VERTICAL JIGGING NA JADRANU (2. dio)

12 min read

PR / Broj 51 / Lipanj / 2012.

Verticall jigging je sport, i kao u svakom sportu treba savladati pokrete, uvježbati ih i steći fizičku formu, a pri tom smanjiti mogućnost ozljeda na najmanju moguću mjeru

Piše: Milan Maleš

Montiranje pribora

Evo nas u nastavku priče o vertical jiggingu, odlučili smo se okušati, nabavili smo opremu, sad treba to povezati u funkcionalnu cjelinu i krenuti na more. Počet ću od montaže sistema i iznijeti najjednostavniju, a time i najelegantniju verziju sa minimalnim brojem sitnog pribora. Pa krenimo. Na rolu treba namotati stotinjak metara upredenice nosivosti 40 lbs, a prethodno je privezati za kalem role. Za tu svrhu ćete naći, kao i za svaku drugu, mnoštvo čvorova, al ja volim rabiti nenadmašni palomar. Kako sad palomar kojim vežemo vrtilicu vezati na kalem role? Treba upotrijebiti maštu, i zamisliti kalem role kao segment ušice vrtilice. Palomar vezujemo “u zraku”, kao da vezujemo zamišljenu vrtilicu, formiramo ga do kraja i prije stezanja samo nataknemo na kalem role. Usput rečeno, palomar se može koristiti i za vezivanje strune za kalem multiplikatora i sve vrste ručnih motovila gdje se pokazao izvrsnim, samo treba zamisliti ono što privezujemo kao segment ušice vrtilice. Za spoj upredenice i fluorocarbonskog predveza preporučam direktno vezivanje čvorom, bez vrtilice (eng. “wind-on leader”). Od palete čvorova specijalno osmišljenih za tu svrhu vezujem “Alberto” čvor (vidi praktični savjet). Na kraj predveza vezujem puni prsten (eng. “solid ring”) koji uzimam nešto veći (promjera 5-6 mm), ne zbog veće nosivosti nego zbog lakše montaže i zamjene udice. On se može vezati palomarom, ali čvorovi koji formoraju malu pletenicu dužine cca. 2 cm su bolji jer se udica ne petlja o najlon kod same varalice. Na taj puni prsten se montira varalica pomoću jednog zasječenog prstena (eng. “split ring”), i specijalno pripremljena udica za jigging (eng. “assist hook”, “dancing stinger”). Na ovaj način korišten je jedan puni i jedan zasječeni prsten, sila varalice ide preko zasječenog prstena, a sila ulovljene ribe samo preko punog, što je daleko sigurnije i ne zahtjeva jaki split ring. Ako ne moram imati jaki split ring, onda ne moram imati ni specijalna kliješta za njegovo otvaranje, već to mogu noktom. Došli smo evo i do udica. U dućanima se mogu kupiti već pripremljene udice za jigging, ali vlastita izrada bar djelića pribora pruža poseban užitak, a još i kad donese trofej, onda je to “vaša specijalna”. Danas postoje modeli udica prilagođeni ovoj tehnici lova, a karakterizira ih da su ravne, kratkog vrata, oblog luka, vrha blago zakrivljenog prema unutra, izrazito jake i gotovo uvijek sa ušicom za vezivanje. Ima ih mnogo, al ja ću se zadržati na dvije valjane udice koje ćete naći u gotovo svakom dućanu čiji prodavač možda nije ni čuo za jigging. Prva je Mustad 10827npbln, potpuno u skladu sa karakteristikama, udica koju sam Mustad koristi za izradu assist hooka. Druga je Mustad 92553fs koja dosta odudara od karakteristika jedne jigging udice. Ona je poludugog vrata i kriva, ali izrazito jaka, ima izraženu kontrakuku i napravljena je od nehrđajućeg čelika, zato je i volim. Tu udicu ste upoznali ako ste ikad lovili na brakovima, jer je naprosto legenda ribolova na braku. Što se tiče broja i veličine udica, i tu se vode polemike od Floride do Novog zelanda, ali ja, kao što ste mogli već primijetiti, jako cijenim jednostavnost pa preferiram jednu udicu, ali zato veliku. Otvor luka udice mora biti širi od jiga jer se inače u svojim akrobacijama zna zaglaviti udica na jig. Okvirni odnos veličina ovih udica i jigova, kao i izradu assist hooka možete vidjeti u praktičnom savjetu. I da, nije pogreška, u cijeloj priči doista nema vrtuljka!

Popratni pribor

Postoje stvari koje predstavljaju prestiž među ribolovcima, i one bez kojih se nipošto ne smije izaći na more. Tako je i kod jigginga, pa ću podijeliti popratnu opremu u obaveznu i onu zgodnu ali neobaveznu. Obavezno je imati:

Kliješta – jedne tanke kombinirke kakve bi uostalom morale biti prisutne na svakom brodu za pritezanje čvorova, rezanje krajeva najlona, vađenje udica, …
Kuka – ako vam gof ili zubatac pobjegne ispod broda jer nemate kuku, to si nikad nećete moći oprostiti.
Dobar špurtil (mreža prihvatnica) – mora biti dug i jak, širokog obruča da primi krupniji plijen. Za zubaca i gofa zgodna je kuka, ali za šampjera baš i ne, za njega treba špurtil.
Torbica/futrola za jigove – osjetljiva boja na jigu se lako ošteti, pa se moraju držati “u meko” i odvojeni jedni od drugih.
Stare rebatinke (traperice) – kad se jedna nogavica od starih rebatinki presavije tri puta, postane idealna hvataljka za držanje pauka, a njih će sigurno biti. Ja sam ih držao na desetke bez i jednog uboda.
Zgodno, ali nije obavezno imati:
Kliješta za split ringove – ako montirate opremu prema gore napisanom, bez njih se može.
Borbeni pojas – zgodan je za upiranje drške štapa prilikom izvođenja long jerka i kod borbe s ribom, ali možete i uprijeti štap u preponu ako nemate pojas.
Rukavice – postoje specijalne za jigging, bez prstiju, ali može se jiggati i bez njih, nema žuljeva.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

“Alberto” ili “modificirani Albright” je čvor namijenjen spajanju struna bitno različitih promjera, primjerice najlonskog monofilamenta ili fluorocarbona sa upredenicom. Bitna razlika od ostalih čvorova te namjene je u tome što se debljom strunom ne pravi čvor, pa zbog toga ostaje uzak, a daleko je lakši i brži za vezivanje od drugih čvorova u kojima se upredenica trenjem drži za goli kraj najlona.

Tehnike jigganja

Verticall jigging je sport, i kao u svakom sportu treba savladati pokrete, uvježbati ih i steći fizičku formu, a pri tom smanjiti mogućnost ozljeda na najmanju moguću mjeru. Dva su osnovna pokreta, već spomenuti long jerk koji je jednostavniji za izvođenje i nešto zahtjevniji i brži short jerk. Kod long jerka se drška štapa upire u preponu (ili u borbeni pojas), štap se drži visoko, iznad role, za kraj gornjeg dijela ručke što daje najpovoljniju polugu. Tako uhvaćen štap podiže se iz vodoravnog do skoro uspravnog položaja odlučnim pokretom pri čemu se varalica u moru trzne prema gore i u stranu za cca. 1 -1.5 m. Prilikom spuštanja štapa nazad u vodoravni položaj rolom se namata višak najlona (1 -3 okreta ručice). Brzina izvođenja je cca. 1 trzaj u sekundi, ali to varira jer mijenjamo razne brzine da isprovociramo ribu. U ovom pokretu sudjeluje mišić iza lopatice (trapez), stražnji rameni mišić i biceps. Short jerk je nešto zahtjevniji. Donji dio drške štapa se ukliješti ispod pazuha, a štap se pridržava ispod role dlanom okrenutim prema gore! Ako se štap drži odozgo, savija se zglob šake u vrlo neprirodan položaj koji u spoju sa velikim udarnim opterećenjem i velikim brojem ponavljanja može rezultirati upalom živaca u zglobu šake što je ozbiljna, dugotrajna i bolna povreda! Dakle, otvorenim dlanom ulazimo s donje strane štapa tako da nam stopa role sjedne između kažiprsta i srednjeg prsta, i podupiremo štap cijelim dlanom (zato je bolje da se nosač role priteže odozgo, da u dlanu imamo spužvu, a ne navoj). Sad možemo prstima obujmiti dršku odozdo prema gore, a zglob šake ostaje ravan.

