Panula VS spinning & jigging

13 min read

PRM / Broj 14 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2016.

To se vjerojatno događalo zbog jako bistrog mora i zato jer nije bilo struje, a i vozili smo presporo i pravocrtno. Ponovo prolazeći po tim mjestima prezentirali smo varalicu na sasvim drugačiji način te uz puno bljeskanja, brzog povlačenja i twitchanja uspijevali izazvati „trigger response“ i kod inače neaktivnih riba…

Piše: Željko Vedernjak

Sve tri tehnike spomenute u naslovu prilikom ribolova iz čamca mogu se vrlo uspješno koristiti u ribolovu na moru. Da me ne biste krivo shvatili, ne treba ih uspoređivati tako da tražimo najbolju i najuspješniju – sve tri su izuzetno lovne tehnike koje se u pravilu koriste odvojeno. Kada panulamo i povlačimo iza sebe živi ili umjetni mamac, nekako je ustaljeno pravilo da ne posvećujemo pažnju ničem drugom osim određivanju brzine broda, promatranju terena ispod sebe na sonaru te eventualnog skraćivanja ili puštanja panule iza sebe. Isto tako u spinningu i jiggingu čamac pustimo da se zaustavi i lagano driftamo bacajući jigove i varalice na izgledno mjesto. Tako radi velika većina morskih ribolovaca od Istre do Dubrovnika i svi se uglavnom drže samo jedne od navedenih tehnika. Moram priznati da i ja obično tako radim i obično unaprijed odlučim što ću raditi u ciljanom ribolovu na određenu vrstu. Tako sam i prošli vikend kad sam dobio dojavu od Bojana iz Pule da su ušle velike lice odlučio da neću puno kemijati i još kod kuće sam pripremio i navezao sve za dvije vrste panule – onu kojom lovim iglice za mamac i onu kojom povlačim te iste iglice za velike grabežljivce. Sve je teklo kako treba i Strujić i ja smo već prije zore bili u Valbandonu gdje nas je dočekao Bole s vrućom kavom i pripremljenim brodom. Odmah smo ubacili sve stvari u čamac, odvezali se i s prvim cikom zore lagano krenuli prema Fažani i Peroju.

Navezali smo Skeinfishove žute vunice i pustili ih tridesetak metara iza broda. Približujući se prvim bovama i čamcima odmah smo vidjeli prvu aktivnost grabežljivaca. Jato manjih strijelki stjeralo je gavune u plićak i tuklo po njima sa svih strana. To je to! Sve je idealno i ide po planu. Ubrzo je zazujala i kočnica na lijevom štapu, a onda i na desnom. I Strujko i ja smo izvadili dvije manje iglice dok je Bojan već okretao brod da opet prođemo po istom jatu. Novi prolaz, nove iglice i onda prizor od kojeg svakom ribolovcu na moru zastaje dah. Dok sam vukao iglicu koja se koprcala po površini dobro zakvačena na vunicu, desetak metara iza nje se odjednom pojavio veliki val koji je krenuo ravno na moju iglicu. Na jednoj strani sam bio ja koji se trudio što brže okretati ručicu role da iglicu izvadim što prije, dok se s druge strane lica od desetak kila upinjala iz petnih žila ne bi li progutala moju nesuđenu ješku. Naravno da sam bio prespor i naravno da mi je otkinula i iglicu i vunicu i desetak metara fluorocarbonskog predveza. Moram li uopće spominjati da smo istog trena premontirali one dvije iglice na štapove za tešku panulu te ih sat vremena bezuspješno vukli po istom mjestu. Naravno da više nije htjela primiti iako su male iglice i gavuni svako malo iskakali oko broda dajući nam do znanja da su grabežljivci i dalje u blizini. Ustvari, oko nas je bila tolika koncentracija sitne ribe da naše iglice na panuli uopće nisu imale šansu privući grabežljivca i gubile su se u mnoštvu. To se pokazalo točnim i kad smo odlučili ponovo provući vunice kako bismo ulovili novu ješku i kad smo ulovili po dvije iglice odjednom na jednoj vunici! Vozeći se prema Peroju vidjeli smo sve više i više manjih raubova na gavune u priobalju te odlučili promijeniti vrstu panule. Maknuli smo iglice i okačili voblere dužine 7 i 9 cm, no frustracija se i dalje nastavila. Nismo dobili niti griza.

Pravovremena promjena taktike donosi ribu

Vozeći naše varalice kroz ta silna jata sitne ribe po kojima su raubali manji grabežljivci i bezuspješno ih pokušavajući uloviti, sjetili smo se vrlo slične situacije koja nam se dogodila prije par godina u Plominu. I tad smo bezuspješno povlačili naše varalice ispod ušća i ganjajući strijelke i brancine kojih je bilo u popriličnom broju, ali očigledno im naša prezentacija nije odgovarala. Nakon sat i pol do dva panulanja bez griza iz čiste sam frustracije uzeo rezervni štap, na kopču montirao legendarnog Savage Gearovog Preya 115 i počeo ga bacati prema obali uz vrlo brzo i jako twitchanje – više iz dosade nego neke vizionarske ideje kako je to super taktika za uloviti ribu koja mi cijeli dan ignorira varku koju vučem iza čamca i s kojom sam dan prije ulovio preko deset komada! Taktika se pokazala kao pun pogodak. Strijelke i manje brancine smo počeli loviti u svakom prolazu i to obično u prvih par twitcheva nakon što bi Prey pao blizu obale. Riba je očigledno bila iziritirana brojnim panulašima koji su iste te varke provlačili danima, a tu je bio i još jedan bitan razlog – koliko god panula bila važan faktor i uspješna u ribolovu nekih vrsta, to je ustvari vrlo limitirana tehnika ribolova gdje (barem varalicu) mamac u 90% slučajeva povlačimo jednolično i pravocrtno. Za oprezne i poprilično neaktivne ribe tu jednostavno nema okidača koji bi potaknuo grabežljivicu da napadne. To nam je zorno pokazao i snimak s Water Wolf podvodne kamere gdje smo u četiri sata panulanja bez griza ustvari prvi put mogli vidjeti da su varalicu pratile i velike lice i brancini, a i strijelke. Samo bi se odjednom stvorili iza varalice, obišli ju sa svih strana i dobro pogledali, pa se spustili natrag u dubinu. To se vjerojatno događalo zbog jako bistrog mora i zato jer nije bilo struje, a i vozili smo presporo i pravocrtno. Ponovo prolazeći po tim mjestima prezentirali smo varalicu na sasvim drugačiji način te uz puno bljeskanja, brzog povlačenja i twitchanja uspijevali izazvati „trigger response“ i kod inače neaktivnih riba.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Površinski vobleri

Najčešće korišteni – možda zbog toga i najlovniji – površinski vobleri definitivno ulove najviše „little big game“ riba na Jadranu. Možda se čini da je spika s površincima već isfurana, ali ja i dalje obožavam loviti na njih.

Palamide pod plivaricama

Dinamična i brza, panula za palamide koju vučemo u pola mora s malim ili bez ikakvog otežanja nudi poprilično velik izbor lovine. S takvom panulom možemo loviti bilo kojeg raspoloženog grabežljivca koji se vrti oko plivarica koje plove prema obali na istovar ulova, a to su u zadnje vrijeme najčešće strijelke. Da me ne biste krivo shvatili, panulanje oko plivarica ne znači da se lovi samo na otvorenom moru. Plivarice možete presresti i neposredno prije ulaza u luku ili se vrtjeiti oko njih sve dok ne pristanu, a onda se možete prebaciti na ribolov u driftu i zabacivanje varalica poput jigova (ili, što je puno manja zabava, bacajući srdelu bez otežanja – ribolov u propadanju). Najčešći ulov u jesensko zimskome periodu jesu strijelke ili palamide, ali sad su možda i najzanimljiviji brancini jer se u jesenskom periodu skupljaju u jata kako bi se pripremili za nadolazeći mrijest i naći ćemo ih u svim većim lukama i lučicama koje im nude zaklon i hranu u obliku plivarica koje na obalu istovaruju svoj ulov.

Spinning u pokretu

Sjetivši se toga nastavili smo vući varalice iza sebe i rekli Boletu da malo uspori i vozi usporedno s obalom. Namjestili smo se u strijelce – Strujko na pramac, a ja na krmu uz štapove i počeli bacati male površince i jigove čim bismo primijetili neko događanje uz obalu. Pun pogodak! Svako malo bismo zategnuli veliku ušatu, strijelku, a najviše smo se izguštali na manjim licama koje su neumorno napadale naše površince. Do ranog popodneva smo se lijepo nalovili na taj način, a fora je samo bila u tome da smo promijenili taktiku i tehniku koje bismo se inače slijepo držali. U ovom slučaju to je bilo panulanje lice na živu iglicu. Ulovili smo puno manje ribe nego što smo si zacrtali jer smo ipak došli po kapitalne primjerke težine i preko deset kg, ali smo se ipak lijepo nalovili i uspjeli spasiti ribolov koji bi inače prošao u frustraciji i promašenim grizevima.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

O sličnoj situaciji sam već pisao prošle godine kad nam je korištenje jigova spasilo ribolov s neraspoloženim palamidama. Petnaestak brodova koji su ih panulali kroz cijeli dan su uspjeli isprovocirati tek pokoji griz, dok smo ih mi uspješno lovili tražeći pogledom manja jata koja su se diskretno javljala prštanjem po površini. Umjesto da gubimo vrijeme na panulu i dugačke prolaze kroz jata riba koja bi se spuštala u dubinu čim bi čula zvuk motora, mi bismo se brzo premještali čamcem blizu njih i gasili motor već na pedesetak metara od jata koje smo bez problema uspijevali dohvatiti zabacivanjem metalnih jigova težine 21 i 28 g koje su palamide uredno kupile u propadanju i prilikom laganog privlačenja prema sebi. Još jedan primjer uspješnog kombiniranja dvije tehnike u zadnje vrijeme nam se događao i prilikom panulanja zubaca živom lignjom. Marin Huzjak to radi i na terenima dubljim od 60 metara, dok smo mi to koristili i na terenima do 30 metara dubine. Idealno izbalansirano olovo-čuvar iza kojeg je predvez sa živom lignjom omogućuje vam da vozite vrlo sporo i držite mamac neposredno iznad dna gdje je najizglednija zona udara. No, osim povlačenja lignje tako spora vožnja vam omogućuje i korištenje u zadnje vrijeme izuzetno učinkovitih Inchiku, kabura i jig umjetnih mamaca. Kako bismo ih što lakše držali blizu dna koristimo vrlo tanke upredenice poput japanskog Gosena Jigging 300 Multicolor na koje stavimo predimenzionirane varke poput Shimano Inchiku Bottom Ship 160 g težine ili Kanjijevih Free Flip jigova do 200 g težine na čije assist hookove dodamo komade ili krakove jadranske lignje. Omjer ulovljenih zubataca poput ovog Pavićevog sa slike, ali i drugih grabežljivaca poput škrpine ili kadela (malog morskog psa kostelja) u zadnje vrijeme sve više preteže na stranu ove „dodatne tehnike“, a sve manje u korist klasične panule sa živom lignjom. Naravno, da bismo mogli koristiti sve te tehnike potreban je adekvatan pribor, ali nemojte pasti u zamku da ga nosite previše da ne bi došlo do gužve na brodu i petljanja silnih štapova s navezanim različitim sistemima. Iskren da vam budem (i da ne lažem previše) kod nas je uvijek previše pribora na brodu i UVIJEK dođe do petljanja. I to je sastavni dio ribolova, zar ne?

Držač štapova na brodu

Dobar držač štapova na brodu zlata vrijedi. Osim što vam se štapovi s varalicama u moru neće petljati pod nogama, manje su šanse i za lom pribora lupanjem blanka po rubu bande ili grebanje blanka i lom vodilica na inox ogradu. Naravno, tu je i još jedna prednost. Ako štap ne morate paziti ili držati u rukama, možete se opustiti i uživati u pejzažu dok lovite ribe. Zgodno zar ne?

Koji pribor i varalice koristiti

Varalice koje najčešće koristimo i za jednu i za drugu tehniku su razne inačice malih voblera, površinaca i silikonaca. Nisam posebno vezan za nijednu firmu, ali ipak imam par favorita poput Savage Gearovog Preya 7,1, 9 i 11,5 cm koji su mi prošle i ove godine donijeli dosta manjih zubataca, lica, strijelki i brancina. Malo je zaobljenijeg presjeka i širi jaču vibraciju od ostalih modela voblera čak i pri najmanjim brzinama povlačenja, što je i razlog većeg prosjeka udaraca nego kod ostalih varalica, a osim toga, često na njih stavljam jednokuke udice koje mi bolje drže borbene ribe. Uz Savage Gearove modele su se dobro pokazali i Japanci poput Megabassa Ito Visiona 95 ili Sakurinog Akaru Minnowa, ali i stara dobra Rapala Original 5 ili 7 cm će odraditi svoju ulogu. Kada se riba drži malo dublje onda volim koristiti dubokoronce poput Savage Gearovog Preya 6,2 cm ili Rapalinog Shad Rapa. Za dublju panulu ili varaličarenje gdje se riba drži u većoj dubini univerzalniji su se pokazali manji jigovi i silikonci u obliku jeguljice ili ribice s malim repićem koji ne radi preveliku vibraciju na jig glavama težine 5-7 za pliće ili do 30 g za dublje terene. Tu su mi uvjerljivi favoriti SG Sandeel Slug 10 cm i Dying Minnow 6 i 8 cm te Slit shadovi ili Awarune 6 i 8 cm. Grizevi se najčešće događaju u propadanju varalice dok okrećete barku, a na štapu se očituju kao lagani kvrcaj koji se osjeti na vrhu. Fora je u tome da kada jednom pronađete na kojoj su dubini, odaberete odgovarajuću (lakšu ili težu) jig glavu koja će relativno brzo doći do dubine gdje se jato nalazi, a diktirajući brzinu motorom ju možete održavati na dubini na kojoj se ribe trenutno nalaze. Tu su se odlično pokazale multicolor upredenice koje su označene drugom bojom svakih pet ili deset metara i preko kojih ćete osjetiti svaki pa i najmanji dodir varke s ribom, a to se posebno odnosi na šarune i ušate koji vole „pipkavo“ primati. Kada ih pronađete držite varku na toj dubini i vodite ju što sporije držeći štap u ruci i radeći kratke trzaje štapom iz zgloba sve dok ju ne napadnu. Ako to ne upali promijenite način povlačenja i počnite s težim jigovima ili većim jig glavama i jačim jiganjem koje najviše podsjeća na twitchanje voblerima. Kada šaruni, ušate, male lice ili strijelke prestanu gristi, to ne znači da su otišli nego su promijenili sloj mora i cijela igra može ponovo početi. Uglavnom se usred dana drže dublje, a u sumrak ih se može loviti i pod samom površinom, čak i na viđeno, jer odaju svoje prisustvo pljuskanjem po površini.

O štapovima za lakšu panulu i spin ne bih dužio jer se to uvijek vrti oko sličnih modela. To su najčešće dvodijelni štapovi dužine 2,40 do 2,70 m dužine i gramaže do 40-tak grama. Role neka budu veličine 40 prilagođene tanjim promjerima upredenica do 0,25 s tim da se „pod moraš“ treba napraviti predvez od tanjeg fluorocarbona i povezati ga čvorom direktno s osnovom od upredenice. Mi obično koristimo uparene Okumine RTX-ice sa štapovima poput Fast Inchikua za jigiće i Inchiku te Savage Gearove, Favoritove i Alpsove štapove jačeg donjeg dijela i mekših vrhova za silikonce, voblere i površince. Što se teže panule tiče, tu su dobre i obične „kolčine“ sa teškim rolama. Šalim se, i tu se mogu koristiti lakši štapovi do 80 ili 100 g jačine, što vam omogućuje korištenje tanjih predveza i lakšu borbu s velikim ribama na (inače za klasu) slabijem priboru.

Chris standing up holding his daughter Elva

Gužva u šesnaestercu

U tekstu se stvarno nisam šalio kad sam upozorio na gužvu u brodu prilikom kombiniranja različitih tehnika ribolova. Prekomplicirano je svako malo rezuckati predveze prilagođene povlačenju žive iglice te stavljati fluo predvez za varalice pa za deset minuta opet nanovo. Mi koristimo više različitih štapova sa već montiranim varkama. Ono što je najvažnije je dobra organizacija na brodu i unaprijed dogovoreno mjesto gdje će se držati taj pribor. U slučaju da to ne napravite desit će vam se situacija kao sa slike, a to nije nimalo ugodan osjećaj. Zamislite da su se ispred vas digle strijelke ili palamide u lovu na sitnu ribu, a vi posegnuvši za svojim favoritom izvučete snop zapetljanih štapova – katastrofa. U svakom slučaju, bolje spriječiti nego liječiti – držite red na brodu!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana