PR / Broj 47 / Veljača / 2012.

Kevin Nash je definitivno u svim pogledima veliko ime šaranskog ribolova i jedna od živućih legendi. On je bio među prvima u Engleskoj koji su počeli proizvoditi specijalizirani pribor i mamce za lov šarana, a ako još tome dodate da je još od početka sedamdesetih i sam uvijek bio vrlo uspješan ribolovac, nije čudna njegova današnja popularnost i visoki nivo kvalitete njegovih proizvoda. Danas je vlasnik jedne od najrespektabilnijih kompanija za proizvodnju šaranskog ribolovnog pribora, Nash Tackle, kao i nekoliko prekrasnih jezera za lov šarana. To praktički znači preko 40 godina iskustva u ribolovu i u proizvodnji ribolovnog pribora. Uputili smo mu nekoliko pitanja o ribolovu, priboru i njegovoj karijeri, pročitajte što nam je odgovorio.

Piše: Krešimir Kuri

PR: Kada ste i kako počeli loviti šarane?
KN: Bilo je to davno. Bio sam klinac star 12 godina i puka je sreća ili možda sudbina kako sam došao do članstva u lokalnom ribolovnom klubu. Naime, ja sam bio izviđač i išao sam preko ljeta u izviđački kamp u kojem je glavni vođa izviđača bio tajnik tog ribolovnog kluba (Rayleigh Angling Club). Klub je bio jako popularan i za njega su bile jako duge liste čekanja. Da malo skratim priču, moji su roditelji išli na godišnji odmor onog dana kad je izviđački kamp završavao, dogovor je s vođom izviđača bio da se nađemo na cesti negdje na pola puta našeg povratka. Međutim, taj je čovjek, umjesto da s ostalim izviđačima malo pričeka moje roditelje, mene ostavio samog uz cestu da ih čekam, a sve ostale izviđače je poveo kući. Nakon pet do šest sati mog stajanja uz cestu, naišao je lokalni farmer i pokupio me kući. Kako sam se izgubio, uz njegovu pomoć sam se kući vratio vlakom. Roditelji su poludjeli od brige i bijesa i da se nekako iskupi, vođa kampa mi je preko veze sredio da uđem u Rayleigh Angling Club. To je u ono vrijeme bila velika privilegija. To je u tada u Engleskoj bio samo jedan od vrlo rijetkih ribičkih klubova koji su u svojim vodama imali šarane. Zapravo, bio je to sam početak jedne potpuno nove ere u ribolovu u Engleskoj uopće, kad je velik broj naših klubova tek čuo za šarane i tek tada su ih počinjali nabavljati i s njima poribljavati svoje vode. Dotad je u Engleskoj bilo vrlo malo voda sa šaranima.

PR: Kako ste počeli proizvoditi pribor, mamce, opremu?
KN: Sve je počelo s čuvaricama za šarane. U to je vrijeme jedan moj prijatelj Eric ulovio šarana i preko noći ga ostavio u čuvarici od industrijskog najlona da ga ujutro slika. Na našu veliku žalost, šaran je preko noći uginuo. U to sam vrijeme hodao s curom koja je vodila posao krojenja i izrade odjeće i haljina. Dok sam ju jednom prilikom čekao u radnji da završi posao, vidio sam materijal koji bi mogao biti fantastičan za izradu čuvarica za šarane. Odmah sam prionuo poslu i pomoću šivaće mašine sebi ih napravio nekoliko. Kad su ih moji prijatelji vidjeli, tražili su da napravim i njima i tako je to krenulo. U to vrijeme kasnih devedesetih zajednica lovaca na šarane u Engleskoj bila je relativno mala (gledajući s današnjeg aspekta), ali izuzetno povezana pa su se vijesti o ulovima, priboru i svemu ostalom širile poput munje. Polako sam u svoje slobodno vrijeme počeo proizvoditi sve više i više raznih potrepština za specijalizirani ribolov i nakon nekog vremena logičnim su mi se učinili i mamci. Tada se moja kompanija zvala Happy Hooker Tackle. Kad više nisam mogao raditi dva posla odjednom, napustio sam svoj stari posao i potpuno se posvetio proizvodnji pribora i mamaca.

PR: Kako se uobičajeno približavate novoj vodi na kojoj prvi put želite loviti?
KN: Uvijek prilično vremena posvetim razumijevanju nekog jezera i učenju o vodi. Želim dobro upoznati njeno dno, podvodnu konfiguraciju i podvodne zapreke. Slijedeće što mi je važno je saznati gdje su šaranima prirodni izvori hrane. Nakon toga, ponovo volim provesti dosta vremena promatrajući vodu i tražeći znakove šarana. Tako dolazim do područja gdje se oni najčešće zadržavaju i gdje se nalazi njihova hrana. Na takva mjesta onda pokušavam ubaciti svoje mamce. Kad jednom odaberem neku vodu na kojoj želim uloviti veliku ribu, uvijek u nju prije ribolova nastojim na neki način ubacivati svoje mamce. Nekad je to poslije ribolova, kad dobro nahranim mjesto gdje sam lovio, ali isto tako često pokušavam hraniti kad god mogu i između ribolova, tako da mamac bude stalno u vodi i ribama „aktualan“, pa i onda kad nakon toga dođem u ribolov, puno bolje radi.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

PR: Što je važno za dobar sistem i koji biste vi našim čitateljima preporučili za „teške“ vode, a koji za divlje vode gdje se šarani rjeđe love (na primjer rijeke)?
KN: Najvažnija stvar kod svakog sistema je njegova snaga. Mora biti dovoljno jak tako da bez problema možete zamoriti i izvući šarana kojeg ste zakvačili. Možda se to nekom sa strane čini uobičajeno i logički samo po sebi, međutim, meni zbilja izgleda ludo koliko puno ribolovaca ne napravi svoj sistem dovoljno jakim i ne odluči se za dovoljno snažnu udicu i materijal za predveze za neku određenu situaciju. Osim što sistem mora biti jak, treba ga obavezno prije ribolova testirati. Ja uvijek svoje sisteme oprezno testiram, uvijek provjerim kako je zavezan čvor i napravim sve što je u mojoj mogućnosti da se u njima ne razočaram. Mislim da danas nema nekog specifičnog ili univerzalnog sistema koji svuda i sto posto radi jer šarani stalno uče od ribolovaca kako određene sisteme izbjeći i ribolovci stalno moraju učiti žele li biti „u tijeku“, odnosno, uspješni. Meni danas moj „blow back“ sistem radi u 95% mojih ribolovnih situacija, a jedino što na njemu mijenjam su materijali za predveze i njihova različita nosivost, jasno, kao i vrste i veličine udica u pojedinačnoj situaciji.

Nash olova su hrapave teksture i dobro na sebe prihvaćaju mulj i glinu s riječnog ili jezerskog dna

PR: Što mislite o maskiranju vašeg krajnjeg pribora (sistema)? Da li je to zbilja toliko važno?
KN: To je jedan od najvažnijih elemenata u lovu šarana. Ako na primjer pokušate loviti na mom jezeru, vidjet ćete kad šarani dolaze na mjesto i odlaze do mamca. Oni tada plivaju uokolo nekoliko puta u krugovima i svaki se put spuštaju sve do dna. U krug plivaju da bi nekim svojim „osjećajem“ ili vidom pokušali pronaći najlone koji s obale dolaze na mjesto gdje su mamci. Ako imate bistru vodu i gledate ih izbliza točno možete uočiti kako im oči kruže dok vrlo precizno pregledavaju dio po dio dna tražeći niti. To je bio glavni razlog zbog čega smo proizveli difuzijske maskirne lidere (Diffusion Camouflage Leaders) i maskirni krajnji pribor. Korištenjem tih proizvoda u ribolovu sam uspio postići da se šarani više ne boje kad dolaze na hranilište. Kako bih vam još dodatno dao ideju o tome koliko je važna vidljivost cijelog sistema u vodi, mogu kao slijedeći pribor navesti olova. Naša su olova napravljena s teksturom na koju se vrlo lako lovi glina iz jezera, tako da se kompletno može maskirati olovo mazanjem gline na njega, ali slično je i s materijalom za predveze.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Nash udice su jako oštre i dovoljno jake kako bi izdržale sve što je potrebno kako bi na kraju zamaranja riba završila u podmetaču

PR: Da li je pH-faktor vode gdje želite loviti i mamca kojim lovite važan i zašto?
KN: Vjerojatno! Ph je važan i sigurno sam kroz sve ove godine pročitao puno inteligentnih tekstova i čuo puno razgovora o njegovoj važnosti. On mora biti važan, zar ne? Međutim, još jedna stvar koju sam uz to primijetio je da svi ti ljudi koji provode puno vremena pišući o vrijednosti Ph-faktora ponekad uopće ne love šarane. Ono što sam ovom rečenicom htio naglasiti je da ako pokušavate ribolov šarana promatrati kao dio znanosti, vrlo brzo postanete toliko zbunjeni raznim teorijama da ponekad izgubite sposobnost razlučiti što je važno od onog što nije i tako uspješno loviti ove ribe. Jednostavno sve bez potrebe počnete komplicirati. Moj pristup ribolovu je da sve maksimalno pojednostavim. Šaran je riba. Riba mora jesti. Sve što ja trebam napraviti je pronaći gdje se šarani hrane i uloviti ih. Jedini način da ulovite šarana je da budete na vodi, lovite ih i zbog toga ja u ribolov idem uvijek kad god imam vremena, bez obzira na vrijeme, mjesečeve faze, temperaturu ili Ph-faktor vode. Ja sam tamo i lovim.

PR: Kakav biste mamac preporučili za zimski dio godine za jezera, a kakav za rijeke?
KN: Kad temperature vode jako padnu, ja izbjegavam mamce s ribljim brašnom jer mi se čini da oni tada ne rade toliko dobro kao ljeti. Moji omiljeni mamci za zimski dio godine su oni na bazi ptičje hrane i mliječnih proteina, kao na primjer Amber Strawberry. Taj mamac za moje shvaćanje ribolova ima sve što zimski mamac treba. Zapravo, on dobro radi kroz cijelu godinu: u kasnu jesen, zimi i u proljeće. U njemu su ptičje hrane, mliječni proteini i aroma jagode koju šarani jako vole. Uz to ovaj mamac ima u sebi vrlo jak ekstrakt lignje na koji se šaran vrlo lako navikne. S tim se mamcem na svakoj rijeci, jezeru ili kanalu širom svijeta osjećam vrlo sigurno. Ustvari, koristim ga još od sredine devedesetih. Njega smo izbacili u prodaju tek nakon što je naš konzultant Jim Shelley prije nekoliko godina njime ulovio toliko velikih riba da smo jednostavno bili prisiljeni izbaciti ga na tržište. Ako je tako dobro radio Jimu, nije bilo fer zadržati ga samo za sebe.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

PR: Možete li nam nabrojati pet najboljih atraktora za šarane?
KN: Scopex, ekstrakt lignje (squid extract), kamena sol, ulje jagode i ulje bijele čokolade.


PR: Što je važno znati da se proizvede dobar šaranski štap?

PR: Možete li reći našim čitateljima kakav pribor koristite ovih dana u svakodnevnom ribolovu na prosječno velikim jezerima (do 20 hektara)? (štap, rolu, najlon…)?
KN: To je pribor koji koristim uvijek. Moje Daiwa SS 3000 role s NR 12 stopa dugim štapovima (3.60 m) akcije 3 ½ lb i 18 lb Bullet monofilni najlon. Najlon za dalje zabacivanje je isti, ali manje jakosti 15 lb. Ovakav tanji najlon nikad ne volim koristiti za ekstremne situacije i koristim ga jedino kad sam siguran da njime mogu izvući šarana kojeg sam zategnuo. Ako vidim da nemam šanse izvaditi šarana na mjestu lova, radije ne zabacujem. Više volim kad ulovim svakog šarana kojeg zakvačim, pa makar ih je i manje, nego situacije kad se gubi velik broj riba zbog toga što je pribor za zamaranje preslab. Sljedeća stvar u priboru je sistem. Teško mi je odlučiti se samo za jedan sistem koji koristim jer sisteme mijenjam ovisno o vodi na kojoj lovim. Bolje rečeno, sa sistemima se prilagođavam vodi.

PR: Kada ste i gdje ulovili svog najvećeg i svog najdražeg šarana?
KN: Svog najvećeg šarana sam ulovio za vrijeme snimanja mog filma „Završni račun“ (The Final Account) prije pet godina. Bio sam sretnik i bio je to špigl od preko 59 funti ( 27 kg!), a ulovio sam ga u Copse Lake jezeru u Essexu u Engleskoj.

PR: Što znate o ribolovu šarana u Hrvatskoj i jeste li ikad razmišljali da dođete i lovite ovdje?
KN: Jako mi je žao što znam vrlo malo o ribolovu šarana u Hrvatskoj. Znam samo da imate velik broj lijepih jezera, ali i neke vrlo divlje i prirodne vode na kojima lovi mali broj ribolovaca. To je ustvari ribolov koji mi se najviše sviđa pa možda jednog dana…
PR: Puno vam hvala na ovom vrlo zanimljivom i poučnom razgovoru.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana