Voblerima na ljetne brancine

PRM / Broj 13 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2016.

Piše: Željko Vedernjak

• 

Vobleri su izuzetno lovne varalice s kojima smo svi više-manje počeli loviti grabežljivce na moru. Tada nismo niti znali za drugo osim da Rapala Original i Husky Jerk odlično love i svi smo ih koristili na isti način. Zabaci što dalje i kreni sa sporijim ili bržim povlačenjem prema sebi. I funkcioniralo je – na te varke je stvarno ulovljeno mnogo riba duž cijelog Jadrana. Nakon toga je uslijedila revolucija silikonskih varalica koje su u kratkom vremenu postale favoriti većine morskih špinera. Činjenica je da su gume super, ali ja ću u svojoj kutiji uvijek imati nekoliko osnovnih modela voblera koji su mi uvijek bili najdraža vrsta varalica. Ako ništa drugo, onda zbog toga što su mi najljepši i volim ih skupljati i gledati ih u svojoj kutiji poput Smeagola koji gleda u svoj prsten (a znam još puno takvih ribolovaca). Šalu na stranu, vobleri su u nekim situacijama nezamjenjive varke koje će uloviti ribu ako poštujemo neka osnovna pravila kako ih koristiti. A da bismo ih znali koristiti potrebno je znati koje vrste voblera postoje i na koji način najbolje izvući iz svakog modela. Ako ugrubo podijelimo voblere na osnovne vrste, postoje plutajući, suspend (neutralne plovnosti) i tonući modeli koji se svojim kljunovima-paktama dijele na plitkoronce i dubokoronce. Ako ih još malo seciramo ( što je vrlo bitno) doći ćemo do voblera sa sitnijom vibrom i vrlo uskim paktama, voblera jake vibracije sa širokim paktama te „twitch“ voblera koji su tako izbalansirani da se prilikom ravnomjernog povlačenja ponašaju otprilike kao kemijska olovka koju vučemo kroz more bez ikakve akcije sve dok ne počnemo cimati vrhom štapa i udahnemo im život. Osim po akciji dobivenoj oblikom kljuna, vobleri svoju jaču ili slabiju (diskretniju) vibraciju dobivaju i zbog kuglica koje su smještene u šuplje komore u tijelu što im daje specifičan zvuk koji privlači (ili tjera) grabežljivca javljajući mu da se u blizini nalazi potencijalni plijen. E sad, s obzirom da moj vrli urednik traži da se ne pišu općeniti tekstovi koji govore o svemu i ničemu (ipak se časopis zove Praktični ribolov) nakon ove osnovne podjele krenut ću sa daleko zanimljivijim praktičnim dijelom.

• 

„Twitchanje“ je in

Postoji nekoliko modova u ribolovu brancina. Prvi je kada brancina ima vrlo malo i jako su oprezni. Tu je potreban diskretan pristup i „silent“- gluhe inačice voblera koje će ga privući svojom sitnom vibrom bez da ga preplaše. Drugi je dnevno i noćno tumaranje izglednim pozicijama u „run & gun“ stilu gdje pokušavamo imati što više zabačaja na što više pošti gdje se koriste klasični plutajući plitkoronci i varka se vuče dosta brzo i ravnomjerno (ono kada fakat ne znaš pozicije pa samo čekaš da ti barem koji doprati da bi zapamtio za sljedeći put, makar i ova najčešće korištena taktika dosta često donese lijepe ulove). Treći mod je kad ih nađemo i znamo da su tu, ali taktika ribolova će ovisiti o nekoliko faktora – vremenu (da li je sunčano ili oblačno s kišom) te da li je dan ili noć. Ono što mi je najinteresantnije u ovoj priči je i gušt odabira favorita ovisno o procjeni što se događa ispred nas. Jedan od najdražih primjera gdje mi je odabir „twitch“ voblera donio izuzetno dobar ribolov dogodio se prije par godina na jednoj od mojih omiljenih destinacija u Istri. S kolegama Crnim i Strujićem sam kao i obično krenuo na more iz Zagreba u kasnim popodnevnim satima gađajući da stignemo po debelom mraku. Stigavši na poziciju i šuljajući se po mraku uz rub šljunčane plaže do prvih grota koje su pod utjecajem plime već polako nestajale pod morem, vidjeli smo prve znakove riblje prisutnosti. Sitni kolobari koji su odavali prisustvo gavuna satjeranih u malu uvalu svako malo je prekidalo panično prštanje malih ribica u bijegu. Brancini koji su napadali siću držali su se vanjske strane gdje je na par metara od obale postojao lagani prijelaz i iz dubine su se zalijetali na rubove jata gavuna. Kupili su neoprezne ribice koje su se previše udaljile od kugle formirane kao jedino sredstvo obrane koju sitna riba može napraviti. Crni i Strujić su već bacali male neotežane gumice koje su vjerno imitirale gavuna u bijegu, ali brancini nisu reagirali na njih i frustrirajuće su raubali na svega par metara od obale. Samo smo promatrali, streloviti napad i gavunić koji panično bježi blješteći svojim srebrnim bokovima biva duboko usisan u gladna usta.

• 

• 

Tu ću malo zastati i objasniti zašto toliko dugi uvod iako u normalnim okolnostima brankosi odmah napadaju neotežane gume (čak i klasične koje su montirane na maloj jig glavi), u ovom slučaju je bila potrebna sasvim drugačija prezentacija koju se gumom jednostavno ne može odraditi. Panični bijeg gavuna koji svako malo zastane i promijeni smjer izdvojivši se iz jata može se imitirati jedino voblerom i to ne bilo kojim nego suspend varijantom koja se ne vodi uobičajeno tj. ravnomjerno nego tzv. „twitch“ tehnikom. Stao sam između njih dvojice i zabacio svoju omiljenu varalicu- Savage Gearovog Suspend Preya dužine 7,1 cm u Ayu dekoru te ga brzim pokretima špice počeo cimati (twitchati) vodeći ga paralelno uz obalu uz rub prijelaza sa stankama od koju sekundu nakon svakog cima štapom. Dummm! Da nešto ne štima brancin je shvatio tek kada je osjetio zabijanje oštre jednokuke u čeljusti. Mrak! Rola je par puta prozujala i već sam ga dobio pod obalu držeći špicu štapa skroz uz more kako ne bi previše pljuskao i upozorio druge iz jata da nešto nije u redu. Krasan kilaš brzo je završio u pometaču nakon čega smo napravili pauzu kako bismo pustili poziciju da se malo smiri i da brancini opet krenu u lov. Tu noć je more bilo vrlo mirno, obasjano mjesečinom, a vrhunac plime bio je oko 23.30. Malo neuobičajeno, ali brancini su čak i bolje radili poslije vrha plime kada su se počeli javljati duž cijelog priobalja, a ne samo na top pozicijama. I tu se najlovnijom pokazala tehnika lova „twitch“ voblerima kojima smo pokupili najaktivnije ribe koje su se bez puno razmišljanja bacale na neodoljivo bljeskanje bokova malih voblera. Objašnjenje? Sporo vučeni silikonac ili vobler jednostavno ne bi privukao pažnju brancina koji su u tom trenutku napadali ribice koje su se po nečemu izdvojile iz jata. Korištenje plitkoronaca tu ne dolazi u obzir jer bi „krivo glumili“. Nakon svakog poteza štapom u trenutku pauze bi prebrzo krenuli prema površini. Tu su suspendi zakon jer će uvijek ostati na onoj dubini gdje ih zaustavite. I da, by the way, 99% grizeva se događa upravo u pauzi jer brancin napada plijen baš u tom trenutku – nakon bljeska bokova izazvanog cimanjem štapa brancin napada prvo što mu se ukaže pred očima – našu varku. Iako sam doživio dosta takvih ribolova gdje smo se lijepo nalovili kad smo našli aktivne brancine, u većini naših odlazaka na more ipak se trebalo malo više potruditi i aktivno tražiti brancine s klasičnim plitkoroncima.

• 

• 

Panula na voblere je zakon!

Teško mi je ne spomenuti najljepši dio ljetnog ribolova na moru – panulu brancina na voblere. Ne zovu ju uzalud kraljicom morskog ribolova, voziš se po moru i piješ pivicu dok se ribe same love. Šalu na stranu, panulu za brancine s voblerima u principu možemo vući cijeli dan, krenuvši od jutra pa do kasnog sumraka, možda čak i cijelu noć. Varalice obično vučemo na daljini od tridesetak do (kada ekstremno oprezno primaju i bježe od buke motora) 50 metara iza barke, a najčešće se vozi prolazeći uz klasične pozicije poput kamenitih obala, oko rtova i drugih isturenih obalnih pozicija. Vrhovi lukobrana i ulazi u luke i oko marina (ne preblizu!) su jako zahvalne pozicije gdje se manji brancini drže u jatima. Ako u blizini znate za kakav otočić ili škojić koji se nalazi relativno blizu obale, to je hot spot. Tu se zadržavaju sve vrste grabeži, a ono na što trebate obratiti pažnju je smjer kurenta – morske struje. Na stranama koje se nalaze u „zavjetrini“ u odnosu na smjer kurenta trebate usporiti i proći što bliže obali. Idealna brzina za povlačenje plitkoronećih voblera u priobalju kreće se od 1 do 2 milje, a ako vam se počne događati da brankosi počnu udarati po varalici, ali se ne zakvače, što se vidi po udarcima na vrhu štapa, odmah dajte malo gasa. Ovisno o raspoloženju ribe koja se nalazi u blizini varalice, ako vučete presporo, dajete ribi vremena da promotri varalicu i isproba ju laganim udarcima vrhom njuške. Čim ubrzate, grabežljivac će instinktivno napasti kako se ne bi dogodilo da mu laki plijen pobjegne, za raspoloženog brancina brzina od 2,5 do 4 milje neće predstavljati nikakav problem, a vi ćete pretražiti više terena. Varalice koje najčešće koristim za panulu su razne inačice malih voblera koji se u prosjeku kreću od 5 do 9 cm dužine. Nisam posebno vezan za nijednu firmu, ali ipak imam par favorita poput Savage Gearovog 3D Preya 6,8 i 8 cm koji mi je prošle i ove godine donio dosta brancina od kojih je najveći bio preko 4 kg. Malo je zaobljenijeg presjeka i širi jaču vibraciju od ostalih modela voblera čak i pri najmanjim brzinama povlačenja, što je i razlog većeg prosjeka udaraca nego kod ostalih varalica. Uz Savage Gearove modele su se dobro pokazali i Japanci poput Megabassa X 70 ili Sakurinog Akaru Minnowa, ali i stara dobra Rapala Original 5 ili 7 cm će odraditi svoju ulogu. Kada se riba drži malo dublje onda volim koristiti dubokoronce poput Savage Gearovog Preya 6,2 cm ili Rapalinog Shad Rapa. Grizevi se najčešće događaju dok okrećete barku i događa se luft na osnovnoj struni, a na štapu se očituju kao lagani kvrcaj koji se osjeti na vrhu. Fora je u tome da kada jednom pronađete na kojoj su dubini, odaberete odgovarajući vobler koji će relativno brzo doći do dubine gdje se jato nalazi, a diktirajući brzinu motorom možete ga održavati na dubini na kojoj se ribe trenutno nalaze. Tu su se odlično pokazale multicolor upredenice koje su označene drugom bojom svakih pet ili deset metara i preko kojih ćete osjetiti svaki, pa i najmanji dodir varke s ribom, a to se posebno odnosi na manje brancine koji vole „pipkavo“ primati.

• 

• 

Klasika uvijek prolazi

Ako se prvi put nađeš na nekoj novoj poziciji na moru i nisi siguran što bi trebalo napraviti, kreni bacati klasične plitkoronce i vidi što će se početi događati. Koliko god to glupo zvučalo, tu taktiku upražnjavamo već dugi niz godina iz vrlo jednostavnog razloga. Ako postoji koji aktivan brancin u blizini, ako ništa drugo, on će reagirati na naš plitkoronac i popratiti ga iz čiste znatiželje. Iako ga u 90% slučajeva neće napasti na prvu dat će nam vrlo važnu informaciju – tu su i ima ih. To se, naravno, najviše odnosi na dnevni ribolov i na nove terene gdje smo se našli po prvi put. Stvar se obrnuto proporcionalno mijenja kad padne mrak. U ljetnom ribolovu brancina (dakle, upravo sad) većina pozicija na kojima se brancin zadržava su plitki tereni vrlo blizu ili usred naseljenih mjesta. Tu plitkoronci najviše dolaze do izražaja. Kako nas većina nema previše vremena za potrošiti u ribolovu na godišnjem odmoru (čitaj – žena, djeca, ajkule, drakule i ostale nemani), ostaju nam samo kasni noćni sati (ili rani jutarnji) gdje možemo ugrabiti kratko vrijeme za ribolov kad se graja od turista malo smiri.

• 

• 

Gumice su inače odlične za ljetni ribolov ako znamo gdje se brancini nalaze i ciljano ih idemo loviti na njih. Ako ne znamo gdje su (a moram priznati da sam se ja našao u jako puno takvih situacija) preostaje nam šuljanje uz obalu i zabacivanje na što više izglednih pozicija – oko malih luka i lučica prepunih raznih zadijeva poput konopa i bova. Plitkoroneći vobleri poput nikad zaboravljenog Rapalinog Originala ili X-Rapa, Savage Gearovog 3D Preya ili Sakurinog Akaru Minnowa idealan su izbor za pretraživanje terena. Vobleri dužine od 7 do 9 cm su prvi izbor, a njihova najveća prednost je da ih možemo bacati oko svih vrsta podvodnih prepreka držeći ih u zoni udarca sve dok ne dođemo sasvim blizu prepreke gdje jednostavno prestanemo namotavati puštajući ih da se dižu prema površini i nakon što smo ju zaobišli krenemo s daljnjim povlačenjem. Ne morate se truditi imati previše zabačaja na jednom mjestu. Ako su tu i ako su raspoloženi, brancini će već u prvom ili drugom zabačaju popratiti ili udariti varalicu. Aktivni brancini se obično nalaze u pojasu nekoliko metara udaljenom od obale, čekajući da se iz jata izdvoji kakva neoprezna ribica koju im je tad lakše uloviti. Osim ako ih ne vidite da aktivno rade kao u malo prije spomenutoj priči, bacajte voblere usporedo s obalom i pokušajte voditi vobler sporo i ravnomjerno, bez prevelikih otklona vrhom štapa. Pravilo koje smo skužili u zadnjih par godina je da se na takvim vrlo „tihim“ pozicijama brancini ne love na voblere koji imaju vibraciju i jaku zvečku. Tihi (silent) vobleri koji reagiraju i daju vibraciju i prilikom najsporijeg povlačenja su nam se pokazali kao najlovniji, a tu jednostavno ne mogu ne spomenuti legendarnog Megabassovog Ito Visiona 95 koji nije klasičan plitkoronac već suspend vobler koji reagira i na najmanji okret ručice role, a roni do maksimalno metar ispod površine. Taj Japanac je toliko dobro izbalansiran da ako koristimo originalne trokuke i malu kopču ostaje savršeni suspend. No ako zamijenimo trokuke s laganim jednokukim udicama za voblere i maknemo kopču, postat će površinac kojeg možemo koristiti u apsolutno svim uvjetima, i obrnuto, ako mu stavimo jače trokuke i veću kopču dobit ćemo univerzalan slow sink model kojeg možemo koristiti na dubljim terenima).

• 

• 

• 

Praktičan savjet: mijenjanje trokuka za jednokuke (i obratno)

Vobleri imaju jedno fantastično svojstvo, a to je da se mijenjanjem otežanja na njima mogu dobiti sasvim drugačije performanse od onog čemu su namijenjeni i kako su tvornički napravljeni. Npr. kod super izbalansiranih voblera poput Megabassovog Ito Visiona 95 dovoljno je promijeniti veličinu kopče kako bismo dobili da brže tone ili brže izranja. Ako mu promijenimo originalne trokuke za lakše jednokuke koje bolje kvače ribu, dobit ćemo vobler koji će još bolje raditi prilikom twitchanja, a ujedno će biti i površinac. Isto se odnosi i na voblere drugih firmi gdje se igranjem s micanjem split ringova s nosa varke i smanjivanjem ostalih split ringova i udica (ili obrnuto) možemo fokusirati i doći do željenog rezultata. Glavno je da u svakom trenutku znamo što želimo. Ako hoću tonući twitch vobler montirat ću predimenzionirane trokuke s velikim split ringovima i obrnuto, ako želim super slow action površinac, stavit ću male split ringove i lovit ću bez kopči. Igrajte se – vobleri su zakon!

• 

Dubokoronci i tonući vobleri

Kojeg god kontinentalca pitali koristi li dubokoroneće voblere na moru za brancine, u 90% slučajeva odgovor će biti negativan. Ne znam zašto ljudi imaju averziju prema dubokoroncima u ribolovu s obale. Vjerojatno iz razloga što su zapinjanja kao i gubljenje voblera dosta česta. Na nekim pozicijama poput ušća rijeka koje utječu u more, raznoraznih kanala ili prolaza između otoka gdje je kurenat izuzetno jak, dubokoronci su mi znali donijeti više riba nego ijedna druga varalica. Njihova najveća prednost je što ih u jakoj struji možemo potopiti na određenu dubinu i držati u našoj zamišljenoj zoni udarca za razliku od silikonca koji bi potonuo na dno ili plitkoronca kojeg bi struja istog trena digla na površinu. S njima smo se stvarno lijepo nalovili na pozicijama poput ušća Mirne, Plominskog kanala, a da ne govorimo o velikom i malom ušću Neretve… Na ušću Neretve iz čamca love brancine dubokoroncima na postavu. Čudno zvuči, zar ne? E pa, vjerujte mi, stvar je dokazano lovna. Dečki koji se usidre čamcem prije ušća uzmu dubokoronce poput Suspend Deep Husky Jerka, Savage Gearovog Preya 62 ili kojeg drugog „dubljeg“ suspenda, puste ih 30 do 50 m od čamca, stave štapove u držače i čekaju dok se brancin ne objesi. Ribolov za lijenčine? Ne. To je iskorištavanje varalice – voblera do maksimuma. Tok rijeke ili struja nikad nisu isti – struja je malo jača ili slabija, suspend vobleri će uvijek ostati na istoj dubini gdje će ih struja malo zanositi s lijeve u desnu stranu što je savršena imitacija cipla koji se održava u struji. Poslastica za velike brancine (i druge predatore) koji obožavaju takav lak plijen. Osim dubokoronaca u zadnje vrijeme su se za dublje terene odličnima pokazali i tonući vobleri gdje Japanci uvjerljivo vode i modeli poput Duo Spear Head Ryukija 80S, Tide Minnowa 90S ili Sakurinog Phoxy Minnowa 62 SP s kojima možemo raditi većinu toga kao i sa silikonskim varalicama (osim što je maaaalo skuplje ako ih izgubimo). Fora je u tome što tonući vobler možemo voditi gdje hoćemo, u površinskom, srednjem ili pridnenom sloju mora. Mana mu je što ga moramo voditi dosta brzo kako bsmoi ga održavali na zamišljenoj dubini.

• 

To je super i na pozicijama s jakim kurentom kao i na ostalim pozicijama (ako je brancin vrlo aktivan), a isto tako to je super i ako brancin nije aktivan jer brzotonući vobler možemo voditi brzim twitchanjem i izazvati trigger strikeove čak i neraspoloženih riba. Siguran sam da se neću nikad odreći silikonskih varalica, ali isto tako nema šanse da zanemarim voblere koji su i dalje najjednostavnije varalice koje možemo koristiti. Vobler ne možemo voditi krivo i on će uloviti ribu i na najjednostavnije povlačenje. Međutim, ako si date truda i počnete koristiti neke savjete iz ovog teksta (a to najviše ovisi o terenu na kojem lovite), mogli biste si značajno poboljšati ulov i doći do prvih kapitalnih ljetnih brancina. Nadam se da sam vam pomogao da, ako ništa drugo, znate s kakvim vrstama voblera možete napuniti svoju kutiju.

• 

• 

Godišnji je godišnji ali vrijeme…

U nekim slučajevima voblerima se dobro može loviti i po mirnom vremenu i bonaci, ali to je više izuzetak nego pravilo. Ako lovite na osvijetljenim pozicijama, obratite pažnju na šuljanje i bacanje sjene na površinu mora. Na osvijetljenim pozicijama vi možete dobro vidjeti ribe, ali i one mogu vidjeti vas, a to pogotovo vrijedi za brancina. Po uzburkanom, mutnom i zapjenjenom moru (kakvo nam Jadran nudi ovu cijelu godinu) varaličari dolaze na svoje. U vodenom kovitlacu i mutnom moru grabežljivci poput brancina progone i love ošamućene sitne ribe koje su valovi izvukli na otvoreno prevrćući mulj i pijesak na dnu. U priobalju se u zoni gdje se valovi razbijaju u obalu stvara prirodna prihrana za kojom i dolazi sitna riba na hranjenje ne osvrćući se na opasnosti, obraćajući pažnju samo na obilje hrane oko sebe. Valovi, zamućena voda i dolazak plime stvaraju idealne uvjete za brancine koji tada gube veliki dio svoje poslovične opreznosti. Naša iskustva su pokazala da u ribolov ne treba ići u prvoj fazi nevremena kada je ono najjače i valovi divljaju nego se treba strpjeti i krenuti u trenutku kada vjetar oslabi ili počne mijenjati smjer ( npr. iz južnog u zapadni ) i valovi se počnu smanjivati. Obično se i boja mora (do tada zapjenjenog i smeđeg) počne mijenjati u bistrije, zelenije tonove. Stvori se prividno zatišje kada se počnu viđati prvi znakovi riblje aktivnosti. Tada kreće „ura od griza“ i zateknete li se u to vrijeme na pravom mjestu, odlično ćete loviti neovisno o dobu godine.

•