KRATKI ZIMSKI BIJEG
12 min readPR / Broj 46 / Siječanj / 2012.
Dugo sam se spremao, priželjkivao i nadao otići na šarane na rijeku Ebro u Španjolskoj, ali sam uvijek zbog jednog ili drugog više ili manje važnog razloga svaki put jednostavno morao odgoditi put. Ovaj put sam čvrsto odlučio uzeti pet dana slobodno i zajedno s vodičem Garyem Sheridanom iz Dream Carp Fishinga posjetiti ovu naširoko poznatu i lijepu rijeku. Tome je najviše pogodovao nagli pad temperature i hladni vremenski val koji je zapljusnuo Englesku i u meni naglo povećao želju da krenem prema toplijim krajevima i po mogućnosti ulovim barem jednu od onih klasičnih ljuskavih „tridesetki“ (šarana od 30 lb ili od 13.5 kg) po kojima je ova voda nadaleko poznata. Prava je ljepota Interneta i Facebooka baš u tome što tamo vrlo brzo možete naći sve što vas zanima i organizirati svoj izlet.
PIŠE: SIMON CROW
S engleskog preveo: Krešimir Kuri
Moj najveći šaran imao je 39 lb (17.5 kg)
U potrazi za suncem
Društvo mi je u ovom ribolovu radila vlasnica ribolovnog tjednika Carp-Talk, Bev Clifford. U hladno i smrznuto englesko jutro odletjeli smo iz Stanstead aerodroma u srijedu, na kraju siječnja ove godine, u potragu za malo sunca. Za dobar ribolov na Ebru, kažu oni koji tamo često love, treba biti vedro vrijeme i što više topline. I kad smo stigli u Španjolsku, vrijeme je bilo baš takvo. Međutim, kad smo krenuli prema našoj destinaciji Caspeu, temperatura zraka je naglo pala. U trenutku kad smo stigli na rijeku, na površini vode dočekala nas je izmaglica, koja kao da se jednostavno uopće nije povlačila s vode. Prognoza za slijedeće dane uopće nije bila optimistična. Hladno i vjetrovito, lokalno uz jak jutarnji mraz.
Rijeka Ebro, jedna od najpoznatijih šaranskih voda Europe
Najvažniji je dobar vodič
Bez obzira na sve bio sam optimističan jer sam osjećao da se nalazim u sigurnim rukama. Garyjeva Facebook stranica bila je prepuna ogromnih španjolskih šarana, od kojih je jedan bio veći i od 23 kg. Samo prošle godine njegovi su gosti između ostalog ulovili dvanaest šarana preko 50 funti (22.5 kg) i jednog od čak 28 kg. Gary poznaje rijeku kao svoj džep i sada već živi u Španjolskoj skoro 18 godina. Za razliku od mnogih došljaka ovdje, on odlično govori španjolski, što je velika prednost za ljude koji rade taj posao da se što bolje uključe u lokalnu zajednicu jer su bolje prihvaćeni od lokalnih stanovnika. Njegova druga velika prednost je i to što uz one razvikane lokacije poznaje i one druge, „mirnije“ dijelove, na kojima obično love lokalni ribolovci, stoga sam se i nadao kako ćemo uspjeti uhvatiti ono što smo željeli.
Sav pribor, osim mojih Sirens alarma, osigurao je Gary
Prvi dan
Počeli smo s ribolovom na mjestu zvanom „kuća“. To je lokacija na kojoj je već ulovljeno nekoliko vrlo lijepih riba u 2011. i Gary ga je ocijenio odličnim za ovo vrijeme. Mjesto je pružalo mogućnost da se lovi na većem dijelu vode, ali i neke vrlo dobre mikro lokacije gdje bi se šarani sada mogli zadržavati. Točno nasuprot tog našeg mjesta, na rijeci je bila potopljena kuća koja je bila dio riječnog dna i tamo je bilo staro riječno korito, gdje se dubina naglo spuštala do 9 metara dubine. Premda tamo nisam vidio niti jednog šarana, vrlo brzo nakon našeg dolaska izvadio sam i spremio dva štapa za sebe i dva za Bev i na sve njih zavezao sisteme. Nije trebalo ništa posebno za naš pristup i ribolov na ovoj vodi. Koristili smo jednostavni Solar Easy Strip materijal za predveze i udice širokog luka X- Wide Gape broj 2. Niti s izborom mamaca za Ebro nisam previše razbijao glavu. Prijatelji su me upozorili kako šarani na Ebru jako vole pelete od iverka pa sam na dlaku jednostavno navukao jednu od njih i podigao je s jednom plivajućom boilom od banane. Ova plivajuća boila imala je uz aromatski i snažan vizualni efekt na ribu koja traži hranu. Prvi dan je prošao sa samo jednom ribom, malim ljuskavim šaranom ispod 10 kilograma za Garyja. Pošto je tamo na snazi zabrana noćnog ribolova, s prvim mrakom smo izvadili udice i nakon toga su nam se nade za dobar ribolov prilično srozale.
Našli smo ih gdje su!
Gusta magla
Magla je svaku večer i svako jutro postala sve jača. Ponekad tako strašno gusta da sam, priznajem, pomalo počeo sumnjati kako smo ovaj izlet vremenski vrlo loše tempirali. Ista se stvar ponovila i slijedeće jutro, pa sam se zbog loših predosjećaja za ribolov na jedvite jade izvukao iz toplog kreveta. Kad dođeš na vodu i ne vidiš dalje od nekoliko metara, vrlo brzo možeš izgubiti volju za ribolov. Da nisam na sebi imao svoje ribičko „Zero Tolerance“ odijelo, čisto sumnjam da bih tako dugo kako smo prvotno planirali ostati u ribolovu, i ostali. Na sreću, negdje oko podne magla se konačno počela razilaziti i sunčeve zrake su ju počele probijati. Rijeka je na mjestu gdje smo lovili bila prilično široka i po mom osobnom dojmu, djelovala je beživotno. I onda odjednom u jednom trenutku, iz svega onog sivila, nadesno od nas iskočio je šaran. To je bilo nekih sto metara daleko od nas, na mjestu gdje je dno rijeke bilo tvrdo i kamenito. Nisam puno razmišljao. Izvadio sam štap, promijenio mamac i zabacio u smjeru ribe koja se pokazala na površini. Nakon toga sam kobrom poslao još nekoliko mamaca što bliže zabačenom sistemu kako bih malo pojačao mirisni signal oko udice. Nekoliko sati kasnije, u vrijeme kad smo već naveliko razmišljali o pakiranju kući, onaj posljednji zabačeni štap je odjednom oživio. Na drugoj je strani bio moj prvi španjolski šaran. Vrlo snažna riba borila se do posljednjeg atoma energije, prije nego što sam ju uspio ubaciti u podmetač. Nije bila točno ono što sam si postavio kao cilj, ali i 29 funti (13 kg) nije bilo daleko od toga i bio sam vrlo zadovoljan što sam se upisao. Imao sam još jednog lijepog šarana iz jedne nove zemlje u svom podmetaču.
Svaka je ulovljena riba bila u fantastičnoj kondiciji
Novo mjesto
Iako smo na kraju zadnjeg dana ipak ulovili jednu bolju ribu, u petak ujutro nas je ipak Gary planirao odvesti dalje, na jedno drugo mjesto koje se nalazilo bitno uzvodno od proteklog. Jedan od njegovih prijatelja je lovio prošlo jutro na mjestu koje se zvalo “ kamenje“ (rocks) i tamo je ulovio dva šarana preko 14 kg. Odlučili smo da ćemo tamo krenuti nešto ranije. Ovaj smo se put bez problema digli rano i odmah ujutro primijetili kako se i vrijeme naglo poboljšalo. Sa zorom nas je dočekalo kristalno plavo nebo i temperatura od čak 12°C. Tok rijeke na mjestu „kamenje“ bio je puno jači od onog na „kući“ i da bih zaustavio mamac na mjestu trebao sam olovo od čak 180 grama. Na sreću, Gary je znao dobro rijeku i uvjete ribolova koji na njoj vladaju pa je unaprijed sa sobom uzeo i takva olova. On nam je posudio sve što nam je trebalo za ribolov, a ja sam iz Engleske uzeo samo svoje Sirens alarme i sitan pribor koji sam trebao za ribolov. Prva stvar koju sam zamijetio na novom mjestu bila je tišina. Ako ne uzmete u obzir vjetar koji je puhao s okolnih brežuljaka i živi životinjski svijet oko rijeke, mene je impresionirala tišina koju smo tu zatekli. Čim smo stigli na vodu, osjetio sam dobru vibraciju i kad se god tako osjećam, obično ne prođe previše vremena da krenu prvi ulovi. Tako je bilo i ovaj put. Gary je vrlo brzo nakon što je zabacio ulovio šarana od deset kilograma. Njega je prvog krenulo i akcija je bila gotovo stalna. Mamac i dip koji je koristio radio je kao lud i uskoro se i Bev upisala sa svojim prvim šaranom s Ebra. Očito da je dobra lokacija i ovdje, kao i na mnogim drugim sličnim mjestima, bila puno veća prednost od izbora neke određene taktike. Bilo je jasno da je odluka o promjeni mjesta bila odličan potez i do kraja trećeg dana nas smo troje ulovili dvanaest šarana od kojih su najveća dva bile moje dvije trinaestice. Svaka od ulovljenih riba bila je u odličnoj kondiciji, nedirnutih žutih ljusaka i djelovala je kao da nikad prije nije bila ulovljena. Ribolov je bio sjajan, s tim da je najviše akcije bilo u sredini dana: kasno ujutro i u rano popodne. Najviše poteza dogodilo se u sredini mjesta, gdje su bila dva štapa od mene i Bev. Dogovorili smo se da ćemo dijeliti sve štapove i da će svaki imati po jedan potez naizmjence. Kod Garyja su svi potezi dolazili na desni štap, dok su nama dolazili na lijevi, premda su bili zabačeni skoro svi na istom mjestu. Nismo uopće hranili i lovili smo samo s jednim mamcem na dlaci i s po tri velike pelete od iverka (halibut) u PVA mrežici kao prihrana.
Od trećeg dana bili smo cijeli dan na nogama – prihranjivanje, zabacivanje, zamaranje i prihvaćanje riba. Jednostavno sjajan ribolov! 
Gary s najvećim šaranom izleta: 42 lb (19 kg).
Petnaestica i osamnaestica!
Sljedeće jutro je također bilo fantastično s puno sunca. Imali smo sreću pa smo se ponovo vratili na isto mjesto prvi, a poslije nas je došla grupa španjolskih ribolovaca. Oni su otišli malo više lijevo i uzvodno. Zabacili smo na ista mjesta kao i jučer, ali se ništa nije događalo. Odjednom se na površini malo više lijevo pojavio šaran. Čim sam to vidio, izvadio sam svoja dva štapa i zabacio ih prema mjestu skoka. Samo pola sata kasnije uslijedio je potez. Bev je bila na redu i odmah kao prvu ribu dana ulovila je svoj novi osobni rekord, šarana od 15 kg. Vrlo brzo nakon toga i Gary je imao dobru ribu. Brzo nakon što je šaran došao do površine, vidjelo se da je velik. Kad ga je konačno nakon nekoliko jačih bjegova ubacio u podmetač, veličinom je odudarao od svih ostalih. Imao je punih 18 kilograma. Tijekom svoje ribolovno novinarske karijere primio sam puno raporta o ulovima ovako velikih šarana s Ebra, ali ovo je bio prvi kojeg sam vidio uživo. Zapravo, ova je riba meni bila onaj pravi poticaj i duhovno zadovoljstvo zbog kojeg sam najviše i došao ovamo. Krasna, jaka i velika riba!
Na bolje ribe smo naišli tek četvrti dan
Puno posla, zadnje mjesto!
Već od samog početka popodneva redala se raznovrsna akcija koja je potrajala tijekom cijelog dana. Zabacivali smo, zamarali, vagali i slikali ribe. Nitko to osim mene (potajno u svojoj glavi) nije smatrao natjecanjem jer je atmosfera bila potpuno prijateljska i opuštena, ali sudeći po težini ulovljenih riba, od nas troje ja sam bio uvjerljivo posljednji. Onaj moj prvi šaran od 13 kila još uvijek mi je bio najveći. I makar sam pripremao štapove, odnosno, postavljao mamce na sisteme i zabacivao, svi su veći šarani kao za napast, svaki drugi, završavali kod Bev u podmetaču. Ja koji sam silno želio uloviti barem jednog šarana od 30 funti (13.5 kg) još nisam, a Gary i Bev su već imali svaki po dva takva! Konačan kraj mom prikrivenom prijateljskom rivalstvu došao je malo prije našeg pakiranja s vode. Nakon što sam preklopio svoj podmetač preko jednog šarana od 15 kilograma i nedugo nakon toga još jednog od 14.5 kg morali smo završiti. Taman sam se naviknuo na ovaj način ribolova i cijelu noć me je „svrbjelo“ da ujutro što prije odem na vodu. Jedva sam dočekao jutro posljednjeg dana izleta. Znao sam da su dobre ribe pred nama jer su Španjolci koji su lovili lijevo od nas ulovili ljuskavog šarana od 21 kg, što je uz Garyjevu ribu značilo da je ulov veće ribe samo pitanje trenutka. Vrlo zanimljivo, tip koji je ulovio tog velikog šarana, koristio je iste pelete kao i mi, a svi drugi u njihovoj skupini koji su lovili na boile, lovili su lošije.
Sve smo ribe Bev i ja ulovili na peletu od iverka (halibut pellet) podignutu s Top Banana plivajućim boilama
Šećer na kraju
Sljedeći su dan još jednom ribe promijenile poziciju. Ovaj je put akcija najprije došla s desne strane mjesta, s područja koje nama još uopće nije dalo ribe. Prva riba koja je zagrizla bila je dobra. Otpor koji je pružala bio je tako jak da smo bili sigurni kako se radi ili o velikom šaranu ili o somu. Iako baš nije bila neka posebna sezona za somove i još uz to smo minimalno hranili kako nam se somovi ne bi navukli. Međutim, kad je riba snažno zaplivala prema matici rijeke, znao sam da se može raditi samo o jednom – somu. Zauzeo je poziciju u najjačoj struji i ponašao se kao mrtav (legao je na dno). Sad sam bio siguran, veliki som. Pošto je Bev izrazila jaku želju da ga izvuče, kad sam ribu dobio van iz glavne struje rijeke, džentlmenski sam joj prepustio štap da završi borbu. Kad je som dodirnuo površinu vode vidjeli smo kako se radi o ribi preko 40 kila. Kad smo konačno izmorili soma, Gary ga je procijenio na 65 kilograma. Pošto nismo imali opremu za vaganje somova sa sobom, pravu težinu ove ribe vjerojatno nikad nećemo saznati. Sve što o tome mogu reći je da sam dosad ulovio somove do 50 kilograma, a ovaj mi se činio puno većim. Bev ga sama nikako nije mogla podići. Kad joj je Gary davao savjete kako da to napravi, ona mu je rekla neka pokuša sam i na kraju ga niti on sam iz prve nije mogao podići. U svakom slučaju, bila je to još jedna lijepa riba i krasan poklon za zadnji dan izleta.
Gary najviše vjeruje svojim mamcima ručne izrade koje zove Cling Ons
Šaranska serija
Šarani su i dalje dobro grizli i tako nam lijepim drilovima popunili zadnji dan izleta dan do kraja. Ljuskaši od 12.5, 14, 14.5 i 15 kg su samo nastavili dosadašnji niz. Negdje prije podneva osjetio sam na štapu jednu bolju ribu od svih onih koje sam dotad ulovio. Kad zamarate šarana u tekućoj vodi, uvijek je teško za vrijeme drila „šacati“ ribu. Manje ribe možete prepoznati po tome što tresu glavom i po najlonu šalju one poznate „tap tap“ signale. Međutim, ako se riba čvrsto drži struje i kreće uzvodno, gotovo sigurno se radi o većoj ribi. Ovaj zadnji šaran je radio baš to i po tome sam se ponadao kako je on možda i najveći od svih dosad. Vaga je pokazala 39 funti (17.5 kg), riba je bila strašna i u svakom slučaju došla je kao šećer na kraju. Kad je sve završilo i kad sam sabirao sve dojmove s pravom sam se upitao je li moj prvi španjolski ribolovni izlet uopće mogao bolje proći?
Svake je večeri kod Garyja vladala odlična atmosfera. Bili smo vani i na vatri kuhali hranu.
Do sljedeće zime
Izlet na Ebro se pokazao punim pogotkom. Doživjeli smo nekoliko odličnih ribolovnih dana koje ću teško zaboraviti. Gary nam je bio strašan vodič i bez skrupula mogu vam potvrditi kako poznaje ovaj dio rijeke kao svoj džep. Ono što se ispočetka činilo kao težak i neuspješan ribolov, od trenutka kako se vrijeme popravilo i kako smo uskočili među šarane pokazalo se potpuno suprotnim. Gary je brinuo o nama u maniri najboljeg domaćina. Budio nas je rano ujutro, kuhao svaki dan ručak, večeru, čajeve i u isto vrijeme nam osigurao mamce i pribor. Pokupio nas je s aerodroma, vozio nas do lokalne trgovine ribolovnog pribora da kupimo sve potrebne sitnice i u lokalnu trgovinu po špeceraj. Kad malo bolje razmislim, otišao sam u Španjolsku uloviti šarana od 30 funti (13.5 kg) na jednoj od najpoznatijih europskih rijeka, a vratio sam se s puno više. U Ebru ima puno lijepih i velikih riba koje bi trebalo uloviti. Tu ste uvijek s dobrim šansama za uloviti šarana od 18 kilograma ili većeg i zbog toga sam odlučio da se tamo vraćam i sljedeće zime, posebno kad se sjetim kako su tihe obale Ebra tijekom zimskih mjeseci. Ova je rijeka svakako jedno od onih mjesta koja ti se odmah zavuku pod kožu, pogotovo ako ih posjetiš u vrijeme kad je u tvojoj zemlji debela i hladna zima, kao što je bio moj slučaj.
Som je bio tako težak da ga je čak i Gary imao problema podići.
Ako želite saznati nešto više o Garyjevim izletima, posjetite www.carpdreamfishing.com ili nazovite Garyja na telefon: 024 76 416 292. On vam je dostupan tijekom čitave godine i iskrojit će vaš izlet na Ebro prema vašim potrebama: ako želite vodit će vas u ribolov ili ako treba samo vam posuditi pribor.
