Škarpina i kako je uloviti

12 min read

PRM / Broj 9 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2015.

Tko leži – ne bježi

Piše: Mihovil Vudrag

Škrpina, kraljica podmorja, riba je s kojom sam se poprilično rijetko susretao do sada i uglavnom bi bila sporadičan ulov dok bih lovio drugu ribu. Ne samo da sam ja imao takva iskustva već ne poznajem nikoga tko je ciljano lovio tu ribu s dobrim rezultatima. Uglavnom ove sezone zbog raznih parametara radi kojih nisam mogao loviti druge vrste na moru odlučio sam se dodatno posvetiti ovoj ribi. Imao sam poprilično dobre rezultate pa ću vam pokušati prenijeti neka od mojih iskustava…

Ne znam zašto, ali škrpina me oduvijek privlačila kao lovina i samim time što bi se poprilično rijetko našla u mom brodu, veselje bi tada bilo još veće. Uvijek sam na nju u ribolovu gledao kao neku bonus ribu koju se ne može ciljano loviti već se uspije uloviti kad pogodiš vrijeme i mjesto tj. mikrolokaciju gdje se baš ona nalazi. Znam da bi se ovo moglo protumačiti općenito za sve vrste riba, ali škrpina je poprilično statična u odnosu na druge vrste i ako se samo nalazite par metara od mjesta gdje ona leži uspjeh će izostati. Upravo to je bila moja temeljna pretpostavka za ovaj ribolov i na tome sam temeljio cijelu taktiku za ribolov škrpine. Opće je poznato da ona obitava u dubljem moru najčešće između 50 i 100 metara dubine, a brakovi i zidovi su klasični primjeri njezinog prirodnog okoliša. S tim se u potpunosti slažem, ali kad uzmete u obzir napredovanje današnjih ribolovnih alata i broj ribara shvatite da ćete na tim klasičnim školskim pozicijama za koje svi znaju (a da nisu u NP „Kornati“) škrpinu jako teško naći. To je riba koju se jako dobro lovi mrežama i mislim da su one najzaslužnije što je nema kao prije na takvim mjestima. Uglavnom sam većinu svojih škrpina do sada ulovio na takvim klasičnim pozicijama i znao sam ako ih želim ciljano loviti da na takvim mjestima neću imati uspjeh kakav priželjkujem.

Mikro pošta (lokacija)

Naravno da na vanjskim dubokim brakovima uvijek imate mogućnosti uloviti škrpinu, ali ulov jedne ribe u par ribolova i nije neki uspjeh (ako nju smatrate ciljanom lovinom). Osim brakova škrpina obitava i na zidovima te općenito voli kamenito dno sa grotama, uzvišenjima i raznim preprekama gdje bi mogla naći svoje skrovište i mjesto s kojega može vrebati plijen iz zasjede. Ona nije predator koji će natjeravati ribice kao brancin ili zubatac, već mirno leži na dnu maskirana mimikrijom svoje kože. Ona čeka trenutak kad joj se nepažljiva ribica dovoljno približi da bi ju mogla naglom reakcijom usisati u svoja ogromna usta. Osim manjih riba na jelovniku su joj također račići i manji glavonošci.

No ako ciljano želim loviti neku vrstu ribe za početak moram ići tamo gdje je ima, jer ribolov na velikim brakovima i zidovima bi se više sveo na sreću nego na znanje u neku ruku. Vodio sam se idejom da trebam pronaći poziciju oko koje nema terena na kojem škrpina obitava tj. malu mikrolokaciju na nekoj velikoj površini na koju bi došle sve škrpine u tom području. Čim bi takva lokacija iskakala svojom veličinom ili visinom iz okolne strukture već bi netko za nju znao i s vremena na vrijeme bih naišao na mrežu na njoj, a i uspjeh na takvim mjestima nije bio prema mojim očekivanjima.

Daleko najbolje su mi se pokazale promjene terena od 0.5 do 2 m koje velika većina sonara koju ribari ili ribolovci koriste uopće ne može prepoznati na velikim dubinama. Upravo to je sačuvalo te ribe na tim mjestima i tim dubinama da ne budu ulovljene. To su male stepenice ili grotice od 0.5 do 1.5 metara koje se odjednom izdižu usred ničega na morskom dnu. Oko njih je uglavnom muljevit mekan teren i točno osjetite na štapu kad ste došli na grote odnosno na kamenito dno. Često se zna dogoditi da takvih malih grotica ima više i da su složene u linije, što se lijepo vidi kad ih označite na GPS-u. Tako da kad nađete jednu vrlo vjerojatno je da u blizini ima još koja slične veličine i svaka ima svoje škrpine.

Iako su stepenice super, one se uglavnom protežu većom dužinom i škrpine su uvijek grupirane na par mikrolokoacija, nikad nisu raspoređene duž cijele dužine. Tako da više vremena treba da se nađu i lociraju nego kad imate malu grotu i one su grupirane na i oko nje. Stepenice trebate sistematično pretražiti, i čim dobijete griz označiti tu lokaciju u GPS-u, jer vrlo vjerojatno se tu nalazi još nekoliko riba. Uglavnom, na takvim dugačkim prijelazima uvijek ima mikrolokacija gdje se ribe zadržavaju, samo treba vremena da se pronađe.

Za lociranje takvih mjesta, a i za sam ribolov najvažniji je dobar sonar, jer bez njega ovakav ribolov je nezamisliv. Ja koristim sonar Lowrance HDS 7 Gen 2 Touch koji je zapravo „combo“ uređaj tj. GPS i sonar. Jako sam zadovoljan jer je izrazito precizan, odlične rezolucije, jednostavan za upotrebu i ima mnoštvo opcija koje nama ribičima olakšavaju i pospješuju ribolov. GPS je također obavezan za ovakav ribolov, jer je nemoguće zapamtiti velik broj pozicija i orijentira za svaku napamet. Naravno, on vam štedi vrijeme i gorivo da dođete do njih. Ja označujem poziciju u najplićem/najvišem dijelu i koristim kartu maksimalno povećanu tako da pratim gdje i sa koje strane me nose korenat i vjetar. U jednom danu se smjer može izmijeniti nekoliko puta, tako da je bitno znati gdje i po kakvom korentu ste ulovili ribe na određenoj poziciji. Koristim više simbola za označavanje pozicija i mikrolokacija na njima kako bih se u budućnosti što lakše na njima snalazio.

Prilikom traženja pozicija vozim se brzinom 5-6 nautičkih milja, i ekran uređaja podijelim na dva ili tri prozora. U početku imam otvoren prozor s kartom i dva od sonara sa frekvencijama sonde 50Hz i 200Hz. Kartu prolazim sistematično gledajući kretanje broda po GPS-u te pratim prikaze sonara. Najvažnija stvar od svega je da sonare maksimalno zumiram uz dno kako bih primijetio promjenu u konfiguraciji terena. Na velikim dubinama kada vam nije zumiran sonar takav prikaz izgleda kao „livada“ tj. ravna linija i tek kad zumirate uz dno vidite konfiguraciju dna iznad kojeg prolazite. Kad vidim grafički prikaz na prozoru sonara nakon toga obraćam pozornost na razliku u dubini mora.

Kako uglavnom prvo primijetim poziciju na frekvenciji sonde od 50HZ, gdje vidimo širi prikaz dna, upisujem točku u GPS tj. na kartu, prebacujem uređaj na dva velika prozora od karte i sonde od 200 HZ, smanjim brzinu broda na 2-3 nautičke milje i polagano tražim konfiguraciju dna koju mi je očitala šira sonda od 50Hz u prvom prolazu. Nakon što nađem poziciju, prvotnu točku izbrišem te upisujem drugu u kartu/GPS, tj. onu koja je točno na tom mjestu.

Pribor

Oprema za ovakav ribolov mora biti ozbiljna, jer bez obzira što škrpina nije opasan borac, tu su mnoge druge vrste riba za koje treba imati ozbiljan pribor. Česti gosti u ovakvom ribolovu su veliki ugori, tabinje, zubaci krunaši, kovači i mnoge druge vrste. Tu ne ubrajam kanjce koji vas nekad mogu dovesti do ludila nakon što napokon po jakom korentu uspijete pogoditi poziciju na 80 m dubine i u roku od par sekundi već imate dva do tri kanjca na sistemu.

Koristim dva štapa za ovaj ribolov. Prvi je Okuma „Squid“ jačine 110g napravljen od fibreglasa sa osjetljivijim vrhom i velikom snagom u srednjem dijelu u kombinaciji sa Okuminom rolom „Raw 55“ koja se tek nakon par velikih ugora na 80-90 metara razradila . Stacionarna rola za ovakav ribolov mora biti robusna, snažna, pouzdana i otporna na more, a još k svemu tome ne smije biti preteška, jer cijelo vrijeme štap držite u ruci.

Drugi komplet je još „opasniji“, jer umjesto stacionarne role sam stavio Okumin multiplikator „Andros“ u kombinaciji sa Okuma „Fast Inchiku“ štapom 60-150g. Taj multiplikator može podnijeti daleko veća opterećenja od ovakvog ribolova i riba, a izvlačenje teških olova s velikih dubina na njemu niti ne osjetim. Druga prednost je ta što je lakši od stacionarnih rola i mnogo snažniji, a polužnom kočnicom jednostavnije je otpuštati upredenicu dok vas korenat nosi po poziciji. „Fast Inchiku“ je puno lakši štap, mekše akcije u vrhu gdje možete vizualno pratiti griz, dok donji dio štapa ima snagu za izvlačenje sa velikih dubina. Taj komplet je lagan za držanje u ruci i pravi je gušt sa njime loviti.

Upredenica je obavezan dio opreme i najlon za glavnu strunu nikako ne bih preporučio. Mnogo je razloga zašto odabrati upredenicu, prvenstveno zato jer ima manji otpor u moru pa je manje zanosi i brže tone do željene pozicije. Osim toga nije elastična, pa lijepo osjetite konfiguraciju terena i svaki griz sitne ribe. Naravno, mnogo je jača od najlona tako da ste spremni bez obzira kakva riba vam zagrize. Ja sam odabrao Savagear upredenicu „Finezze“ 0,22mm koja dolazi u 300m pakiranju. Obavezno kupite veće pakiranje, naime, upredenice po 150m nisu dovoljne za ribolov na dubinama od 100m jer vam na kraju ostane par desetaka metara upredenice na role. Osim toga, upredenca se zna i zapetljati, a onda je definitivno bolje imati viška kako bismo mogli nesmetano nastaviti ribolov.

Sistem za ribolov se sastoji od običnog najlona 0,60-0,70mm koji je virblom povezan s upredenicom, a na njegovom donjem kraju se nalazi olovo iznad kojeg su dvije udice tj. klasičan sistem za buletin odnosno blakardu kako ju zovu u šibenskom akvatoriju. Stavljam običan najlon, jer je otporniji na habanje od fluorocarbona kojeg koristim za predveze.

Fluorocarbon je obavezan dio opreme i koristim ga isključivo za predveze. Počeo sam loviti sa 0.40mm predvezima, ali ubrzo sam došao do 0.60mm, a kako stvari stoje i to bi se moglo podebljati. Fluorocarbon osim svoje „nevidljivosti“ (za koju nisam siguran da li igra ulogu na ovakvim dubinama) za ribu na ovakvom sistemu je važan i zbog svoje krutosti te smanjuje petljanje sistema. Predveze povezujem perlama sa glavnim najlonom i to je definitivno najbolja opcija, jer se ne petljaju i vrlo lako se zamijene kad se oštete ili se udica istupi. O montiranju perli se već pisalo u prethodnim brojevima časopisa. Prilikom slaganja sistema bitno je da se predvezi ne mogu međusobno zapetljati i da donji predvez visi 10-15cm ispod olova.

Udice moraju biti pouzdane, oštre i širokog luka radi lakšeg montiranja mamca, a i držanja same ribe nakon kontre. Također sam počeo koristiti udice Mustad veličine 1, ali ubrzo sam čak došao na 3/0 I 4/0 Maruto. Škrpini stvarno nije bitna veličina udice, ali ako stavite prevelik mamac i malu udicu može se dogoditi da se udica loše zabode i riba prilikom izvlačenje ispadne.

Najvažnija stvar zbog koje je ovaj cijeli ribolov postao uspješan je inchiku ili barem oponašanje inchiku sistema. Uz dvije udice s mamcima, na virblu od olova dodatno montiram malu hobotnicu, odnosnu „suknjicu“ u kojoj je jedna assist udica. To je ista suknjica kakva se nalazi na inchiku-u, samo je montirana uz olovo. I u njoj se nalazi također jedna velika assist udica veličine 0/3 ili 0/4.

Montirate ju tako da na debelu upredenicu namijenjenu za assist udice zavežete prvo udicu, nakon toga stavljate gumeni stoper koji određuje do kuda se može kretati „suknjica“ pa „suknjicu“ i iznad toga veliku fluoro perlu koja svijetli u mraku. Kako je na kraju assist predveza omča, stavljam ju na solid ring i sve povezujem sa split ringom koji sam stavio na gornji dio virble od olova. Bitno je da je na gornjem dijelu virble jer se taj dio više okreće i ne petlja se. Ovo je najvažniji dio cijelog sistema i na njega smo ulovili većinu škrpina u zadnjih par ribolova, a ulovili smo ih dosta.

Osim što je umjetan pa ga kanjci ne mogu skinuti (za razliku od srdele), laganim poskakivanjem po dnu ovaj mamac isprovocira i škrpine koje nisu zainteresirane za hranjenje. Prvi put smo ga probali na jednoj poziciji gdje smo se već zadržali pola sata i nakon montiranja „suknjica“ na olova u prvom prolazu po poziciji Tomo je ulovio veliku škrpinu. Interesantno je to da smo taj dio prošli nekoliko puta sa srdelama i nismo imali griza. Nakon toga smo nastavili loviti sa „suknjicama“ i tog dana ulovili sedam škrpina od kojih je pet bilo preko jednog kilograma težine.

Ribolov i mamci

Kao što sam rekao, „suknjica“ na olovu je glavni glumac u cijeloj ovoj priči i načinu ribolova (uz sonar), dok su mamci na udicama na predvezima sporedni. Na „sporednima“ uglavnom koristim srdelu i lignjuna koji također daju rezultate ako ostanu čitavi od napada kanjaca i ostale manje ribe. Također je interesantno da na mjestu gdje je škrpina ne bih imao grizeve sitnije ribe, već ništa, i onda odjednom pravi griz škrpine. Srdela je odličan mamac no najveća joj je mana što je mekana i sitnija riba ju brzo skine sa udice. Ona vam omogućuje da uz škrpine lovite i ostalu bolju ribu koja sa nalazi na toj lokaciji, a ne želi zagristi na „suknjicu“,kao što su pagri, zubatci krunaši, veliki ugori, tabinje, kovači i arbuni. Naravno da sve to možete uloviti i na „suknjicu“, ali Tomo i ja smo imali bolje rezultate sa srdelom.

Zapravo „suknjicu“ smo i počeli koristiti zbog problema sa sitnom ribom (čitaj kanjcima). Kad spuštate sistem na veliku dubinu i mučite se manevrirajući s brodom i motorom da se održite na mjestu i u prvih par sekundi imate dva kanjca na udicama i tako deset puta za redom, jednostavno vas ulovi agresija i svašta ste im u stanju napraviti nakon što ih izvučete na brod. E, da bismo to spriječili i sačuvali živce počeli smo koristiti „suknjicu“ i uopće ne izvlačiti van sistem, čak i kad bismo ulovili ribe na obadvije udice samo bismo nastavili skakutati sa „suknjicom“ po dnu dok nas je korenat nosio. Nakon što se to pokazalo djelotvornim čitav ovaj ribolov je dobio drugu dimenziju. Naravno da ta riba dolje na udici također služi i kao mamac pa smo i na njih ulovili par velikih škrpina dok ostale ribe nismo uspjeli izvaditi. Pretpostavljam da su većina tih grizeva bili veliki ugori, jer je Tomo jednog od 10 -15kg uspio dići do broda, ali je takvu ribu bez kuke nemoguće ubaciti u brod.

Boja „suknjice“ igra ulogu i najviše grizeva je bilo na žarke boje u kombinaciji sa bijelom. Možda to i jest slučajno, ali nekako mi je logično da na takvoj dubini bijelu boju riba najbolje vidi. Nažalost, čisto bijelu suknjicu nisam uspio nabaviti, ali sa takvom sigurno vrijedi probati.

Ovo je stvarno zanimljiv i kompleksan ribolov u kojem mnogo vještina ribolovca dolazi na vidjelo. Po meni je puno zanimljiviji i dinamičniji od ribolova iz usidrenog broda, a samim tim što su ciljana lovina škrpine daje mu dodatnu draž. Mislim da je ovo jedina tehnika s kojom se konstantno mogu loviti velike škrpine sa uspjehom.

Nadam se da sam vam uspio „približiti“ ovakav ribolov, jer ja jedva čekam početak godišnjeg odmora. Bistro i mirno more!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana