Smuđ – neke sheme i dileme

8 min read

PR / Broj 47 / Siječanj / 2012.

Problem kod varaličarenja smuđa je da što ih više lovim sve ih više i želim loviti. On nije nikakav borac, no onaj njegov kratki tvrdi udarac je ono zbog čega sam spreman pješačiti kilometrima po snijegu ili blatu, probijati se kroz šikare, ploviti u svakakvim plovilima i biti na obali i onda kad to i meni samom izgleda kao potpuna ludost…

Piše: Ivo Begović

O varaličarenju smuđa su dosad napisani mnogi članci, snimljeni filmovi, napisane su i knjige, pa opet ta je riba toliko lijepa i toliko zanimljiva da se potrage za njegovim kratkim udarcem po varalici nikad neću umoriti. Evo da i ja krajem ove sezone (a ostalo je još desetak lovnih dana) dam prilog prozi koju su ove zime na stranicama Praktičnog ispisali suradnici Praktičnog ribolova. Prvo ću početi pričom o tome kako se od drugih uči. Prije nekog vremena u ribolovu susretnem starog poznanika. Nas dvojca u sumrak na Savi po istom poslu. Iako se ja u udarno vrijeme ribolova volim maknuti na mjesto na kojem nitko (pa ni ja) dotad nije bacao, ovaj put zaradio sam priljepak. Moj me kolega u stopu pratio bacajući tek tu i tamo, a više pazeći gdje i što ja bacam. Nisam se bunio, izglednih mjesta ionako na Savi ima napretek. Standardno sam u sumrak jigao sa silikoncem prirodnih boja pokušavajući prevariti kojeg smuđa koji je prije vremena izašao iz dnevnog skrovišta, a onda kad su se zbog sumraka počeli gubiti obrisi i boje zamijenio sam za kričavo žutog vodeći ga po istom terenu.

No griz sam dobio tek pola sata kasnije na suspend vobler koji sam vukao iznad potopljenog drveta. Smuđ se digao iz skrovišta tek na obris „sigurne“ hrane koja mu je prošla tik iznad glave. Naime, tu je voda duboka oko četiri metra a grane potopljenog drveta dižu se i dva metra od dna. Moj je vobler prošao na oko metar i pol dubine. Poznanika sam zamolio da me slika, a on se nije mogao načuditi kako mi je uopće palo napamet bacati vobler usred zime. Pa nije li on ljetna varalica? E tu smo došli do priče o shemama zimskog ponašanja smuđa. Naime, smuđ kao i svi grabežljivci zimi jede. I to moram reći da po mom iskustvu jede mnogo intenzivnije od štuke i soma pa čak i poznatog hladno-vodnog predatora grgeča. Njemu ne smeta ni što je voda oko nule, ni što se uz obale hvata led. On ako vidi kedera na udaljenosti kad je realizacija napada sigurna – on će napasti. No kao i svi predatori ni smuđ si u ovo hladno doba ne smije dopustiti preveliko trošenje energije pa se zbog toga uvijek drži u blizini jata bijele ribe – točnije kedera. Nije on mladica pa da su mu plijen plotice i podusti od dvije kile. On voli kedere i što više njih je u blizini to bolje. Znači ako pronađete zimovnik kedera našli ste i smuđa. Jednostavno zar ne? No ovisno o temperaturi vode i vanjskom vremenu kederi također imaju svoj dnevni ritam kretanja. Ako je dan bio hladan ali sunčan i bez vjetra za pretpostaviti je da će se kederi u sumrak podići u gornji sloj vode i približiti obali. To se događa bez obzira da li je vani +5 ili -10 . No ako je dan bio sunčan, s jakim sjevernim vjetrom, tada se gornji sloj vode nije zagrijao nego još dodatno ohladio pa se jato kedera neće dići nego će ostati uz dno. Ako lovite na jednom od većih savskih zavoja (a to bih vam zimi preporučio) pokušajte što češće biti u ribolovu na istom mjestu. Na taj način stvorit ćete podvodnu mapu izgleda riječnog dna (ja znam točno na kojem sam panju ostavio koliko i kojih varalica ha-ha), ali i pronaći mjesto gdje zimuju kederi. Naime, ako ih jedne večeri vidite kako u sumrak rade sitne kolobare po vodi, a drugu večer ih nema to ne znači da se jato premjestilo nego da jednostavno nisu stvoreni uvjeti da se približe obali.

Promatrajući prirodu vrlo brzo ćete i vi moći pretpostaviti koju je večer smuđ prišao i treba ga loviti voblerom (mnogo više adrenalina), a također i koju je večer ostao u dubini pa ga treba pokušati prevariti silikoncem jigajući u dubini. Otkad su počele ove ekstremne hladnoće praćene snijegom i jakim vjetrom sve sam smuđeve ulovio na samoj sredini Save, na ulazima i izlazima iz najdubljih dijelova toka i važno je spomenuti na čistom pješčanom dnu. Svi ulovi su bili u pola sata oko sumraka iako bih redovno dolazio i po dva sata ranije pokušavajući isprovocirati kakav raniji griz.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Nove Profi Blinker glave

Dobro pogledajte jig glavu na kojoj je nataknut ovaj Atractor. Radi se o potpuno novoj Profi Blinker glavi koja jako usporava propadanje silikonca. A osim klasičnim jiganjem ova glava omogućava i ultra sporo vođenje silikonca u sloju vode poput voblera, samo što nijedan vobler nema taj rad. Uz to, široka lopatica odbija se od prepreka pa se i nešto rjeđe zapinje nego s klasičnom okruglom jig glavom. Pri realizaciji griza nisam primijetio probleme.

Čamac VS obala

Oni koji su na obali uvijek žele biti u čamcu, a vrlo rijetko i obrnuto, no pri ribolovu smuđa plovilo često može smetati ako niste sigurni što, gdje i kada treba raditi. Pa da krenemo od čamca. Naravno pri ribolovu iz plovila dostupna su vam mjesta koja je s obale nemoguće pretražiti, također je tijekom dana moguće loviti u dnevnim boravištima smuđa, a on u ove zimske dane nikad ne bira nego obično napada svaku dobro prezentiranu varalicu. Pri zimskom ribolovu iz čamca jiganje silikoncima s pravilnim odabirom težine jig glava pokazalo mi se kao najbolji izbor. Pri takvom ribolovu koristim ekstremno brzi štap Maria Steady Spining 2.4 m 10.50 g i tanku upredenicu debljine 0.14 – 0.16 mm. Uvijek pokušavam birati upredenicu što uočljivije boje kako bih i na njoj mogao pratiti kretanje varalice. Kod ribolova iz čamca moguće je loviti i mamac prezentirati na najprirodniji način, a to je da jig bacite što bliže obali i zatim ga vrlo kratkim pokretima role spuštate niz kosinu obale i do prijelaza s ravnim dnom. Zbog toga što se dubina povećava s propadanjem jiga poželjno je koristiti što tanje upredenice kako bi prezentacija izgledala što uvjerljivije. Pri ribolovu iz čamca moguće je preloviti i vanjske prijelaze – to su ona mjesta kad zbog kamenja ili sedre na dnu postoji nagli prijelaz dubine, idealno je ako je postavljen koso prema matici. Jiganje silikoncem uz takav prijelaz sigurno će vam donijeti rezultat.

Pri ribolovu s obale stvar se potpuna mijenja, naime vaš silikonac sad više ne pada s obale u dubinu ravno pred smuđeva usta nego se polako podiže s najdublje točke prema obali. Ako težina silikonca kojeg vodite nije savršeno balansirana s jačinom toka onda vam tok ili izbacuje varalicu u obalu ili pak varalica prebrzo propada. Ni jedna ni druga prezentacija neće uloviti smuđa. Da biste si ipak malo pomogli trebalo bi koristiti nešto deblje upredenice (ja s obale često bacam i sa 0.25 mm) jer one usporavaju propadanje silikonca na jig glavi pa onda s njima uspijevam dobiti tih par sekundi duže u vidokrugu smuđa što obično isprovocira koji griz. Deblja upredenica će vam također spasiti pokoju varalicu no jednako tako događa se da natezanjem iščupate granu koja je smuđevima dotad bila idealna pozicija za lov pa ih od tog trena tamo više nema. Znači, moja preporuka je svakako tanka upredenica i kraći štap za čamac dok s obale lovim debelom upredenicom i štapom Greys GRXi Spin 9 ft 30-65 g. On ima nešto mekšu vršnu sekciju i dobro baca voblere (dobar je i za jiganje) s kojima se super brza Marija prilično muči.

Žuto još uvijek radi

Neki dan sam se našao usred rasprave o tome kako je Sava sve bistrija otkad je ugrađen kolektor otpadnih voda i kako su ribe postale opreznije i više ne reagiraju na jarko žuto obojene mamce koji su prije bili prvi izbor većini savskih špinera. No usprkos stvarno bistroj i niskoj vodi kakva nas prati ove zime i mojoj skeptičnosti pod utjecajem spomenute rasprave još uvijek su mi vobleri u Fire Tiger boji i kričavo zeleno-žuti silikonci donijeli 70 % grizeva iako sam ih bacao mnogo manje nego prirodne dekore. Ono što mi je definitivno donijelo par grizeva više u ovoj bistroj vodi je korištenje fluorocarbonskog predveza u dnevnom ribolovu. Iako sam uvjeren da smuđ nije jako osjetljiv na debelu upredenicu na koju je direktno vezan silikonac, izgleda da u uvjetima kakvi vladaju ove zime to može donijeti griz više. Obično sam koristio Sunline V-Hard 0.28 mm dužine oko jedan metar. Eto, toliko za ovaj put. Do lovostaja je ostalo još par dana, iskoristite ih u potrazi za našim najljepšim slatkovodnim predatorom, a možda se i sretnemo.

Chris standing up holding his daughter Elva

Fenixiranje

Novi Orka Fenix silikonac već je neko vrijeme u prodaji i prvi ribolovi s njim su mi donijeli pozitivan rezultat (dva griza i dvije ribe). Silikonac Fenix je zamišljen i izrađen tako da spriječi zapinjanje za prepreke i omogućava jiganje i u najvećem kršu. A zna se da su tamo smuđevi! S obzirom da nikad nemam vremena da sam izradim jig glave sa zaštitom ovo mi se zasad čini kao odlično rješenje za neke terene na kojima lovim. Evo kako sam montirao Fenixa na jig glavu. Bolje bi bilo upotrijebiti jig glavu na kojoj je udica sve do olovne glave gola – znači da nema olovni produžetak koji drži silikonca jer bi tada glava ljepše sjela, ali ja takvih trenutno nemam pa sam lovio ovako.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana