Maun

PR / Broj 15 / Lipanj / 2009.

Prošli mjesec sam prvi put posjetio ovaj otok. O njemu sam do sada čuo puno dobrih priča pa je jasno da je konačno došlo vrijeme da odem tamo.

Piše: Pero Ugarković

• 

Jako mi je žao što su vremenske neprilike ove godine bile jako čudne da ne mogu napisati istinski doživljaj sa otoka Mauna. Naime kada sam otišao tamo iako se ljeto u zraku već osjećalo sa temperaturom od 30 stupnjeva, more je još uvijek bilo 14-16 stupnjeva. No sam pregled terena mi može puno toga reći o tome što i kad mogu očekivati, a pogotovo mogu znati kakva će donekle situacija biti na takvoj vrsti terena u ljetnom razdoblju.

• 

Na Maun sam krenuo gumenjakom iz obližnjeg mjesta Šimuni na Pagu pa je putovanje bilo doista kratko u usporedbi sa otocima na koje sam navikao putovati u svom kraju. Uvijek prije odlaska na neki teren obavezno pogledam na kartu i pregledam izgled terena te potencijalno dobra područja koja obavezno moram pogledati, primjerice kvalitetne punte, prolazi sa jakim morskim strujama te brakovi u blizini. Od svega toga Maun ima jako malo ali kad sam pogledao situaciju uživo, za razliku od mnogih terena na kojima sam ronio, on je jednako kvalitetan cijelom svojom dužinom. Maun je raj za ronioce koji vole roniti u plitkom moru jer gotovo cijelom dužinom obala je položena ravno sa obiljem kamenja. Čak i 200 metara od obale dubina nije prešla 20 metara. Ukoliko volite ronjenje u dubini onda ovaj otok nije za vas osim ako ne izgubite jako puno dana u pretraživanju terena. Sve osim jednog kraćeg područja sa sjeverne strane otoka koje je okrenuto udarima bure. Na tom području dubina relativno brzo pada pa je moguće raditi dublje zarone bliže obali. Moj savjet je da tu dublju stranu ostavite za popodnevne sate, a pliću stranu krenete rano ujutro ili kasno navečer. Riba koja obitava u plićaku treba vremena da dođe do same obale pa je to vrijeme najbolje dočekati nakon duge noći ili popodnevnog maestrala. U zimskom vremenu otok je jedan od idealnijih područja za traženje brancina, što je vidljivo po terenu te slikama i pričama tamošnjih lovaca i svakako se planiram vratiti tamo za nekoliko mjeseci. Kako sadašnji izlet bio vremenski jako čudan, jer je sunce bilo jako, a more još uvijek hladno, brancini su nas preskočili, te osim pokojeg primjerka jedva preko pola kilograma na koje nikad ne pucam, nisam vidio veće. Sa južne strane otoka šuljao sam se na orade i brancine, orada ima ali uvjeren sam da će ih tijekom ljeta biti puno više. Sve u svemu ni sada rezultat nije izostao sa dvije lijepe orade uhvaćene kombinacijom čeke i šuljanja.

• 

• 

Moj kolega koji me je odveo na Maun znao je neke rupe gdje se nalaze ugori pa je i ulovio jednog da bi isplatio obećanje u obliku ukusnog brudeta. Kaže da na Maunu postoji dosta ovih zmijolikih riba, a prije par godina tu se nalazio i poznati pitomi ugor kojeg su hranili turisti iz obližnjeg ronilačkog centra. Osim ribe, na otoku obitavaju sveprisutne hobotnice koje iskusnim ribolovcima kao nama ne mogu proći neopaženo. Ovakvi vremenski uvjeti najpodobniji su za lov velikih hobotnica, a u ovo doba dok čitate ovaj članak to vam ne mogu obećati jer naglo zatopljenje nagnat će ih da naprave gnijezda i polože jajašca. Hobotnice smo nalazili gotovo oko cijelog otoka, a ulovili smo nekoliko velikih komada sa južne strane.

• 

• 

Na sjevernoj strani otoka nalaze se velika jata fratara, šaraga i zubataca. Zbog hladnijeg mora tijekom ovog izleta šarzi su bili jako nervozni pa ih je bilo gotovo nemoguće uhvatiti. Osim što sam morao zaroniti jako duboko da bi ih vidio, šargere im se nalaze još dublje od toga. Uvjeren sam da ove vrste riba ima po cijeloj dužini otoka, a ne samo sa sjeverne strane. Štoviše puno je lakše uhvatiti ove ribe kada se na ravnom terenu poznaje dobra lokacija. No zbog velike vrućine vani i hladnoće u moru skratili smo ovaj izlet da se dosadašnji ulov ne bi pokvario. Prilikom odlaska na Maun svakako provjerite prognozu jer kad zapuše poznata Velebitska bura ne bi se volio nalaziti na Maunskoj obali, tj. bio bi osuđen na duži boravak sa južne, zaštićene strane, dok se ne bi okuražio za probijanje jakog vjetra do Paga. Bura na ovom području zna zapuhati jako brzo i ostavlja vam malo vremena da prepoznate prve naznake sjevernog vjetra. Na Pagu znaju da kada je poviše Velebita dosta manjih oblaka vjerojatnost bure je visoka, a kad se od oblaka na vrhu napravi „kapa“ tad ni ne pomišljajte na izlazak.

• 

O Maunu

Otok Maun nalazi se između otoka Paga i Otoka Oliba i položen je u smjeru Istok – Zapad. Dužina mu je 8,5 km ali uzak i nenastanjen. Kroz povijest otok je bio važan još od doba kralja Petra Krešimira IV. koji ga je darovao samostanu Sv. Krševana, a i danas su vidljivi ostaci ondašnjeg samostana kao i mnoge građevine u kojima su živjeli povremeni stanovnici. U to doba bio je bogat pašnjacima, a i dan danas u sredini otoka nalazi se jezerce sa pitkom vodom te špilja sa izvorom što nemaju mnogi veći i nastanjeni otoci na Jadranu. Kako se danas radi o „manje važnom“ otoku tako je dolazak na njega nemoguć osim u privatnom aranžmanu sa brodom ili čamcem iz obližnjih mjesta na Pagu. Od mjesta Mandre i Šimuni je udaljen svega dvije nautičke milje.

• 

•