Jezero Borovik – američki bassevi u srcu Slavonije!

13 min read

PR / Broj 40 / Srpanj / 2011.

Prošlogodišnji visok vodostaj jezera smanjio je broj ribolovaca na jezeru i navukao tanku paučinu zaborava na Borovik kao top destinaciju bassolova u cijeloj regiji. Tamo još uvijek plivaju ogromni bassevi!

Tekst: Dalien
Foto: Dalien, Boris Leskovar

Mora se ipak priznati da bassa u Boroviku nije baš jednostavno uhvatiti kao nekad i za svaku ribu se valja dobrano potruditi Možda je u tome još i veća čar! Prvi dvodnevni ribolov sredinom lipnja prošao je neslavno. Ekipa s Varaličara je desetak dana ranije imala nevjerojatan ribolov s preko trideset riba u dva dana. I ovaj put smo se našli sa dečkima u nadi za ponovljenim scenarijem – koji se naravno nije dogodio! Nas šest je u dva dana ulovilo svega dvije ribe, a neki su ostali bez griza!

Ja sam na jedvite jade uspio prevariti tri ribe, ali niti jednu nisam uspio izvaditi iz vode. Ipak, grizevi su mi puno toga rekli o pristupu ribolovu na Boroviku i olakšali mi izbor varalica za sljedeći put. Znakovito je što sam na jednom mjestu imao dvije ribe u svega dvadeset minuta baš kad se odnekud u inače vrelim i stabilnim danima pojavio vjetar koji je namreškao površinu, pokrenuo sitnu ribu i lagano zamutio vodu. Očito da ih promjena vremena pokreće. Vozeći se kući „bez upisa“ nisam mogao izbiti iz glave sjećanje na situaciju kad je veliki Bomberov Model B crankbait stao i nakon par sekundi uslijedio je pogled na strunu koja para površinu između grana. Taj veliki bass je vukao uz samo dno snagom krupne štuke i ja ga u toj početnoj fazi borbe jednostavno nisam mogao dići na površinu!

Čim sam se dokopao signala ukucao sam sedmodnevnu prognozu na Iphoneu i odlučio da sljedeću frontu jednostavno moram dočekati na Boroviku makar uzeo slobodne dane na poslu! Navukao sam se na Borovik, moram se vratiti što prije…

1200 km za samo jednu ribu…

…i bio bih zadovoljan! Sljedeća naoblaka je bila na rasporedu za otprilike tjedan dana. Uspio sam se s Malenim iz Siska dogovoriti za slobodne dane, jer bi srijeda popodne i cijeli četvrtak trebali biti oblačni s pljuskovima! Prognoza je dobro pogođena i mi smo u srijedu popodne na vodi. Uvjeti su bili upravo onakvi kakve sam želio. Tmurno, vjetrovito, s pokojom kapi kiše i vrlo malo svjetlosti! Obzirom da je bio radni dan, nije bilo šaranaša, pa smo prelovili gotovo svaku uvalu na Livadama, no opet smo ostali bez griza! „Da li je moguće da se opet nećemo upisati?!“

Navečer nas posjećuju carevi Kruniša i Jakša koji su nesebično dijelili svoja iskustva, otkrivali svoje favoritne pozicije i prepričavali priče iz ribolova!

Bez milosti kod drila

Zbog „pričanja“ s dečkima do kasno u noć naravno da nismo ustali ranom zorom, već oko devet-deset. Počinjemo na suprotnoj strani iz šume, ali je vodostaj još uvijek visok (oko 720 cm) i većina potopljenog granja je još uvijek metar pod vodom i prilično daleko! Prvi dio dana je bio sunčan i bassevi naravno nisu bili zainteresirani za omiljenu borovičku površinsku prezentaciju gumama ili topwaterima. Sigurno su u granju, samo u malo dubljem sloju i naravno neaktivni!

Za takvu prezentaciju su crankbaiti idealni jer daleko lete i možemo birati sloj vode u kojoj prezentiramo varalicu. Najveća prednost crankbaita je ipak njihova sposobnost odbijanja od grana kojom usput provociraju reakcijske grizeve potpuno neaktivnih riba (o ovom sam detaljnije pisao krajem prošle godine u tekstu o jesenskom bassolovu)!

Iako cijelo vrijeme kuckam po granama, svejedno imam osjećaj da bih trebao malo dublje prezentirati varalicu. Prvi zabačaj na Rapalinog Fat Rapa Medium Divera i opet ONO stajanje varalice! Moram priznati da nisam spremno kontrirao jer sam od konstantnog udaranja crankbaita po granama pomalo oguglalo, no scenarij je isti kao i onaj prije tjedan dana- nažalost i ishod! Opet je debeli bas plivao snažno uz dno i pod samim nogama se otkvačio zadnjim trzajem, iako mi se činilo da je stvarno dobro progutao crankbait!

E, sad sam bio lud, ovo je već četvrta riba koja mi je pobjegla! Da stvar bude gora, Maleni par minuta poslije hvata jednog od 48 cm na bijeli spinnerbait koji je bass primio iste sekunde kad je pao u vodu – čista reakcija! Prva riba i odmah se upisao. Kako mu je skromnost vrlina, pojašnjava kako je razlika između njegovog uspjeha i mog neuspjeha u realizaciji to što je on u Hrvatskoj bass reprezentaciji, a ja nisam!

Što jest-jest, stvarno ga je majstorski izglisirao iz granja. Vidio sam da nešto vuče po površini, ali stvarno nisam bio siguran da li je to uopće riba, jer se riba nije trznula od šoka tih zadnjih 15-tak metara „drila“.

“Kod drila basa nema milosti i guštanja, pogotovo na ovako teškom terenu. Moraš ga glisirati van. Odmah ga pokušavam dobiti da digne glavu na površinu i otvori usta, nakon čega ga glisiram van po površini velikom brzinom ne dozvoljavajući mu da se snađe i spusti glavu u vodu. Znaju se ukočiti od šoka i dok se snađu gotovo je – već su na obali!“

„Samo da je bass, samo da je bass….“

O.k.! Ipak smo uhvatili ribu, a dobro je i za samopouzdanje znati da ih na ovom potezu ima. Nastavljam sa crankbaitom i gađam svaku granu iz različitih kutova ne bih li izazvao reakciju kakvog bassa. Opet griz i vučem ribu van kao sivonja po uputama reprezentativca, kad se na površini pojavi riba preko magičnih 50 cm uz jedan mali problem – na udici je štuka! Inače ih obožavam, ali se ovoj stvarno nisam radovao! Sljedeći griz sam dobio nakon 15 minuta i prilikom drila molio na glas: „Samo da je bass, samo da je bass…“. Opet razočaranje – štuka! I opet, i opet, i opet…

Ukupno pet komada za sat i pol vremena, što bi mi za bilo koji drugi ribolov bio fantastičan provod, ali u ovom kontekstu su mi samo izvor frustracije! Ribočuvar Zdena je navratio u kontrolu čamcem i objašnjava kako su se ove godine pojavile te 50-60 cm duge štuke u malo većem broju. Odbacuje nas čamcem do doma usput pokazujući dobre uvale i gdje bismo još mogli probati. Pravimo pauzu dok se sa istoka počelo tamniti nebo i sunčan dan se (kako je i najavljeno) počeo pretvarati u oblačan!

Došlo je i mojih pet minuta

Pljusak nas je uhvatio u amurskom zaljevu. Prvi je nalet bio toliko snažan da smo se morali skloniti u auto. Kiša je još uvijek jako pljuštala, ali nije bilo olujno nevrijeme kao u početku. Opet je vrijeme idealno u teoriji. Bilo je i jučer, pa svejedno riba nije radila. Danas ipak jače pada kiša i vjetar jače puše, baš u smjeru jedne od najboljih uvala! Idemo tamo, možda ipak prorade!

Kiša pada, voda nije duboka, idealno je vrijeme za površince. Pošto ima dosta valova i kiša pljušti, odlučujem se za malo bučniju varijantu – buzzbait! To je prvoklasni reakcijski mamac, idealan za pliću zamućenu vodu i povlačenje između vrhova grana. Iako puše, vrlo precizno mogu plasirati buzzbait i provlačiti ga na način da trkne skoro svaku granu. U takvom jednom čvorištu više grana doživio sam prvi napad. Baaaaam! Ogromna zelena sjenka je na svega desetak metara od mene toliko glasno, agresivno i neočekivano opalila po buzzbaitu da mi je srce poskočilo. Od uzbuđenja naravno nisam pričekao moment prije kontre da osjetim težinu ribe. Zato sam i promašio, ali ju bar nisam piknuo pa se čak niti ne uzrujavam – napast će opet! Dva zabačaja poslije, još jedan napad i opet promašaj. Ovaj put mi se učinilo da je riba bila malo manja. Izgleda da ih je više u tom lomu.

Maleni je vidio i čuo oba napada na buzzbait i sad nakon mojih pet šest zabačaja bez napada viče kroz pljusak „Promijeni varalicuuu…“

Pet pedesetica u petnaest kvadrata!

Neću mijenjati tip mamca, već ću samo spustiti varalicu pod vodu kako bi basu bilo lakše usisati suknjicu. Bacam novi Savage Gear Da Bush Spinnerbait u veličini 3 kojem sam malo skratio originalnu suknjicu kako bi profil bio ipak malo diskretniji i prilagođen bassu. Taman sam izlazio iz zamišljene zone udarca, pa sam već po navici na tren opustio i napeo vrh štapa kako bi krilca malo izgubila ritam i suknjica drukčije zalelujala. Opet ona velika zelena sjena munjevito grabi mamac. Kontra u tvrdo i osjećam veliku težinu. Riba je toliko moćna da ju uopće nisam okrenuo kod kontre, iako se sve dogodilo na samo nekoliko metara od mene.

Sljedećih dvadesetak sekundi urnebesa na vodi se ne sjećam najbolje, ali znam da sam bio u prednosti jer je opalio ispred granja i na blizu. Nakon 1200 kilometara, (ne smijem zbog žene niti napisati koliko troškova), četiri dana ribolova, četiri izgubljene ribe i dva promašena griza, napokon grabim svog prvog borovičkog basa za donju čeljust! I to kakvog!

Iako je post-mrijestno vrijeme, riba je u punoj snazi i jako debela! Ima sva obilježja stare ribe. Ogromna glava, nepravilne ljuske, nesavršene peraje, žućkastu boju i usta orijentirana prema gore, što je karakteristično za one stvarno velike. Pravi borovički dukat kako Kruniša zove ove stvarno velike. Toliko sam bio oduševljen ribom da sam reda radi potegnuo centimetar – 54 cm!!!

Kiša je tako jako padala da je bilo nemoguće odmah obaviti slikanje, pa ribu stavljam u carp sack dok malo ne stane kiša. Vraćam se na isto mjesto, ali s druge strane, kako bih provukao varalicu pod drugim kutom. Taman se mjesto malo odmorilo dok sam spremao ribu u sack. Prvi zabačaj, opet na buzzbait i baaaam. Ovaj put sam napravio malu zadršku nakon napada i snažno zategnuo tek kad sam osjetio napinjanje strune. Ovaj put sam ribu trebao provući kroz par manjih grana, ali je sve prošlo kako treba jer se stvarno dobro ubola u gornju čeljust. Još jedan 50 + cm i opet vrištim od veselja.

Maleni vidi da je vrag odnio šalu jer se kod njega se ništa ne događa, pa lagano ide prema meni. Po putu mu jedan bass cijeli iskače iz vode za nekim properom, ali je vrlo jasno da je prava akcija na ovih „mojih“ 15 kvadrata. Nakon te ribe imam još jedan napad koji nisam realizirao i tada se događa zanimljiva stvar. Kiša je stala na deset-petnaest minuta i buzzbait je potpuno prestao paliti jer stvara previše buke. Maleni je taman došao do mene i kažem mu neka proba s nekom gumom, jer je taj zadnji što je promašio još uvijek tu i nisam ga piknuo, samo ga treba čačkati kao na kolima lige. Maleni došao, bacio kreaturu namontiranu na wormicu otežanu Savage Gear Tungsten ringovima u samo sjecište nekoliko grana i odmah zateže ribu. Ovog smo čak mjerili da budemo sigurni da je preko pola metra i bio je – 51 cm!

Dozvole

Jezerom Borovik gospodari ZSRU Đakovo i, osim bassem, jako je bogato svim ribljim vrstama. Vikendom zna biti gužva od ribolovaca koji hvataju kapitalne šarane, smuđevi su u prosjeku 3 kg, najveća preparirana štuka u domu ima preko 16 kg, a na postavljenu ribicu teško da će primiti som manji od 10 kg.

Za bassa vrijedi režim Uhvati i pusti, dnevna dozvola je 100 kn i može se kupiti u kućici na brani ili na lokacijama koje uz propise i druge informacije možete pronaći na http://zsru-djakovo.hr.

Kiša kao okidač

Nakon te ribe je, osim kiše, prestao i vjetar! Jedno pola sata je bilo mirno, voda se počela isparavati i apsolutno ništa se nije događalo. Već sam počeo drljati s crankbaitima, kad je opet počela kiša. Odlično, idem nazad na buzzbait. Prvi prolaz pored iste one serije panjeva od 15 kvadrata donosi još jedan brutalan udar. Sad već rutinski čekam djelić sekunde i zatežem ribu precizno kao snajperom! Opet čonta! Pa koliko ih ima u ovom granju!? Ovo je već četvrti na suhom uz četiri promašena griza! Maleni je na opasnom ledu i samo što ne pita posudim li mu buzzbait. Iako je stalnim šegačenjem i provociranjem zaslužio da mu popijem krv do kraja i namlatim se riba dok on samo gleda, altruistički mu dajem dobitnu varku i mičem se sa top pozicije kako bi i on doživio taj adrenalin napada bassa na buzzbait. Nije prošlo dugo, imao je jedan promašaj no potom drila ribu! Za vrijeme drila je vikao da je riba ogromna. Iako je bila 50 + cm čonta, bio je zakačen bočno ispod škržnog poklopca tako da je otpor bio puno veći. Mislim da se zakačio na trailer hook, ali da je u borbi trailer ispao, a glavna udica ga zakačila tako neobično ispod škržnog poklopca. Fantastično! I peta pedesetka iz tog istog spleta grana!

Sad je bilo gotovo i sa tim mjestom, sve smo ih poplašili ili popikali. Još uvijek kiša pada i idemo proći cijelu uvalu, ali više nismo imali grizeva niti događanja. Ribe su bile koncentrirane samo na tom jednom spletu granja koje se nalazilo na rubu malo dubljeg kanala koji prolazi sredinom uvale.

Zanimljivo da se uopće nisu bojali naše prisutnosti u vodi do pasa, iako smo stajali na svega deset-petnaest metara od njih, što je bio neopisiv gušt, jer sam svaki napad jako dobro vidio. Uz sve to, ni pljuštanje kiše, valovi i mutna voda, ništa ih nije smetalo.

Nakon ovakvog katarzičnog iskustva, potpuno mokri sjedamo u auto, oblačimo suhu odjeću i idemo do Đakova pozdraviti Krunišu i Jakšu prije puta kući. Oni slušaju naše priče o grizevima i drilovima veseleći se svakoj ribi kao da su ju sami ulovili, svaka čast!

U Boroviku žive američki bassevi!

Borovik je sveta voda i nema slične u bližoj ili daljnjoj okolici koja se može mjeriti kvantitetom i kvalitetom basseva koji u njemu žive! Basseva ima svugdje i nema nekih posebnih lokacija. Tražite granje i to je to. Veći je problem gužva na jezeru vikendom! Ribu je malo teže locirati i potrebno je više upornosti nego prije, ali su zato mogući magični periodi kao u ovoj priči!

Na kojoj vodi možeš u sat i po vremena uloviti pet riba preko 50 cm?! Na jezeru Guntersville u Alabami….i na našem Boroviku! Ribolov je vrlo sličan američkom stilu, gdje se riba traži na puno većem prostoru i u obzir dolaze sve one velike i bučne varalice na koji love Kevin Van Dam i kompanija. Samo da znate da su ovi bassevi i za američke pojmove krupni!

Od varalica su se meni osobno najbolji pokazali crankbaiti i spinnerbaiti/buzzbaiti. Velike gume koje većina ovdje baca i vuče po površini nisam uopće niti bacao, a čini mi se da dosta ribolovaca pretjerano forsira taj ribolov na površini! Crankbaitovima i ostalim varalicama se može loviti i u najgorem granju bez zapinjanja, a pretražujemo sve slojeve vode, pogotovo kad je sunčano i bass nije aktivan na površini! Ali, ruku na srce, površinski ribolov je najatraktivniji. Stoga bi bilo idealno planirati izlete u dane promjene vremena, pogotovo sad u ovom ljetnom periodu!

Za bassolov je najbolji što niži vodostaj, 500-600 cm po Hrvatskim Vodama , jer se tad lijepo vidi granje i lakše je prići do njega. Ali na nekim mjestima izviruje već na 750 cm i tad je već moguće uloviti kvalitetne ribe.

Pribor za Borovik

Pribor za Borovik mora biti dovoljno jak za forsiranje velikih riba iz granja i bacanje varalica s velikim otporom poput crankbaita i spinnerbaita, ali opet mora biti savršeno izbalansiran za daleke izbačaje i ribolov s manjim 3-4 inča gumama. Upravo je takvih karakteristika moj novi bassovski štap Okuma Octana 255 cm 10-40 grama .

Zbog daljeg zabačaja smo koristili 0,13-0,15 mm upredenicu, ali obavezno s 1,5-2 metra predveza 0,40mm monofilamenta koji se neće zacvikati u grane i puno je otporniji na habanje od tanke upredenice. Ako vam se ne gazi u kupaćim gaćama, ponesite čizme ili wadersice jer je na nekim mjestima potrebno ulaziti u vodu.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana