Brašnaste hrane u natjecateljskom ribolovu (2. dio)
8 min readPR / Broj 24 / Ožujak / 2010.
U prošlom broju sam vas uveo u jedan od najvažnijih detalja uspješnog natjecateljskog ribolova plovkom. Nadam se da sam vas uvjerio da je dobar miks hrana samo jedan dio ukupnog sastava kugli koju ćete baciti u vodu…
Piše: Ivo Begović
Druga važnija komponenta je zemlja koja se nameće kao nezaobilazni sastojak svake hrane, smanjujući hranjivost cijelog miksa i pomažući nam da prezentiramo ličinke fuja. A uz fuj u natjecateljskom ribolovu se mnogo koriste i crvi (ličinke muha). Pa otkud krenuti i kako izabrati pravu kombinaciju hrana i zemlje te mamaca za određeno natjecanje?
Poznavanje vode
Iako sam protiv bilo kakvog treninga samo dan prije natjecanja zbog hranjenih mjesta koja često donesu rezultat onima koji to nisu ničim zaslužili (osim što su dobro povukli broj), trening na vodi na kojoj se natječete može vam mnogo reći o natjecanju za koje se spremate.
Zbog toga na trening (ako je moguće) treba otići u tjednu prije natjecanja. Mnogi natjecatelji zbog stalnih obveza na poslu (nitko od nas nije profesionalac) vrlo rijetko stignu u slobodan ribolov, pa im je često trening dobra prilika da se nalove riba. Zbog toga se vrlo često događa da na treningu ulove i tridesetak kila ribe, a na natjecanju koje slijedi često se ne mogu snaći. Zašto im se to događa? Odgovor na ovo pitanje leži u činjenici da su na treningu sami, a vrlo često ponesu hranu i mamce kao da se natječu, ponekad i u većoj količini od one dozvoljene na natjecanju, zatim na trening dolaze ranije i ostaju kasnije od termina natjecanja. A riba se u danima prije natjecanja hrani mnogo slobodnije jer na obali nema pedesetak natjecatelja koji konstantno prave buku, bacajući hranu, pričajući i lupajući po obali i vodi. Zbog toga trening treba shvatiti i odraditi bitno drugačije od većine. Jedna od najvažnijih stvari koje morate saznati jest dubina vode. Već po iskustvu ili po informacijama koje ste saznali od drugih natjecatelja, znate koja tehnika pobjeđuje na određenoj vodi (ili vam je ona zadana dirigiranim ribolovom). Kad imate tu informaciju i znate da ćete morati, npr. loviti sa štekom na 11 ili 13 metara, to je mjesto na kojem vas dubina najviše zanima. Na dan treninga prođite po stazi kroz sve sektore (ne nužno na sva mjesta) i izmjerite dubinu vode na lovnoj daljini. To je najlakše napraviti sa bolognesom i montiranim plovkom od desetak grama.
Druga važna informacija je pobjednička riba. Znači, zanima vas koja vrsta ribe će prevladavati u pobjedničkom ulovu. Na primjer, ako lovite u Ivancu gdje na većini natjecanja pobjeđuje krupan cvergl, a to vam je prvo natjecanje u sezoni i niste sigurni da li se cvergl počeo hraniti zbog još uvijek hladne vode, onda to u treningu treba vidjeti. Isto tako, ako na treningu na Banovoj lovite miješano deveriku i vrlo krupnu babušku koja nosi prevagu, morate biti kritični prema tom ulovu. Zašto kritični? Zato jer babuška u ulovima na samom natjecanju na Banovoj vrlo rijetko nosi pobjedničke bodove. Ona je u stvari mnogo plašljivija nego deverika i u tri sata natjecanja ju je mnogo teže uloviti nego deveriku. Kad ste sigurni na koju ribu ćete se bazirati, tek tad treba krenuti u pripremu brašnaste hrane za određeno natjecanje. Sa obzirom da je glavna natjecateljska riba na hrvatskim vodama deverika, krenut ćemo od pripreme hrane za njen ribolov.
Hrane za deveriku
Dakle, zaključili ste da će na slijedećem natjecanju najbolji rezultat donijeti ulovi deverike (voda na kojoj lovite sad nije važna). No ribolov deverike se može jako razlikovati od vode do vode. Drukčije ćete loviti deveriku u Ivancu, drukčije na Banovoj, a tek ako se radi o ribolovu deverike na rijeci Kupi u Karlovcu…
Vratimo se treningu, osim dubine vode i glavne vrste koja grize, važno je saznati i veličinu ribe koja grize te pokušati saznati da li se jato u hranjenju diže iznad dna. Ovu zadnju informaciju možete saznati ako za vrijeme treninga pokušate mamac prezentirati u različitim slojevima vode i mijenjajući način hranjenja, tako da hranite nešto češće i mekše. Ovaj ribolov iznad dna najčešći je u ljetnom periodu.
Dakle, natjecateljski ribolov deverike se jako razlikuje, ovisno o uvjetima koji vladaju na vodi. Ugrubo ga možemo podijeliti na – ribolov na dnu, ribolov u zraku, ribolov sitnije ili krupnije deverike, te, na kraju, ribolov deverike u tekućoj vodi. Za svaki od tih ribolova trebamo hranu koja se drugačije ponaša. Prije miješanja bilo kakvih hrana trebate biti sigurni što hranjenjem želite postići i kako vaša ciljana riba reagira na određenu vrstu hrane. Ja nikad ne miješam desetak vrsta hrana i aditiva da bih dobio ONAJ PRAVI miks. Najvažnija karakteristika svake hrane koju koristim na natjecanjima je njena granulacija, ljepljivost i sposobnost otvaranja kugli u sloju vode u kojem ja to želim i brzinom kojom to želim. Objasnit ću na konkretnim primjerima.
Ribolov krupne deverike na dnu
Pod krupnom deverikom smatram sve primjerke veće od pola kile. Takve ribe se najradije hrane na dnu. Kad jato jednom „sjedne“ na hranu, obično tu ostaju dok ih nešto ne poplaši ili zasmeta. A poplaši ih obično ribič koji, kad mu počnu redovno gristi, on počne još redovnije hraniti. Naime, jato krupne deverike nije nimalo tolerantno prema kuglama koje im padaju „na glavu! I tu treba biti umjeren. Također, radije se hrane na samom dnu, kupeći hranu i žive mamce sa dna, nego da za njima moraju okolo plivati i sakupljati ih. Za ovakve uvjete ribolova treba napraviti hranu koja nije pretjerano aktivna, a uz to ju treba namočiti par sati prije ribolova (čak i večer prije), kako bi njene čestice što bolje upile vodu. Kugle takve hrane pomiješane sa zemljom i fujem se otvaraju polako, a ribolov je ustvari vrlo strpljivo čekanje da jato dođe. A kad dođe i počne se hraniti, onda je jedini način da ih dugo zadržite – napraviti sve da ih ne poplašite. To se, osim vrlo reduciranim i opreznim dohranjivanjem isključivo lijepljenim fujem, može postići i znalačkim izvlačenjem ulovljene ribe. Hrana koja se ponaša idealno u opisanim uvjetima je Van Den Eynde Rekord Gold, pomiješan sa istom količinom Van Den Eyne Gold Pro Breme.
Ako ne želite da se ribe brzo zasite, onda hranu treba prosijati na finije sito i baciti sve krupne čestice. Sad bi me mnogi zapitali koji aditiv treba dodati i sa kojom još hranom pomiješati. Mislim da je to sve što vam je potrebno, ako znate loviti i pravilno prezentirati mamac. Ono što ovaj miks hrana može učiniti drugačijim je samo vrsta, boja i ljepljivost zemlje koju ćete joj dodati. Te sam se teme dodirnuo prošli put, a bit će i tema slijedećeg teksta.
Ribolov sitnije deverike na dnu i u pola vode
Sitnija deverika, znači ribe koje u jatu većinom ne prelaze tristo grama, mnogo su aktivnije u hranjenju. Mnogo više od krupnih jedu hranu (one veće obično polako izabiru žive mamce) i dobro podnose dohranjivanje. Ova veličina deverike je ustvari idealna natjecateljska riba, čijim se lovom brzo mogu postići pobjednički ulovi. Kod njihovog lova na dnu dobar štos je koristiti dvije hrane. Prva je nešto teža hrana (poput one za krupniju ribu) sa kojom se napravi baza na mjestu lova, a zatim se dohranjuje mješavinom lakše hrane i zemlje, koja će svojom aktivnošću zadržavati jato u oblaku hranjivih čestica. Za razliku od lova krupnije ribe kad je predvez sa mamcem položen na dno, ovdje se dubina tempira tako da ver de vas na udici dodiruje dno. Podizanjem i vrlo polaganim spuštanjem mamca može se isprovocirati griz ribe i iznad dna, a ako vam se to dogodi više puta zaredom, to je obično znak da se jato diglo od dna. Ako vam se to dogodi, treba kao prvo zabilježiti početnu dubinu (na najlonu crnim flomasterom), a zatim spustiti plovak za petnaestak centimetara. Vrlo važno je održati isti ritam hranjenja i ako ste dovoljno brzi, ribolov bi se do kraja trebao svesti na ujednačeni tempo – hrana, griz izvlačenje. Ako ste već prije samog natjecanja sigurni da će se ribolov odvijati u pola vode, onda je ribolov najbolje početi i završiti sa jednom hranom.
Mix za ovaj ribolov bi se, na primjer, sastojao od jedne hrane za deveriku i jedne lakše hrane koja će iznad dna raditi sitni oblak čestica, uzdižući se prema površini. Dobar primjer je Sensas 3000 Brasem i 3000 Surface, pomiješani u omjeru 1:0.25, ovaj omjer za pliće vode može ići do 1:0.5, a ako je voda puna kedera koje ne želite loviti, onda vam je najbolje koristiti onu tešku hranu sa početka priče i dohranjivati samo sa fujem i finom zemljom Terre de Some, koja će umjesto hrane uz dno raditi dovoljan oblak muteći vodu. Znači, opet sa hranama nimalo ne kompliciram nego mi je mnogo važnije kao se one i u kojem sloju vode otvaraju i kako im se ponašaju čestice. Ako želite da vam hrana bude aktivnija, jednostavno ju nešto manje namočite i učinite to neposredno prije početka natjecanja (prije dolaska suca).
Ribolov u tekućoj vodi
Kao što sam već više puta napisao, deverika u tekućoj vodi se specifično ponaša. Iako ju je moguće uloviti na prolaz, stvarne rezultate daje isključivo ribolov sa mirnim mamcem na dnu. Znači hrana mora biti teška, neaktivna i mora ležati na mjestu gdje ste ju bacili. Koristi se vrlo mnogo teške zemlje sa fujem, glistama i mrtvim crvima. Hrana za ovakve uvjete je već prije spomenuti VDE Record Gold, a uz njega vrlo rado dodajem praškasti aditiv VDE Brasem sa jakim mirisom (ne i okusom) karamele, čisto da ubije teški miris krtičnjaka koji je u takvom ribolovu obvezan. Eto, nadam se da ste kroz ovu malu priču o deverikama shvatili da je mnogo važnije kako i gdje se kugla hrane otvara oslobađajući vaše žive mamce, nego kojeg je sastava. Naravno da svatko od vas ima neki svoj miks kojemu vjeruje, često napravljen i od desetak raznih hrana, no to samo dokazuje da će riba mnogo radije jesti sa kugle koju ste bacili, nego da se muči u prirodi tražeći prirodnu hranu. U idućem broju ću vam prenijeti sve što znam o pripremi zemlje za natjecateljski ribolov.
Vanja Vrabec
Ovaj tekst smo ilustrirali sa fotografijama snimljenim na nedavnom ribolovu sa mladim natjecateljem Vanjom Vrabecom iz Đurđevca. Sa njim smo na rijeci Dravi lovili krupne plotice, a Vanja se pokazao kao vrstan znalac u tehnici baratanja bolognesom. Vanja je inače vrlo aktivan i uspješan natjecatelj te je proglašen najboljim sportašem grada Đurđevca u izboru Zajednice športova grada Đurđevca medija i novina. Prvak je zajednice ZŠRK Đurđevac, viceprvak Županije koprivničko-križevačke te prvak zone. Bio je i šesti u Juniorskom prvenstvu Hrvatske, te 28. pojedinac na svijetu na SP u Portugalu 2009., a sa juniorskom reprezentacijom Hrvatske sedmi na svijetu. U zadnjih osam godina Vanja je četiri puta biran za sportaša grada.