Kad je ostvaren solidan hvat, zglob šake i lakat ostaju nepomični, a cijeli pokret se izvodi iz ramena koje je sada čvrsta točka i štapa i ruke. Ako je sve izvedeno pravilno, jedini mišić koji neposredno sudjeluje u pokretu trebao bi biti prednji rameni mišić, dok biceps i podlaktica samo osiguravaju nepomičan položaj ruke. Ovo je za većinu ljudi potpuno nov pokret i treba ga uvježbati, ali kad se savlada mogu se postići brzine od 3-4 trzaja u sekundi. Opseg pokreta je manji nego kod long jerka i varalica u moru se trzne prema gore najviše pola metra. Svako spuštanje štapa prema dolje prati i jedan okret ručice role kojim se namata višak najlona. Bitno je “uhvatiti ritam” trzanja i namatanja role da se stvori koordinacija pokreta lijeve i desne ruke. Naravno, nećemo trzati najbrže što možemo, nego eksperimentiramo s različitim brzinama u toku lova. Naići ćete još i na termine kao “mechanical jigging”, ujednačeni monotoni stil trzanja kao robot, ili “yo-yoing”, trzanje gore-dolje u mjestu bez namatanja najlona. Svi ovi stilovi dolaze u obzir i treba ih izmjenjivati, eksperimentirati s različitim brzima jer nikad ne znamo što će danu ribu u danom trenutku isprovocirati na napad. Poznato je da u varaličarenju često bolji uspjeh imaju početnici jer vode varalicu najnepravilnije. Ako ciljamo pridnene vrste, ne vodimo varalicu od dna sve do površine nego samo do željene visine, za razliku od slučaja kad ciljamo pelagične vrste. Trebamo zapravo imati što točniju informaciju o položaju ribe i koncentrirati se na to područje.

Udica za jigging “uradi sam” ima koliko i ribolovaca, dužih, kraćih, labavih, krutih, dvostrukih… Ovdje će biti prikazan jedan od najjednostavnijih i najjeftinijuh načina. To je labavi assist hook, najkraći mogući za montažu bez dodatnih prstenova. Potrebni sastojci su udica, nekoliko centimetara uzice (dobar je obični parangalski konop (majštra) debljine 1 mm, mekani), nešto najlona debljine 0.60 – 0.80 mm i nekoliko centimetara one čudne plastične cjevčice koja se stišće na visokoj temperaturi, a koju znamo pod imenima termo-tuba i termo-bužir (a pravi naziv je stezna cijev (eng. “shrink tube”)). Stezna cijev nije ribički pribor nego elektroizolacija, pa je potražite u dućanu električne opreme.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Odnos udice, potrebne duljine konopčića i stezne cijevi za assist hook, i okvirno za koji jig paše:

MODEL VELIČINA MAJŠTRA STEZNA CIJEV JIG

Mustad 10827npbln 6/0 11 cm, Ø 1 mm 2.5 cm, Ø 5 mm short jig cca. 60 g
long jig cca. 80 g
8/0 12 cm, Ø 1 mm 3 cm, Ø 5 mm short jig cca. 80 – 100 g
long jig cca. 100 – 150 g
10/0 15 cm, Ø 1 mm 3 cm, Ø 5 mm short jig cca. 150 g
Mustad 92553fs 7/0 15 cm, Ø 1 mm 3 cm, Ø 5 mm long jig cca. 100 – 120 g
8/0 17 cm, Ø 1 mm 3.5 cm, Ø 5 mm long jig cca. 150 g

Pauci za početak

Zagrijan pričama o trofejnim zubacima i kirnjama, i gofovima koje ljudi vade kao kanjce, čovjek se lako može demoralizirati nakon početnog neuspjeha. Da bi izbjegli razočarenje, odbacite za početak velika očekivanja i nastojte uvježbati tehniku da bi bili spremni kad dođe vaš trenutak. Jedna riba je uvijek spremna na suradnju je pauk. Dosta brojan i nevjerojatno odvažan, ovaj proždrljivac će bjesomučno pratiti jig sa tridesetak metara dubine do samoga broda, napadajući ga sve dok ne proguta udicu. Dodatna prednost je njegov statični način života , pa ga nalazimo na istim mjestima gdje smo ih nekad lovili kančenicama, a to su pješčana dna prošarana kamenjem i kamenita sa povremenim pješčanim zaravnima. Ako takvo mjesto šiba jak kurenat, znaju narasti dovoljno veliki da pruže užitak izvlačenja, a za dobru riblju juhu su naprosto nenadmašni.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Održavanje opreme

I za kraj nešto o održavanju prilično skupe opreme kakva je ona za vertical jigging. Pošto je ovo brza tehnika, i priprema je svedena na minimum, zgodno je da su štap i varalice u brodu, spremni za ribolovni izlet kad se za to ukaže prilika. Oni se mogu ostaviti u brodu i neće stradati, ali je obavezno bar isprati rolu slatkom vodom poslije svakog ribolova. Svi nosimo na more nezaobilaznu bocu vode, koju ne popijemo nego je imamo za “svaki slučaj”, i zgodno je iskoristiti tu vodu za lagano ispiranje opreme po povratku kući. Tu i tamo se napravi mali remont i sve detaljnije opere, pregleda, podmaže, ali to je dovoljno raditi dva puta godišnje. Posebnu pažnju bi posvetio varalicama jer sam ubrzo nakon svog početka jigginga naišao na ozbiljan problem. Naime, prekrasna završna boja na varalicama je jako osjetljiva, i brzo se oštećuje uslijed udaraca udice o jig prilikom lova. Neke renomirane varalice možete “oguliti” do pola u nekoliko ribolova ako ste malo agresivniji jigger. S obzirom na cijene varalica, to mi je bilo potpuno neprihvatljivo i nakon nekoliko mjeseci promišljanja i eksperimentiranja pojavilo se rješenje! Ako želite da varalice potraju, treba ih lakirati dvokomponentnim epoksidnim lakom za ribolovne štapove. Ovaj premaz je kompaktan, otporan na UV zračenje i more, potpuno proziran pa varalica ne gubi na privlačnosti, a ima u sebi dozu elastičnosti pa apsorbira udarce udice o jig. Do ovog laka je malo teže doći kod nas, ali imaju ga serviseri ribolovnih štapova pa možete dati njima da vam prelakiraju. Ja svoje dajem na lakiranje u ribolovni centar “Barka” kraj Splita, u početku na opće čuđenje, ali sad su već navikli na moje čudne zahtjeve. U praksi mi se pokazalo da ovaj premaz štiti jig i do 95% (po slobodnoj procjeni) bez utjecaja na lovnost. Zašto to ne primjenjuju proizvođači vjerojatno nam je svima jasno. Što se tiče udica, treba ih obrisati suhom krpom prije spremanja među ostale udice, jer znamo da se hrđa među udicama širi poput zaraze, a udice za jigging ipak spadaju u nešto skuplju klasu. I to je to, nadam se da sam iznio dovoljno informacija da možete krenuti u prvu akciju jigginga. Lovite, rekreirajte se i čuvajte opremu da ona traje i daje!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana