Panulom na brancina

7 min read

PRM / Broj 15 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2017.

Brancina ili lubina može se uloviti na niz živih i umjetnih mamaca prezentiranih iz ruke, štapom, s obale i iz barke, a noćna panula na varalicu je svakako jedan od najučinkovitijih načina zimi…

Piše: Ivo Begović

Prošli mjesec, točnije u tjednu prije Badnjaka, proveo sam jednu hladnu zimsku večer s Franjom koji me ovaj puta poveo na noćnu panulu brancina. Hladnoća mi se uvukla u kosti od laganog burina koji nas je pratio, samo me gotovo neprestana akcija držala u malenoj batani gotovo do ponoći.

Tehnika

Nitko se nije učen rodio pa tako ni ja. Koliko god sam različitih ribolova uspješno (ili manje uspješno) probao toliko ih je za naučiti i ostalo. Franjo mi već više godina priča o noćnom panulanju brancina na varalice, no nikako da nađem vremena (a i da vrijeme bude dobro za ribolov kad ga imam). No ovaj tjedan prije Badnjaka napokon smo se uspjeli poklopiti. Sjedam u Franjinu batanu samo sa štapom u ruci. Franjo nosi varalice. Ja sam samo priredio štap sa rolom i upredenicom PE 1.0 na čijem sam vrhu pomoću FG čvora zavezao oko dva metra fluorocarbona 0.30 mm na čijem je vrhu kopča srednje veličine. Izvezli smo se u mrak. Već sam polako počeo trnuti od hladnoće i vožnje na drvenoj klupi batane kad mi je Franjo pružio vobler uz preporuku. „- Čekaj da ja postavim svoja dva štapa pa pokušaj biti vanjski i dalji od mene. Imaš duži štap, to će ti pomoći da se ne mrsimo. Franjo radi brzo. Uvježbanim pokretima postavlja jedan štap u desni nosač, a jedan u lijevi. Varalice su na oko 40 metara iza batane. Malo se bori s motorom koji nikako ne drži smjer. Zabacujem i ja po uputama i držim štap široko tako da nam se strune ne dotaknu. Vozimo kroz noć… Franjo mi kroz zvuk pente daje upute: -„Kad zagrize ne stajemo! Samo dalje vozimo i što prije izvučemo druge dvije varalice, tek onda ću usporiti i izvući ćemo ribu. Ako je veliki, pusti ga da izvlači.“ Izuzetno je samouvjeren! Osobito mi se svidjelo ono: „Kad zagrize“, mnogi od nas bi rekli: „ Ako zagrize.“

Vozimo paralelno s obalom, lijepo se vidi obalna rasvjeta koja nam i omogućava noćnu panulu u noći bez mjeseca (bez nje bi more toliko svjetlilo da bi ribolov na ovako opreznu ribu postao nemoguć). Dubina ne može biti velika, iako nemamo sonar u batani, već u prvih par desetaka metara imao sam nekoliko kontakata s dnom. S obzirom da trenutno vučem Rapala Max Rap 13 cm koji ni uz najbolju volju ne može zaroniti metar (po Rapala tablici roni od 0.3-0.9 m), procjenjujem da smo tu negdje na oko metar.

Pokušavam malo podići vrh štapa da bi varalica išla pliće, no otpor je nekako drugačiji nego na početku. Izvlačim u vožnji i kontroliram varalicu. Imao sam pravo, vlati trave na kljunu i na trokuki. Čistim i ponovo puštam. Sad mi je jasno zašto Franjini štapovi stoje u držaču kao jarboli okomito špicama prema gore.

„-Vuci van, imamo nešto!“. Franjo je spretno izvukao drugi štap i izvadio prvi ulov večeri – oradicu od kakvih 25 deka. Ne vjerujem da je napala vobler dug 11 cm. Uvijek sam znao da je agresivna, ali toliko.

Nismo prošli ni deset metara otkad sam ponovo zabacio varalicu, kad osjetim udarac. Ovo nije dno! Ništa! Još koji metar… Opet udarac i imam ribu! Rola je prozujala…

„-Samo drži dok ne izvučem svoje“. Franjo vozi i namotava, a uskoro i staje te okreće batanu bočno omogućavajući mi da u miru privučem lovinu. Prvi branko te večeri je ulovljen! Nije kapitalac, ali veseli kao da je.

-„Valjda su tu.“ Franjo više za sebe mrmlja u bradu. Okrećemo se i panulamo po istoj ruti. Opet griz i opet riba, ali sad na Franjinom štapu sa multićem. Cijela procedura vožnje i vađenja štapova pa tek onda vađenja ribe se ponavlja. Još jedan kilaš!

-„Našli smo ih!“ To je sve što je Franjo zaključio. Večer se nastavljala vožnjom gore-dolje sa udarcima ribe na prilično istoj poziciji. Kad smo ju dva puta prešli bez udarca, Franjo je nastavio voziti sve dok nismo ulovili sljedećeg i našli novo jato, a zatim bi se opet vraćao po istom terenu.

Gdje?

Znam da bi sada 99% čitatelja htjelo točne koordinate prijelaza na kojima su se nalazila jata brancina te noći – kod sedmog bora lijevo pa ravno do osmog mula.

Dakle, poanta uspješnog ribolova je da u svojoj okolici pronađete teren koji drži ribu. Teren na kojem Franjo panula je plitak, muljevit, travnat i sa par naglašenih prijelaza dubine koji drže sitnu ribu i uz koje se brancini skrivaju i love. Jata brancina se premještaju ovisno o plimi i oseki, ali njihova pozicija ovisi i o vjetru tako da nijedna večer nije ista. Jedini način da ih nađete je da sami krenete i propanulate svoje područje. Što ste češće na moru to ćete lakše naći neko pravilo gdje brancini love. Ono što bih svakako preporučio je da teren za koji mislite da je dobar i da drži ribu obiđete danju. Provozajte se barkom, pogledajte dubine i zapamtite sinjale, položaj vrša, mreža, parangala, bova, trajektne rute i slično.

Kako?

Ovaj ribolov je prilično jednostavan, brzina oko dvije milje i vučenje voblera po izglednom terenu. Kad ulovite prvog sve postaje mnogo jednostavnije jer branko noću ne lovi sam nego u jatu. Zbog toga je vraćanje po istoj ruti obavezan dio ovog ribolova. Iako je za vrijeme dok smo Franjo i ja lovili lagano išlo u plimu i očekivao sam da će svi napadi na varalicu biti dok vučemo „u kurenat“, ipak nije bilo tako. Jednak broj riba smo dobili i uz i niz kurenat, što znači da kad im dođe „ura od griza“ i nisu tako izbirljivi.

Kada?

Tu dolazimo do najvažnije točke ovog ribolova. Noć je svakako bolja od dana jer branko tada ipak teže vidi prijevaru, a komad plastike koji vučete za sobom mu se lakše učini kao hrana ili ga pak napada čisto da ga otjera iz svog područja. Kako bilo, Franjino iskustvo kaže dva sata prije vrha plime pa sve do promjene je „prime time“. Iako znaju napadati i nakon promjene kad krene u oseku, taj je period uvijek manje izdašan (no ipak je izdašniji nego ako ste ostali kući).

Znatiželja ga ubi

Tri osnovna uvjeta koja morate ispuniti za uspješan ribolov brancina panulom su:

  1. Prvi uvjet je mala barka s kojom je moguće lako manevrirati po relativno plitkom terenu. Ne kažem da to nije moguće izvesti s npr. Antaresom od 6 m, ali da je mnogo teže – svakako je.
  2. Barka treba imati benzinsku pentu. Franjo je pokušao panulati i s električnom Minn Kotom, no rezultati su bili bitno lošiji. Čini se da zvuk motora i elise privuče jato brancina koji onako znatiželjni ulete „u trag“ i nađu – varalicu.
  3. Nemojte se bojati velikih voblera! Ja te večeri namjerno nisam nosio svoju kutiju s voblerima samo da bih vidio i naučio na koje voblere Franjo lovi. Zaključak je – nijedan vobler nije bio kraći od 11 cm, a najduži je bio Max Rap od 17 cm. Svi vobleri iz Franjine kutije zaranjaju do metar dubine. Ovo vjerojatno ovisi o terenu na kojem lovite, ako je kod vas teren dublji možete probati i s voblerima koji zaranjaju dublje. Bez obzira koliko duboko ronili birajte voblere sa sitnom vibrom, dakle one koji ne mlate previše. Dekori varalice noću nisu previše bitni, ali držite se provjerenih boja plijena kakvog brancin lovi na vašem terenu i nećete pogriješiti. Tome dodajte još koji Red Head i imate sve. Franjo uglavnom bira boje ciplića i gavuna.

Bit će ih za Badnjak

I za kraj vas vjerojatno zanima koliko smo ulovili te večeri na panulu. Pa mogu samo reći da su i moja i Franjina obitelj imale obilan ručak na Badnjak…

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana