Panulom na zubaca
7 min readPR / Broj 21 / Prosinac / 2009.
Piše: Karamba
Kada ga naglo dignete iz veće dubine, zubacu često izleti mjehur na usta.
Iako je među ribolovcima uvriježeno mišljenje da je zima nepovoljan period za lov zubaca, stanje sa terena govori upravo suprotno. Najintenzivniji lov zubaca svakako je period nakon mrijesta u mjesecu lipnju, te period u mjesecu studenom i prosincu. U ta dva perioda zubatac se obilato hrani sitnom ribom. U ovo doba se sitna riba polako sa zahlađenjem mora povlači u dubinu, a zubacima su, pored sitnih riba, kao što su crneji, arbuni, trilje, bukve, knezi, iglice, najdraže lignje. Lignju možemo istaknuti kao najbolju ješku u ovo doba godine, jer joj zubatac ne može odoljeti…
Panula
Za zubaca su mi se najbolje pokazale udice Owner 5111-151
Potreban pribor za lov zubaca je panula. Ona se sastoji od motovila – osnove sa nanizanim olovnicama, trokrakim đogulinom, olovom čuvarom, te predvezom sa minimalno dvije udice, od koje je početna klizna (vidi shemu). Broj udica ovisi o veličini lignje kojom želimo panulati. Ukoliko je lignja veća, npr. 30 dag, poželjno je staviti tri udice, od kojih prva uvijek mora biti klizna radi lakšeg prilagođavanja veličini ješke. Druga varijanta vezivanja udica uključuje postupak identičan gore navedenom, osim što se, umjesto zadnje udice, veže rampin (trokuka udica), koji se također nadijeva na lignju. I jednoj i drugoj varijanti zajedničko je to da dobro love, pa stvar izbora ostaje isključivo na ribolovcu ! Udice moraju obvezno biti kvalitetne i oštre, sa debljom stjenkom, iz razloga što će zubatac svojim snažnim čeljustima sa lakoćom slomiti svaku udicu niže klase.
Preporučio bih udice proizvođača Owner, model Cutting point. Navedene udice napravljene su od čelične legure velike nosivosti i laserski obrađenog vrha, koji jamči uspješno kvačenje. Jedina mana Ownerovih udica je relativno brzo hrđanje, te je potrebno svaki put nakon panulanja iste isprati slatkom vodom i često mijenjati. Ukoliko zubatac uspije prekinuti predvez, tada njihova mana prelazi u prednost, jer će u veoma kratkom periodu one potpuno istrunuti te će se zubatac moći i dalje nesmetano hraniti. Za početnu kliznu udicu odabiremo veličinu broj 5, a za ostale broj 7. Kliznu udicu nikako ne smijemo stavljati manju od navedene, jer se nerijetko zubatac ulovi upravo na nju. Kao i za svaku vrstu ribolova, obvezna je priprema terena i ješke. Teren odabirem uglavnom po prethodnom iskustvu, uvijek birajući podvodne brakove, čiji položaj često daje naslutiti njihova staništa. Zubatac se najčešće nalazi na izbočenim dubinskim prijelazima. U zimskom periodu prosječna dubina panulanja je od 30 do 45 metara, a najčešće ga tražimo na prijelazu koji se nalazi na 36 -37 metara dubine.
Pravilno montirana velika lignja 
Lignju treba vući uz dno, brzinom od oko 1.5 NM 
Lignje
Ulovljene lignje najčešće moramo održavati žive, u bazenima s protočnom vodom, ili ih kvačimo na čuvaricu koju vežemo na bitvu plovila. Čuvarica za lignje je jednostavne izrade, a sastoji se od motovila, osnove najlona debljine 0.60 mm, te prama debljine 0.40 mm. Razmak između udica je 30 cm, a duljina prame je 20 cm. Na kraj stavimo otežanje u obliku olovnog torpeda ili kvačimo olovo težine 300g sa obvezatnim đogulinom, da na taj način spriječimo frkanje najlona. Količina udica ovisi o broju liganja koje smo prethodno ulovili. Čuvarica je cijelo vrijeme panulanja vezana na prednju bitvu plovila, kako ne bi smetala prilikom panulanja i izvlačenja ulova, a s obzirom da se panula jako sporo, lignje na kratkim pramama zakvačene za vrh uvijek preživljavaju. Ako brod kojim lovite nema bazen za ješku, a lignje za jutarnje panulanje ste ulovili predvečer, lako ih možete očuvati tako da ovaj „čuvar“ usidrite na terenu dubokom oko 30 m i to tako da su lignje u gornjih par metara mora.
Na vrh vežete sinjal i lignje ovako lako prežive do jutra. Moram napomenuti da je taj sistem dobar na terenima koji ne obiluju sa mnogo sitne ribe, jer mi se na nekim terenima događalo da mi sitna riba do jutra pojede lignje. Lignju nadivamo (ješkamo) pažljivo. Stražnju udicu kvačimo ispod donja dva kraka, te provlačimo milimetar do dva pod kožicu. Srednju udicu kvačimo također milimetar do dva pod kožicu na sredini lignje, a početnu-kliznu kvačimo kroz sam vrh (u stvari šiljasti kraj) lignje, cca 5 milimetara od vrha (vidi sliku). Cilj uspješnog panulanja je da lignja ide što bliže samom dnu, te je u tijeku panulanja potrebno stalno korigirati panulu sa dubinom. Olovo čuvar nam koristi kao glavni detektor dubine. Potrebno je stalno puštati panulu kroz prste dok olovo ne kvrcne o dno, zatim povučemo panulu k sebi metar do dva. Na taj smo način sigurni da panula ide idealno, a samim tim smo ispunili sve preduvjete za uspješan lov.
Panulu tijekom panulanja treba stalno pratiti. Kada olovo-čuvar kvrcne o dno, treba podići za metar do dva, a kada sonar pokaže prijelaz na veću dubinu, treba ju opet spustiti, dok se dno ne osjeti. 
Sporo sporo
Brzina panulanja ne smije prelaziti brzinu od 1.5 NM, iz razloga što će se lignja početi vrtjeti, izuzetak je panulanje na živu iglicu, koja podnosi brzine čak do 3 NM. Preporuka je korištenje lignje kojoj je dubina prirodno stanište, što za iglu ne možemo reći.
Prvo panulanje
Sjećam se svoje prve avanture sa panulom na zubaca, a ta moja avantura i adrenalin traje i danas. Skupljajući informacije sa raznih strana, uspio sam napraviti svoju prvu panulu, koja tada nikako nije bila usavršena. Razmišljajući o pravom terenu, zaključio sam kako bi najbolje bilo otići gliserom na neku udaljenu poštu, gdje zubataca ima u izobilju. Izbor pozicije sveo se na uvalu Ustrine na otoku Cresu. Kako su nebrojene panule, koje nisu u početku dale rezultat, završile u konobi na polici, sakupljajući prašinu, u podsvijesti sam bio uvjeren da će ista sudbina zadesiti i ovu najnoviju, namijenjenu caru. Ali, sudbina je na svu sreću htjela drugačije….
Prizor od kojega zastaje dah 
Panule za zubaca uvijek su mi u barci
Došavši predvečer u uvalu Ustrine, upalio sam feral, te krenuo sa lovom liganja . Lignji su radili izvrsno, pa se u kratko vrijeme nakupilo par kila. Lignje sam stavio u sak koji sam okačio na rub barke, ne bi li lignji preživjeli do jutra. Probudio sam se rano u jutro, prije zvona budilice i nakratko se razočarao, shvativši da su deseci ulovljenih zubataca samo bili proizvod obilnog lova u „snu“. Nije bilo druge, nego baciti se na posao . Naješkao sam jedan najlonski parangal koji sam odlučio položiti u kraj, ne bih li uhvatio koju kraljicu ili cara. Naravno da parangal nije bio cilj dolaska na tako udaljenu poziciju, već je bio izlika koju bih „prodao“ prijateljima u slučaju podbačaja panule. Kući bih preskočio dio u kojem sam bezuspješno vukao panulu, već bih se samo pohvalio ulovom parangala… Međutim, dio koji slijedi promijenio je isplaniranu priču i kompletno moje buduće ribarenje. Naješkao sam lignju onako početnički. Lagano sam ju puštao, iako su udice bile montirane svakako, samo ne onako kako bi trebale biti. Panulu sam lagano odmotavao dok nije dotakla dno, te nastavio vući, uvjeren u neuspjeh. Nakon nepunih 300 metara prijeđenog puta, osjetio sam nagli trzaj prame koju sam držao u ruci, te sam u prvi mah bio uvjeren da sam zakvačio za stijenu. Brzo sam prebacio motor u neutralan položaj, te ostao šokiran naglim trzajima koji su odavali prvi put zakvačenog cara! Onako nespretno, borio sam se desetak minuta, dok na površini nisam opazio prelijevanje boja, specifičnih jedino caru, u tom trenutku sam viknuo od sreće, na čuđenje kupača sa obližnje plaže. Ubrzo je car od 4 kg bio u barci! Neizmjerna sreća koju mi je donio ovaj ulov je jednostavno neopisiva!
Ovakvi nisu česti, ali se još uvijek ulove 
Još malo
Odmah sam pomislio odustati od daljnjeg ribolova, ali mi je parangal koji sam bacio prije nepunih 20 minuta, uvjetovao ostanak od još barem sat i pol. Pošto sam još imao živih liganja, odlučio sam naješkati još jednu lignju, te ju povući, da iskoristim vrijeme do dizanja parangala. Uslijedio je novi šok. Nadjevenu lignju nisam ni spustio do dna, kada se opet prama zategnula, te odala još jednog cara. Zbog slabih trzaja, shvatio sam da se radi o maloj ribi. Poslije izvagan pokazao je težinu od tek kile . Sreći nije bilo kraja. Tada sam odlučio dignuti parangal koji je bio prekratko u moru, te nije dao niti jedne ribice….
Nedugo nakon ovog ribolova, sa velikom dozom samouvjerenosti, vratio sam se na mjesto prvog panulanja, uvjeren u reprizu. No, na tom mjestu, više nikada nisam ulovio ništa. Kasnije iskustvo je pokazalo da je car prepredena beštija za koju treba i truda i znanja, te da je gore navedeni primjer bio podcrtana početnička sreća, na kojoj sam i sada neizmjerno zahvalan. Od tog prvog susreta sa panulom, ona postaje neizostavni ribolovni alat na barci, a svaki ulovljeni primjerak daje osjećaj strasti, mjerljiv sa prvim ulovljenim. Stoga, panulu u ruke i na more !
