Kederom na soma pred lovostaj

PR / Broj 48 / Ožujak / 2012.

U prethodnom broju „Praktičnog ribolova“ čitali ste o zimskom ribolovu soma. Budući da nam slijedi razdoblje toplijeg vremena s podosta oborina (nadam se), u ovom ću vam broju predstaviti ribolov soma kederom. Ovo je za mene najefikasniji način ribolova pred sam lovostaj…

Piše: Mladen Pavlović

• 

I ove godine, kao i nekoliko prethodnih, prijelaz iz zime u proljeće (ljeto) bio je nagao. Temperature su skočile s -15° na +15°C gotovo preko noći. Rijeke pod debelim slojem leda, a kopno pod debelim snježnim pokrivačem – nije slutilo na dobro. No, ovaj put (na sreću) zemlja je bila toliko suha da je doslovno progutala sav otopljeni snijeg pa rijeke gotovo da i nisu reagirale značajnijim porastom vodostaja. A ribe? Kako one reagiraju na sve te nagle promjene? Nažalost, ne baš najbolje. Ponekad imam osjećaj da ih te silne promjene toliko zbunjuju da ni same ne znaju kad bi se hranile, kad bi se mrijestile… Nakon gotovo mjesec dana bez ribolova zbog leda, nakon topljenja leda krenuli smo na vodu. Rezultata naravno nije bilo. Ali barem nam se voda vratila. Toplo vrijeme i postupno zagrijavanje vode pokrenut će i ribu pa ni ulovi neće izostati. Pred nama je razdoblje od nekih mjesec dana koje je „top“ vrijeme za ribolov soma na kedera. Doduše, meni preostaju samo posljednja dva tjedna pred lovostaj zbog zabrane ribolova živim kederom na vodama kojima gospodari KŠR „Korana“. Nadam se da vas ništa ne sprječava da se okušate u ovom atraktivnom i efikasnom načinu ribolova.

• 

Taktike u različitim situacijama

Zavisno od godine, točnije, vremenskih (ne)prilika ili prilika na vodi, razlikuju se i taktike u ribolovu. Općenito bi ovaj period godine trebao biti praćen oborinama, topljenjem snijega te povišenim vodostajima. Naravno da to nije fiksno pravilo pa treba imati i rezervnu taktiku za slučaj niskih vodostaja ili minimalnih porasta. Također treba razlikovati različite poraste vodostaja. Netko će reći – porast vode je porast vode. Nema tu neke mudrolije. E, pa ima! Porasti od kiše i porasti od topljenja snijega nikako nisu jednaki. Porast vodostaja od kiše simbolizira mutna voda, više temperature i puno hrane za sve riblje vrste, dok je snježna voda bistra (ne mora uvijek biti), hladna i oskudna hranom i kisikom. Sve te opcije treba uzeti u obzir kod odabira mjesta i taktike ribolova. Budući da pristup ribolovu u ovakvim situacijama nije isti, pojasnit ću svaku situaciju posebno.

• 

Prva situacija bi bila ona standardna i najviše priželjkivana – porast vodostaja od tople kiše praćene južinom. Kao što sam već prije napisao, ovakva voda je obično mutna i puna prirodne riblje hrane kao što su gliste, razni crvići, kukci pa i uginuli miševi. Da, dobro ste pročitali – miševi! Nije rijedak slučaj da somić tijekom drila ili na obali povrati uginulog miša. Umjeren porast temperature vode animira sav živi svijet u vodi i oko nje pa tako i ribe. Na ovakav porast sve ribe reagiraju pojačanom aktivnošću, što podrazumijeva i aktivnije hranjenje. Keder se lagano diže prema površini, prvo u blizini zimovnika pa sve dalje od zimovnika. Ovisno o brzini i visini porasta i temperaturi vode, moguće je da već sad priđe skroz do obale i ne vraća se u zimovnik. Naravno da ih slijede i gladni somovi koji nam raubanjem u plove kedera često otkrivaju svoju poziciju. Ako se ne pokazuju na površini, oni su svejedno tu negdje, u blizini kedera. Budući da je keder sada „mobilan“, mobilni su i somovi pa je teško unaprijed znati koje je mjesto najbolje za ribolov. Najpravilniji postupak koji daje najviše rezultata je taj da prvo pronađete kedere pa tek onda pokušate uloviti soma. Čekanje griza na nekom pustom mjestu gdje nema znakova prisutnosti kedera najčešće je uzaludno. Kedere ćete pronaći relativno lako ako znate približno gdje treba tražiti. Prvo treba pregledati u i oko zimovnika (znači oko mjesta gdje smo tijekom zime lovili na glistu). Za prvih porasta vodostaja keder se još uvijek zadržava u blizini zimovnika. Kako temperatura vode raste tako se i keder raspršuje sve dalje od zimskog boravišta i traži najpovoljnija mjesta za hranjenje i mrijest. Kad se to dogodi, zimovnici obično ostaju pusti i nezanimljivi za ribolov. Tada postaju zanimljivi razni plići dijelovi, sprudovi i ušća raznih potoka ili odvodnih kanala. Na ovakvim mjestima ima obilje hrane pa se tu skupljaju sve riblje vrste. Kad ste pronašli takvo zanimljivo mjesto, vrijeme je za ribolov. Što se tiče samog ribolova, gotovo da se i ne razlikuje od ribolova štuke živim kederom. Jedina razlika je u jačini pribora i težini sistema. Za ovakav ribolov koristim puno jači pribor i sisteme nego za ribolov štuke.

• 

O priboru i sistemima ću pisati malo kasnije. Vratimo se samom ribolovu. Svi pričaju da je najbolje kedere za ribolov uloviti na samom mjestu ribolova, s čim se ja baš i ne bih složio. Budući da nam je često vrijeme ribolova vremenski ograničeno (blago onima kojima nije!), ne volim gubiti dragocjeno vrijeme na ribolov kedera koji baš iz napasti ne grizu kad meni treba! Iz tog razloga je dobro doći na vodu s unaprijed pripremljenim kederima. Što se kedera tiče, nisam primijetio da som preferira neku određenu vrstu kedera. Dobro sam lovio na sve vrste: crvenoočke, deverike, babuške, klenove, grgeče (okane) i sunčanice. Crvenoočka lijepo radi na postavi i dobro mami soma. Jedina mana joj je što je relativno mekana pa u kombinaciji s jakim priborom i teškim sistemima nije baš za daleke izbačaje jer pada s udice. Deverika od nekih 15-20 cm je strašan mamac. Na sistemu radi neumorno, a ima i tvrda leđa pa ne ispada ni kod jačih zamaha. Naravno, i ona ima manu – ako sistem nije od sajli i savršeno složen, u stanju je zapetljati sve u toj mjeri da jedino nož može riješiti situaciju. Kad imam deveriku, volim ju postaviti na površinski sistem jer njega ne može zapetljati, a i na njemu je maksimalno aktivna i atraktivna. Babuška, klen, grgeč i sunčanica su osrednji mamci (za ovaj period), svi su podjednaki što se tiče lovnosti. Još je važno naglasiti da u periodu pred mrijest nije dobro pretjerivati s veličinom kedera. Najbolje rezultate imao sam na manje i srednje kedere, recimo 12-13 cm pa do maksimalno 20 cm. Pravi razlog zašto je to tako iskreno ne znam, ali pretpostavljam da ih ima više – mrijest koji zauzima mjesto u trbuhu soma, relativno niska temperatura vode zbog koje mu je metabolizam sporiji pa mu duže treba da razgradi veći plijen… Bilo kako bilo, koristite srednje kedere i nećete pogriješiti.

• 

• 

Druga situacija koja je također česta u ovo doba je porast vodostaja uzrokovan topljenjem snijega, takozvana „snježna voda“. Ova pojava nije baš omiljena kod ribiča i na sam spomen snježne vode većina koluta očima i izražava negodovanje. Istina je da nije produktivna kao „kišna voda“, ali ponekad zna iznenaditi dobrim ribolovom. U svom ribičkom stažu pamtim nekoliko snježnih voda kad je sva riba jednostavno poludjela, a ribolov je bio izvanredan. Naravno, puno je više loših sjećanja kad je nailaskom hladne bujice sve stalo. Naravno da nemam logično objašnjenje za te pojave jer je jedina razlika između tih hladnih voda bio dobar i loš ribolov. Siguran sam da neka razlika ipak postoji, ali ja ju jednostavno nisam uspio primijetiti. Mjesta ribolova su ista kao i po kišnoj vodi. Ma koliko voda bila hladna, uvijek je najtoplija na već prije navedenim lokacijama. Također tu ima i najviše dostupne hrane. Kod odabira mjesta ribolova po snježnoj vodi treba se više osloniti na vlastiti instinkt jer najčešće nema znakova na vodi (čitaj: kedera na površini). Kederi i sam pristup ribolovu su jednaki kao i za „normalnog“ porasta vodostaja.
Za posljednju moguću situaciju ostavio sam onu najrjeđu u ovo doba, a to je nizak vodostaj. Kod niskog vodostaja ima niz različitih parametara koji određuju hoće li ribolov biti uspješan ili neuspješan. Mjesta ribolova su u bližoj okolici zimovnika, a otkrivamo ih također prema aktivnosti kedera. I tu dolazimo do onog najvažnijeg – da bismo otkrili kedere po niskom vodostaju, treba biti u pravo vrijeme na pravom mjestu. Primijetili ste da nisam spominjao nikakvo vrijeme u prethodna dva slučaja? Vrijeme nisam spominjao jer ono za visokog vodostaja jednostavno nije bitno i može se dobro loviti tijekom cijelog dana. Ali za niskog vodostaja je jako bitno, rekao bih čak najvažnije od svih ostalih parametara. Naime, za niskog vodostaja se tijekom cijelog dana površina vode grije, a najtoplija je u kasno popodne i sumrak. Tada se keder diže na površinu i otkriva svoj položaj. To je ujedno i pravo mjesto i pravo vrijeme za ribolov. Za niskog vodostaja također značajan utjecaj imaju vremenske prilike i stanje mjeseca. Promjene vremena s padom tlaka zraka praćene jugom su poželjne. Također su poželjna popodneva bez mjeseca. Kederi, sistemi i sam način ribolova su jednaki kao i u prethodna dva slučaja.

• 

• 

Pribor i sistemi

O priboru sam dosta pisao u prethodnom broju, ali nije loše ponoviti. Pribor prije svega mora biti jak i pouzdan, a što je najvažnije, vi morate imati povjerenja u njega. Bilo kakva „kemijanja“ sa slabim priborom se skupo plaćaju, vjerujte mi na riječ. Dosta velikih somova sam izgubio baš zbog slabog i lošeg pribora. Što se sistema tiče, oni kod mene moraju ispunjavati dva uvjeta – moraju biti jaki sukladno s ostatkom pribora i ne smiju se petljati kod rada kedera. Za ribolov soma koristim dvije vrste sistema. Prvi je za ribolov na određenoj visini iznad dna, a drugi je površinski. Oba sistema izrađujem sam. Prvi koji je namijenjen ribolovu iznad dna, napravljen je od sajli nosivosti 120 lb, a drugi, za ribolov na površini, kombinacija je inox žice od 1mm i sajle 120 lb. Nosivost površinskog sistema (plovka) određuje se prema veličini kedera. Veći keder zahtijeva i veći plovak i obrnuto. Otežanje koje „sidri“ površinski sistem bira se prema nosivosti plovka i mora biti barem 20-30 grama teže od propisane nosivosti plovka, a ako je vodena struja na mjestu ribolova jaka, potrebno je čak i teže olovo. U praksi bi to izgledalo ovako – ako mi je plovak nosivosti 70 grama (kao ovaj na slici), obavezno ga sidrim s najmanje 100 grama „potkovastim“ olovom, a ponekad, ako je jača struja, čak do 150 grama. Za prvi sistem nisu potrebna tako ekstremna otežanja jer se koriste plovci manje nosivosti 20-40 grama (koji su obično potopljeni i služe samo da bi kedera držali iznad dna), a težina olova varira od 50 do 100 grama, ovisno o struji i veličini kedera. Udice, vrtilice i ringovi na sistemima moraju biti kvalitetni i pouzdani. Udice, ako su jednokuke, koristim u veličinama od 5/0 do 10/0, ako su trokuke, veličine su od 2/0 do 4/0, a najčešće 3/0. Što se tiče kvačenja ribe, nema neke bitne razlike jer, kakvu god udicu koristili, somu treba pustiti par metara da dobro proguta kedera. Ako se zateže prerano, fulanja su česta i s jednokukim i s trokukim udicama.

• 

• 

• 

• 

Ovisno o temperaturi vode, grizevi već sada znaju biti siloviti. Iz tog razloga treba dobro postaviti i ustabiliti štapove, a kočnice na rolama otpustiti (tu dolaze do izražaja role sa slobodnim hodom špule). Dovoljan je jedan sitan propust da ostanete bez dragocjenog pribora. Na kraju, kad som primi, važno je ostati priseban i dati mu dovoljno vremena da proguta kedera. Posebno je teško ostati priseban kad som pokupi površinsku postavu. Plovak nestaje u ogromnom viru, rola se vrti kao da je sistem pokupio brzi vlak, a adrenalin puca u glavu… Propusti su tada vrlo vjerojatni – više od nekoliko puta sam udarao kontru s otpuštenom rolom, a svi znamo kako to završi. Zato ostanite sabrani, ulovite soma i pustite ga, možda vas još koji put posjeti. Bistro!

•