Kako grabežljivci love – vid

10 min read

PR / Broj 46 / Siječanj / 2012.

Prevariti grabežljivca u principu znači iskoristiti njegova osjetila kako bi ga privukli mamcu, a zatim savršenom prezentacijom i izgledom mamca njegov mozak uvjeriti da je to što će upravo progutati hrana! Obzirom da se radi o iznimno oštrim osjetilima u mirnim uvjetima sa puno svjetla to je vrlo teško. Na svu sreću nesavršenost ribljeg mozga, agresivno raspoloženje grabežljivca ili uvjeti koji smanjuju oštrinu osjetila grabežljivaca nam omogućuju ulov. Ova tema ne može biti savršeno obrađena i o ribljoj percepciji se još uvijek puno toga ne zna. Stoga nemam namjeru ulaziti u znanstvene dubioze, već ću pokušati kroz neka svoja razmišljanja i iskustva olakšati izbor mamca ili prezentacije kako biste bili uspješniji u varaličarenju. Sigurno je samo jedno – ne postoji čarobna boja, vibracija ili zvuk varalice koja će uhvatiti ribu u svakom trenutku!

Tekst i foto: dalien, www.dalien-fishing.com

Plijen je također svjestan prisutnosti grabežljivca, pa se u većini slučajeva aktivnost grabežljivaca povećava sa lošijim uvjetima vidljivosti – bilo da se radi o sumraku, mraku, valovima, tmurnom vremenu, mutnoj vodi ili drugim konfuznim uvjetima na vodi. Tada im se lakše prikrasti plijenu i isti ih teže percipira. Ista relacija važi i za odnos ribolovac –grabežljivac. U uvjetima smanjene vidljivosti naša će prevara će biti puno teže otkrivena, a grabežljivci aktivniji tako da ćemo biti uspješniji.

Aktivnost ribe i uvjeti na vodi su usko povezani sa ribljim osjetilima i savršeno pogođena boja ne garantira da će naša varalica uhvatiti ribu. Oči, bočna linija, sluh i njuh su osjetila pomoću kojih ribe traže svoj plijen. Grabežljivci u lovu koriste kombinaciju ovih osjetila i rijetko se oslanjaju samo na jedno, no voda ili trenutni uvjeti u kojem se nalaze će uvjetovati koje će osjetilo biti dominatno.

Mozak grabežljivca

Ribe fantastično osjećaju promjene u vodi i sigurno primjećuju svako prisustvo u svojoj okolini, no to što smo prikvačili pivsku bocu na udicu i riba ju je primjetila ne znači da će je i napasti. Isto tako, možemo na udicu staviti savršenu kopiju ribljeg plijena koju će isto tako riba primjetiti, ali je neće napasti jer nije aktivna ili prezentacija nije dobra.

Ukoliko lovite poperima sigurno vam se desilo da nakon duge pauze vidite štuku ili basa kako dolazi do popera i gleda ga nepomično ispod površine sa svega nekoliko centimetara udaljenosti njuškom gotovo dotičući varalicu. Često se desi da nakon dužeg ili kraćeg takvog gledanja jednostavno i polako usišu poper bezbrižno kao da jedu popere svaki dan. Obzirom na odličan kratak vid i puno svjetlosti na površini, nema teorije da te ribe nisu vidjele dvije trokuke koje vire ispod varalice no ipak su je progutale. Iako brzo uče na lošim iskustvima, i znaju biti ekstremno oprezne na vodama pod pritiskom, ribe ipak ne mogu kognitivno zaključivati na način: „Ovo što visi ispod kedera mi izgleda kao nešto na što se mogu ubosti!“.

Uzmimo na primjer leptir varalicu. Iako daje puno odbljeska i vibracije, ruku na srce, niti sam kada vidio da neki keder toliko bljeska u vodi, niti je ta vibracija „prirodno“ kretanje ozlijeđene ribe. Međutim običan leptir je jedna od najučinkovitijih varalica svih vremena koja je prevarila i prevariti će nebrojene kapitalne primjerke svih vrsta riba. Iako je ta varalica potpuno apstraktna svojom akcijom i pojavom, grabežljivac ima dva izbora kad osjeti da spiner prolazi u blizini:

Pomisliti: “..Ovo je komad lima koji se vrti oko metalne osovine i nije hrana.“

Uznemiriti se na zanimljivu vibraciju i već prvi pogled primjetiti fantastičan odbljesak, instinktivno se nakostriještiti i kad je varalica dovoljno blizu – haaaam!

Primjer je možda previše figurativan, ali mislim da je jasno što želim naglasiti. Grabežljivci u mnogo situacija ne razmišljaju, već instinktivno tumače akciju našeg mamaca kao plijen i bez razmišljanja napadaju. Ponekad je dovoljno da samo jedna od varijabli djelovanja mamaca (recimo odbljesak ili brzina kretanja) bude zadovoljena, pa da sve završi sa ulovom. Ako je riba neaktivna ili izbirljiva sa druge strane, dovoljna je samo jedna nesavršenost (boja??!) pa da napada nema. Ponekad osjećam divljenje prema konstruktorima određenih apstraktnih varalica koji su unaprijed računali da će nesavršen riblji mozak u kombinaciji sa medijem vode akciju njihovih mamaca protumačiti kao lako dostupan plijen.

Vid

Vid je kod većine grabežljivaca najbitnije osjetilo pomoću kojeg hvataju plijen. Čak i ako nije dominantno osjetilo u datom trenutku, mislim da je vid zadnja potvrda prije napada u svim slučajevima bez obzira na mrak ili mutnoću vode. Većina grabežljivaca gleda vrlo široko sa smjerom očiju prema gore. Oči su im monokularne što znači da svako gleda „za sebe“ i pokrivaju jako široko područje uz detektiranje kretnji oko sebe. Ribe su uglavnom kratkovidne što znači da mogu pravilno fokusirati tek kada sa oba oka ispred sebe vide plijen, no sumnjive kretnje mogu vidjeti vjerojatno puno dalje. Iako je ponekad fascinantno vidjeti pastrvu kako se sa tri-četiri metra dubine diže i savršeno precizno kupi minijaturnu grbicu u filmu svezanu na udici broj 20 ili se diviti smuđevoj sposobnosti vida po noći, vjerujem da vid često dolazi do izražaja tek u završnoj fazi napada, no o tome će poslije biti riječi.

Manje je više

U većini literature o osjetilu vida kod predatora, uglavnom se priča o nekom izdvajanju mamca iz okoline ili boljoj uočljivosti. To je po mojem mišljenju samo donekle točno. Mamac treba definitivno biti primjećen, ali istovremeno treba zamaskirati jasan obris mamca u vodi! Svejedno da li je to glow efektom, bljeskom, eratičnom akcijom ili naprosto stapanjem sa bojom vode.

Uvijek je dobro na neki način zamaskirati čvrsti obris varalice bez obzira na samu boju. Ovo znači da je potrebno na svaki mogući način prevariti vid grabežljivca kako bi informacije koje dođu u mozak govorile o lako dostupnom plijenu. Po bistroj ili niskoj vodi ovo obično znači da moramo smanjivati veličinu mamca i ubrzati povlačenje kako riba ne bi imala dovoljno vremena da detaljno prouči mamac, dok u mutnoj vodi i uvjetima smanjene vidljivosti tražimo mamac koji ima puno više vidljivijeg pigmenta, jaču vibraciju i obično usporavamo prezentaciju kako bi ribe imale više vremena da lociraju mamac.

Da li ribe vide boje?!

Svjetlost su elekromagnetski valovi koji se šire u svim smjerovima. U mediju vode se kreću trećinu sporije nego u zraku. Svjetlost se u vodi puno brže discipira nego u zraku na način da (proporcionalno udaljenosti) najduži valovi nestaju prvi, a najkraći zadnji. Tim redosljedom prva nestaje crvena koja ima nadulju valnu dužinu, pa redom žuta, zelena, plava i na kraju ljubičasta. Ove discipacije se u našim slatkovodnim vodama punih partikala očituju već na udaljenostima od jednog do dva metra. Ovo su boje u spektru ljudskog oka, a ribe navodno vide još kraće valove ultra violetnog zračenja. Ovo vrijedi u svim smjerovima, tako da će štuka na udaljenosti od tri do četiri metra vjerojatno na isti način vidjeti crvenu i zelenu boju, u mutnoj vodi na još kraćoj udaljenosti. Ovo su samo fizičke činjenice koje sigurno dopiru do ribljeg oka, a što se dešava nadalje između ribljeg oka i mozga možemo samo nagađati.

