U lignjolovu sa prvakom svita
7 min readPRM / Broj 7 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2015.
Na završetku našeg lignjolova dotadašnji dobar prijatelj i vlasnik broda bez riječi je ispraznio obje naše kante u svoju. Nitko ni riječi. I ja sam prešutio. Običaj je da je riba od broda… I danas se neki tako ponašaju. I zbog toga ja povedem svakog i pokažem mu i još mu dam dio svog ulova za doma. Neka mu ostane u lijepom sjećanju.“
Piše: Ivo Begović
Nikola Roščić je sa svojim prijateljem Slobodanom Bešlićem već druge godine za redom osvojio prestižno natjecanje u lignjolovu koje već tradicionalno organizira „RC Barka“ iz Strožanca kraj Splita. Kako se natjecanje zove „Prvenstvo svita u lignjolovu iz barke“, tako je i Nikola trenutno jedini „Prvak svita u lignjolovu“. No šalu na stranu, pobijediti dva puta za redom u ovako oštroj konkurenciji (nastupilo je ukupno 33 ekipe) nije slučajnost. Zbog toga sam odlučio dragi moji čitatelji otići u lignjolov sa Nikolom i „ukrasti“ mu malo znanja te vam ga prenijeti.
Iako većina majstora s mora krije znanje kao zmija noge, Nikola je bio otvoren i uvijek spreman za razgovor o lignjama, ribama, a naravno i za dobru zabavu. Sačekao sam ga ispred Barke, sumrak je već počeo i činilo mi se da kasnimo. On je stigao nasmijan i odmah mi rekao – dobro se obuci jer na moru je ledeno….
Nikola lovi „običnim“ DTD peškafondima Pauk i skosavicama DTD Bukva veličine 3.0
Pitanja i odgovori
Traženje mjesta uz pomoć GPS-a na mobitelu, čak i „stari barbe“ su prihvatili moderne igračke
Nikolin kaić nije velik, dovoljan za dvojicu dobro uigranih lignjolovaca. Sve u svemu, dva kvadrata bez kabine (ne pitajte kolika je kabina jer je nema), no već mi je dok smo kretali rekao: „Mnogi su sa mnom lovili iz njega. Tko god me pita ja ga povezem i pokažem mu dovoljno da može i sam loviti.“
Daljnja pitanja nisam trebao ni postavljati, dok Nikola vozi prema „Plitkom moru“ skupini brakova ispred Strožanca, sam mi priča kako su izgledali njegovi počeci.
– „Svjestan sam ja da u ovim krajevima povesti nekoga i pokazati mu i nije običaj. Imao sam tek nešto više od dvadeset godina, poveo me prijatelj na lignjolov, dao meni i još jednom motavilo s peškafondom, doveo nas na poziciju i već te prve večeri ulovio sam nekoliko lijepih liganja. Stavljali smo ih svaki u svoju kantu i već sam se veselio kako ću ih donijeti kući – moje prve lignje! Na završetku našeg lignjolova dotadašnji dobar prijatelj i vlasnik broda bez riječi je ispraznio obje naše kante u svoju. Nitko ni riječi. I ja sam prešutio. Običaj je da je riba od broda… I danas se neki tako ponašaju. I zbog toga ja povedem svakog i pokažem mu i još mu dam dio svojeg ulova za doma. Neka mu ostane u lijepom sjećanju.“
Lignje mijenjaju navike
Nikola, čini mi se da kasnimo, znaš da uvijek najbolje primaju „u zraku“.
-„ Imaš pravo, lignjolov u sumrak je oduvijek bio najbolje vrijeme za uloviti par komada na brzinu. Vjerujem da je to tako i danas na dijelovima mora koji nisu toliko napadnuti od ljudi. No ovdje u blizini Splita, na ovom plitkom moru, tu u sezoni lovi na desetke brodova. Često se događa da u to najbolje vrijeme ne ulovim nijednu ili samo jednu lignjicu. Čini mi se da su lignje zbog prevelikog pritiska jednostavno promijenile navike, postale su opreznije. Zbog toga ne žurim na poštu. Sam sumrak više nije presudan. Evo zadnjih par dana najbolje sam lovio između 8 i 10 sati navečer. A to treba dočekati, osobito sada kad mrak pada odmah poslije četiri popodne.“
Prva lignja primila je uz dno na skosavicu sa plavim leđima
Nikola vadi mobitel i pomoću njega pronalazi točnu točku na koju se odlučio usidriti. Prije samog sidrenja, kao i svaki ribolovac, sakuplja informacije od prijatelja. Pozdravlja svakog po imenu i pita za kurenat.
-„Ako je kurenat prejak jednostavno se ne može loviti. Lignja ne prima peškafondo ako on koliko toliko ne stoji okomito ispod barke. Evo, još malo i na mjestu smo. Uvijek se pokušavam sidriti iza vrha braka tako da smo u svojevrsnom mirnijem džepu na koji struja ne utječe prejako, a i lignje vole mirnije more.“
Iako sam htio pomoći, Nikola je sidrenje obavio sam, stalno promatrajući GPS i marker na mobitelu. Bio je zadovoljan!
Odjednom fulane dvije lignje, crnilo na krunicama peškafonda i skosavice odaje što se u dubini dogodilo
Izbor varalica
Izvadio je malu „Jupol“ kanticu s nekoliko motovila i složenim sistemima. Na svima je sistem isti. Peškafondo DTD pauk i obična DTD Bukva iz prve generacije. Svi peškafondi su bijeli, a skosavice plava, narančasta i zelena. Bez šljokica, bez nalijepljenih ribljih ušiju, bez silikonskih umetaka. Skosavice su veličine 3.0.
Naravno, u razgovoru pitam Nikolu kao to da on kao prvak ne koristi sve te novitete. On polako odmotava dva sistema, procjenjuje kurenat i dubinu.
Opet na plavu, to već znači da će ovo biti „plava“ večer 
Jedna od većih te večeri
-„Ja koristim samo DTD peškafonde i obične DTD skosavice presvučene običnim platnom bez tih novotarija. Uvjeren sam da su to samo marketinški trikovi napravljeni da vam izvuku novce. Ako ste svaki dan na moru onda ćete lako naučiti na koji se način, kada i gdje lignje hrane i bez problema ćete ih loviti jednostavnim priborom na ruku.“
Prezentacija je sve
Nikola, vidim da lovimo na oko 18 metara dubine, vidio sam da si prije početka pažljivo izmjerio svaki sistem?
-„Cijela nauka u lovu lignji je dočekati da se počnu intenzivno hraniti u snopu svjetlosti kojim svijetlite. Ja koristim obični DTD halogen (onaj stari). Prvo, njegova svjetlost je žućkasta, a ne bijela kao što to imaju današnji LED ferali (imam naravno i njega). Drugo, svjetlost DTD halogena se širi na sve strane dok je većina ostalih ferala sa sjenilom i oni bacaju usmjerenu svjetlost prema dnu. Naravno i sa drugima se lovi ali meni se obični halogen pokazao bolji (ili sam samo na njega navikao). No vratimo se mi lignjama, dakle, sisteme postavljam na različite dubine. Obično jedan oko pola metra iznad dna i jedan na pola dna (ako je dubina 18 onda na 9 m). I onda ovim gornjim šetam i tražim. Pokušavam malo na sedam metara, pa malo na jedanaest. Također mijenjam i boju skosavice pokušavajući saznati koja će toga dana raditi. Obično je to plava ili zelena. No ima noći kad i narančasta dobro radi. Kad pronađem boju i lignje počnu primati na dubini od npr. sedam metara (zadnjih noći su se najčešće digle na sedam), tada obično drugi sistem ni ne trebam. Radim samo sa ovim jednim i pokušavam maksimalno iskoristiti trenutak dok primaju. A to obično ne traje duže od pola sata. Kad val prođe obično palim pentu i odlazim kući. U tih pola sata obično ulovim više nego sve barke koje su došle u sumrak i otišle sat iza njega uz komentar „nema više liganja“. Ima lignji, no ne kao nekad, a i ne love se kao nekad. Eto, to je uz mnogo upornosti i stalnog boravka na moru sve.
Ja sam kao gost prvo ulovio ovog slijepog totanja (ako dobro pogledate vidjet ćete da nema oko). Nikola kaže da ga na tom terenu nikada nije ulovio ni vidio…
Nikola je bio uporan dok su sati prolazili. Od sumraka do devet sati sakupio je pet liganja, a ja sam imao dvije i slijepog totanja kojeg sam odmah bacio u more. A onda je Nikola počeo loviti. Lignje su jedna za drugom padale u kantu. Lovio je na devet metara dubine s peškafondom od trideset grama. Sve je išlo brzo, a sistem bi u pauzi ostavljao preko ruba kaića. Samo bi svakih nekoliko trenutaka snažno skosnuo, a zatim ga opet ostavio da visi preko ruba.
Možda ćeš misliti da sam praznovjeran, no iskustvo mi je mnogo puta pokazalo da dok držim sistem preko prsta lignja ne hvata skosavicu, čim sistem pustim da slobodno visi i skosnem – evo je! Uvjeren sam da lignja može osjetiti ruku. Možda „čuje“ i otkucaje srca preko najlona…
Sav Nikolin pribor na dnu male „Jupol“ kante
Majstori nikada sve ne otkrivaju?
Nakon pola sata ludog ribolova nakupili smo nešto preko tri kile. Nikola je opravdao naslov prvaka. Vraćamo se u lučicu, gotovo da i ne pričamo. Hladno je! Dok se opraštam kao od najboljeg prijatelja kojeg znam godinama, ipak nisam izdržao: -„Nikola, jesi li mi baš sve otkrio?“
Natjecanje u lignjolovu – gužva na moru
„Pa znaš da majstori uvijek deset posto ostave za sebe! Tako da i iduće godine mogu pobijediti.“
Nikola i Slobodan, „Prvaci svita u lignjolovu“, sa vlasnikom Barke Jerkom Aljinovićem na proglašenju pobjednika. 
Svi nagrađeni na sada već prošlogodišnjem „Prvenstvu svita u lignjolovu iz barke“.
