Lake Nasser

PR / Broj 41 / Kolovoz / 2011.

Upitah Alija: -“Zašto?“ Ima li nekih opasnosti? Krokodili?
-“Da, tu ih ima puno, jer obala nije stjenovita nego je od finog pijeska i blata“. Na kraju smo se dogovorili – ostajem na barci ali pod uvjetom da mi pomogne uhvatiti malog krokodila, da se slikam sa njim…

Piše: Robi

• 

Prije nekoliko godina na dar sam dobio video kasetu na kojoj je bilo najboljih pet ribolovnih destinacija u svijetu. Kad sam sa suprugom gledao zamaranje somova na Ebru, varaličarenje velikih smuđeva na Raduta Lake (Surulesti) u Rumuniji, trolling na velikog nilskog grgeča na jezeru Nasser, jako opasan ribolov na rijeci Zambezi i višesatne borbe sa ogromnim mekong somovima u Tajvanu, uhvatila me neka »magija« i dan danas nakon toliko godina još me uvijek „drži“…

Zadao sam si cilj: Bar jedan put loviti na svim ovim „top“ ribolovnim destinacijama.

Prvi ostvareni cilj je bio: Lake Nasser 1. put

Bilo je sedam ujutro kada smo konačno nakon puta koji je trajao 31 sat došli na cilj. Na aerodromu nas je čekao predstavnik agencije koji nas je odveo do našeg hotela smještenog uz samu obalu Nila. Tu smo se malo odmorili i aklimatizirali na vruću afričku klimu. Ujutro sljedećeg dana već smo bili na velikoj platformi u vojnoj luci (cijelo je jezero i obala pod vojnom zaštitom) gdje su nam pregledali dokumente i dodijelili nam vojnog policajca za pratnju. Tu smo konačno upoznali simpatičnog vlastnika turističke agencije, gospodina Stevena, koji je švicarski državljanin. Trebalo je više od sata da se metalna brodica natovari svim potrebnim stvarima za sedam dana ribolova te da se svi ukrcamo: Pia i ja, vodič, policajac i kuhar. Dok smo površinom jezera jurili prema prvim lovnim pozicijama u naše prostorije došao je vodič i kapetan Ali. Pomogli su nam složiti ribolovnu opremu. Na jezeru Nasser nema mjesta za loše čvorove, oštećene fluorocarbonske predveze ili nedovoljno jake vrtilice… Najjeftinije je 100% vjerovati vodiču.

• 

Napokon ribolov

Bilo je rano poslije podne kada nam je vodič rekao: “Lets go fishing!“

I onda je počela procedura koja nas je pratila cijeli tjedan ribolova na jezeru Nasser: dubina je toliko i toliko.. predlažem ove voblere. Tada je bila dubina 6 m i počeli smo s najlovnijim voblerom – Super Shad Rap. Čekali smo »udarac“! Veliki nilski grgeč naime ne „grize“ nego udara! I to jako! Nismo čekali predugo: cca 7 kg težak mladi nilski grgeč bio je prva riba… Akcija je potrajala sve do mraka sa udarcima svakih pola sata. No nijedan nije bio preko 10 kg. U sam zalazak sunca Pia je jedva zadržala štap u rukama kad joj je udario. Znate ono: sjediš lijepo u stolčeku, voziš se fino uz obale jezera i držiš štap.. Mozak je također na odmoru i polako postaješ dremljiv… Jednostavno „odlutaš“ jer tu si kao u svemiru: sve oko tebe je divljina, pješčane dine, voda … i jako afričko sunce.. Ali vratimo se kod Pie i njenog prvog nilskog grgeča. Viče ona: “Robiii, ne mogu ga držati“ i nervozno namata špagu. Kad sam shvatio da na udici ima veliku ribu i da će sama teško izaći na kraj, ja sam preuzeo štap te poslije žestoke borbe i nekoliko atraktvnih kokova (po tom su nilski grgeči poznati) iz vode prekrasan grgeč je bio savladan. Bio je težak 21kg. Veselju nije bilo kraja jer smo već prvi dan ostvarili naš „skromni“ cilj: uhvatili smo grgeča teškog preko 20 kg.

• 

Pala je noć i bio je krajnje vrijeme da se brodica usidri u neki zaljev zaštićen od vjetra. Naime, na jezeru je uobičajen jak jutarnji vjetar koji radi i preko metar visoke valove. Slijedila je večera, hrana je „europska“, slično kao u hotelu. Nama je bilo super i bili smo prijatno iznenađeni kvalitetom usluge.

U pet sati ujutro probudila me molitva kuhara i vodiča koji su Nubijci, jako vjerni muslimani koji stvarno žive život po Kuranu.

Sav mamuran i neispavan skočio sam na obalu i zamalo nagazio na škorpiona. Zato mi je Ali valjda rekao da ne smijem bos sa brodice!? Imao sam sreće, nije me ubo.

• 

Prema Alijevoj preporuci počeo sam sa spiningom: »- Dok je sunce u vodi, grgeč je uz obalu. Što je sunce više i grgeči odlaze dalje od obale.« Sat vremena sam pokušavao bacajući sve moguće varalice ali bez uspjeha. Vodič me upozorio da u studenom nije lako uloviti grgeča sa obale, jer se ribe s padom temperature vode (još uvijek je bila super za plivanje) polako pomiču prema dubjim vodama za tilapijom. Tilapija je najčešča hrana grgeču kao i siromašnim lokalnim ribarima. Naravno, nastavili smo s trollingom do ručka, pa sat vremena odmora. Naime, usred dana je i u studenom jaka vrućina, čak i do 37 stupnjeva, tako da nam je taj odmor godio. Vrijeme smo kratili plivanjem (i hlađenjem) u kristalnoj vodi. Popodne i prema večeri ribe su ponovo počele udarati. Tu drugu večer gubimo nekoliko velikih riba. Uskoro sam shvatio da smo sve ribe izgubili zbog multiplikatora koji mi stvarno ne „leži“ i ne volim ga! Pia je realizirala sve „grizeve“, ali ona je lovila na klasičnu šaransku rolu koju smo donijeli sa sobom. No, što je tu je! Ljut odlučujem da ću sljedeći put donijeti svoje role (to sam sljedeći put i uradio – isplatilo mi se jer smo izgubili manje riba).

I tako smo se cijeli tjedan dobro zabavljali. U pauzama trollinga sam malim blinkerima lovio Tiger fish, a Pia ribe napuhaljke (ribe koje se napušu poput balona kad ih ulovite). Na polovini jezera smo se svaki dan okretali i vraćali se trolajući približno istim putem kojim smo i došli (na jezeru Nasser lovi se samo na jednoj strani, jer je druga obala plovni put za lađe a i preduboko je).

• 

Lake Nasser 2. put

Cijeli tjedan prvog ribolovnog izleta na Lake Nasser vodič Ali nam je govorio da smo došli u pogrešno vrjeme, te da je najbolje vrjeme za ribolov kasno proljeće. Tako da smo nakon samo šest mjeseci opet bili na istom čamcu sa istom ekipom, na istom jezeru..

Ali dočekalo nas je neugodno iznenađenje, naime, vodostaj je bio neuobičajeno nizak. Vodič Ali nas je pokušavao smiriti: “Ako razina vode prestane padati bit će o.k.« Nakon cijelog dana i noći voda je još padala i uhvatili smo jako malo, a i to su uglavnom bile „bebe“. Vodič nam predlaže da krenemo na jug jezera potražiti velike stijene (konfiguracija dna i obale je stjenovita i stepenasta). Ovaj put je plan bio da krenemo od početka (od brane) do kraja jezera (jako blizu Sudanske granice), tako da smo jedan cijeli dan i pola noći samo jurili prema jugu. Prve velike stijene (visoke i po 50 metra) ugledali smo trećeg dana poslijepodne. -“Jao Ali!? Ja sam došao loviti, a ne da se penjam po visokim glatkim stijenama!?“

• 

Ali je odgovorio mirno i sa osmjehom: – “Nemoj zaboraviti, da ćeš se morati penjati sa štapom u ruci. Jedino tako ćeš sada u ovim uvjetima uhvatiti velikog grgeča. Zbog naglog pada vode pobjegli su pod velike stijene i samo tu ćeš ih možda uspjeti isprovocirati. Žao mi je, ali nema drugog načina. Budi oprezan jer lako možeš završiti u vodi (u drugi polovini jezera su česti veliki nilski krokodili) ili slomiti nogu.«

Pia me je samo prestrašeno gledala dok sam kretao na „rock“ spining. Vodičeve riječi su se brzo pokazale točnima. Već prvi zabačaj s Rapalinim Deep Tail Dancerom pod sam rub stijene donio mi je ribu. Kad sam „pretražio“ sve što sam mogao sa voblerom, prešao sam na vertikalni jigging: skoro svaki zabačaj (ili bolje spust pod okomitu stijenu) imao sam griz, ali je bilo jako teško izvaditi ribu koja lako može imati 50 ili više kg, a lovio sam ih ispod okomito odrezane stijene koja se nad vodu dizala 20 pa čak i do 50 metara. Tako da sam puno riba izgubio jer mono predvez nije izdržao na oštrim rubovima ogromnih stijena. Najveći grgeč kojeg sam ulovio varaličarenjem, dok je brodica polako driftala niz struju iznad potopljenih otoka, imao je 18 i nešto kg i uvjerio sam se da je takav ribolov stvarno opasan. Došli smo do velikog otoka koji je bio potpuno drukčiji od ostalih koji su bili iz „žive“glatke stijene (kao velika lopta)… taj je izgledao kao sastavljen od ogromnih domina. Sve su stijene bile ravne i pravokutnih (pravilnih) oblika ali jako različite veličine. Bile su razbacane potpuno bez ikakvog reda i kad sam skočio sa jedne visoke oko 2 m na jednu nižu, ova se pomaknula i počela polako kliziti prema dolje, a ja sam tako par trenutaka „surfao“na njoj, a onda u posljednji tren odskočio dok se ona srušila u vodu.. Kako sam sa štapom u rukama uspio sigurno odskočiti ni sam ne znam.

• 

Jednu smo večer prekasno završili ribolov tako da nam nije ostalo dosta vremena da se sklonimo u zaklon otoka kojeg Ali poznaje te smo silom prilika „parkirali“ na Krokodilskom otoku. Vodič mi je rekao: -“Robi, danas te moram zamoliti da poslije večere ne silaziš sa broda!“. Ja sam naime uvijek poslije večere, kad je pala noć (a noć na tom jezeru pada već oko 18-19 sati!!) išao šetati po otoku, tražiti škorpione te tragove krokodila i zmija. Upitah Alija: -“Zašto?“ Ima li nekih opasnosti? Krokodili?

-“Da, tu ih ima puno, jer obala nije stjenovita nego je od finog pijeska i blata“. Na kraju smo se dogovorili – ostajem na barci ali pod uvjetom da mi pomogne uhvatiti malog krokodila, da se slikam s njim.