Neki vjeruju da su boje koje dobro reflektiraju ultra violetno zračenje ključ kod ribolova u dubinama i smanjenim uvjetima vidljivosti. E sad, šta ovo sve skupa znači? Da samo trebamo staviti neku UV reflektirajuću ili fluorescentnu varalicu koju ribe najbolje vide i naloviti ćemo se riba kao ludi?!

Nažalost stvari ne funkcioniraju tako u praksi. Na kraju krajeva kederi su uvijek iste boje, pa ih grabežljivci lociraju i love na svim dubinama i svjetlosnim uvjetima.

Da ribe stvarno raspoznaju boje na isti način kao i ljudi, ne bi nikada uhvatili ribu na chartruse varalicu jer takve ribice u vodi ne postoje, no to je ipak jedna od najproduktivnijih boja za većinu grabežljivaca. Voda je medij toliko različit od zraka da mi jednostavno ne možemo točno odrediti kako ribe doživljavaju naše varalice jer ih zasigurno ne vide, ne čuju i ne osjete na isti način kao mi. Vjerojatno se radi o nekakvom kontrastu (u ko zna kojem spektru – polarizacijsko svjetlo, UV zrake, crno-bijelo) naspram površine i ostalih predmeta u vodi, no to nitko sa sigurnošću ne može tvrditi. Ostaje nam samo iskustvo po kojem možemo stvarati neke zaključke i po njima birati boje naših mamaca.

Iskustvo govori da su pojedine riblje vrste ovisno o staništu evolucijom razvile bolju detekciju za određene boje, pa su tako smuđ i štuka osjetljiviji na žute i zelene nijanse zato jer je većina voda u kojima žive upravo te boje. Vjerojatno voda u istu nijansu „farba“ sve predmete u vodi (slična valna duljina boje), salmonidi u kristalnim vodama traže prljavo smeđe i zelenkaste nijanse, dok su u moru plava i zelena najdominantnije nijanse. U moru je očito i vid puno izraženije osjetilo, obzirom da morski grabežljivci uglavnom imaju veće oči od riječnih. Mijenjajući pojedine boje na varalicama vjerojatno mijenjamo njihov odsjaj, zračenje svjetlosti, kontrast, siluetu ili što god da ribe vide i na taj način modificiramo samo jedan od aspekata učinkovitosti našeg mamca.

Nekoliko savjeta u vezi odabira boje:

  • Uvijek birati varalicu koja svojom bojom, akcijom ili izgledom ne daje jasan obris svog ruba u vodi.
  • Uvijek je dobro birati boju varalice u skladu sa nijansom boje vode.
  • Florescentne ili „glow“ varalice su posebna tema i ribe ih bez sumnje bolje vide u uvjetima smanjene vidljivosti. Još bitnija karateristika im je što glow efekt potpuno briše jasan rub varalice. One mogu biti iznimno učinkovite, čak i u ekstremno bistroj vodi. Ponekad je apsolutno svejedno da li je vaš jerkbait glow pink ili chartruse boje, bitno je da „isijava“ u vodi i da mu se rub ne vidi jasno u vodi, iako je i dalje poželjno pratiti nijansu vode.(u špric vodi žućkaste nijanse u bistroj chatruse ili zelene)
  • Što je voda plića i više je svjetlosti, varalica treba biti realnija imitacija plijena. Odbljesak u takvim uvjetima posebno dolazi do izražaja.
  • Chartruse je jedna od najzanimljivijih boja koju gotovo uvijek treba imati u kutiji.
  • Za štuku i smuđa rotacijom bijele, žute i zelene boje varalice pokivamo gotovo sve uvjete na vodi.
  • U mutnijoj vodi dvije ili tri različite kontrastne boje na varalici mogu donijeti ribu više.
  • U određenim situacijama, pogotovo u uvjetima smanjene vidljivosti, ribe će na isti način perciprirati različite boje.
  • Često su akcija varalice, brzina ili smjer povlačenja puno bitniji od same boje.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana