ČAMAC VRIJEDI KAO SUHO ZLATO

PR / Broj 47 / Veljača / 2012.

Nedavno sam konačno odvojio novac, odnosno, došao sam do sredstava koja su dostatna za čamac. Međutim, prvo što sam postigao jest da sam ušao u veliku dilemu. Kakav čamac ću si priuštiti – drveni, metalni, plastični, od vodootpornog špera ili aluminijski?

Piše: Nenad Barinić

• 

Koliko puta ste izgubili omiljenu varalicu nakon što je prilikom vođenja zapela za prepreku na dnu na samo metar udaljenosti od obale? Ja puno! Čak sam doživio da dođe tip s kajakom, otkači moj vobler s dna meni pred nosom, ubaci ga u svoj kajak i ode dalje s plijenom. Teren gdje varaličarim (njegova većina) nije dostupan s obale, zapravo, nije dostupan za ribolov zbog toga što je tu luka, tvornice, silosi, granični prijelazi… Realno mogu pecati na jednom manjem dijelu vode zato jer joj je nemoguće prići radi konfiguracije terena ili svojatanja terena zbog raznih zabrana pristupa. Koliko puta vam je otišao som kada je ugrizao vobler i zapeo niz obalu takvom brzinom da niste mogli ni trčati tako brzo a čamac bi spasio situaciju? Koliko puta ste gledali pojedine pozicije, dostupne samo iz čamca? Sigurno da postoji još razloga koji dovode do toga da je s čamcem – ribolov lakši. Zato sam odlučio kupiti čamac kako bih mirne duše išao na vodu.

Nedavno sam konačno odvojio, odnosno, došao sam do sredstava koja su dostatna za čamac. Međutim, prvo što sam postigao jest da sam ušao u veliku dilemu. Kakav čamac ću si priuštiti – drveni, metalni, plastični, od vodootpornog špera ili aluminijski?

Drveni

Prije dosta godina sam posjedovao čamac, dunavsku čiklju od crnog hrasta napravljenu 1972. godine koju je pogonio motor Tomos 4, popularna penta. Danas ga više nemam, ali taj čamac me je često živcirao umjesto da me opušta, bio je težak i između ostalog, razlog je što sam doživotno odlučio kako više nikad neću imati drveni čamac. Taj je čamac više bio na dnu nego na vodi, jer crni hrast tone kao kamen. Osim toga, svaki drveni čamac traži brigu koja se prvenstveno odnosi na vađenje iz vode jednom godišnje, sušenje, čišćenje, krpanje i terisanje (katranisanje), što na kraju ne mora značiti da neće propuštati vodu. Slabo prenose zvuk hodanja u vodenu površinu što je velika prednost u ribolovu. Nezgodan udarac može razvaliti dasku i uzrokovati štetu. Težina im oscilira, čak do 500 kg, ovisno o tipu drveta, zbroju metalnih okova i broju slojeva katrana. Rok trajanja? Nekoliko godina pa do 40. Motori koji ih mogu pogoniti obično su od 2,2 do 18 ks. Dužine na našim vodama variraju od 4 do 7 metara. Proizvode ih stari živući majstori i novi koji ne žele da takav zanat izumre, uglavnom se rade od hrasta a ponegdje i od jelovine koja nema trajnost kao hrast. Izvorne dunavske čiklje proizvode se od hrasta. Jedan od najboljih u ovom dijelu Hrvatske bio je nažalost pokojni stolar Tomislav Zajac iz Šarengrada, koji je proizvodio izuzetno plovni šarengradski model dunavske čiklje.

• 

Plastični

Plastični čamci su atraktivni, lagani, plovni, izdržljivi i – skupi. Skupoća nije toliko izražena kad se vidi izdržljivost kroz period služenja. Održavanje je skuplja stavka koja, srećom, nije potrebna svake godine, a odnosi se na čišćenje dna od nakupina trave i školjki, mazanje antivegetativnim premazom i eventualnim bojanjem. Zapravo nisu napravljeni od lijevane ili brizgane obične plastike već od stakloplastike (smole pomiješane s vlaknima). Jače štete nastaju udarcima ili grebanjima u tvrde predmete ili dno, kada dolazi do postupnog stanjivanja ili probijanja i pucanja dna ili rubova na čamcu. Kod postupnog stanjivanja materijala voda lagano ulazi u duplo dno čamca i natapa izolacijski materijal koji se nalazi stiješnjen između stjenki, poradi čega čamac postaje puno, puno teži, što itekako utječe na stabilnost i plovnost. Oni malo snalažljiviji uz pomoć malo vlakana i smole zakrpat će rupice ili rupe i osposobiti ponovo čamac, ali potpun popravak je napravljen tek kada se dvije stjenke od kojih je napravljen čamac odvoje, izvadi natopljen izolacijski materijal i zamijeni novim, a nakon krpanja rupa opet sklopi. To je znatan financijski izdatak, ali se isplati. Motori koji ih mogu pogoniti obično su od 2,2 ks pa do nekih 50 ks, ovisno o dužini i namjeni čamca. Njihova težina je mala i utječe na plovnost. Na tržištu ima više proizvođača. Stakloplastika ne truli i ne hrđa, stoga je i dugotrajna. Na moru sam viđao plastične barke stare i po 30-tak godina.

• 

Limeni

Limeni čamci su najčešće samogradnje jer su zapravo najjeftiniji, ukoliko čovjek zna rezati i krojiti lim te varenjem spajati u cjelinu. Mogu biti teški, ali i stabilni i plovni, međutim, pojedinci kažu kako se na njih ne isplati stavljati prejake motore. Na njih bi se po pravilu u plovnom dijelu trebao nanijeti antivegetativni premaz. Osim težine, glavni nedostatak limenih čamaca je buka koju proizvode udarci po njemu, premještanje opreme ili hod. Uz redovno održavanje koje se očituje u čišćenju hrđe i bojanju makar jednom u dvije godine, ovo bi mogli biti čamci koji su najjeftiniji i relativno dugo traju – za nezahtjevne ribolovce.

Vodootporna šperploča

Čamci od vodootpornog špera su izrazito lagani, plovni, kvalitetni i skupi što se izrade tiče. Slabo prenose zvuk hodanja u vodenu površinu. Izgled im je atraktivan, poradi završnog lakiranja lakom za čamce. Radi plitkog gaza i male težine su izrazito plovni, a problemi nastaju kod pojedinaca koji na takve čamce stavljaju prejake motore u odnosu na ojačanje njihove konstrukcije i ukupnu dužinu. Poradi toga vijek trajanja takvih čamaca je kraći, obzirom da vremenom zbog sile udaraca koja djeluje na čamac popuste vijci koji ga spajaju a rupe se prošire. Povremeno se i ovi čamci trebaju očistiti, zategnuti na spojevima i prelakirati, vijci eventualno zamijeniti, a rupe zapuniti specijalnom smjesom. Uz minimalno održavanje ovakvi čamci mogu ploviti najmanje 10 godina.

• 

Gumeni

Gumeni čamci su lako prenosivi, elastični, plovni, skupi i ograničenog vijeka trajanja, trpe jake motore. Postoji više proizvođača. Održavanje im je donekle jednostavno: najbolje ih je ne držati skroz ispuhane osim u slučaju kada se transportiraju u prtljažniku automobila, jer inače mogu popucati na mjestima savijanja; s vremena na vrijeme zasipati ih talkom, redovno provjeravati ventile, a u slučaju ispuštanja zraka popravak najbolje vrši – vulkanizer. Protivno nekim vjerovanjima podnose teške terene, pogotovo ako uz njih ide još i zaštitni pokrov. Na primjer, gumeni čamci idealni su za rafting. Najveći neprijatelj im je oštra udica. S njima sam imao loše iskustvo, pa više nisam u dobrim odnosima sa istima. Na 50 metara od obale mom tadašnjem gumenom čamcu se probušila lijeva zračna komora, odnosno, pola čamca. Ne moram ni reći kako sam neslavno završio – plivao sam u studenom. Preporuka je – nikuda bez pumpe. Rok trajanja ovisan je o brizi vlasnika, ali mislim da je prosjek nekih 15-tak godina, što se danas uz upotrebu raznih preparata za održavanje sigurno može produžiti.

• 

Aluminijski čamci

• 

Aluminijski čamci su u rangu s plastičnima poradi kvalitete, lakoće i plovnosti, trajnosti i cijene. Skupi, ali i vječni, pogotovo ako se radi o debljem aluminijskom limu – tvrdi materijal koji podnosi minimalna istezanja ne hrđa, ne truli i ne da se lagano poderati na grane ili dno. Danas postoji mnogo „majstora“ koji se uče poslu za vaše teško stečene i u svrhu gradnje čamca osigurane novce te majstora kojih ima manje ali su u stanju napraviti prava mala remek djela od čamaca. Što se zaštite i održavanja tiče, dovoljno je na dno nanijeti tek prajmer (piše se „primer“) koji je tvrd kao staklo i dodatno štiti dno od oštećenja. Kada se zaželite dobrog izgleda, izribate ga vimom ili ga zaspete sumpornom kiselinom pa isperete vodom. Buka koja se u njemu proizvodi hodanjem manja je od buke limenog čamca (ali i veća nego kod drvenjaka). Dužina im ovisi o dužini tabli materijala. Zbog male težine gaz je plitak tako da su idealni i za ulazak u plitku vodu nakon dizanja motora, a i brzi su i plovni. Daju slobodu odabira motora, ali ipak ne treba pretjerivati – sve shodno ugrađenim ojačanjima i dužini čamca.

Kako koji od čamaca prenosi zvuk i koji pravi najveću buku? Limeni je svakako najbučniji, ali to je možda nebitno na rijekama na kojima ima mnoštvo zvukova poput Dunava na kojem ja plovim, no na manjim rijekama je tišina u čamcu vrlo važna. Poradi čestih krađa lakih čamaca i motora u svrhu šverca cigareta i stranaca (čest slučaj na Dunavu), možda je najbolje rješenje ne držati čamac na vodi, već ga po potrebi dovoziti prikolicom za čamce. Istina, kada bi prije stotinjak godina na Divljem zapadu kauboju ukrali konja, bilo je vješanje po kratkom postupku…..

Evo, to su moja iskustva koja sam sakupio u godinama druženja sa svim vrstama riječnih čamaca. U prošlom broju ste vidjeli da sam se odlučio za aluminijski čamac i nisam požalio. Naravno i ovdje stoji sto ljudi sto čudi, pa tako shvaćam da se netko ne želi odreći ribolova iz drvenjaka zbog užitka i tišine koju mu ovaj pruža. I naravno osjećaja da mu baš to njegovo (ne)prenošenje zvuka donosi ribu više. Netko voli plastičnjake, a netko gumenjake i svi oni su u pravu ako se njima služe i uživaju u ribolovu.