PR / Broj 38 / Svibanj / 2011.

Piše: Matija Pervan

Šaranski ribolov od više dana u komadu je luksuz koji si većina nas može priuštiti tek pokoji put u godini. Nije čak problem ni u novcu, već u vremenu. Koliko god se trudili ušparati nešto vremena na uobičajenim dnevnim aktivnostima ne bismo li odvojili koju minutu više za ribolov, rijetko kad nam to zaista i uspije. Da li to znači da se trebamo početi baviti nekom drugom ribolovnom disciplinom koja iziskuje manje vremena ili pak potpuno promijeniti hobi? Ni slučajno! Sve je samo stvar prilagodbe. U ovom konkretnom slučaju, prilagoditi se treba na slobodno vrijeme koje možemo odvojiti za ribolov. S obzirom da je vremena malo, jedina solucija su brzi- jednodnevni ribolovi. U posljednje vrijeme najčešće prakticiram upravo brze, jednodnevne (jedno noćne) ribolove iz razloga što nemam dovoljno vremena često boraviti po nekoliko dana na vodi, a ovakav tip ribolova je kompromis, no bolje je biti u ribolovu nego ga preskočiti zbog nedostatka slobodnog vremena.

Lokalno jezero

Kod kratkih ribolova nemate previše vremena eksperimentirati s lovnom pozicijom i traženjem ribe. Ribu morate locirati prije samog ribolova i biti sigurni da će ona biti tamo na dan ribolova. S obzirom da se kompletan ribolov svodi na manje od 24 sata, važno je znati gdje je riba u određeno vrijeme, jer se nećete biti u mogućnosti premjestiti ako shvatite da riba nije tamo gdje vi lovite. Da ne biste gubili mnogo dragocjenog vremena na vožnju autom do nekog željenog jezera, možda bi bilo dobro otići do obližnjeg jezera i tamo okušati sreću. Lokalne vode često su nam i najbolje poznate jer smo vrlo vjerojatno na njima proveli najviše vremena loveći ribe. Možda već i znate mjesto gdje se riba nalazi, a ako ne znate, najbolja opcija je nekoliko dana prije samog ribolova odvojiti sat vremena i prošetati jezerom u potrazi za ribom. Tek mali kolobari na površini ili pokoji mjehurić zraka mogu odati šaranovu aktivnost pod površinom. To su vrijedne informacije koje vas u krajnjem slučaju dovode do ulova jer znate mjesto gdje se riba hrani. Osim šetnje po jezeru i promatranja vode s obale, također se nije loše popeti na drvo (tko se popeti može) i od tamo promatrati vodu. Takav tip špijunaže otkrio mi je mnoge dobre pozicije na kojima riba obitava, a da za njih prije nisam niti znao. Dobro je imati i polarizacijske naočale. One su u vrijeme traženja ribe uvijek uz mene te mi zbog otklanjanja zrcalnog odbljeska neba i sunčevog svjetla s površine vode daju bolji uvid u ono što se nalazi ispod površine, a pogled iz ptičje perspektive (s drveta) daje mi širu percepciju samog ribolovnog mjesta. Kad planiram kraći ribolov, često koje popodne iskoristim za šetnju uz jezero u potrazi za šaranima. Kad god sam u mogućnosti jednim okom promatram vodu oko sebe. Često odem na svega 2-3 sata u varaličarski ribolov na omiljenu šaransku vodu i pratim što se oko mene događa te promatram vodu ne bih li vidio šaransku aktivnost kojom odaje mjesto gdje obitava ili se hrani. Na takvim mjestima najčešće planiram slijedeće ribolove.

Prethodno hranjenje

Tu je stvar jednostavna. Moja preporuka je da, kad ste god u mogućnosti, odradite koje hranjenje prije samog ribolova. Pokazalo mi se da riba manje oprezno i u većem kvantitetu uzima mamce ukoliko sam odradio jedno ili više hranjenja prije ribolova. Već se mnogo pisalo o tome ali ponavljanje je majka mudrosti. Prethodno hranjenje kod riba daje dozu sigurnosti u hranjeno mjesto i mamce. Kad šaran jednom nađe mamce vjerojatno će prvo kružiti oko njih, probati koji mamac te se periodički vraćati, ali će još uvijek jesti vrlo male količine mamaca. Takvo je ponašanje opreznije ribe. No i ta oprezna riba nakon nekoliko dana hranjenja stječe sigurnost u hranjeno mjesto i mamac s obzirom da joj se ništa neugodno nije dogodilo za vrijeme hranjenja te će takvo mjesto početi prihvaćati kao svoje prirodno hranilište. Na dan ribolova samo budite tihi i ubacite što tiše željenu količinu mamaca i sistem.

Pokušajte težiti tome da vam sistem leži kompletno na dnu tako da se riba nema čega uplašiti prilikom dolaska na hranjeno mjesto. Ako pak po dolasku na mjesto vidite da se riba vrti po hranilištu, izbacuje ili ruje, pokušajte samo zabaciti lovne štapove s mamcem i nekoliko slobodnih mamaca u PVA materijalu. Ako ste u mogućnosti baciti nekoliko slobodnih mamaca kobrom, praćkom ili rukom, slobodno to i učinite, ali svakako pokušajte previše ne lupati po vodi ili obali. Čak ni kamp nemojte slagati barem sat vremena jer postoji velika vjerojatnost da ćete ubrzo imati griz. Ukoliko nakon kratkog vremena dobijete griz, samo nastavite s tihim dohranjivanjem jer ćete na taj način zadržati ribu na hranilištu i povećati si šansu za slijedeći griz. Šarani iz jata se instinktivno uplaše kad se na hranilištu upiknuta riba bori da se oslobodi udice, ali se instinktivno ubrzo i vrate na hranilište po još malo hrane. Stoga je dohranjivanje poslije griza dobar način da se svježim mamcima ribu natjera na ponovno hranjenje. Bez obzira da li imate griz usred noći ili dana, slobodno kobrom, praćkom ili rukom (ako vam daljina to omogućava) bacite malo friških mamaca u vodu jer ćete na taj način uvijek imati koliko toliko nahranjenu poziciju koja neće biti prazna kad neki drugi šaran prođe pored nje. Možda ga baš ti novo ubačeni mamci zainteresiraju i dogodi se novi griz. Nerijetko mi se dogodilo da nisam imao griz po nekoliko sati i samo sam potiho ubacio dvije šake boila na hranilište, te je griz uslijedio vrlo brzo nakon toga. U ribolovu dosta često prezabacujem, a kad to radim, nakon zabaca ubacim i nekoliko slobodnih mamaca na hranilište. To je ona famozna teorija o utjecaju zvuka mamca koji pada u vodu na reakciju šarana. Ja sam zagovornik te teorije i gotovo svakih dva do tri sata bacam nešto svježih mamaca u vodu.

Reakcijski griz

Dosad, koliko sam uspio primijetiti, svaka riba, bilo da se radi o grabežljivoj ili onoj koja samo kupi mamce s dna, specifično reagira na određeni mamac i njegovu uporabu.. Da pojasnim, uzet ću primjer iz bassolova koji nema baš previše veze sa šaranskim ribolovom, ali iz svakog tipa ribolova se ponešto korisnog da prenijeti u neki drugi. Bassu ponekad možete doslovno skakati po glavi silikoncem, a da se on niti ne pomakne. Možete mu baciti čak i živi mamac koji će ispred njega pokušati pobjeći boreći se za život, a da ga bass niti ne pogleda. No istog tog bassa ćete uloviti ako npr. spinnerbaitom udarite u granu pored njega i naglo skrenete. To je reakcijski griz o kojem pričam. Ima li možda šaran reakcijski griz? Zvuk hranjenja je često poticaj da se šaran počne hraniti (koliko ste puta imali griz dok je raketa lupala po površini? Taj je zvuk često „okidač“ na koji šaran odreagira hranjenjem. No, kako bilo, ako ste na kratkom ribolovu i ne događa se ništa, probajte dohraniti jer je to ustvari jedini način da ribu potaknete na hranjenje. Ni ovo ne upali uvijek, ali meni je dosad dovoljno riba završilo u podmetaču baš nedugo nakon nadohranjivanja da mi se ovo čini sasvim logičnim zaključkom.

Što manje pribora

Već godinama nastojim reducirati pribor na što manje stvari kada idem u ribolov. Po svemu sudeći još nisam našao odgovarajući način kako se riješiti nekih stvari i pri tome zadržati komfor i spremnost na nepredvidivost prirode tj., vremenskih neprilika. Možda je najbolja solucija kad nas ide dvoje u ribolov jer ne trebamo nositi neke duple stvari, poput šatora, podmetača, prostirke, mamaca i sl. A i stvari se kod nošenja na poziciju lakše raspodjele. Ali kad idem sam na ribolov, uvijek se moram vraćati barem dva puta po stvari. Koliko god se trudio jednostavno nemam dovoljno ruku da sve te stvari primim i odnesem ih odjednom. Ako ništa drugo, barem sam se riješio raznoraznih kutija i vrećica kupnjom Carryall torbe u koju mi zaista stane sve, od sitnog pribora, mamaca, hrane i pića. Od ostalih stvari nosim naravno štapove, podmetač, prostirku i ležaljku, a ako mislim prenoćiti nosim i šator. Znači, pokušavam pronaći minimum, a da ne zakidam funkcionalnost, sigurnost ni komfor. No, čak i kod ovakvih općenitih stvari nađe se način da se uštedi na prostoru, a i vremenu potrebnom za raspakiravanje i spremanje stvari. Npr., indikatore uvijek imam montirane na bank stickovima. Prilikom dolaska na ribolov automatski su spremni za uporabu. Njih, radi lakšeg transporta, jednostavno samo zapiknem između naslonjača i srednjeg djela sklopljene ležaljke i tako ih praktički nosim u ležaljci (ili stolici). Ukoliko nosim kobre- bacačke palice, njih samo stavim u futrolu u kojoj nosim podmetač. Sve male torbe i kutije tipa one s pop upicama, olovima ili dipovima nosim u Carryall torbi koju uvijek natrpam do vrha tako da imam što manje pojedinačnih stvari za nositi. U globalu gledajući, nosim samo velike torbe u kojima se još nalaze manje torbe i kutije. Na taj sam si način reducirao stvari koje trebam nositi do ribolovne pozicije. Za ovakve ribolove dobra je investicija i neki shelter- zaklon. To je najbolji kompromis između šatora i suncobrana. Imat ćete dovoljno mjesta za jednu ležaljku sa svim ostalim stvarima, brzo ćete ga postaviti i spakirati, a opet imati dobar i jeftin zaklon (barem jeftiniji od 1 man šatora) ispod kojeg možete bezbrižno boraviti za vrijeme kiše ili neke druge vremenske neprilike. Jedino što vam još mogu preporučiti je da uživate u boravku u prirodi koliko god to dugo ili kratko trajalo. Tko zna koliko ćemo ju još dugo imati ovakvu kakva nam ja danas.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana