RONNY DE GROOTE
14 min readPR / Broj 48 / Ožujak / 2012.
PIŠE: KREŠIMIR KURI
Ovog je šarana Bog napravio osobno. To je vjerojatno najljepša riba koju sam ikada vidio i koju ću ikada vidjeti.
Ronny de Groote je velika belgijska i svjetska ribolovna zvijezda i živuća šaranaška legenda, poznata prije svega po velikim šaranima sa slavnog Kempisch kanala, dvostrukom šaranskom rekordu Belgije (ljuskavi i goli), velikim šaranima ulovljenim na velikim talijanskim jezerima. Ribolovom šarana se već bavi preko 35 godina, a uz šarane je često lovio i neke druge velike ribe, kako velike somove po Europi tako i razne druge predatorske ribe u Aziji, po južnoj Americi, u Amazoni i u ostatku svijeta. Ovaj ribolovac koji je gotov cijeli svoj život posvetio ribolovu šarana i ulovio neke od najvećih šarana Europe, svakako je vrlo zahvalan i zanimljiv sugovornik, a čitatelji Praktičnog šaranskog ribolova imaju privilegiju što mogu pročitati njegove odgovore na naša uobičajena pitanja, kako o ribolovu šarana tako i o ribolovu uopće. Svakako, vrlo dragocjeno ribičko štivo koje vrijedi pročitati. Ne propustite!
Ronny de Groote sa šaranom od 33.8 kg. U doba kad je ulovljen ovaj je šaran postavio novi rekord Belgije i bio peti najveći ulovljeni šaran na svijetu.
PR: Kad ste i gdje počeli loviti ribe i kako ste prešli na šarane?
RG: Ribolovom sam se počeo baviti kao dijete. Vjerojatno još nisam imao niti 8 godina. U tim danima najviše sam lovio žutooke, linjake i deverike na malom jezeru u vrtu mog ujaka. Nešto kasnije me otac poveo u ribolov na jedno veće jezero i tamo sam vidio nešto što mi se urezalo u sjećanje za cijeli život. Na mjesto do nas došao je u ribolov neki poseban lik i u samo nekoliko sati je tamo ulovio 6 do 7 šarana koji su svi skupa imali skoro 10 kilograma. Tada sam imao 11 godina, što znači da je to bilo prije 36 godina. Promatranje tih „velikih“ šarana bio je za mene velik okidač i sve što sam otad želio bilo je naučiti što više o šaranima da ih i sam jednog dana mogu loviti. Nešto kasnije, za vrijeme ribolova na ujakovom jezeru, zbog preslabog pribora izgubio sam dva šarana, makar su oni tada imali samo 2 do 2.5 kg. Kasnije sam uspio skupiti novce za malo bolji pribor i na jednom drugom jezeru uspio uloviti svog prvog šarana. Imao sam nekih 12 do 13 godina, bilo je to davno, tako da se nekih većih detalja, onako najiskrenije, više ni ne mogu sjetiti, ali znam da sam kao lud skakao od sreće kad sam ih ulovio. Znam još i to da su me šarani odonda stalno opsjedali i da sam ih u trenutku kad sam napunio svoju 18. godinu gotovo ekskluzivno počeo loviti gdje sam god mogao. U ribolovu šarana proveo sam jako puno vremena sve do danas, s tim da sam povremeno lovio i neke druge velike ribe.
Ronny de Groote i Kevin Nash s ribolova u Francuskoj prije dvadesetak godina
PR: Na koji način prilazite nekoj novoj vodi na kojoj namjeravate loviti ribe?
RG: Prvi korak je uvijek predano sakupljanje informacija, poput odgovora na pitanja: koliko ih ima i kakvi šarani žive u njoj, što je na njoj od većih riba ulovljeno i kada, gdje su velike ribe najčešće lovljene? Nažalost, tako sam uglavnom radio dok sam bio mlađi i imao puno više slobodnog vremena za ribolov. Danas idem u ribolov kad god za to imam priliku, a precizne i promišljene kampanje za lov velikih riba ustupile su prvenstvo mom poslu. Moj je najveći problem ovih dana što više nemam vremena za loviti na samo jednoj vodi kontinuirano. Prevedeno na ribolovni rječnik, to znači kako je moj ribolov danas usko povezan s poslom, a to znači da vode na kojima uspijem loviti ne poznajem toliko da bih od njih mogao očekivati ono najbolje. Ribolovi su često svedeni na jedno kraće vrijeme, ali bolje je i tako nego nikako. Međutim, pošto sam u svojoj ribolovnoj karijeri ulovio puno velikih riba i na taj način „pročitao“ priličan broj voda, mogu vam dati precizan odgovor na ovo pitanje. Kad sakupite sve potrebne informacije o ulovima, populaciji šarana i profilu dna, treba se posvetiti mamcima koji „rade“ kao i sistemima koji na danoj vodi „love“. Sve te informacije treba što prije „prevesti“ u svoj vlastiti ribolov. Svaki ribolovni izlet treba pomno analizirati da možemo shvatiti zašto smo jednom ulovili šarana, a drugi put ne i takva iskustva odmah koristiti u sljedećim ribolovima. Moj vam je savjet da nikad ne kopirate druge jer vam je tako netko rekao. Puno je bolje pokušati u ribolovu provesti vlastite ideje i zamisli i biti nešto drugačiji od ostalih. Vrlo često je baš tu glavni ključ uspjeha – biti drugačiji! Morate znati da šarani nisu inteligentne životinje, ali su itekako sposobni učiti iz prethodnih iskustava. Ako na vodi gdje lovite, odnosno, na vašem ribolovnom mjestu uspijete stvoriti drugačiju situaciju od onih koje su šarani dosad vidjeli, sasvim sigurno ćete imati dobru priliku za uloviti nekoliko šarana.
Kempisch kanal je moja omiljena voda i poprište mnogih velikih bitaka između upornih ribolovaca i ogromnih šarana
PR: Koja je vaša omiljena taktika za lov velikih riba?
RG: Pružiti šaranima priliku da se dobro upoznaju s vašim mamcima vrlo je važna stvar. Zbog toga je odlično ako imate mogućnosti prethodnim prihranjivanjem ciljane vode, ili još bolje, nekog mjesta, pokušati šaranima dokazati kako je vaš mamac zapravo za njih nešto kao prirodna i sigurna hrana. Takav pristup, kao što sam prije rekao, traži jako puno vremena i nije uvijek moguć. Zbog toga u zadnje vrijeme kad god imam vremena idem loviti šarane. Ciljani lov velikih rekordnih riba, što mi je godinama bila preokupacija, danas mi nažalost nije realna opcija.
PR: Koji je vaš najdraži mamac za velike ribe?
RG: Boile, bez razmišljanja. S njima uvijek postoji mogućnost da se izbjegne pažnja druge sitne ribe i omogući selektivan ribolov na šarane.
Vrlo jednostavan i učinkovit sistem ispljunutog mamca ulovit će šarana na bilo kojoj vodi
PR: Biste li nam htjeli nabrojati svojih pet najpopularnijih atraktora za šarane?
RG: Možda bi mi najlakše bilo reći da je to pet različitih vrsta boili. Moje najpopularnije boile svih vremena su Nashove Squid Scopex boile. S njima sam ulovio toliko velikih riba da sam danas gotovo siguran da kad dođem iz ribolova i ništa ne ulovim, najvjerojatnije se radi o nekoj mojoj greški. Ove mamce, dok sam živ, sigurno nikad neću okriviti. Tigerbaits Fury je još jedan fantastičan mamac. To pouzdano znam, pošto sam osobno dečkima iz Tigerbaitsa pomagao u njegovom razvoju. Testirao sam ih vrlo kratko vrijeme, ali bez obzira na to, rezultati su bili vrlo posebni. Isto tako mogu reći i za Monster Squid boile od Kevina Nasha. I premda s njima nisam previše lovio, njima je ulovljen jedan lijep dio moje populacije velikih šarana, tako da i za njih znam da su odlične.
Ako pak promatram proizvode individualno, rekao bih da je Scopex najbolja aroma Nashbaita, jer je to onaj isti original iz Catchuma iz vremena kad su Kevin Nash i Rod Hutchinson radili zajedno. Ona odlično radi u kombinaciji s visoko kvalitetnim sladilima. Velika je stvar za neke vode što ih šarani vole, a na primjer američki somići ne. Jednako tako, odlični su proizvodi Minamino i Amino Liver Concentrate, jer je jetra odličan atraktor za velike šarane i što ju u većoj količini koristite, ona bolje radi. Sol je također odličan prirodni stimulator apetita. Ja sam ju godinama koristio u mnogim mamcima koje sam osobno izrađivao za svoje potrebe i pouzdano iz vlastitog iskustva znam da ju šarani vole. Pratite malo što će se događati s Rock Salt proizvodima Kevin Nasha koji će vrlo brzo biti i u vašim trgovinama. Shellfish Sense Appeal je još jedan fantastičan atraktor. Njime sam godinama, zajedno s mnogim svojim prijateljima, jako dobro lovio šarane s mamcima koji su u sebi imali ovaj proizvod. Brašno lignje koje Nashbait koristi u većini svojih najboljih proizvoda je još jedan izuzetan sastojak. Originalno, to je bio proizvod kojeg su koristili na ribnjacima kako bi ubrzali rast malih šarančića, ali im i ojačali imunitet. Smrdi na kilometre, ali je za izradu mamaca odličan i nezamjenjiv proizvod. Međutim, mislim da ga nema u slobodnoj prodaji, već je to ekskluzivan proizvod samo u Nashbait proizvodnji. Ja još osobno jako volim začinske arome poput ljupčaca, paprike, curryia… Znam pouzdano da ih vole i veliki ljuskavi šarani.
Umjetni kukci, mušice ili umjetni punoglavci u određenom trenutku godine mogu postati najbolji mamci
PR: Gdje ste i kada ulovili svog najvećeg šarana (ljuskavi, goli) ili možda najdražeg?
RG: Svog najvećeg špigla sam ulovio u subotu ujutro, 21. siječnja 1995., u 8.30 na Kempisch kanalu u Belgiji. Bio je težak 33.8 kg i u to vrijeme bio je peti najveći šaran ikad ulovljen na svijetu. U to vrijeme sam skupa s Philippeom Cottenierom i Lucom Coppensom prihranjivao kompletan dio tog kanala, gdje je taj ogromni šaran plivao, kroz puna dva mjeseca s oko 1 kilogramom boili svaki dan. Hranili smo dužinom cijelog kanala jer smo po svaku cijenu željeli da ova riba prihvati naš mamac kao svoju prirodnu hranu. U to vrijeme sam tako dobro poznavao tog šarana da sam čak mogao predvidjeti kad će biti ulovljen. Sjećam se kako sam Kevinu Nashu prije ribolova obećao novi belgijski rekord. Da malo skratim dugu priču, šarana sam ulovio odmah prvo jutro kad sam ga počeo loviti. Nakon toga sam počeo graditi svoju kuću i gotovo godinu i pol nisam zabacio štapove. Nakon što sam uselio u novu kuću, odlučio sam uloviti najvećeg ljuskavog šarana u Belgiji. Sistem je bio isti, ali je ova druga rekordna riba ulovljena tek za vrijeme treće noći u ribolovu na toj istoj vodi s 30.3 kg. To je bilo u listopadu 1996. Prije samog ribolova, toliko sam dobro upoznao tu ribu i pripremio teren, da sam ponovo nekim svojim prijateljima rekao kako ću ju uloviti. Možda će vam se ovo na prvi pogled učiniti kao pusto hvalisanje, ali ja sam odavno shvatio kako su šarani životinje koje imaju svoje individualne navike i kad jednom dobro upoznate te njihove navike dolazite u veliku priliku da ih ulovite. Nakon tih ulova napisao sam nekoliko članaka o tom ciljanom lovu velikih riba za gotovo sve vodeće šaranske magazine u Europi. Mnogi uspješni lovci na velike ribe današnjice se još uvijek predano vode tim idejama koje su napisane prije više od petnaestak godina. Još jedan poseban šaran u mom životu je onaj najduži. Imao je 118 cm i ulovio sam ga u Italiji na vulkanskom jezeru površine oko 4000 hektara. Imao je 29.3 kg. Još i danas pamtim onu njegovu brončano smeđu boju, dužinu i težinu. I što je još zanimljivije, u to vrijeme on je bio jedan od samo nekoliko velikih riba koje su ikad ulovljene u tom jezeru. Zbog toga, kao i zbog svoje ljepote, za mene je zauvijek ostao poseban.
Kamena sol može postati baš ona sitnica koja vam u određenom trenutku može prevagnuti da ulovite ponekog šarana (ona je šaranima stimulator apetita) 
Scopex Squid za mene vjerojatno najbolji mamci ikad
PR: Da li biste htjeli otkriti našim čitateljima svoj omiljeni sistem za lov na vodama s velikim ribolovnim pritiskom i sistem za divlje vode?
RG: Sistemi su danas, za moj pojam, malo prenapuhana tema. Nastojim ih koristiti u što je moguće jednostavnijim oblicima. Međutim, to ne znači da svaki dio sistema ne mora biti na svom mjestu. Mora! Najvažnije za izbor sistema za lov je znati kako izgleda dno vode na kojoj lovite. Možete imati sistem koji „sam pjeva i pleše“, ali ako je na primjer dno jezera vrlo meko i muljevito, to znači kako je velika vjerojatnost da će se vaš sistem zajedno s udicom i mamcem zabiti u mulj. Mulj će prekriti i vaš mamac s udicom i vrlo brzo ući u njega. Rezultat će biti vrlo jednostavan: šaran neće naći vaš mamac i onaj vaš najbolji sistem (koji igra i pleše) bit će beskoristan. Zbog toga su najbolji oni sistemi koji vam dozvoljavaju da prezentirate svoje mamce na vrhu mulja, trave, kamenja i sličnog, tako ih šaran može naći i ispitati. U zadnje vrijeme ja uglavnom koristim sistem „ispljunutog mamca“ (blowback rig) u kombinaciji s helikopter sistemom. Ako lovite ovim sistemom, nakon noći na vodi bez šarana, sigurno možete znati je li vam šaran isprobavao mamac ili ne. Ako helikopter sistem dobro postavite, olovo se može slobodno voziti po lideru i tako bez problema zabiti u duboki mulj, bez da sa sobom povuče sistem s udicom i mamcem. Što je mulj mekši i dublji, vaš će mamac s udicom biti bliže olovu. O svemu u ribolovu treba ponekad razmišljati unaprijed.
PR: Koje vrste mamaca biste nam preporučili za rano proljeće na jezerima, a koje na rijekama i zašto?
RG: Šarana možete uloviti na bilo koju vrstu mamca u bilo koje doba godine. Obično je precizna lokacija glavna tajna. Ako lovite na krivim mjestima, nećete uloviti i gotovo. Ribolov šarana je nekad tako lagan, a nekad tako težak. U trenutku kad ste našli šarane, da biste ih ulovili, morate ih loviti na pravim mjestima. Kad to kažem, prvenstveno mislim na one dubine u kojima se šarani osjećaju udobno. Mi ih zovemo udobne zone. Da objasnim, vani je jako vruće i svi su šarani u gornjim slojevima vode. Tada zbilja nema nikakvog smisla loviti na dubinama od 10 do 15 metara. Drugi put razlog vašeg neuspjeha može biti da i pored toga što ste na pravom mjestu, zabacili ste na krive pozicije. Ako ste u ribolovu na nekoj vodi naišli na šarane koji se motaju blizu obale, a vi znate da su se baš negdje u to vrijeme žabe parile i ispustile jaja, dobra je ideja pokušati ih loviti na umjetne punoglavce ili imitacije insekata poput ribolovaca mušičara koji love pastrve. Nije rijetkost u proljeće sresti šarane koji su preokupirani nekom svojom prirodnom hranom i baš ih briga što ste vi sve stavili u svoje boile. Oni su fokusirani na jedan određeni mamac i baš taj mamac im morate postaviti pod nos ukoliko ih želite na brzinu uloviti. Dobro pamtim jedan ribolov u Španjolskoj kad sam ulovio šarana na umjetni mamac oblika malog pastrvskog grgeča. Riba je bila perfektno ulovljena za usta. Sat prije tog događaja ulovio sam na istom mjestu na manje mamce možda 50 malih pastrvskih grgeča. Znači, u tom su trenutku šaranu glavna hrana bili mali grgeči, a ja sam tamo došao varalicom loviti smuđa i soma i samo sam se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme. Boile i rastresiti mamci, poput kukuruza, tigrovih oraščića i kikirikija, često su odličan izbor i sigurno će uloviti šarana na skoro svakoj vodi, ali ako se upotrijebe na pravom mjestu i u pravo vrijeme.
Neki od najboljih atraktora razvijenih za lov šarana
PR: Možete li nam reći kakav pribor (štap, rolu, najlon) najradije koristite ovih dana kod idete u ribolov na vašu omiljenu vodu?
RG: Koristim NXR štapove od Kevina Nasha. To su strašni strojevi za zabacivanje, a opet za vrijeme zamaranja šarana, savršeno odgovaraju na one neugodne i neočekivane poteze koji nekad koštaju ribe. Moje su role stare, Shimano Aero Technium 10000. Imaju dosta godina, ali ih ne bih mijenjao niti za koje druge nove. Za mene, najbolje ikad proizvedene role. Uvijek sam bio velik pobornik Nashovog Bullet najlona. Međutim, u zadnjoj je pošiljci bilo nekih problema u proizvodnji, pa znam da smo iz trgovina povukli sve zalihe tog najlona. Dobra je vijest što je novi Bullet najlon jednako dobar kao i stari, a još uz to ima i neke difuzijske boje što ga pod vodom čini gotovo nevidljivim.
PR: Jeste li dosad napisali koju knjigu ili snimili neki film o ribolovu?
RG: Knjigu još nisam napisao iz vrlo jednostavnog razloga – jednostavno za to još nisam pronašao vremena. Međutim, napisao sam neka poglavlja za knjige nekih mojih prijatelja. Što se pisanja članaka tiče, pisao sam za skoro sve magazine u Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Italiji i Francuskoj. Puno je mojih članaka objavljeno u Mađarskoj, Austriji, Južnoj Africi, SAD-u, Maleziji, Rusiji, Češkoj… Snimao sam video filmove za TV kanale koji se vrte po Europi. Također sam napravio video o ribolovu somova pod nazivom: „Putovanje u svijet Silurusa Glanisa“ (A journey into the world of the Silurus Glanis) i za vrijeme tog videa sam pokušao objasniti kako uloviti soma na šest različitih načina u najkraćem mogućem vremenu.
Peacock grgeč iz Amazone je riba koja je trenutno na vrhu top liste mojih željenih riba. Šteta što ih ne mogu češće loviti.
PR: Imate li neku anegdotu s ribolova koju biste željeli podijeliti s našim čitateljima?
RD: Lovio sam ribe doslovno po cijelom svijetu i prilično mi je teško izdvojiti neku od njih koja je posebna. Međutim, jedno mi sjećanje nikako ne ide iz glave i vjerojatno je jače od svih ostalih. Lovio sam ribe u Mongoliji. U jednom trenutku mi je velika štuka dopratila varalicu (leptir). Bilo je ispod nule i najlon na roli mi se potpuno prekrio ledom pa je teško izlazio. Kako zbog leda i otežanog zabacivanja po hladnoći nisam pogledom pratio varalicu u vodi, nisam ni primijetio veliku štuku koja mi je na samo 5 cm udaljenosti dopratila varalicu do same obale. Izvukao sam varalicu iz vode i štuka je ostala blizu obale. Nisam bio razočaran jer sam znao da su na nekih 30 metara daleko od obale još dvije dobre ribe koje sam ranije vidio. Prva slijedeća riba bio je veliki grgeč. Nakon toga i jedan se veliki tajmen zaletio za varalicom, ali ju nije primio, jer se morao boriti za nju s onom štukom. Sve je izgledalo nevjerojatno i sve sam savršeno vidio jer je voda bila kristalno bistra, a vidljivost fantastična i odigravalo se pod mojim nogama. U slijedećem sam zabačaju prvo ulovio velikog tajmena i odmah poslije toga i onu veliku štuku. Misija je bila završena iznad svih očekivanja.
PR: Da li nekad lovite i druge velike ribe osim šarana. Ako da, koja vam je od njih najdraža?
RG: Naravno. Još jedna moja omiljena riblja vrsta je pikok grgeč (peacock bass). To je jedna posebno lijepa riba koja živi u Amazoni. Imao sam sreću da sam ih lovio i nikako ne mogu zaboraviti njihovu veliku snagu ali i ljepotu. Dodate li tome savršenu okolinu prašume, još uvijek sam ih „gladan“.
Premda danas više nemam vremena za ribolov kao nekada, još uvijek tu i tamo znam uloviti poneku lijepu ribu
PR: Što znate o lovu šarana u Hrvatskoj i da li ste ikad pomislili ovdje doći i loviti?
RG: Da budem iskren, zbilja ne znam puno o vašoj šaranskoj sceni. Sram me bilo! Da li bih želio doći i loviti šarane u Hrvatskoj? Pa to je isto kao da ste me pitali je li Papa kršćanin. Naravno da bih želio doći loviti ribe u vašu zemlju, ali ne samo loviti ribe. Želio bih doći i vidjeti vašu zemlju i naučiti nešto o njoj. Ja sam po svojoj prirodi vrlo znatiželjan tip koji jako voli putovanja i upoznavanje novih ljudi. Tko zna, možda već i ovo ljeto krenem na ljetne praznike u Hrvatsku sa svojom obitelji i prijateljima. U tom slučaju, dobro bi bilo i malo zabaciti. Imate li nekih dobrih prijedloga?
PR: Naravno, kad se odlučite, javite se. Hvala vam na ovom vrlo zanimljivom razgovoru.
RG: Hvala i vama.
