Mikrolokacije uvijek rade

PR / Broj 59 / Veljača / 2013.

Bez obzira što se jiganjem po toku pokriva veliki teren i posljedično ulovi smuđ, ako želite u potpunosti iskoristiti vrijeme ribolova uvijek razmišljajte gdje bi smuđ mogao jesti i gdje mora doći da bi se najeo

Piše: Ivo Begović

Baš nam ne da na ribolov! Visoki vodostaji ove zime nikako nam ne dopuštaju da dođemo u priliku i lovimo kako smo to u prijašnjim godinama navikli. Većina varaličara čeka da voda padne dok oni najuporniji bacaju varalice u potrazi za smuđem koji je „tu negdje“. Naravno ovako velika voda pokriva i prekriva sva uobičajena mjesta na kojima smo tražili smuđa i izuzetno otežava „čitanje vode“. Uz to ribolov sa obala je izuzetno otežan jer se pravo korito nalazi daleko od linije razine vode tj. razmak od mjesta na kojem stojite do mjesta na kojem bi trebali prezentirati varalicu je prevelik, a voda je prejaka i preduboka da bi to mogli kvalitetno napraviti. S obzirom da ova situacija traje cijelu zimu i mi smo se odlučili boriti sa visokom vodom, lovili smo iz čamca i sa obale te uložili veliki trud da bi prevarili kojeg smuđa. Iako su naša dva odlaska na Dunav ove jeseni završila neslavno sa svega par malih riba, na Savi nizvodno od Zagreba se čini da je smuđeva ove godine više nego prošle i da su u prosjeku veći nego prošlih godina…

Pješčane dine

Na savskim terenima uzvodno i nizvodno od Siska se za ovih visokih voda ulovio lijepi broj krupnih smuđeva tehnikom jiganja teškim glavama u glavnoj matici rijeke. Naime iznad i ispod svakog savskog zavoja nalaze se ravni dijelovi toka čije je dno pjeskovito, a rijeka svojim djelovanjem stvara pješčane „dine“. Smuđevi često danju borave u udubinama između dvije dine i tu ih se može izazvati na griz ako ste dovoljno uporni. Dakle dečki to rade tako da iz čamca lepezasto dalekim zabacima pretraže cijelo dno nadajući se da će se njihova varalica na velikoj olovnoj glavi teškoj 40 ili 50 grama sresti sa raspoloženim smuđem. Nakon što se pretraži područje, spušta se sa čamcem „za zabac“ i opet sidri. Na taj način se može u danu proći zaista mnogo terena i uloviti pokoja riba. Kad ih pitate gdje im je smuđ primio obično tvrde da se to desilo po sredini toka na pijesku bez ijednog zadjeva. No istina je vjerojatno sasvim drugačija. Smuđ je riba koja izuzetno rado koristi zaklone poput kamenja, grančica, korijenja, olupina od fićeka, štednjaka (preferira Gorenje he he)… te sve ostale strukture na koje se u toku može nasloniti i/ili iza njih vrebati. Čak i u tim pješčanim dinama postoje mnoge mikrolokacije na kojima će smuđ boraviti za dana u sredini toka čekajući večer. Ponekad mu je dovoljna samo grančica debljine prsta da bi uz nju bio. Kod starijih primjeraka (čitaj većih) smuđeva lijepo se može vidjeti koliko su mu dvije trbušne peraje na koje se oslanja izbrušene od naslanjanja.

Sumrak i svitanje su ipak zakon

Dakle ako vam nisu poznate mikrolokacije kojih se sjećate iz ribolova kad je vodostaj bio normalan, ostaje vam da pretražujete tok uz mnogo upornosti ili da čekate večer. Naime ako je voda koliko toliko u koritu iako povišena smuđ će zadržati svoje navike. Situacija kad je voda van korita je ekstremna i tad se u ribolov na smuđa ipak nema velikog smisla uputiti. Dakle kad vodostaj padne dovoljno da Sava uđe u korito ribolov u zadnjih sat mraka i noću dobiva svoj smisao. Što se to tada događa? Iako dnevni zimski ribolov smuđa daje rezultate on je ipak tipični noćni grabežljivac koji koristi sve svoje prednosti da bi lakše i efikasnije lovio. Dakle u sumrak on prilazi obali i izlazi na mjesta gdje se zadržava sitna riba. Dakle mijenja područje na kojem boravi danju za mjesto gdje će loviti noću. Njegova aktivnost tj. aktivni lov ni u ovom periodu ne traju čitavu noć nego su podijeljeni u periode aktivnosti i neaktivnosti što ovisi i o mjesečevim mijenama te o pokrivenosti neba oblacima i padalinama o čemu ću malo kasnije.

Mikrolokacije – mjesta gdje smuđ lovi

Dakle sat vremena do zalaska sunca pa do sat iza zalaska je vrijeme top aktivnosti. Jednako je i sat prije svitanja pa dok ne svane toliko da se u vašoj kutiji lijepo raspoznaju boje varalica. U to vrijeme je smuđ sigurno u lovu bez obzira na vodostaj. Pa gdje se to noću skriva smuđev plijen? Zimi se većina bijele ribe drži u zimovnicima – obično velikim zavojima koji su i najdublji dijelovi toka. U sumrak se sitna riba primiče obalama tražeći obrok. Dakle ako ste pronašli kedere našli ste i smuđa. Da bi vam pomogao opisat ću par klasičnih mjesta.

Kameni platoi, babice – špornjevi, povratni tokovi

Mjesta na koja udara riječna struja na vanjskoj strani zavoja rijeke utvrđuju se kamenom kako bi se spriječilo erodiranje tj. zarušavanje obale. S vremenom te kamene obale rijeka ipak potkopa i „složi“ ih na samo dno. To je dno obično nešto više od sredine korita tj. tvori stepenicu na koju će u sumrak izaći sitnež da u kamenju potraži kakvog gamarusa, a slijedit će ih staklenooki. Naravno po visokoj vodi ovaj plato koji je pri normalnom vodostaju samo metar i pol ispod površine sad je na pet metara dubine. Ako je vodostaj stabilan ili polako pada (po 2-3 cm u satu) to smuđu nije nikakav problem. On će se izdići iz matice i sa dubine izaći na plato. Ako lovite iz čamca i znate gdje je plato sad imate idealnu situaciju. Sidrite se na struji i bacate pod obalu. Jig pomičete za pola okreta role, a on pada sa stepenice na stepenicu – idealno! Korištenjem tankih upredenica koje ne stvaraju veliki otpor omogućavate pretraživanje i sa manjim jig glavama. Ako ovaj plato lovite sa obale mnogo je teže postići učinkovitu prezentaciju jer plato pretražujete sa suprotne strane dižući jig uz kosinu dna. Tu vam može mnogo pomoći obrnuti pristup – lov sa debelim upredenicama koje prave veliki otpor i usporavaju potonuće jiga. Još kad izbalansirate varalicu (jer je silikon plovan) sa pravom težinom jig glave obično ćete uspjeti dobiti griz ili dva te puno ribičko srce.

Druga karakteristična mikrolokacija je šporanj ili babica. Također ljudskih ruku djelo ova hrpa kamena služi da bi razbila tok i onemogućila rijeci da mijenja tok. Iza babica stvaraju se džepovi mirnije vode u koje se sakriva sitna riba, a i naš smuđ je tu negdje. Gdje? On uvijek lovi iz pozicije gdje su mu kederi iznad glave tako da kad nacilja jednog od njih može sa sigurnošću pogoditi plijen svaki put. Problem kod lova pri vrlo visokom vodostaju je što je kompletna babica ispod vode i ako ne znate gdje se točno nalazi gubitak varalica je siguran. No ako znate gdje su babice, znate i da se smuđevi nalaze u nizvodnom podnožju svake od njih. Da li je prezentacija moguća ili ne to je problem koji morate riješiti na terenu. Ja sam znao dobro proći tako da stojim na obali iznad same babice i da jig bacim tako da on potone u mirniju vodu iza nje. Klasično jiganje izvodim sve dok ne osjetim udar jig glave u prvi kamen, a zatim jig kontinuirano i što je moguće polakše dižem uz kamenu padinu špornja. Upravo taj trenutak kad silikon počne odlaziti prema vrhu babice je smuđu okidač za udarac pa budite spremni. Ako lovite iz čamca stvar je mnogo lakše dobro izvesti – bacite na šporanj i „skidajte“ jig polako dolje. Nezakvačive glave su dobrodošle jer ne zapinju u kamenje toliko.

Povratni tokovi koji se stvaraju u svakoj većoj uvali ili iza veće nakupine potopljenog drveća oduvijek su dobra mjesta. Za vrijeme vrlo visoke vode ona iako je u koritu ulazi u uvale i često ste prisiljeni loviti na mjestima na kojima inače stojite. Ako je u uvalama mnogo granja i panjeva budite sigurni da se je bijela riba ovdje sakrila od glavnog toka, a to ćete na kraju ribolova i vidjeti ako sa jačom lampom posvijetlite u vodu. Iako bi prezentaciju na ovakvim mjestima najbolje odradili sa kakvim suspend voblerom to vam ne preporučam dok mjesto dobro ne upoznate sa jeftinijim silikoncem. I ovakva su mjesta idealna za ribolov sa nezakvačivim glavama ako pokušavate jigati. Ako ste dobro upoznali mjesto i znate da možete dobro provući vobler pričekajte mrak i provucite ga uz povratni tok. Vodite ga polako, stanite, polako krenite… Nikakvi nagli pokreti ni jerkanje voblerom nisu potrebni. Smuđ voli naciljati plijen koji sa sigurnošću može sustići. Od više stotina ovako ulovljenih smuđeva svi ali baš svi su napali vobler točno u glavu, a to govori da smuđ noću vrlo dobro vidi i odlično zna procijeniti putanju kretanja. Izbor voblera sam sveo na minimum, a koje trenutno koristim vidite na fotki. Izbor koji zabaciti ovisi o situaciji (čitajte potpise). Dakle kad upoznate dio rijeke na koji idete na ribolov i u mrklom mraku bez paljenja svjetla znat ćete gdje treba stati ili se usidriti i kuda vam varalica mora prolaziti. Mnogo pomaže da svaki ulov zabilježite – mjesto, datum i vodostaj na najbližoj mjernoj postaji. Nakon par godina znat ćete kuda krenuti po kojem vodostaju. To naravno vrijedi ako zadnja visoka voda nije sve preokrenula. A tad treba ponovo učiti…

Mjesec

Dakle kad je mjesec na nebu ja idem doma bez obzira na vodostaj. Znam da su neki ulovili čak i kapitalne ribe sa mjesecom iznad glave ali ja ga ne volim ni vidjeti. Dakle kad mjesec ide prema punome on izlazi prije sumraka i tad je period smuđeve aktivnosti u sam sumrak vrlo kratak, no ako ste na pravom mjestu i bacate pravu varalicu dobit ćete ribu. Čim počne pravi mrak i vidite svoju sjenu obasjani mjesecom – idite kući. I ustanite rano, jer sve do punog mjeseca ujutro prije svitanja ćete imati barem sat vremena najproduktivnijeg perioda dana. Ako mjesec zalazi u npr. četiri sata ujutro, a sviće u sedam ribolov je ta zadnja tri sata noći sigurno najbolji. Znao sam loviti prije svitanja tako da mijenjam poznate pozicije i to na način da jednom zabacim i ulovim smuđa, automatski mijenjam poziciju gdje mi obično ponovo udari u prvom zabacu… Zbog toga u jutarnjem ribolovu budite skoncentrirani i ne bacajte bez veze. Kad dođete na mjesto odahnite i pričekajte da vam se bilo smiri od hodanja. Jedan pravi zabac i pravovremena jaka kontra je i ulovljeni smuđ.

Već dva dana iza punog mjeseca imat ćete obrnutu situaciju. Mjesec izlazi kasnije i sve je manji svake večeri tako da je najbolji period od sumraka do izlaska mjeseca. Smuđ zna da će mjesec izaći i što je taj trenutak bliže i on je agresivniji.
U danima sa punim mjesecom (dan prije i poslije mijene) bolje je loviti danju jer mi se čini da tad smuđ agresivnije udara osobito ako su dani magloviti, oblačni i tmurni.
Što se tiče atmosferskih prilika južina je bolja nego sjever. Stabilno vrijeme je dobro. Oblačno vrijeme je bolje od vedrog bez obzira da li je dan ili noć, a oblačno sa mjesečinom u pozadini je mnogo bolje nego vedro sa mjesecom.

Oborine u vidu snijega mogu proći (to mi je poseban gušt i uvijek se nešto ulovi), a kad pada kiša ja nemam volje ni bacati jer me iskustvo naučilo da kišne kapi na vodi izazivaju vibraciju koja smeta smuđu da osjeti vibraciju varalice (ili kedera).

Upornost se (ponekad) isplati

Kad sam već spomenuo vibraciju varalice i njen utjecaj na smuđa ispričat ću vam o mjestu na kojem sam godinama lovio. Radi se o mjestu sa šljunčanim dnom koje na oko tri metra od obale ima dubinu od tri do pet metara (ovisno o udaljenosti varalice). Na vanjskoj strani na oko deset metara od obale nalazi se veliko stablo koje je davno palo i ukopalo se u dno. Ovo je stablo dom mnogim smuđevima no zabaciti u njegovu krošnju i prezentirati bilo kakvu varalicu ne možete. Jedino što vam preostaje je vući varalicu sa unutarnje strane nadajući se da će koji od smuđeva iz krošnje izaći u lov. Vrlo često sam na tom mjestu znao uloviti ribu u sam sumrak, a ako se to ne bi desilo taktika je bila ostati i uporno bacati suspend voblere i lagano ih voditi s unutarnje strane krošnje. Ponekad je znalo proći i više od dva sata kada bi me njegov krtatak i oštar udarac prenuo iz gotovo letargičnog zabacivanja i ultra-polaganog okretanja role. U tim trenucima obično prvo instinktivno munjevito zategnem pa počnem razmišljati što se desilo. Uvjeren sam da je vibracija voblera koji na desetke puta prolazi istom putanjom izazvala smuđa da izađe iz skrovišta i opali po vobleru. Jednaki efekt možete izazvati i sa desecima zabačaja i jiganja sa silikoncem po istoj liniji. No ako niste sigurni da su smuđevi u blizini – ova taktika obično nema smisla.
Eto toliko za ovaj put. Nadam se da će nam voda dopustiti da barem do kraja veljače uživamo u lovu smuđa.