lignja na sistemu provjerava se kratkim, ali vrlo naglim skosom tako da se odmah i zabiju iglice, a ne da zbog šlampavog ribolovčevog „probavanja“ ima li lignje na varalici ova pobjegne jer je osjetila otpor, a nije joj zabio iglice varalice u krakove (za što je potrebna sila). Naslušao sam se tih filozofija o malom olovu i preosjetljivom vrhu, i nagledao smotanih rekacija i nerealiziranih kvačenja. Priče su jedno, a rezultati drugo. Kome je do teorije neka najprije nauči ispravno percipirati geometriju i fiziku pa neće biti pogrešnih filozofija i ispalih liganja. Zato se naučite loviti s težim olovom pa ćete biti gospodari situacije i najmanje poduplati rezultate. Što se tiče lignje kao ješke na panuli, više nisu rijetke situacije u kojima je krepana lignja bolja od žive. To ne samo da su pokazali rezulati, nego sada hvala bogu i Water Wolf podvodna kamera na predvezu otkriva mnoge stvari koje smo naslućivali pa i eventualne razloge takvom ponašanju zubataca. Naime, kamere pokazuju da lignja na predvezu nerijetko vrlo aktivno bježi zubacu koji ju napada. On često već nakon prvog promašenog griza odustane i otpliva dalje. Zamislite tog „lijenog“ zubaca kad krene na mrtvu lignju, ona mu ne pobjegne i on ju zgrabi i spakira u usta. Ako odradite strpljivu kontru on je vjerojatno u brodu. Teorije da ne želi jesti mrtvu lignju jer je to prijevara su manjkave. Zubatac inače jede lignju ne zato što je ona živa, već zato što je to lignja, to njezino meso koje je njemu vrlo hranjivo i ukusno. Ne zaboravimo da se lovi na parangal na male komadiće liganja na udicama koje leže na dnu. U zadnje vrijeme sam ih nekoliko ulovio samo na tuljac od plašta lignje, bez krakova, glave i očiju. Nedavno tako jednog velikog od preko 8 kg, taj je bio ulovljen na najgoru lignju ikad – dva dana star tuljac bez imalo kože, nije bilo niti vrata lignje, a kamoli glave i krakova. Ponekad kad se popuše grizevi zubaca, ostane na predvezu samo glava ili samo tuljac.

Zna se u kanti kad je loš dan skupiti nekoliko tuljaca i nekoliko glava s krakovima, sve odvojeno. Nema druge nego uzmi u ruke konac i iglu i šivaj! Međutim, kad nemaš nigdje glave, nego samo tuljce (plašteve, „kornete“), dobar je i sljedeći trik. Od jednog tuljca se škarama izrežu trakice duljine 10 cm, i to nekoliko njih, 5-6 komada. Onda se drugi tuljac nadije na predvez, a na udicu koja viri iz kraja tuljca (gdje je nekad bio vrat lignjine glave) zakvače se ove trakice izrezane od prvog plašta, tako da ove udice u nastavku tuljca imitiraju krakove. Ova fora doista pali, često donese ribu više, pa ću ju ubrzo detaljno opisati sa slikama u svim fazama pripreme. Sad još nemam dovoljno materijala jer sam tek u protekloj sezoni otišao tako daleko s “krojenjem lignje“ (prije sam „samo“ nadošivao glave) pa sada pogledajte samo sliku u prilogu. Također, kad se lovi na panulu s lignjom, probajte ju ne dizati previše od dna, češće provjeravajte dno i ponekad spustite sve na dno i čekajte desetak sekundi. Počet ćete loviti škrpine na živu lignju uredno. Zadnjih godina su se u velikom broju pojavili krunaši koji su prije bili karakteristični samo za južni Jadran, a posljednje dvije godine imamo njihovu pravu najezdu na srednjem Jadranu. Njihova masovna pojava me jako veseli jer je to rezultiralo povećanim i brojnim ulovima, ali i kapitalnim primjercima, kod mene sve do 12 kg.

Hibridne tehnike

Sonar mi omogućuje da ih vidim na poziciji, pa kad ne grizu na panulu ne donosim zaključak da ih nema, već da je potreban drugačiji pristup. Također, ponekad ne žele niti na inchiku u klasičnom vertikalnom vođenju. Bilo je logično probati nešto između, neku kombinaciju, objediniti dobre strane panule i inchikua. Hibridne tehnike su oruđa budućnosti sportskog ribolova jer riba mijenja ponašanje pa i mi trebamo stalno izmišljati nešto novo. Prvo, počeo sam na panuli koristiti umjesto olova čuvara velike teške zdepaste jigove u toplim bojama. Također, umjesto olova čuvara, u nekim je situacijama odlično staviti inchiku, ali bez udica. Naime, on svojim ljeskanjem i povlačenjem pri panulanju mami predatore da se zainteresiraju za igru, a onda tu dođe nadivena lignja kao poslastica koja u konačnici ribu dođe glave. Kad jig koristim umjesto olova čuvara, također mu skinem assist udice. Poanta je da kod takve hibridne panule s posebnim čuvarima (predvez bude kratak 2-4 m) lignja bude u blizini takvog olova mamilice. Ovo ću također poslikati, skicirati i detaljno objasniti u nekom od sljedećih članaka. Igrajući se s inchikuom u provokaciji krunaša, kad ga nisu htjeli uzimati u vertikalnoj prezentaciji, niti na dnu u mirovanju, pokušavao sam ga povlačiti po dnu i uz dno skroz lagano panulajući, što mi je dalo odlične rezultate. Ulovivši tako i druge vrste, počeo sam prakticirati panulu s inchikuom – panulchiku! Panulchiku osim krunaša, fenomenalno lovi i škrpine, za njih je prava ubojica. Treba nešto prakse za vođenje i namjerno kuckanje po dnu bez da inchiku zapinje. Poanta je da se treba kretati polako, ako nema korenta od 0,5 – 1 čvor, a za to je nužna što tanja upredenica. Također, u kanalima s jakim korentom možete se spuštati laganom vožnjom niz korenat, pa ćete nerijetko uspjeti postići i 2 čvora u takvoj kurentiji, a da vam inchiku i dalje efikasno mami uz dno.

Taj pristup je također poseban u mnogim detaljima, pa ćemo i o tome posebno pisati. Krunaše sam zadnjih godinu dana lovio i na potpuno ravnom sa eventualno samo malo šljunka. Panulanje na velikoj dubini od 90 – 110 m je specifično zbog položaja panule u moru. Panula je po 140-180 m iza vas, i da biste lignju doveli na kraj tvrdog i kamenitog dijela pozicije, gdje zaravna dno i počinje pijesak, trebate brodom voziti dosta naprijed i doći još više ispred na ravno. U tim prolazima po pjeskovitim ravnicama ponekad nanjušim krunaše 200 m od pozicije, gdje bih inače rekao da ih nema, pa samo još nastavim voziti dok lignja ne uleti u njih, a onda počene rodeo. Tako smo jesenas pred Božić Mihovil Vudrag i ja mojim brodom na 105 m dubine naletjeli na neke fleke na sonaru, spustili sisteme i dobili double strike! To je bio san svakog ribolovca, Okumice su zujale k’o lude. Na kraju je on izvukao krunaša od 9,5 kg, a ja od skoro 12 kg (11,8). On je u tom ludom fajtu imao sada već staru rolu Okuma Cedros 65 s koja je prije toga ulovila nebrojeno riba, namotanu 8-nitnom upredenicom Gosen Jigging Multicolor 55 lb. Ja sam svog 12-kilaša izvukao sivom rolom Okuma Azores Z 90 namotanom 8-nitnom upredenicom Gosen Jigging 80 lb. Ne trebam vam opisati koliko se pod tim monstrumom savijao štap Okuma Eclipz 50-100 g (koji je doduše u stvarnosti realne snage kao štapovi deklarirani do 100-200 g), ali koji baš zbog takvog savijanja smanji negativnu polugu u odnosu na ribolovca i fajt s ribom pretvori u užitak, dok s druge strane svojim savijanjem na perfidan način lomi ribu da ona toga nije ni svijesna. Savage Gear fluorocarbon je izdržao napade ovih zubatih monstruma koje ne bismo ni ulovili da mi sonar nije pokazao nešto na ravnom usred ničega, a ja sam bio dovoljno raspoložen za isprobavanje. I gofove sam u zadnje vrijeme lovio dobro na dubokim ravnicama, daleko od pozicije i kamena za koje bismo pretpostavili da se hrane uz njih. Svi su ti ulovi rezultat probavanja novih stvari i praćenja trendova u ponašanju ribe. Iskreno, da se riba ponaša uvijek jednako bilo bi mi puno manje zanimljivo. Ovako je svaki izlazak nova igra i novo upoznavanje. Upravo zato je moderan sportski ribolov toliko zanimljiv jer stvara velike razlike.
Ako se ne prilagođavate novim situacijama lovit ćete loše, a ako promišljate o promjenama i novim prezentacijama sukladno tome, dobro ćete loviti i u tome guštati.

Chris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana