Zaštićeni morski psi Jadrana

PRM / Broj 9 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2015.

Morski psi su u Jadranu normalni i stalni stanovnici koji svojom pojavom ne bi trebali izazivati senzacije. U Jadranu je strogo zaštićeno 23 vrste hrskavičnjača, a u to spadaju svi veći morski psi

Piše: Pero Ugarković
Snimili: Antonio Varcasia, Pero Ugarković, Željko Vedernjak

• 

Svaki razgovor o morskim psima izaziva navalu uzbuđenja, što je normalno s obzirom na reputaciju krvoločne živine koja još od davnih vremena sije smrt po priobalnim mjestima. Loša reputacija još je više usađena nakon horora „Ralje“ gdje je velika bijela psina prikazana kao serijski ubojica željan ljudske krvi. Nakon tog filma snimljeni su mnogi drugi filmovi, kako horori tako i dokumentarci u kojima biolozi pokušavaju prikazati morskog psa na drugačiji način ne bi li promijenili njegovu lošu reputaciju. Morski psi su u Jadranu normalni i stalni stanovnici koji svojom pojavom ne bi trebali izazivati senzacije. Često su i meta svih ribarskih alata pa se tako i sportski ribolovci znaju pohvaliti velikom strašnom ribom koju su nekako uspjeli izvući iz mora. Dok nisu znali da su u Hrvatskoj mnogi morski psi zaštićeni zakonom ribolovci su se takvim ulovima hvalili javno po medijima, pa tako ako pogledate starije članke naših pisanih medija vidjet ćete brojne pohvale o ulovljenim modruljima, lisicama, itd. Takve objave prestale su nakon što je urednicima novina došlo nekoliko oštrih reakcija ali i izlaska inspekcije na teren samo na temelju novinskih članaka. U zadnje vrijeme nema više takvih pohvala u medijima što ne znači da su se morski psi prestali loviti ili da se nakon slučajnog ulova puštaju nazad u more, samo se o tome ne govori javno zbog straha od „javnog linča u komentarima“ i kazni inspekcije. Današnji članci o morskim psima spominju susrete, pojave ili slučajne ulove koji su ponekad i opravdanje za namjerno ubijanje.

• 

Kada govorimo o morskim psima nije lako definirati na što se misli. Npr. za morsku mačku nitko neće kazati da se radi o morskom psu iako se radi o porodici Scyliorhinidae koja je u bliskom srodstvu sa svim ostalim morskim psima koje tako zovemo. U morske pse za potrebe ovog članka, radi jednostavnosti, svrstat ćemo sve ribe iz razreda hrskavičnjača (Chondrichtyes) u što spadaju morski golubi i raže. Radi se o razredu riba kojima je skelet građen od hrskavice. Prema Zakonu o zaštiti prirode (ZZP, NN NN 70/05, NN 139/08 i NN 57/11) i Pravilniku o proglašenju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 99/09) 23 vrste hrskavičnih riba su strogo zaštićene (ne smiju se namjerno ubiti), a 3 su zaštićene. Svaki ribar koji slučajno ulovi zaštićenu ili strogo zaštićenu hrskavičnu ribu, bilo uginulu, ozlijeđenu ili živu, o tome treba obavijestiti Županijski centar 112 koji će informaciju proslijediti dežurnom djelatniku Državnog zavoda za zaštitu prirode (DZZP) radi daljnjeg postupanja. Kršenje odredbi Zakona o zaštiti prirode vezanih za zaštićene i strogo zaštićene vrste kažnjivo je i to novčanim iznosom od 25.000,00 do 200.000,00 kuna za pravne osobe, a novčanim iznosom od 7.000,00 do 30.000,00 za fizičke osobe.

Zaštićeni pelagički morski psi

Kada govorimo o opasnosti od morskog psa onda gotovo uvijek mislimo na pelagičke morske pse, prije svega na veliku bijelu psinu (Carcharodon carcharias) koja je i jedini pravi za ljude opasan morski pas u Jadranu. Još uvijek se sjećamo 2008. godine i napada na slovenskog podvodnog ribolovca, kada je morski pas omamljen krvlju velikog gofa kojeg je ronilac vukao sa sobom roniocu umalo odgrizao nogu, no brzom intervencijom noga je spašena. Napad prije toga zabilježen je na njemačkog turista davne 1974. u Lokvi Rogoznici pokraj Omiša, a prije toga je također bilo nekoliko napada na području Kvarnera. Dakle, napadi velikog bijelog na ljude u Jadranu se događaju bez obzira što su iznimno rijetki. Od kada se prati, preko sto godina, u Hrvatskoj je zabilježeno pet poznatih napada što je statistički zaista gotovo zanemarivo ako uzmemo u obzir koliko se ljudi godišnje kupa u moru. Bez obzira na statistike morski pas će još dugo ostati biće koje će izazivati najveći strah. Veliki bijeli zna napasti čovjeka, a to ne znači da se treba kloniti boravka u moru (biolozi će kazati da to ne znači da ga trebamo ubijati). Veliki bijeli je na samom vrhu hranidbene piramide i ima svoju važnu ulogu u ekološkoj mreži Jadrana, osim toga, treba mu do 14 godina da postigne rasplodnu veličinu pa nije ni čudo da je i on jedna od zaštićenih vrsta.

• 

Veliki bijeli se u Mediteranu često nađe zarobljen u mreži tunolovaca ili sam pronađe put u kavez s tunama. Najveći broj viđenja je upravo vezan za tunolov i to daleko od obale. Ne znamo puno o velikom bijelom u Jadranu no znamo da je tu i uvijek je prisutan. Znamo i da u Jadranu ima dovoljno hrane za njega, a najčešće se hrani tunama, ali i drugim ribama, sisavcima pa i kornjačama. Osim u mreže tunolovaca postoje i priče naših Big game ribolovaca da su ga prilikom ribolova dovukli do broda, takva avantura svakako nije neobična i nemoguća, a sa rastom popularnosti Big game ribolova u Hrvatskoj i sveprisutnih kamera na mobitelima uskoro možemo očekivati da ćemo tako nešto vidjeti i na nekoj snimci.

• 

Najčešće vrste koje ćemo uloviti prilikom Big game ribolova su ipak neke druge vrste, prije svega modrulj (Prionace glauca) koji može narasti do 4 metra. Modrulji se često viđaju i love u Jadranu iako se vjerojatno ne zadržavaju isključivo samo u Jadranu. Poznato je da se radi o migracijskim vrstama koji prolaze velike udaljenosti, pa tako za svog života mogu doplivati iz Europe u Ameriku i nazad i do nekoliko puta. Ukoliko ima modrulja u blizini oni će biti privučeni brumom koju iza sebe ostavljaju ribolovci na tune i vrlo brzo uzeti srdelu namijenjenu tunama. Pretpostavlja se da je 20% svjetskog ulova morskih pasa upravo ova vrsta pa ga se zbog toga smatra ugroženim. Bez obzira što ga se u svjetskim morima lovi u velikim količinama u Jadranu ćete modrulja često susresti na otvorenom moru kada mu po bonaci možete vidjeti peraju na površini kako miruje ili se jako sporo kreće.

Od svih alata kojima se love morski psi treba spomenuti plivajući parangal kao najčešći uzrok „slučajnog“ ulova pelagičkih morskih pasa. Pelagičke vrste ne ovise o vrsti dna nego slobodno plivaju u morskom stupcu tražeći svoj plijen jako razvijenim njuhom. Srdelu na udici mogu nanjušiti i na nekoliko milja udaljenosti.

• 

Sljedeći je (Isurus oxyrichus), u nas se naziva kučina, ali je poznatiji pod nazivom mako. Često je na meti plivajućih parangala poglavito na području otoka Visa gdje je takav lov tradicionalan i gdje se dubine otvorenog mora nalaze blizu obale tog otoka, ali se sve češće lovi i u Južnom Jadranu. Kučak je najbrži morski pas na svijetu i dostiže brzinu do 74 km/h. Iako se smatra potencijalno opasnim nije poznato je li odgovoran za napade na ljude. Može narasti do tri metra dužine. Druga potencijalno opasna vrsta, ali rastom nešto manja je atlantska psina, kučina (Lamna nasus) koja se također često ulovi plivajućim parangalima na otvorenom moru, iako puno rjeđe nego kučak. Nije nam poznato jesu li u Jadranu ove vrste ikad ulovljene prilikom Big game ribolova, ali nema razloga zašto se ne bi mogle uloviti. Problem kod ovih morskih pasa je taj što se za njih procjenjuje da je od nekadašnje populacije u Mediteranu zbog velikog izlova i dugog vremena potrebnog za rast i reprodukciju ostalo svega 10 % mase koja je obitavala tu prije nego je čovjek počeo loviti morske pse. Uzmimo u obzir to da ni kada ih čovjek nije lovio također nisu bili mnogobrojni jer priroda ne dozvoljava veliki broj top predatora na malom prostoru. Ovi morski psi zbog svoje uloge u moru svakako zaslužuju najstrožu zaštitu.

• 

Jedan od najpopularnijih pelagičkih morskih pasa je lisica (Alopias vulpinus) čiji je gornji dio repa dugačak koliko i ostatak tijela a to je do 3 metra (sve skupa do 6 metara). Lisica koristi svoj rep kao bič u lovu na srdele. Ovaj morski pas se često lovi panulom prilikom sportskog ribolova i to ne na otvorenom moru nego u kanalima zbog čega je za mnoge ribolovce poznatiji od ostalih vrsta. Lovi se i na varalicu i na živu ješku. Naravno, u slučaju da ga zakvačite trebate ga pustiti jer inspektor neće biti sretan koliko i vi sa vašim ulovom. Važno je da zapamtite da je lisica zaštićena jer se (uz modrulja) od svih velikih zaštićenih morskih pasa najčešće ulovi upravo prilikom sportskog ribolova.

• 

Ostale zaštićene pelagičke morske pse ćemo samo spomenuti jer se viđaju toliko rijetko u Jadranu da bi bilo čudo da se pojave upravo na vašoj udici. Pas tupan (Carcharhinus plumbeus), pas tupan oblokrilac (Carcharhinus longimanus) poznat po svojoj bijeloj točki na vrhu peraje, zatim dvije vrste zmijozubih psina trošiljka (Carcharias taurus) i petošiljka (Odontapsis ferox), mlat (Sphyrna zygaena) koji je svima poznat oblikom svoje glave te na kraju pas butor (Galeorhinus galeus) koji nije pelagički morski pas nego pridneni, ali jako teško da ćemo ga sresti.

Golema psina

Ne postoji ništa manje bezopasno na ovome svijetu od goleme psine (Cetorhinus maximus), druge najveće ribe na svijetu (iza kitopsine) koja može narasti do 10 metara u dužinu. Ovaj morski pas nema zube nego filtrira more u potrazi za planktonima. Bez obzira na to što je čest stanovnik Jadrana, pogotovo u zimskim mjesecima, gotovo svaki put kada ga netko snimi ubrzo ćete vidjeti to kao vijest kojoj uz naslov stoji i neka riječ koja opisuje opasnost. Razumljivo je da mnogi ljudi koji nisu iskusni s raspoznavanjem morskog života, kada vide peraju u daljini i veličinu morskog psa, prvo što pomisle je veliki bijeli. Psina golema se više puta krivo identificirala od bilo kojeg drugog morskog psa. Ovaj morski pas meta je mreža stajaćica ali i plivarica i prilikom takvog slučajnog ulova nažalost ne može više preživjeti.

Spomenut ćemo još dvije zaštićene vrste većih morskih pasa koji izgledaju kao klasični morski psi i ulove se uglavnom slučajno mrežnim alatima. To su volonja (Heptranchias perlo) i glavonja (Hexanchus griseus). Obje vrste su česti stanovnici Jadrana, a posebno je impresivan glavonja koji može narasti do 5 metara. Ove vrste najčešće žive jako duboko, preko 200 metara dubine, no mogu se pronaći i na površini kako lagano plutaju. Nedavno je jedan glavonja snimljen prilikom scuba ronjenja u Kvarneru, dok je jedan veliki ulovljen mrežom pokraj riječke luke gdje dubine nisu velike.

• 

Što smijemo loviti?

Već smo napisali da su morski psi važan dio morskog okoliša, a pogotovo su velike vrste kao top predatori izrazito ugroženi jer se njihova populacija ne može obnoviti koliko smo ih mi sposobni brzo izloviti. No postoje morski psi, oni manji, koji nisu toliko ugroženi i koji su možda i sportskom ribolovu zanimljivi. Najpoznatiji morski psi koji se love u sportskom ribolovu (poglavito parangalima) su tzv. pene (Mustelus asterias) i (Musteluls mustelus). Ovi morski psi mogu narasti do 30-tak kg, a često ih možete pronaći i na ribarnicama, jer se osim u sportskom ribolovu love kočarenjem po muljevitim terenima. Pene ćete lako identificirati kada ugledate sitne bijele točkice po njihovim leđima. U plitkom moru najviše se pojavljuju krajem ljeta i tada ih se može vidjeti i ronjenjem. Nedorasle pene love se u kanalima poput neretvanskog, kaštelanskog ili šibenskog na udicu namijenjenu sitnim ribama. Za mnoge ribokusce pena je delicija. Drugi lovni morski psi su tzv. kostelji, a najpoznatiji je običan kostelj (Squalus acanthias) koji može narasti samo do 7 kg težine. Kostelje možete uloviti sa dubinskim udicama, puno češće parangalom. Ove morske pse prepoznat ćemo po bodlji koja se nalazi odmah ispred njihove leđne peraje. Treba biti oprezan sa rukovanjem jer ukoliko se ubodete na tu bodlju imat ćete jake bolove, nešto slično ubodu koji prouzroči škarpina.

• 

Već smo spomenuli morske mačke (zapravo morske pse iz obitelji Scyliorhinidae) koje su svima poznate po svojim pjegama i svjetlijim bojama te tvrdoj koži. Morske mačke se češće love mrežama ali su brojne kao ulov i udicom, parangalom pa i podvodnom puškom, pogotovo za vrijeme natjecanja kada takva riba vrijedi puno bodova.

Ukoliko lovite udicom na dnu i ukoliko ste ulovili malog morskog psa, gotovo sigurno se radi o dozvoljenoj lovini, ribi koju možete pripremiti za jelo i u njoj guštati, no prije svega svakako proučite kako morski psi izgledaju da budete sigurni. Ako baš niste sigurni radije ga vratite natrag u more da živi jer bez obzira jesu li zaštićeni ili ne morski psi nisu vrste koje lako obnavljaju svoju populaciju.

• 

• 

Plosnate hrskavičnjače

Ove ribe ćemo podijeliti u dvije skupine, golubovke i ražovke. Osim velikih volina (Dipturus sp.) koje žive u velikim dubinama i koje mogu narasti preko 100 kg, sve ostale ražovke su dozvoljene za lov. Voline sigurno neće uloviti nitko ukoliko ne koćari na dubinama od preko 100 metara na otvorenom moru, a tada će ih prepoznati zbog njihove glomazne veličine. Raže se love u sportskom ribolovu najčešće noću prilikom lova na druge ribe te parangalima. Razlika između ražovki i golubovki je po izgledu očita, međutim, treba naglasiti da golubovke imaju bodlju na kraju repa koja je otrovna i treba biti oprezan prilikom rukovanja sa tim vrstama. Od golubovki za ribolov zabranjene su leptirica (Gymnura altavela) kojoj su krila duplo duža od ostatka tijela i ima kratak rep, a njezina populacija u Jadranu je upitna te golub uhan (Mobula mobular) kojeg mnogi zovu manta zbog istog izgleda i ponašanja. Golub uhan je riba većih dimenzija koja filtrira plankton i najčešće boravi na otvorenom moru. Vrlo lako ga je prepoznati po ustima koja na prvi pogled podsjećaju na siluetu Batmana. Golub uhan se ne lovi u sportskom ribolovu osim slučajno na udicu kao npr. na Big game natjecanju u Komiži 2014.

• 

• 

• 

Sada dolazimo do ribe koja je zabranjena za ribolov, a koja je jako brojna na svim područjima Jadrana, to je viža, žutuja (Dasyatis pastinaca). Ova riba je jedna od najbrojnijih vrsta od svih hrskavičnjača i stvarno je čudno da se našla na popisu strogo zaštićenih svojti. Vižu možemo naći u gotovo svakom dijelu Jadrana, od ušća rijeka, plitkih kanala pa sve do najvećih dubina. Mnogi ljudi žele uzeti goluba (Myliobatis aquila) jer se od jednog komada može izvući velika količina mesa koja se može spremiti na razne načine, stoga, ako želite uzeti ovu ribu nakon što ste ju ulovili udicom ili puškom, trebate ju znati razlikovati od viže. Golub nije zaštićena vrsta, a glavna razlika je u tome što golub ima oblu izbačenu njušku i izbuljene oči dok viža ima špicastu njušku i cijela je plosnata.

• 

Ostale plosnate hrskavičnjače koje su zabranjene za lov nećete tako jednostavno uloviti, a vjerojatno nikada ni susresti jer su jako rijetki. To su sklatovi (Squatina sp.) koji su već davno prorijeđeni, ražopas (Rhinobatos rhinobatos) i pilan (Pristis pectinata), obje vrste iznimno rijetke za Jadran. Dakle, kod ulova plosnatih hrskavičnjača najvažnije je zapamtiti da su dopuštene vrste sve raže koje ćete uloviti, golub kojeg treba znati razlikovati od viže te drhtulje (Torpedo sp) koje su svakako jednostavne za razlikovati, a i osjetiti zbog električnog napona koji proizvodi za vrijeme obrane od ribolovca. Sve ostale vrste jako teško da ćete ikada vidjeti, a još teže uloviti. Kao i kod ostalih vrsta morskih pasa radije pustite ribe natrag u more nego da riskirate s neznanjem, uostalom, ostale vrste i nisu baš atraktivne za jelo.

• 

Morske pse je potrebno što prije vratiti nazad u more, pogotovo velike vrste koje se moraju konstantno kretati da bi im more ulazilo u škrge. Fotografirajte se sa ulovom ali ne zaboravite slikati i čin puštanja ribe nazad u more. Osim što nam je to dokaz da smo sa ulovom postupili po pravilima koja nalaže zakon, tim činom druge ohrabrujemo na catch & release ribolov koji na moru još uvijek nije postao zanimljiv velikom broju sportskih ribolovaca. Ako ne možete izvaditi udicu iz usta prekinite najlon koliko možete najbliže udici te tako pustite morskog psa nazad u more. Također zakon propisuje obavezno korištenje udica koje brzo rđaju da se ribe što prije mogu oporaviti (u sportskom i rekreativnom ribolovu u RH nije dopušteno koristiti inox udice). Treba znati da su morski psi u moru duže nego ostali stanovnici podmorja, gotovo 400 milijuna godina plivaju u moru u gotovo identičnom obliku. Morski psi su potrebni moru, a samim time i ljudima koji od mora i sa morem žive. Stoga nije dovoljno samo poštovati zakone da bismo takve činjenice cijenili.

•