Ribolov pod javnom rasvjetom

12 min read

PRM / Broj 8 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2015.

Zašto smo mi uopće tu? Zabačaj pod lampe neće donijeti nikakva događanja, no ako se potrudimo zabaciti što dalje, na krajnji doseg izvora svjetla i još malo dalje od toga, i potrudimo se pogoditi sloj vode i način povlačenja, otkrit ćemo da unatoč totalnoj sterilnosti mora ovdje ipak obitava krvoločno mnoštvo – šaruna!

Slike: Denis Savretić i Leo Lancia

Kad se pogleda presjek cijele godine, trenutno je definitivno najgore vrijeme za ikakav oblik varaličarenja na moru. Brancin je ili u mrijestu ili u nekom glupom stadiju odmah poslije mrijesta ili ga uopće nema jer su ga potukli svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima dok se grupirao u jata uoči mrijesta. Lice, feluni i sl. obitavaju u nekim toplijim krajevima, plava riba se isto tako drži daleko od obale, dok je samo priobalje totalno pusto i nema čak ni špara i sličnih gluposti koje bi poslužile kao zabava na UL pribor. Osim povremenih ulova nekog ljutog pauka ili kakvog skroz zbunjenog lumbraka, pa čak i salpe na komadić zelene nimfe, činjenica je da ciljani ribolov varalicom postaje totalna utopija. No, tako se bar čini tijekom cijelog dana uzaludnog mahanja, a ni noć ne pruža neku utjehu na inače ”zicer” pozicijama za nešto piknuti. Možeš bacati voblere, moš’ bacat silikone, možeš u principu baciti baš sve što imaš u kutiji, no jedino što se može dogoditi je nasumični ulov neke iglice koja će se ionako otkvačiti i pritom totalno uništiti neki ful skupi japanski silikonac koji bacamo iz čistog očaja. Što onda uopće raditi ako se spletom okolnosti ili silom prilika zateknemo na morskoj obali sa štapom u ruci i očajem u mislima?

Tragom gavuna

Već sam to napisao stotinu puta, a napisat ću opet, obalno varaličarenje je totalno uzaludno (osobito na novom terenu) ukoliko ne nađemo gavune; kako gavuna sad baš nema niti za lijek, valja posegnuti za krajnjim rješenjem, a to je da ih potražimo po mraku na mikrolokacijama koje karakterizira pad javne rasvjete na morsku površinu. Koliko god gavuna bilo malo, tamo će se uvijek nakupiti pokoje jato.

Ako ne gavuna, onda bar malih salpi ili nekih sličnih ribica. U normalnim su situacijama ovakve pozicije ”bullseye” za lov brancina – no sad nije normalna situacija, brancina nema, a ukoliko se neki baš zatekne tamo to je sasvim izgledno, frajer koji cijeli život provodi pod tom lampom i vjerojatno se hrani fotosintezom jer apsolutno i 100% ne reagira na bilo kakav podražaj stvoren od strane varalice. A niti gavuna jer pliva kroz njih kao da ih nema. E sad, kako u vodi nema žive ribe osim tih stotinjak ribica koje flegmatično plutaju tu pod lampama i razmatraju dosege dosadašnjeg života, zašto smo mi uopće tu? Zabačaj pod lampe neće donijeti nikakvo događanja, no ako se potrudimo zabaciti što dalje, na krajnji doseg izvora svjetla i još malo dalje od toga, i potrudimo se pogoditi sloj vode i način povlačenja, otkrit ćemo da unatoč totalnoj sterilnosti mora ovdje ipak obitava krvoločno mnoštvo – šaruna!

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Prvi je trefer, a dalje…

To u principu izgleda ovako: dolazim na poziciju i perverzno se naslađujem pri pogledu na jato malih salpi koje se lepezasto raširilo ispod lampe. Malo dalje od obale vidim jato ogromnih cipli kako lijeno klizi ispod površine, i iz čistog hedonizma zamišljam da je to jato brancina. Logično je da odmah uzimam najbolju gumu, bacam ju tamo gdje treba i onda sat vremena nemam niti griza. Kao da bacam iza leđa umjesto u vodu. Naravno, u glavi sam totalno fokusiran na kasno ljetni film kad bi tu trebalo biti stotine nabrijanih predatora svih vrsta, a u surovoj realnosti bacam u kadu i sam sebe zabavljam mijenjanjem varalica i uzaludnim taktiziranjem. Kako uviđam da tu nema ničega, stavljam težu dart glavu, zafitiljim ju koliko god mogu (a to je daleko) i zabavljen maštanjima o kojekakvim nepostojećim ribama totalno podsvjesno mlatim štapom dok guma tone na 30 + metara dubine. Sve dok ne osjetim da se neki vrag objesio na štap. Adrenalin na 500 000, kontra takva da sam ribu produžio pet cm i nakon namatanja koje je oštetilo barem 20% pogonskog zupčanika u roli vadim šaruna kojem jig glava viri nekud iz ždrijela. Dok sam ja skužio griz ovaj je već progutao gumu skupa sa jig glavom i kopčom. Ludilo totalno, napokon sam ribu ulovio! Uvjeren u svoje ribičko umijeće slijedi deset zabačaja u kojima kombiniram sve moguće i nemoguće stilove vođenja no-action silikonca koje inače primjenjujem u ribolovu brancina te naravno nemam više niti griza. Jer nešto ne radim kako spada. A što to???

Glup ali i izbirljiv

Šarun je jedna veoma blesava riba. Ima velike oči jer često boravi na većim dubinama i ekvivalentno mali mozak, pa se doista može uloviti na kojekakve gluposti u kojekakvim glupim situacijama. Pogledajte samo sabiki, zašto bi išta normalno napalo udicu s perlicom i komadom plastike? No koliko god on bio blesav, doslovno je nevjerojatno koliko je osjetljiv na prezentaciju. Ukoliko ne napravimo točno ono što mu odgovara, frajer jednostavno neće primiti (osim slučajno) pa makar ih bilo 150. Dobra stvar je što mu, za razliku od brancina, ne smeta uzaludno mlataranje varalicom tako da neće pobjeći dok kemijamo, i na prvu naznaku ispravnog povlačenja on se bude bezrezervno objesio. A kako se ispravno povlači varalica? E pa tako da propada. Jer šaruni grizu samo u propadanju i to u 99.99% slučajeva. A kako postići da varalica atraktivno propada? E pa tako da jigamo u propadanju.

Trening za umiranje

Kad kažem jigamo u propadanju, zapravo mislim na najdosadniji i najmonotoniji način varaličarenja koji postoji. Prvo moramo zabaciti što dalje možemo – to uz adekvatan pribor i nije neki problem. A sad slijedi napeti dio: preklopimo rolu, usredotočimo se na špicu štapa i počnemo izmjenjivati slobodan (ali na napetoj špagi) pad silikonca sa odrješitim (jačim ili slabijim, ovisno o raspoloženju šaruna) trzajima iz zgloba kojima ćemo silikonac na dart glavi natjerati da nakratko stane u propadanju, jurne gore ili u stranu, opet na trenutak stane, i vrati se natrag u lagano propadanje.

Bitno je da upredenica cijelo vrijeme bude napeta, jer ukoliko ju opustimo silikon će se ponašati bitno drukčije nego na napetoj špagi, propadat će brže i bez kontrole, a to je odličan način za fulavanje griza. A griz će uslijediti kad silikonac iz gornje točke u koju je došao s našim trzajem krene natrag dolje. Koji put će griz uslijediti čim umirimo štap, a koji put će silikon morati propadati i po dva tri metra prije nego što ga šarun pokupi – na nama je da skužimo shemu po kojoj grizu, isto kao i sloj u kojem primaju, kako bismo ih počeli redovno loviti – što znači u svakom zabačaju. U cijeloj je priči najvažnije ostvariti 100% vizualni kontakt s vrhom štapa, jer koliko god bili iskusni u ribolovu silikonom, često je potpuno nemoguće registrirati griz bez gledanja u vrh štapa i upredenicu. Šaruni u propadanju grizu veoma nježno i često gotovo neprimjetno uz tek minimalni trzaj upredenice i posljedično špice štapa, nešto što je bez odgovarajućeg iskustva i refleksa praktički nemoguće registrirati. A održavati koncentraciju potrebnu za pravovremenu kontru bez gledanja u špicu štapa doslovno je nemoguće kroz dulji vremenski period! Također je bitno procijeniti dubinu u dometu zabačaja kako bismo znali nakon koliko će vremena silikon dosegnuti dno, što prati naglo opuštanje snage. Ovo je važno jer šaruni vrlo često zaustave silikonac bez ikakvog trzaja kojeg bi bili u stanju registrirati, zbog čega se upredenica samo nenadano opusti – ukoliko znamo da guma još nije na dnu, kontra treba biti strelovita, jer koliko god brzo šarun proguta silikonac toliko ga brzo i ispljune.

Odabir pozicije

Naravno, nisu sve osvijetljene pozicije dobre. Ukoliko je teren plitak i ne pada u dubinu blizu obale, šaruni u ovo doba godine neće biti tamo. Dubina na terenu gdje sam ih lovio rijetko je bila ispod nekih 15 metara, a u krajnjoj točki zabačaja bila je i 30+ metara, sa šarunima raspoređenima od površine pa do samog dna. Isto tako, ukoliko nema kurenta, neće biti ni ribe; baš kombinacija kurenta i osvjetljenja čini uvjete koji šarunima odgovaraju. Dubinu pozicije nije teško procijeniti zabačajem, a prisutnost kurenta možemo otkriti najobičnijim pogledom u vodu prilikom noćnog dolaska na poziciju: naime, često će pod svjetlima biti prisutna pokoja gira, salpa, cipli i sl., a prilikom izmjene plime i oseke kad kurenat jača veoma je lagano uočiti kako se ove ribe postavljaju u pola vode sa glavom ”uzvodno” i praktički plivaju u mjestu, kao da čekaju da im hrana sama dođe u usta. Ako uočimo takav prizor, to je to! U principu su najbolji tereni pumpe, pristaništa trajekta, osvijetljeni lukobrani i sl., no treba se zaustaviti pod svakom lampom i povjeriti kakva je situacija, jer iznenađenja često dolaze tamo gdje ih najmanje očekujemo.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Odabir varalica

Jednom kad sam skužio gdje su šaruni, probao sam im bacati svašta – od voblera, glavinjara i pilkera, pa do sto vrsta guma. I na kraju se sve svodi na tri gume, a to su Sakura Slit Shad Finesse (na slici), najobičniji Slug-Go i Seaspin Shrimp-U, sve u veličini od 3” i sve napiknuto na Savagear Dart glavu veličine 2 i tešku 7g. Sakurin Slit Shad Finesse pokazao se kao najlovnija varalica jer zbog svog masivnijeg tijela ponešto sporije propada i isto tako sporije reagira na kretnje štapa, čime daje dosta više vremena dok dođemo do dna i izađemo iz zone griza. Još je i nadipan pa ga šaruni skuže iz daljine. Klasični slug nimalo ne zaostaje, s tim da je zbog tankog tijela puno brži i agresivniji pa time pogodniji za nešto brži ribolov kad su šaruni nabrijani. Seaspinova kozica propada kao nekakav hibrid između prve dvije varalice, niti brzo niti sporo, a vrlo mi je draga jer je napravljena od nekog turbo izdržljivog silikona i sposobna je izdržati i po par ribolova i cijelu gomilu riba! A što se boja tiče, šaruni tuku po svemu, no bijela i zelena boja nekako postižu najbolje rezultate.

Ul, upredenica i dart glave

Tri su stvari važne u ovakvom ribolovu, prva je naravno UL štap. Što osjetljiviji, to bolji! Koristio sam Sakura Sportism 1-7g i Garbolino Game Hunter 1-7g, a od Alpsa sam odustao prvi dan. Stvar je u vizualnom kontaktu sa špicom štapa – špica mora biti ekstremno osjetljiva i mekana, tako da svaki pa čak i najmanji dodir možemo registrirati i reagirati snažnom kontrom. Čovjek se iznenadi kad nakon kontre na pomak špice od možda 1.5 mm izvadi šaruna kojem jig glava viri iz jednjaka. Likovi jednostavno dođu do silikona i brzim otvaranjem teleskopskih usta pomoću vakuuma usisaju varalicu, čime doslovno niti ne pomaknu špagu s mjesta. A reakcija mora biti munjevita ukoliko ne želimo da istim takvim pokretom ne izbaci varalicu van.

Tu se naravno podrazumijeva da na roli moramo imati namotanu tanku upredenicu kako bismo mogli registrirati takve grizeve, jer bismo korištenjem najlona na takvoj duljini zabačaja i dubini lova vjerojatno fulali preko pola grizeva. Na kraju, tu su dart glave, ono što radi razliku između prosječnog i odličnog ribolova. Kao prvo, dart glavu od 7 g (što je univerzalna i najbolja težina) možemo sa odgovarajućim priborom (tanka upredenica i dobar štap) zabaciti 50 metara bez ikakvog problema, a sa vjetrom u leđa i bitno dalje. Kao drugo, prilikom animiranja silikonca dart glava nam maksimalno ide u korist, tjerajući silikonac da skače čas udesno, čas ulijevo, čime maksimalno privlači pozornost okolnih šaruna. Okrugla glava će silikonac natjerati da poskoči gore, što i nije toliko loše, ali nije niti približno usporedivo sa ludilom koje će silikon izvesti na dart glavi! Naravno, cijelo vrijeme govorim o no-action gumama – gume s repom u ovakvom ribolovu i nisu osobito lovne.

Fluorocarbon

Bez fluorocarbona ribolov gotovo da i nema smisla; šaruni nemaju one ogromne oči bez vraga, i koliko god bili blesavi oni itekako dobro vide. Kako varalicu vodimo relativno sporo oni imaju i više nego dovoljno vremena da primijete špagu koja vodi do varke, a tome uopće ne ide u prilog činjenica da su kričave špage odličan izbor za noćni ribolov s obzirom da bitno olakšavaju vizualnu detekciju griza. Zbog toga je fluorocarbon sastavni dio pribora i bez njega nikuda! Osobno sam koristio Sakurin fluorocarbon u debljini 0.20 mm, a ova faca sa slike proizlazi iz uočavanja da mi je ostalo niti dva metra na špuli!

Chris standing up holding his daughter Elva

Tempiranje

Šaruni su ribe koje se strašno drže nekih navika. Preko dana obično briju na nekoj dubini dalje od obale, da bi sa prvim mrakom pohrlili prema obali gdje se počinju intenzivno hraniti – no to hranjenje nikad ne traje cijelu noć. Na poziciji gdje sam zadnje lovio šaruni su sa akcijom počinjali oko osam sati navečer, i to je uz manje pauze (uzrokovane pomacima jata) trajalo do nekih maksimalno 11 ili čak ranije. Nakon toga, mrtva voda, uz tek povremeni ulov pretežno manjih šaruna na površini uz bliži rub svjetla. Veće ribe grizu daleko vani u mraku i uvijek grizu u ”rafalima”, tako da u 15 zabačaja ide isto toliko udaraca i riba, a jednom kad stanu više uopće nema smisla bacati. Znači da su se nahranili i otišli, i neće se vratiti sve do prije zore ili nekog čudnog doba noći kad im padne na pamet da treba jesti. Ovo se naravno ne odnosi fiksno na svaku poziciju, jer na svakom mjestu šaruni imaju svoje navike, a na nama je da ih otkrijemo! Isto tako, šaruni štrajkaju kad je bonaca, a polude kad puhne jugo – s tim da vole i sve druge vjetrove, dok god na površini ima valova.

To je ukratko to – guštajte u šarunima, a kad dođe bolje vrijeme, pod lampama će boraviti i neke druge beštije.

Fulavanje grizeva

Htjeli ne htjeli, određeni dio grizeva moramo fulati. Bilo zbog zakašnjele reakcije, bilo zbog toga što je šarun loše primio. Bitno je napomenuti da su šaruni dozlaboga blesavi, i ako im iščupate gumu iz usta gotovo je sigurno da će ju frajer opet mlatnuti, ponekad i po dva tri puta dok se ne zakvači, naravno, u slučaju da silikonac nastavimo pravilno voditi. No problem je ako šarun u grizu (ili mi u kontri) svuče silikonac na pola jig glave. Te sekunde silikonac prestaje biti lovan i možemo s njim do preksutra drljati po moru ali ništa se neće dogoditi. Zbog toga nakon griza treba obratiti pažnju na eventualno povećani otpor na štapu koji upućuje da je silikonac svučen, i u tom slučaju izvaditi varku kako bismo ju popravili i nastavili loviti.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana