Šaranolov je preciznost

PR / Broj 38 / Svibanj / 2011.

Zbog čega riba ponekad „inzistira“ da sistem s mamcem bude zabačen točno u krug od 10 cm iako lovim na preko 120 m, a drugi put to uopće nije važno…

Piše: Mihovil Vudrag

• 

Što se duže bavim šaranskim ribolovom neke stvari su mi sve jasnije, a jedna od tih stvari je preciznost. Preciznost u točnom markiranju, zabacivanju štapova i hranjenju uvelike poboljšava naš uspjeh u šaranskom ribolovu. Jednako kao što je važna mikro-lokacija pri ribolovu važno je i točno zabacivanje štapova u hranilište ili u mjesta oko njega.

Dugo vremena nisam vodio baš mnogo računa o tome i većinu ulova na nekim mjestima sam pripisivao čistoj slučajnosti i sreći, ali tijekom godina sam shvatio da preciznost u zabacivanju odigrava ključnu ulogu.

Prvi put mi je postalo jasno koliko je bitno zabaciti na pravo mjesto prije par godina na jednom natjecanju kad nisam imao griz prvih 24 h. Lovili smo ispred granja i štapove zabacivali na nekih pola metra od granja te čekali ribe koje su nam se stalno pokazivale iznad štapova, ali nikako nismo mogli dobiti griz. Drugi dan ujutro smo produžili zabacivanje za doslovno 40 cm, tako da su mi sistemi skoro pa dirali lišće na grmu ispred kojeg su padali i grizevi su se zaredali. Nije mi bilo jasno zbog čega se dogodio tako značajan preokret, kad sam bio siguran da mi se riba kretala i kraće od prvotno zabačenih štapova, ali jednostavno nije htjela primiti. Nakon tog iskustva počeo sam više pažnje posvećivati mikro-lokacijama u ribolovu i sistemima zabačenim doslovno u krug od 15-20 cm svaki put.

Više puta mi se znalo dogoditi (a vjerujem i vama) da hranim određenu površinu vode, a sve grizeve recimo dobijem na lijevoj strani hranilišta, dok na desne štapove nemam ni bipa, iako je sva hrana koja je bila bačena oko desnih štapova također pojedena. Tu ne mislim na kretanje riba iz jednog smjera koje često zna utjecati na grizeve na određenom štapu, već na lokaciju na kojoj riba jednostavno ne uzima mamac na udici iako se hrani slobodnim mamcima oko njega.

• 

Kako sam to primijetio, želio sam poboljšati svoj uspjeh u ribolovu te točnijim zabacivanjem i pretraživanjem terena naći ribu i nastaviti loviti točno na istoj lokaciji bez ikakvih problema u zabacivanju bilo po danu ili po noći.

Markiranje i označavanje špage i najlona

Markiranje je, kako sam već više puta napomenuo, vrlo bitno u ribolovu. Točno izmarkirana mjesta moramo ucrtati na kartu kako bismo mogli kasnije na njih zabaciti lovne štapove. Kad izmarkiram cijelo područje ispred sebe, odlučujem se za ribolov, odnosno, formiranje dva do tri hranilišta gdje ću kasnije zabacivati štapove.

• 

• 

Kad se odlučim za najdalje hranilište, prvo određujem orijentire na drugoj obali te na svom mjestu kako bih mogao kasnije štapove, raketu ili marker po potrebi zabaciti na isto mjesto. Na mjestu s kojega lovim određujem dvije točke koje mi služe kao smjer pri zabacivanju štapova i treću točku u pravcu hranilišta na drugoj obali ili negdje u okrugu jezera. Ove dvije točke koje određujem na mjestu s kojega lovim su iznimno bitne, jer po noći često znate izgubiti orijentir s druge strane vode te se jedino preko njih i daljine označene na najlonu možete orijentirati gdje ste otprilike zabacili.

Kako voda dosta „vara“ pri određivanju daljine padanja sistema i rakete oko markera, želimo li točno hraniti na daljinu markera moramo „zaklipati“ najlon na toj dužini. Većina ljudi to radi tako da bace preko markera pa navuku raketu „točno“ do markera. Taj je način u redu, ali samo na kraćim distancama pošto nema šanse da to točno odredite na velikim daljinama.

Za označavanje daljine lovnih štapova odlični su vodootporni markeri s kojima premažete najlon nakon zabacivanja na željeno mjesto. Koristim ih u više boja zbog toga što tako mogu odrediti više distanci na jednom štapu što se pokazalo korisnim kod prezabacivanja i traženja ribe. Različite boje treba imati jer su najloni i špage različitih boja pa s jednom bojom markera ne možete osigurati dobru vidljivost na svim vrstama, odnosno, bojama najlona i špaga. Preporučam vam da imate barem dvije boje, tj. crnu i bijelu, jer njima možete pokriti gotovo sve situacije u ribolovu, odnosno, boje osnovnih najlona.

• 

Razvlačenje

Najjednostavniji način za prenošenje daljine s marker štapa na spod ili lovne štapove je razvlačenje. Marker plovak koji je zabačen na željenom mjestu ribolova prvo povučem do dna te označim mjesto na špagi s vodootpornim markerom, stavim izolir traku pa zaklipam na špulu role. Ova izolir traka je vrlo bitna iz razloga što za markiranje koristimo uglavnom mekane špagice koje se dosta oštećuju ako ih zaklipamo bez zaštite. Nakon što zaklipam špagicu marker izvučem van iz vode i prenesem daljinu na spod štap.

Kad niste na natjecanju daljinu je najlakše prenijeti tako da vam netko drži štapove ili ih položite na pod, otvorite špule te lagano hodate dok ne dođete do klipa na roli. Nakon što ste došli do klipa, vratite se do štapova te spod ili lovni štap označite izolir trakom i zaklipajte jednako kao i prethodni.

• 

Pri zabacivanju tako zaklipanih štapova uvijek morate pratiti olovo u zraku te zabacivati sa „osjećajem“. Ruka kojom držite štap mora biti opuštena i prije nego što olovo udari u vodu štap okrenite uspravno kako bi snaga olova lagano povukla štap i olovo onda palo na željeno mjesto. Kad rukom odnosno štapom ne amortizirate zabačaj, često se zna dogoditi da se olovo zbog istezanja vrati par metara i to onda rezultira odmakom od željene pozicije i samim tim lošijim rezultatom u ribolovu.

Ova izolirka jako dobro služi i kad želite promijeniti daljinu ribolova ili hranilišta pošto ju jednostavno skinete s klipa na roli te zabacujete s njom. Ako ne želite drastično povećati daljinu na kojoj lovite izolirka odlično dođe zbog toga što ju puno bolje vidite na najlonu nego marker (pogotovo po noći) pa točno znate koliko se otišli preko ili ispred hranilišta. U slučaju da vam više ne treba samo ju jednostavno skinete s najlona.

Točnost pomoću izolir trake

• 

• 

• 

• 

Sistem s klinovima

Sistem s klinovima je također odlična stvar kad trebate prenijeti daljinu na kojoj ste hranili, a nalazite se na natjecanju pa ne smijete izlaziti iz boksa. Najbolje je doma izmjeriti 5m na tankoj špagi i povezati s dva klina ili čavla na svakoj strani. Obavezno moraju biti klinovi ili čavli kako bi imali na vrhu zadebljanje preko kojeg ne bi mogao prijeći najlon dok budete prenosili daljinu.

Nakon što zaklipate špagu na markeru i izvadite marker van, olovo na sistemu omotate oko čavla, a špagu razmotavate od jednog do drugog čavla brojeći koliko ste duljina razmotali. Nakon toga jednostavno isti takav postupak ponovite sa spodom ili lovnim štapom kojeg na kraju također zaklipate na špuli pomoću izolir trake. Iako je ovaj sistem kompliciraniji od razvlačenja u praksi je puno korisniji zbog toga što možete točno znati na koliko ste trenutno metara zabacili.

• 

Kad izmarkiram kartu i odlučim hraniti na npr. 120 m, uvijek si kasnije mogu točno odrediti na koliko daleko želim da mi budu lovni štapovi u odnosu na hranu. Nekad je čak i svaki metar važan, jer riba upravo tim putem prolazi. Na velikim daljinama je nemoguće bez zaklipanog najlona i odmjerenog ovim sistemom svaki put zabaciti na željeno mjesto, što vrlo često zna biti jako važno. Kako sa ovim sistemom uvijek znate točno na kojoj daljini lovite, uvijek možete i štapove koji su vam kraći ili neoznačeni produžiti točno na željenu daljinu bez zabacivanja ikakvog markera u vodu.

• 

• 

Zaključak

Još uvijek mi nije jasno zbog čega riba tako „inzistira“ da ponekad sistem s mamcem bude zabačen točno u krug od 10 cm vode, a drugi put to uopće nije važno, jer prima kao luda bez obzira gdje zabacili. No često si mislim da nije na meni da to shvatim , jer se ne mogu ponašati i razmišljati kao šaran (ma koliko to pokušavao), već se nastojim prilagoditi što više određenom vremenskom razdoblju kako bih imao bolji uspjeh u ribolovu. Bistro i vidimo se na vodi!