Najjači pribor sam malo preuredio: stavio sam sajlu i dvije velike udice, za mamac je poslužilo pola kile bijele ribe, jako slične našoj plotici. Sve to sam bacio na obalu tik do vode ispred jednog malog nilskog krokodila. Kad padne noć njihove oči svijetle kad ih obasjaš lampom i po rasponu izmedu očiju znaš veličinu krokodila. Nismo trebali dugo čekati, nakon desetak minuta mali kroko je zgrabio mamac, ali je i jako brzo zaronio i upetljao mi strunu u neke nama nevidljive podvodne prepreke. Izgubili smo ga. Nismo se predali. Cijeli smo postupak ponovili, samo smo mamac ovaj put ostavili napola u vodi-napola vani. Dok smo pokušavali izvaditi onog prvog malog krokodila (Ali kaže teškog oko 20 kg) napravili smo dosta buke, pa su se ostali krokodili uplašili i zaronili. Kad sam položio mamac po drugi put, nisam vidio nijednog u blizini. Čekali smo tako jedan sat, pa i drugi sat i ništa… krokodili kao da su skužili naše namjere i kidnuli. Zaspao sam, ali usred noći budi me zvuk multiplikatora. Skočim do štapa i gledam zategnutu špagu. Mamca na obali više nema..čekam da još malo povuče i KONTRA! -“Aliiii, imam ga! Imam! Vičem kao lud i pokušavam namotati nešto špage, ali ne ide! Ništa. “Ali?? Ne ide van!? Vodič Ali se samo smije i kaže da moramo na obalu, da ga probamo povući kontra. To bi ga trebalo natjerati da se digne na površinu. –»Moramo ga isprovocirati, da se digne, da bar vidimo koliki je. Jer ako je „big mama“ onda nema smisla« kaže Ali. Na obali smo išli nekih 15 metara kontra pravca krokodila i počeli ga punom snagom vući. I stvarno, on se polako počeo dizati i plivati suprotno od nas. “Sad!! Viče Ali: “Trči po obali! Moraš doći ispred njega i digni mu glavu! Ali ne zaboravi da moraš istovremeno i namatati rolu. Trčiii!“

• 

Trčim po sipkom pijesku i namatam kao lud te istovremeno sa naglavnom lampom svijetlim u vodu da vidim špagu. Brzo sam došao ispred krokodila koji uopće nije jurio, kao onaj mališan ranije. Kad je bio nekih pet do šest metara ispred mene zategnuo sam ga do „daske“ tako da sam mu uspio dignuti glavu iznad vode. Ali samo na par sekundi. Kad je skužio što se događa okrenuo se i opet polako počeo plivati u suprotnom pravcu uz samu obalu.

-“Jao Robi!? Jesi ga vidio? Pa taj ima više od 100 kila“- kuka Ali. Ali ja nisam imao vremena: opet sam trčao i namatao.“ Kuda ćeš?! Jesi lud? Zar ne vidiš što imaš na udici«? Vodič je vikao i trčao usred noći iza mene. Ista situacija ponovila se još par puta i na kraju, poslije dva i pol sata borbe i trčanja, rezultat je bio 2:0 za krokodile.

Na samom kraju ribolova došli smo do prastarog hrama Abu Simbel koji leži na najjužnoj točki jezera Nasser. Posjetili smo hram koji je pod Unescoovom zaštitom i nakon toga smo se s konvojem vratili na sam početak jezera u Aswan.

• 

Kome se obratiti i koliko to košta?

Dvije najjače agencije koje su pouzdane i provjerene možete naći na: www.lakenasseradventure.com i www.african-angler.net.
Za sve detaljne informacije možete me i nazvati na broj 0038641735043
Cijena za sedam dana ribolova (ako su na brodu tri ribolovca) je cca 950 eura – “All inclusive“+ avionska karta (cca 500-650 eura)

Lake Nasser 3 put

Treći put nismo bili sami, s nama je išao i moj stari ribički prijatelj. Početkom lanjskog studenog mjeseca opet smo bili u Egiptu. Puni očekivanja, ipak smo počeli loše. Grgeči nisu bili previše zinteresirani za naše voblere. Drugi dan ribolova susreli smo drugu brodicu iste firme na kojoj su bila dva Engleza. Kad smo čuli da ni oni nisu ništa „konkretno“ ulovili, shvatili smo da moramo pokušati nešto promijeniti. Ja i Žiga ustajali smo prije zore i u samo svitanje varaličarili po „top“pozicijama na obali, isto smo pokušavali i u sam sumrak sve do noći. Taj je način ribolova meni donio najveću ribu tog putovanja, grgeča od 18 kg. To mi je dosad najteži grgeč ulovljen s obale. Ali na trolling, na način na koji se ulove najteži grgeči, još uvijek se lovilo jako loše. Uglavnom su grizle „bebe“ do desetak kila. Pia me je prvog dana pitala na koji vobler da lovi trollingom. -»Stavi onaj koji sam ti poklonio za Sretnu Novu«. I ona me poslušala, stavila je Rapalin Super Shad Rap u GF boji. Kad smo došli do dublje vode vodič predlaže dubokoronce, ali Pia ne mijenja. Kad smo došli do terena za velike Tiger fish, vodič predlaže druge voblere, no Pia opet ne mijenja. I tako sve do jutra petog dana ribolova. Nisam izdržao: – “Jesi li odlučila da nećeš uhvatit nijednu ribu ovaj put (naime, nije imala ni udara do tada)? Zašto ne mijenjaš vobler ako tako dugo nisi ništa ulovila?“

• 

Pia mi je uzvratila protupitanjem:“Ti si rekao da je to najbolji vobler za velikog nilskog grgeča?“ Da, tako kažu,ali..

»Pa onda?« Kaže supruga: -“Ne brini, danas ili najkasnije sutra ću na njega uhvatiti najvećeg!“ Nisam znao što da mislim u tom trenu ali sljedeći dan kasno posljepodne Pia viče:“Robiii,velika jeee“. Nakon par trenutaka borbe grgeč izleti iz vode kao torpedo i odmah mi je postalo jasno da je prevelik za Piu. Preuzeo sam štap i izdrilao najveću ribu koju smo ikad na tom jezeru uhvatili. Vaga je pokazala 35 kg. Pia je od sreće skočila u vodu. Kad se smirila, rekla mi je:“Šest dana nisam mijenjala vobler, vjerovala sam u njega! Šest dana sam čekala tu jednu veliku ribu i isplatilo mi se!“.

• 

Do kraja ribolova nismo ulovili ništa veće.

Ja sam u svom „noćnom lovu“ uhvatio jednu kobru i malog škorpijončeka. Posljednjeg dana imali smo dosta smijeha sa električnim somom kojeg sam našao, ima jak elektro šok. Mi nismo imali pojma da je električni. Žiga ga je prvi pokušavao uhvatiti rukama (somek izgleda zna da je opasan pa se uopće ne boji) i bio je prvi koji je izletio iz vode:“Jaoj, pazi, drmaaa!!!“. Kad smo shvatili da je električni i da Pia to ne zna, odmah je pala odluka da ju zeznemo! Pozvao sam ju i rekoh joj neka uzme someka (cca 40 cm i 1 kg) u ruke da ju slikam. Malo me čudno gledala i mjerkala malo mene pa someka u maloj mreži: -“Zašto ćeš me slikati s tako malom ribom?“ Ma daj, ne kompliciraj, vidiš da je mali som vrste koje još nismo uhvatili“ uvjeravao sam ju. Na kraju je ipak pristala i počela odmotavati someka iz mreže, a kad ga je samo malo dotaknula zdrmao ju je da je skakala pola metra uvis i tresla ruke. Skoro smo pukli od smijeha. Ali nam je rekao da su električni somovi jako rijetki i da već godinama nije nijednog vidio.

• 

Lake Nasser je za mene jedna divna divlja voda kojom „vladaju“ strane agencije koje uzimaju velike novce. Ali ako uzmeš ribolov na tom jezeru i kao avanturu u potpuno jedinstvenoj okolini isplati se. Ovo jezero nije za one koji se žele naloviti velikih riba, Nasser je za avanturiste koji vole izazov ribolova na vodi u kojoj je moguće uloviti velikog nilskog grgeča teškog i preko 100 kg, ali im nešto znači i da vide nilskog krokodila ili čuvenu kobru.

Jezero Nasser

• Drugo najveće „umjetno“ jezero na svijetu
• Dužina: 500 km
• Površina: 5250 km2
• Dužina obale: 7800 km
• Starost: 50 godina
• Športsko atraktivne ribe: veliki nilski grgeč(4 IGFA rekorda), tiger fish, vundu som, tilapija(fly fishing)
• Najčešća tehnika je trolling iz čamca i casting sa obale
• Mamci za trolling: Rapala Super Shad Rap, Storm Deep Thunder
• Mamci za casting: Rapala Super Shad Rap, Rapala Deep Tail dancer, Rapala X Rap (boje: SSR,FT,RH), Original, Storm Big Mac