Indikacija griza u šaranskom ribolovu
13 min readPR / Broj 35 / Veljača / 2011.
Nakon sat dva sjedenja, lagano iz pravca mog jedinog štapa doplivala su četiri šarana od (po mojoj procjeni) 7 kg do 15 kg. Gledao sam kako prvi prelazi preko najlona i baš kada sam pomislio da su uskoro na hranilištu, drugi je doplivao do najlona, odjednom se naglo okrenuo kao da je nanjušio opasnost te lagano otišao prema dubini, a za njim i ostale tri ribe.
Piše: Mihovil Vudrag
Hangeri su za mene uvijek prvi izbor u ribolovu
Većina šaranaša se uglavnom zamara mamcima i opremom koja je izložena na obali, a često premalo pažnje poklanja jednoj važnoj stvari, a to je indikacija griza ili signali koje riba šalje nama ili mi šaljemo njoj putem najlona u vodi. Iako se to može činiti nebitnim, smatram da se radi o važnom čimbeniku koji nesumnjivo mnogo utječe na ishod ribolova. Pritom ne mislim da je bitna samo indikacija prilikom griza, već i pravilno postavljanje štapova u određenim situacijama u ribolovu, korištenje odgovarajućih pomagala za napinjanje najlona, stupanj napetosti najlona, back lead i utjecaj najlona na šarane koje planiramo uloviti.
Provodim dosta vremena u ribolovu na različitim vodama te sam primijetio da se malo pažnje posvećuje i premalo razmišlja o postavljanju pribora i pristupu vodi. Većina šaranaša na svakoj vodi i u svakoj situaciji jednako postavlja svoj pribor pri čemu, prema mom skromnom mišljenju, griješe. Naravno da će se i na taj način uloviti riba, što zna zavarati jer nas navodi na zaključak da je postojeći pristup dovoljan sam po sebi iako bi se možda drugačijim pristupom ulovila koja riba više (što, složit ćete se, često, a pogotovo na natjecanju može puno značiti).
Napetost najlona i indikatori griza
Napetost najlona je jedna od važnijih stvari koja sigurno utječe na ribolov. Ponekad najloni trebaju biti napetiji dok su u drugim situacijama bolji potpuno opušteni. Moram priznati da ni sam nisam pridavao previše pažnje napetosti najlona dok prije 7-8 godina na jednoj bistroj vodi nisam odlučio s jednim štapom loviti u pola metra vode uz grm na obali. Obzirom da je pozicija bila skroz uz obalu, imao sam priliku popeti se na drvo iznad hranilišta i izravno ga promatrati. Uglavnom, postavio sam štap kako ga inače postavljam, zabacio ispod ruke na nekakvih petnaestak metara i nahranio s par šaka kukuruza točno po sistemu. Kako sam viđao velike šarane da plivaju tik uz obalu, sjeo sam se na drvo, stavio polarizacijske naočale i strpljivo čekao trenutak kada će proći uz moje mini hranilište. To nije bila voda gdje se učestalo lovi i vrlo velika količina ribe uopće se nije susrela s ribolovnim sistemima, a kamoli s modernim šaranolovom tako da sam vjerovao da mi je uspjeh zagarantiran. Nakon sat dva sjedenja, lagano iz pravca mog jedinog štapa doplivala su četiri šarana od (po mojoj procjeni) 7 kg do 15 kg. Gledao sam kako prvi prelazi preko najlona i baš kada sam pomislio da su uskoro na hranilištu, drugi je doplivao do najlona, odjednom se naglo okrenuo kao da je nanjušio opasnost te lagano otišao prema dubini, a za njim i ostale tri ribe.
Željko Capan sa šaranom ulovljenim na rijeci i štapovima podignutim visoko u zrak
Nakon što sam to vidio, nisam mogao vjerovati i u prvi tren mi nije bilo jasno što se dogodilo. Iz ovog događaja sam izvukao tri zaključka. Prvo, da očito nisu svi šarani jednako pametni, oprezni i osjetljivi obzirom da je prvi bez ikakvih problema prešao preko najlona. Drugo, da iako prvi nije prepoznao opasnost, nakon što je jedna riba pobjegla, preostale su je slijepo slijedile. I treće i najvažnije, da šaran očito vrlo dobro osjeća napetost najlona (iako se možda nikad nije s njime susreo) i povezuje ga s opasnošću i nepoznanicom na inače dobro znanom terenu te izbjegava takvo mjesto.
Nakon tog događaja, sišao sam s drveta, otpustio najlon što sam više mogao te ga još potopio s malim rašljicama od vrbe koje su poslužile kao back lead obzirom da tada toga još nije bilo kod nas za kupiti (a nije mi ni padalo na pamet). To se dogodilo ujutro i ribe su mi se tek u popodnevnim satima opet pojavile na hranilištu koje sam još uvijek strpljivo promatrao s drveta. Došlo je šest riba, a za tri sam bio poprilično siguran da su one od jutros. Nakon što sam potopio najlon, šarani su prošli preko njega, došli na moje hranilište, pojeli nešto mamaca te lagano nastavili dalje. Te su se ribe još nekoliko puta vraćale i na kraju sam uspio uloviti jednu od 15 kg koja mi je zbog načina na koji sam je ulovio jedna od najdražih riba u karijeri.
U ribolov uvijek nosim swingere i hangere kako bi bio spreman na sve uvijete u kojima bi se mogao naći
Napetost najlona najviše ima veze s daljinom na kojoj planirate loviti. Kako na malim distancama, tako i na malim jezerima, mislim da je poprilično bitno da nam najloni budu otpušteni jer riba tamo živi na puno manjem terenu i znatno bolje poznaje svoju okolinu nego riba koja živi u velikim vodama. Kada govorim o otpuštenim najlonima, ne mislim doslovno na potpuno otpuštene najlone do te mjere da vam hangeri leže na podu ili kako bi to Englezi rekli slack lines, jer ipak želim znati što mi se događa s mamcem. Na većim daljinama, tj. preko 120 metara preporučam zategnutije najlone, ali ne do mjere da budu kao žice na gitari jer bi svojim vibracijama mogli negativno djelovati na ribu oko vašeg hranilišta. Najviše obraćam pozornost na štapove s kojima najdalje lovim jer napetost i položaj tih štapova može negativno utjecati na vaša bliža hranilišta što sam najbolje primijetio nekoliko puta na natjecanjima. Jako napeti najloni na daleko zabačenim štapovima, koji prolaze uz hranilište iz smjera dolaska ribe, negativno djeluju na ribu i na neki način „zatvaraju“ hranilište. Riba osjeća vibracije tih najlona, samim time se puno opreznije ponaša ili u potpunosti izbjegava hranilište. Najčešće korišteni vizualni indikatori griza su hangeri i swingeri pa ću i njima posvetiti jedan dio ovog teksta. Većina ribiča koristi swingere i slijepo u njih vjeruje iako nikad možda ni nije probala hangere. Definitivno ne treba biti isključiv i smatram da je svaki od njih bolji izbor za određenu situaciju u ribolovu i zbog toga u svom priboru uvijek imam oboje.
Prvo sam kao i većina ribiča koristio swingere, ali nakon nekih tekstova koje sam pročitao u stranim časopisima i vlastitih negativnih iskustava vezanih uz swingere, kupio sam hangere za probu i oduševio se njihovom funkcionalnošću. Sve je počelo tako što sam prilikom jednog ribolova otišao u vodu i pomicao svoj sistem s olovom u različitim smjerovima dok je prijatelj na obali pratio ponašanje swingera. Uglavnom, nakon toga sam odlučio kupiti hangere i od tada smo nerazdvojni. Kad dođem u ribolov, moj primarni cilj je uloviti ribu, a ne se odmarati i opuštati te svaki, pa i najbezazleniji ribolov, shvaćam ozbiljno. Zbog takvih stvari želim znati što mi se događa s mamcem i aktivnošću ribe na hranilištu. Često kad lovim s nekim na istom hranilištu, a on koristi swingere, najbolje vidim koliko je hanger osjetljiviji. To se pogotovo vidi na vodama koje su bogate sitnom ribom, a osobito patuljastim somićima koji su majstori svog zanata kada je u pitanju skidanje mamaca s udice. Kad oni dođu na hranilište i okome se na naše mamce, hanger često poskakuje ili se lagano zaljulja naprijed i unazad (obzirom da često lovim running-rig sistemom), što nekad zna signalizirati i moj Delkim, dok swingeri od kolege miruju. Tako sam jednom tvrdio prijatelju da nemamo više mamaca i da su nam somići sve skinuli što je on pokušao demantirati tvrdeći da se njegovi swingeri nisu ni pomaknuli te da su mamci još gore. Ja sam svoje štapove izvukao s praznim udicama, namamčio nove i ulovio nekoliko riba tokom noći dok je moj prijatelj noć proveo bez griza što nije bilo iznenađujuće obzirom da su mu udice bile prazne.
Dobro pogođena osjetljivost na vašim indikatorima ponekad može biti ključan čimbenik u ribolovu
Osjetljivost hangera se dobro vidi i po tome što je u ribolovu s njima puno manji broj klasičnih šaranskih runova u odnosu na swingere. Zapravo se i ne sjećam kad sam imao zadnji run, a da sam bio pokraj štapa. Mislim da kod ribolova swingerom najveću zadaću prilikom ubadanja ima naš predvez te vizualni znak. Odnosno, podizanje swingera tumačim kao ribu koja se već ulovila te krenula dok s hangerom to nije slučaj. U velikoj većini slučajeva čujete nekoliko bipova prije griza nakon čega slijedi lagano dizanje hangera na koje uglavnom kontriram, tj. podižem štap. Hangeri su se pokazali odličnima i kod ribolova u lomu, tj. ispred loma gdje bi lagano podizanje i treperenje u većini slučajeva nagovijestilo griz dok bi se sa swingerom znalo dogoditi da je riba već u lomu nakon što swinger signalizira griz.
No da ne bi ispalo da swingeri ne valjaju, treba reći da su neophodni u nekim situacijama kao što su lov na velikim daljinama i rijekama. Osobno swingere upotrebljavam samo kad razvlačim na velike daljine pošto hangeri niti s najvećim otežanjem ne mogu toliko napeti najlon. Na takvim daljinama najveći je problem indikacija te je najpoželjnije koristiti špagu. No kako za to u pravilu nemam dovoljno novaca, koristim što kruće najlone u kombinaciji sa safety bolt sistemom na koje stavljam velika olova, koja prilikom griza otpadnu, te swingere s maksimalnom opterećenjem. U takvim uvjetima vrlo teško možemo imati dobru indikaciju griza te vidimo griz uvijek kad je riba već uhvaćena i nakon što je povukla desetak i više metara najlona (ovisno o daljini na kojoj lovimo).
Šaranaši su mišljenja da se s hangerima ne može loviti po vjetru zbog toga što se ljuljaju i time uzrokuju konstantno javljanje indikatora. No to nije sasvim točno. Osobno ih koristim gotovo uvijek osim u slučaju olujnog vjetra kad stavljam swingere.
Krivo postavljen štap u odnosu na najlon 
Ispravno postavljen štap u odnosu na najlon
Položaj štapova i njegov utjecaj na indikaciju griza
Kad govorimo o indikaciji griza, položaj štapova je vrlo važan segment. Položaj štapa je bitan zbog kuta kojeg radi s najlonom čime poboljšava i smanjuje indikaciju griza. Osim toga je bitno kako najloni ulaze u vodu obzirom na uvjete, daljinu i veličinu vode na kojoj lovimo.
U ribolovu su nam najbitnija tri kuta najlona: kut pod kojim najlon ulazi u vodu, vertikalni kut koji najlon radi s vrhom štapa te horizontalni kut koji označava stupanj pružanja najlona prema hranilištu u odnosu na položaj štapova. Svi spomenuti kutovi bi trebali biti što manji kako bi najlon imao što izravniju povezanost s vizualnim i zvučnim indikatorima griza, a štapovi bi trebali biti što niže i bliže vodenoj površini. To znači da bi se štapovi uvijek morali nalaziti u što je više moguće vodoravnom položaju kako bi indikacija bila bolja iako je to ponekad nemoguće. S tako postavljenim štapovima izbjegli smo veće kutove najlona koji nam utječu na indikaciju griza. No nije sve idealno u ribolovu pa tako svaka situacija traži drugačiji pristup.
Back lead i flying backlead koji se koriste za potapljanje najlona
Pri ribolovu na velikim daljinama poželjno je podignuti štapove u zrak kako bi najlon što manje išao kroz vodu jer voda ima veći otpor od zraka te nam smanjuje indikaciju griza koja ionako nije najbolja na velikim daljinama. Uz to, u ribolovu na rijekama trebali bi štapove držati visoko kako bi dužina najlona u vodi bila što manja zbog indikacije griza i zbog materijala koje rijeka nosi svojim tokom a koji se skuplja na najlon. U svakodnevnim ribolovima na daljinama na kojima lovimo to ne bih preporučio osim ako se radi o vodi s dosta trave i loma. Na takvim vodama nije bitno voditi računa samo o granju oko našeg hranilišta, već i razmišljati unaprijed o tome kako izvući ribu nakon griza. Nakon nekog vremena od zabacivanja najlon potone te svojom težinom padne na dno i često završi u potoplenom granju koje se nalazi na putu do našeg hranilište. Dizanjem štapova u zrak smanjujemo dužinu najlona koji tone i pokušavamo ga održati u zraku što je više moguće. Inače volim da mi štapovi budu što bliže vodi zbog čega mi se više puta znalo dogoditi da je najlon zapeo u granje ispred hranilišta. Zbog toga mi se desilo da nakon griza, ribu koja prvotno nije bila u granju sam u njega dovučem jer se najlon nije uspio osloboditi, a na kraju sam tu ribu i izgubio.
Visoko podignuti štapovi kako bi se izbjeglo granje uz obalu
Pri normalnom ribolovu, tj. kad zabacujemo, a ne razvlačimo, i kad nema prepreka u vodi, štapove uvijek postavljam dosta nisko i paralelno s vodom. Na vodama gdje se puno lovi morate voditi računa o najlonu i njegovom ponašanju u vodi. Nikako ne preferiram da najloni prolaze u „pola vode“ jer se time povećavaju šanse da ih riba osjeti. Stoga ih uvijek pokušavam što prije spustiti na dno. Gledajuću ribiče na našim vodama primijetio sam da većina njih ne vodi računa o tome te stavlja štapove poprilično visoko kako se ne bi morali saginjati i jer im tako njihov pribor ljepše izgleda. Na vodama poput Finzule, Šumbara i sličnih to može samo negativno utjecati na ribu zbog čega se tako nešto ne bi trebalo prakticirati. Ne kažem da se takvim pristupom neće uloviti riba, ali sam siguran da se može uloviti riba više kada se vodi računa o takvim stvarima.
Na malim vodama gdje se učestalo lovi modernim šaranskim pristupom, prema mom iskustvu, riba je vrlo oprezna što se tiče najlona u vodi te načina na koji su štapovi postavljeni. Kako živi na malom prostoru, poprilično ga dobro poznaje te svaku novu stvar kao, npr. naš najlon koji prolazi sredinom vode, primjećuje te postaje opreznija. Na takvim sam vodama znao hraniti nekoliko dana prije ribolova tri pozicije za svaki štap te na svako hranilište zabaciti najlon koji je na kraju imao samo olovo kako bi se riba tijekom vremena naučila na njegovo prisustvo te ga ne bi osjećala kao prijetnju te se opuštenije hranila kad jednom počnem loviti. Ta mi je taktika donijela neke lijepe ulove na vodama poput Savice i sličnim malim jezerima na kojima sam lovio.
Dobra indikacija vam uvijek dobro dođe kako bi znali što se u svakom trenutku događa s vašim mamcem. Bijela riba se često zna uloviti ili skinuti mamac, a da to ne primjetimo
No bez obzira na kojoj vodi lovite i kako visoko držite štapove, nešto je jako bitno. Štapovi vam uvijek moraju gledati prema mjestu gdje su sistemi zabačeni tako da najlon izlazi pod malim horizontalnim kutom u odnosu na štap na hranilištu. To je gotovo nemoguće postići pri ribolovu s rod podom pogotovo ako imate više od jednog hranilišta. Zbog toga ga vrlo rijetko i koristim. Bank stickovi su moj izbor u 90% situacija u ribolovu.
Backlead i flying backleads
Prvo da prevedem – backlead je olovo koje se nakon zabačaja kvači na najlon I spušta do dna na taj način potapajući cijelu dužinu najlona na samo dno. Flying backlead je malo olovo konusnog oblika (poput puščanog metka) koje se navuče na najlon prije vezanja krajnjeg sistema. Zbog svoje manje težine od sistema ono u zabacu “zaostaje” na najlonu, tj olovo sa sistemom brže leti I provlači najlon kroz flying backlead. Na taj način ovo malo olovo padne “na pola” udaljenosti od vrha štapa do sistema sa mamcem potapajući na dno taj dio najlona dok se od njega do vrha štapa najlon lagano diže kroz slojeve vodenog stupca.
Nisko postavljeni štapovi za ribolov na bližim distancama 
U ribolovu na velikim daljinama štapovi uvijek moraju biti što više u zraku kako bi što manje najlona prolazilo kroz vodu radi bolje indikacije griza na velikim daljinama
Ova olova nam dakle pomažu u potapanju najlona te u nekim slučajevima nam mogu donijeti ribu više. No istovremeno mogu i negativno utjecati na neke situacije u ribolovu. Uglavnom ih izbjegavam jer smanjuju osjetljivost indikacije griza u što sam se mnogo puta do sada uvjerio, a na vodama u kojima ima dosta loma bi ih po mome trebalo u potpunosti izbjegavati jer olakšavaju zapinjanje najlona između vrha štapa i mamca u strukture na dnu.
Običan backlead koristim samo na manjim vodama gdje konfiguracija terena ne dopušta da štapove postavim niže i tako potopim najlon.
Flying backlead, s druge strane, češće koristim, ali ga izbjegavam na zatravljenim vodama i vodama s granjem pošto smanjuje indikaciju griza i povećava zapinjanje najlona u podvodne prepreke. Ipak, u nekim situacijama je vrlo koristan i daje rezultate. Izgleda poput puščanog zrna koje je na širok strani lagano udubleno pa ga možete upotrijebiti tako da ga koristite okrenutog na tuplju ili zašiljenu stranu. Kad ne lovim daleko i nema nikakvih prepreka u vodi, okrenem ga tako da prema predvezu gleda tupljom stranom tako da se u zraku pomakne dosta od glavnog olova i veću duljinu najlona drži potopljenom. Na vodama s pokojom preprekom želim da mi ovo olovce bude što bliže glavnom olovu, tj. hranilištu za koje znam da je na čistini te ga okrećem na zašiljenu stranu kako se tokom leta ne bi pomaknuo daleko od olova i tako smanjio indikaciju te olakšao najlonu da zapne. Nije potrebno trošiti puno novca i kupovati originalna flyng backlead olova jer će i obična torpilla težine od 5-20g odlično odraditi posao.
Prekrasan šaran ulovljen sa nisko postavljenim štapovima
Na kraju se nadam da vas je ovaj tekst potaknuo na razmišljanje i o nekim drugima stvarima u ribolovu koje nisu toliko značajne kao mamci ili mjesto ribolova, a svakako pridonose boljem rezultatu. Kao i uvijek, pozdrav i bistro!
