MOLITVA ZA POTEZ

PR / Broj 59 / Veljača / 2013.

PIŠE: ETIENNE GEBEL
S engleskog preveo: Krešimir Kuri

Nekoliko posljednjih zimskih ribolova za mene su bili kao pljuska u lice. Zima je na vodi ponekad okrutna. Međutim, koliko je god katkad teško zimi uloviti šarana, ima i drugačijih dana, kad je sve moguće i kada se nije teško motivirati za ribolov. Ovu sam si zimu postavio za želju i za cilj ne samo uloviti zimskog šarana, već ga uloviti po snježnim uvjetima. Zadnje takvo iskustvo sam imao prije dosta vremena, bilo je lijepo i poželio sam ga ponoviti. Međutim, ove zime, poslije moje zadnje ulovljene ribe, sve je stalo kao odsječeno. Tihi, mrtvi ribolovi bez ijednog poteza za ribolovce su nešto poput leđnog plivanja. Nisam mogao sigurno pretpostaviti da ću u ribolovu biti uspješan, ali sam na odabranom mjestu pokušavao uporno loviti iz dana u dan, znajući kako je to dobra zimska lokacija. Ribolovom šarana zimi bavim se već godinama i nikad mi nije bio problem uloviti šarana zimi, ali pošto sam ovaj put žarko zaželio uloviti šarana na snijegu, jer sam zadnjeg takvog ulovio prije nekoliko godina, nije mi ispočetka sve baš olako polazilo za rukom. Premda sam u glavi čvrsto odlučio uspjeti, ovih nekoliko posljednjih neuspjelih ribolova mi baš nikako nije išlo u prilog. Kao da sam izgubio onaj glavni trag. Nekoliko vrlo hladnih noći na vodi, bez ijednog poteza, strašno su me demotivirali i moram priznati vrlo je teško bilo ponovo naći motivaciju kako bih napustio topli dom i opet se otputio u noć i zimu. Ako ste ikad lovili sami noću po zimi, onda znate kako se to nekad može pretvoriti u „pravo mučenje“. Meni je osobno vrlo teško provoditi sate i sate samo ležeći na ležaljki, paleći i gaseći radio. Ako se ništa ne događa i ako senzori miruju, ti sati mogu postati beskrajni. Ako nekoliko takvih ribolova završi bez željenog rezultata, samopouzdanje, iako je na početku vrlo visoko, s vremenom ribolovcu naglo opada i ako senzori uskoro ne prorade, moglo bi se vrlo brzo i potpuno raspršiti.

Tu nastaje ozbiljan problem. Kad taj proces krene, vrlo teško ga se može zaustaviti, jer stalno nanovo počinje. Jedina stvar koja ga sigurno može zaustaviti je onaj poznati i umilni zvuk signalizatora!

Pitanja koja se pojavljuju

Da li moj sistem dobro radi? Naravno. Na njega sam ove godine ulovio velik broj lijepih riba i sve su bile vrlo precizno zakvačene.
Možda je sistem pretjerano nametljiv? Nemoguće. Imao sam otpuštene najlone i nova olova koja su bojom i izgledom fantastično uklopljena u okolinu. Fluorocarbon je također nevidljiv pod vodom. Hmm… Pokušavam analizirati zašto stvar ne funkcionira…

Da li sam možda prehranio mjesto? Ne, u to ne mogu povjerovati. Ne vidim nigdje patke koje bi mogle roniti i jesti moje mamce. Samo šaka slobodnih mamaca oko svake udice sigurno nije previše. A što sa štapom s PVA vrećicom u kojoj su žitne pahuljice i crvi namočeni u Goo te mamac s udicom? To definitivno mora raditi!

Da li se šarani uopće kreću? Teško je reći! Da li sam izabrao krivo mjesto? Zašto sam onda na istom mjestu već zimi ulovio ribu!?
Da nisu ribe na nekoj drugoj dubini vode? Ohh, to je moguće. Ali ja ne želim ponovo zabacivati svoje štapove, jer mi je iskustvo pokazalo da je po zimi najbolje što je više moguće izbjegavati buku. Ja sam tvrdoglava mazga i predugo se već bavim ribolovom da bih samo tako lako odustao. Zbog toga odlučujem da štapovi ostaju na svom mjestu. Idem na sve ili ništa, pa što bude!

Uobičajene nesigurnosti i vitalni znakovi

Kad nešto nije kako bismo htjeli, uvijek se pojavljuje pitanje za pitanjem. Nisam siguran da sve što je nekad radilo mora baš uvijek ponovo raditi. Sve se svodi na nadu i čekanje na taj nesretni senzor. Ovaj put sam propustio uočiti vitalne znakove riblje aktivnosti, što je u zimskom ribolovu za mene uvijek velika motivacija, koja me po tko zna koji put stalno tjera da nanovo zaboravim na sve probleme i potrošenu energiju. To je zapravo sve što nam u zimskom ribolovu za dobar početak treba. Takvi su znakovi ribolovcima najbolja motivacija da vjeruju u sebe. Međutim, ribolovi bez poteza su jednaka demotivacija. Kad se nakon zimske noći bez poteza spakirate i odete kući oslabljenog samopouzdanje, što napraviti dalje?

Taktika „mazga“

Da li se vratiti na isto mjesto? Da li promijeniti vodu za ribolov? Nikako. Ne mijenjam niti mjesto, niti vodu. Samo nastavljam s ribolovom. Drugi vikend sam ponovo tu. Ja sam tvrdoglavac, mazga i vratit ću se na isto mjesto još toliko puta koliko će biti potrebno da ostvarim svoj cilj. Ipak, nije sve tako crno. Prognoza je najavljivala nešto snijega, a to me je posebno razveselilo. Možda ću konačno ostvariti svoju ambiciju. Bilo bi fantastično uloviti zimskog zlatnog šarana u snježnom okruženju. Prije nego što sam došao na mjesto, sve je oko mene bilo bijelo. Prognoza je na sreću bila točna. Spremanje sistema i priprema pribora kod mene uvijek radi kao mehanizam sata. Sve je dobro organizirano i problema nema.

Opušteni najloni i utišani senzori

Ovu će noć moji najloni biti opušteni, a senzori utišani. Biti ću iza svojih štapova sa šalicom vruće kave u rukama. Snijeg još uvijek pada. Sve je mirno i bijelo. Nigdje nikoga, a ja molim za samo jedan potez. „Hajde Petre, samo jedna riba. Veličina mi sada zbilja nije važna. Samo jednu ribu! Da mi je samo znati zbog čega me tako kažnjavaš?“
I dalje se ništa ne događa i mentalno se pripremam za još jednu noć bez poteza. Depresija ponovo kuca na vrata…

Pozitivan šok!

I onda iznenada, jedan pisak senzora i skok Stow bobine u zrak… mislio sam kako će mi srce stati. Puštam šalicu iz ruke i kava se prolijeva-koja šteta! A onda cijela serija ugodnih osjećaja počinje kolati mojom glavom. Nije to moguće riječima opisati. Osjećaj poput onog kad vam naglo potone plovak nakon nekoliko sati šuljanja za šaranom uz obalu. Gotovo u transu grabim svoj štap i osjećam otpor! Šaran! To ne može biti istina. Ne vjerujem. Pokušavam se smiriti. Konačno sam u pravoj šansi za svog novog snježnog šarana. Riba se vrlo srčano bori i trese glavom. Molim te, samo mi nemoj pobjeći! Već se jako dugo tako nisam bojao izgubiti ribu. Nakon pet minuta šaran ulazi u podmetač, koji preklapam i povlačim zajedno s ribom van iz vode. Gotovo je . Ovaj mali ljuskavac ponovo mi je izvukao smiješak na lice i istinski me učinio sretnim. Samo je malo vremena bilo dovoljno da shvatim kako se moji snovi ipak mogu ostvariti.

Upornost se uvijek isplati

Još jednom sam si dokazao da se čovjek nikad ne smije predati. Bez obzira što se oko tebe događa i što radiš, uvijek moraš biti uporan vjerovati u sebe i u ono što radiš. U zimskom ribolovu šarana samopouzdanje je sigurno najvažnija karika. Zbog toga, vjerujte u sebe i bistro vam bilo.