MITOVI HLADNE VODE

PR / Broj 48 / Ožujak / 2012.

Ribolov šarana tijekom zime i na samom početku proljeća danas je za naše ribolovce nešto sasvim uobičajeno. Međutim, ne tako davno, gotovo da ih nitko u ovo vrijeme nije ni pokušavao loviti i to ponajviše jer je to bilo u potpunoj suprotnosti s tadašnjim opće poznatim i široko prihvaćenim ribolovnim teorijama. Velika većina naših ribolovaca takav ribolov nije mogla ni zamisliti ponajviše zbog brojnih „mitova o hladnoj vodi“ koji su se među našim ribolovcima s generacije na generaciju godinama po tradiciji sustavno prenosili. Kako su brojni detalji i pouzdani podaci o biologiji šarana u posljednjih dvadeset godina uglavnom postali dostupni širokim ribičkim krugovima, u ovom ću članku pokušati raskrinkati neke od tih lažnih mitova kako vam u vašim ribolovnim izletima ne bi predstavljali nepotrebne prepreke.

PIŠE: KREŠIMIR KURI

• 

Šarani se po zimi ne hrane…

Moderan zimski ribolov šarana i očekivanje poteza šarana u kasnu zimu i u rano proljeće, u vodi temperature od 2 do 10 °C, bilo je potpuno suprotno nekadašnjim ribolovnim razmišljanjima koja su tvrdila kako šaran zimu provodi u nekoj vrsti zimskog sna „zakopan u mulju“. Puno godina kasnije, što iz razne stručne literature, što i iz vlastitog ribolovnog iskustva, naučio sam da se u hladnijem dijelu godine šarani grupiraju u zimovnike i sakupljaju uglavnom na istim ili sličnim mjestima, ali i da im se s padom temperature vode smanjuju potrebe za hranjenjem. Pošto su oni hladnokrvne životinje kojima metabolizam, probava, rad enzima u crijevima pa samim tim i sve druge životne navike koje iz toga proizlaze ovise o količini dostupne energije, razumljivo je da se tijekom zime i ranog proljeća, dok je još voda hladna, puno manje kreću, ali i manje hrane. Istina je da oni čuvaju energiju, međutim, njihovo hranjenje potpuno nikad ne prestaje. Skraćuju se periodi u kojima oni traže hranu, jer većinu vremena provode u mirovanju, ali ako im pred nos ili u blizinu dođe neki za njih „slastan“ zalogaj, vrlo je vjerojatno da će ga bez previše oklijevanja uzeti. U rijekama se šarani u zimovnicima vrlo često miješaju s bijelom ribom. To pogotovo vrijedi u sredini zime, kad se plotice, podusti, deverike, klenovi i boleni zbijaju u velika jata, a šarani su obično duboko na dnu, ispod svih. Na jezerima na kojima se šarani tijekom zime učestalo love i hrane, oni se brzo prilagođavaju novom izvoru hrane i zbog toga čak i u doba hladne vode intenzivnije nego inače traže i uzimaju ponuđenu im hranu. Zbog toga postoje jezera gdje zimi i u rano proljeće riba obično bolje radi i ona gdje ne. Tamo gdje ih ne love i ne hrane, šaran se na primjer u ožujku najviše okreće prirodnoj hrani, a to su ponajviše manji i veći vodeni pužići koji se uglavnom drže uz vodenu vegetaciju, krvni crvi koje iskopava iz mulja, zatim tubifeksi te eventualno zemne gliste koje zabunom za kišnih dana dođu u vodu. To što ih u hladnijem dijelu godine ribolovci puno teže love uglavnom je povezano s težim otkrivanjem i nedostupnosti preciznih lokacija na kojima ove ribe zimuju kao i njihovim smanjenim opsegom kretanja i ograničenim apetitom, ali i vremenom traženja hrane.

• 

• 

Mamci na bazi ribljeg brašna u rano proljeće ne rade…

O ribljem brašnu u mamcima je kroz posljednjih dvadeset godina možda napisano najviše kontradiktornih tvrdnji u šaranskoj literaturi uopće – od preporuka da ga treba zimi i u rano proljeće izbjegavati jer ga riba u hladnoj vodi uopće ne može probaviti do onih pomalo prijetećih kako se njime šarani mogu masovno otrovati i zbog toga uginuti. Ribolovne teorije vrlo se često baziraju na nekim nekad provjerenim, a nekad i neprovjerenim pretpostavkama, i što je od svega najgore, mnogi ribolovci ih vrlo često bez razmišljanja prihvaćaju zdravo za gotovo. Međutim, tijekom devedesetih, u vrijeme nastajanja prvih takvih teorija, među engleskim ribolovcima još nisu bila toliko popularna i rasprostranjena moderna riblja brašna nove generacije i drugačije tehnologije proizvodnje kao što su LT-94 i pred probavljeno riblje brašno koje šarani mogu čak i u hladnoj vodi probaviti. Otkako lovim šarane stalno sam se susretao s različitim „teorijama i mitovima“, ali ih nikad nisam smatrao sigurnim informacijama i sve ih redovito provjeravao. I što je najzanimljivije, neki od mojih najboljih ribolova baš su se dogodili kad sam lovio potpuno suprotno uobičajenim teorijama. Jednako tako danas znam da mamci od ribljeg brašna rade i zimi, a ovisno o situaciji nekad ga možete stavljati i u relativno visokim postocima, čak i do 30 %. Naravno, moja je preporuka da u sredini zime, dok je voda još jako hladna, ipak treba smanjiti postotke. Međutim, čim kroz malo dulji period zagrije proljetno sunce i temperatura vode krene gore, šarani zbog toga što im za pripremu za mrijest u proljeće nasušno trebaju proteini, vrlo rado uzimaju mamce na bazi pred probavljenog ribljeg brašna, što svaki ribolovac može jako dobro u svom ribolovu iskoristiti. U to vrijeme se mnogi veliki šarani hrane mlađem žutooki. Pa kako onda može biti problem ako u smjesu za mamac stavite malo pred probavljenog ribljeg brašna? Mora biti svježe i dobro uskladišteno (na ujednačenim temperaturama bez pregrijavanja i smrzavanja, na primjer, optimalno je čuvanje u kantama na temperaturama do 2 do 10 °C) i problema u ribolovu neće biti.

• 

Riblja ulja u hladnoj vodi ne rade…

Za riblja ulja se također, ne bez razloga, veže vrlo slična priča. Ona je opet povezana s probavom i usporenim djelovanjem nekih od enzima na niskim temperaturama koji pomažu u razgradnji masnih komponenti. I ovdje, kao i u prethodnom slučaju, postoji problem generaliziranja. Nije svako riblje ulje jednako. Postoje teže i lakše probavljiva riblja ulja, pa čak i različiti proizvodi od istih vrsta riba. Njihova probavljivost u hladnijem dijelu godine ponajviše ovisi o vrsti ribe, ali i o načinu na koji se ona od nje dobivaju. Najbolji primjer je lososovo ulje (Salmon oil) koje šarani zbog njegovog kemijskog sastava u uvjetima hladne vode lakše probavljaju. Neka druga, kao npr. ulje bakalara nekih proizvođača za apoteke (Yecori Asseli Oleum), ako ih dulje vrijeme ostavite u hladnjaku podešenom na temperaturu blizu nule, počnu se zgrušavati i lediti, a drugi proizvodi od iste vrste riba ne. Ipak, bez obzira na sve navedeno, najbolje vrijeme za upotrebu ulja u mamcima su svakako ljetni i jesenski mjeseci, kad i ribolovci i ribe iz njih mogu najviše profitirati. Zbog toga je moj običaj da u periodu dok je voda hladna jednostavno izbjegavam njihovu upotrebu ili ih smanjujem na minimum, jasno, uz odabir samo onih šaranima lakše probavljivih. Moje maksimalne kasno proljetne doze lososovog ulja na kilogram suhe smjese su negdje oko 10 ml, dok svih drugih u uvjetima tople vode idu do maksimalno 30 ml (na kilogram suhe smjese). Jedan od dobrih testova za riblje ulje je da svoj hladnjak podesite na maksimalno hlađenje (0°, 1 ili 2°C) što je obično i najniža temperatura vode za ribolov (dalje se zaleđuje), stavite u njega riblje ulje u originalnoj ambalaži i ostavite 24 sata. Nakon toga ćete vidjeti koje se zgusnulo a koje ne, što vam može biti prva dobra smjernica što u ribolovu koristiti a što ne.

• 

PVA mrežice i vrećice se po zimi ne otapaju…

I ovaj ribički mit datira s početka devedesetih kad su naše ribolovne trgovine bile prazne i kad su specijalizirani ribolovci baš po sve sitnice odlazili u inozemstvo. Sjećam se kako sam od jednog poznanika na poklon dobio mali smotuljak PVA mrežice neke nepoznate firme. Nismo bili nešto osobito dobri i nije mi bilo jasno zašto je navaljivao da mi ju pokloni, ali sam na kraju ipak uzeo poklon. Tu kasnu jesen, negdje sredinom devedesetih, imao sam na Šumbaru jedan od prvih zimskih ribolova, znam da sam jednu večer odlučio zabaciti jednu boilu na udici i još tri uz nju narezane u PVA-mrežici. Cijelu noć na taj štap ništa nije grizlo i kad sam ga ujutro izvukao na obalu, imao sam što vidjeti. Moja je PVA-mrežica bila u gotovo istom stanju kao i kad sam ju zabacio – uopće se nije rastopila. Cijelo smo se jutro smijali specijalnom PVA materijalu netopivom u hladnoj vodi…

• 

Odonda, ne samo da uvijek kad kupujem PVA materijale dobro gledam na kojima piše topivo u hladnoj vodi, nego ih uvijek prije upotrebe osobno isprobam u kanti na obali ili u plićaku gdje se dobro vidi dno. Bolje žrtvovati mali uzorak PVA mrežice i s pravom se nadati ribi, nego razbijati glavu razmišljanjima da li se otopila ili ne. Vjerojatno da se u takvoj situaciji nisam našao samo ja, već i mnogi drugi ribolovci koji su u to vrijeme lovili. Nekima su se ti loši PVA materijali toliko zamjerili da ih do današnjih dana ne koriste. PVA mrežica sa zdrobljenim boilama uz lovni mamac je idealna proljetna taktika i jednostavno je šteta zbog nekog lošeg ribolovnog artikla ne koristiti tako dobro ribolovno oružje u svoju korist. Kad je voda hladna i niste sigurni da je ispred vas veliko jato gladnih riba, nego očekujete eventualno jednog ili dva gladna šarana, nekoliko razmrvljenih mamaca oko onog s udicom odličan su način za poslati drugim šaranima poruku kako je vaš mamac sa sistemom serviran i čeka.

• 

Test ulja

• 

• 

• 

• 

• 

Najbolje vrijeme za rano-proljetni ribolov šarana je kad je stabilno i sunčano…

O najboljem vremenu za ribolov šarana je uvijek nezahvalno govoriti, ali s godinama provedenim na raznim vodama i pod raznim ribolovnim uvjetima s vremenom sam o tome stvorio neku svoju sliku. Na kraju zime i u rano proljeće sunčani dani na vodi su svakako nešto što ribolovce jako brzo budi iz „zimskog sna“ i daje im volju za ribolov, međutim, mnogi od njih kad vani svane s npr. 20°C kao da nisu svjesni da je temperatura vode na dubljim vodama obično uvijek ispod 8 ili 10 °C i da se u ribolovnom smislu tome treba prilagoditi. Lijepi i sunčani dani u kombinaciji s još uvijek obično bistrom vodom mogu biti loš saveznik. Moje je omiljeno proljetno vrijeme bilo ono ciklonsko. Blaga i topla kišica s blagim i toplim povjetarcem, zapravo su idealni. Treba se dobro obući, uzeti zaštitno odijelo za kišu i lovili… Veliki je plus što je tada na vodi uglavnom mali broj ribolovaca, pa su obično ona najbolja mjesta slobodna. Uz sunčano i toplo, jednako loše je znalo biti jako vjetrovito vrijeme s vrlo hladnim sjevernim vjetrom.

• 

Mamci za hladnu vodu trebaju imati veću količinu arome od onih ljeti jer je voda hladnija…

Teorije o velikoj količini arome u mamcima nekad rade, a nekad i ne. U početku ere boili kod nas su ribolovci svašta pokušavali. Jedan od takvih pokušaja je bio korištenje dvostruko i trostruko većih doza aroma u boilama od uobičajenih u hladnoj vodi. I dok ova metoda izrade mamaca u vodi preko 10°C nekad radi, u rano proljeće, kad je voda hladnija, to baš nije uvijek slučaj. Ono što razlikuje dobar ljetni mamac od zimskog je upravo to što zimski mamac mora biti instant, odnosno, mamac koji uvijek mora zaintrigirati šarana kad mu dođe blizu. Ljetni obično ima više vremena jer šarani za toplijeg vremena puno više vremena posvećuju potrazi za hranom i tako pretražuju puno veća područja nego u proljeće. Međutim, da biste dobro razumjeli što staviti u mamac, trebate pokušati proniknuti što se pod vodom u tom dijelu godine zapravo događa. U rano proljeće voda se počinje naglo zagrijavati i kako se ona zagrijava tako se sve više i više u njoj proizvodi prirodna hrana (razmnožavaju se ličinke komaraca, rastu mlade školjke, mrijeste se ribe…) što znači da je hrana svuda uokolo. U takvim situacijama velike količine arome baš i nisu uvijek najbolji izbor. Bolje signale šaranima u to vrijeme daju manji plivajući i dubinski mamci s aminokiselinama, apetit stimulatorima i raznovrsni mamci bogati svim vrstama različitih hranjivih sastojaka (proteinima, ugljikohidratima, vitaminima i mineralima, s umjerenom dozom probavljive masti ili bez nje).

• 

Zimi šarani nemaju nikakve prirodne hrane….

Neke su mi ribolovne teorije i pretpostavke zanimljive i intrigantne, a neke od njih su u najmanju ruku smiješne. Neki ribolovci, kad ne mogu uloviti šarana, izmišljaju sve moguće razloge kako bi se opravdali zbog loših ribolovnih rezultata. Neki idu i korak dalje pa neke svoje neprovjerene pretpostavke upornim pričanjem među ribolovcima pretvaraju u mitove. Jedan od takvih je svakako da šarani zimi u rijekama i jezerima nemaju prirodne hrane. Hrana kojom se ove ribe hrane ljeti i ujesen, tu je i zimi i u proljeće. Vodeni puževi nastanjuju stare i umiruće kolonije podvodne trave, kukci poput komaraca i nekih drugih insekata zimi jedan dio svog životnog ciklusa obavljaju pod vodom. U proljeće počinje mrijest mnogih ribljih vrsta i žaba, a sve to predstavlja odličnu hranu za šarane. Ako ih ribolovci zbog hladnoće ne hrane, šarani se snalaze i u jednom se periodu u godini uglavnom prebacuju na prirodnu hranu. Zbog toga je važno dobro poznavati tu hranu kako bismo što bolje mogli odabrati krute i tekuće komponente potrebne za izradu boili.

• 

Dobar ribolovac svaki put kad ode u ribolov ulovi šarana…

Ribolov šarana je jedna velika slagalica u kojoj je potrebno vrlo precizno posložiti sve dijelove kako bismo došli do konačnog rezultata ili ulovljene ribe. Nekad vam to krene za rukom brže, a nekad sporije. Vrlo je važno znati kako svaki ribolov šarana, pogotovo u rano proljeće, ne mora baš svaki put završiti ulovom. Nekad je izostanak ulova vaša greška, a nekad samo nesretan splet loših okolnosti. Ribolovac koji to razumije nikad se neće razočarati s jednim ili dva ribolova bez ribe. Iz svakog se ribolova uvijek može puno naučiti. Iz dobrog dobro, a iz lošeg ono što sljedeći put ne treba napraviti. Jedna od velikih greški u prvim godišnjim ribolovima je npr. prehranjivanje mjesta lova. Ako je npr. vani jako toplo (kao ljeti) a voda još hladna, mnoge ribolovce toplina zraka „ponese“ pa pretjeraju s hranjenjem. Međutim, zbog relativno niske temperature vode, šarani radi svoje usporene probave imaju ograničen apetit i ako ste im ubacili previše mamaca (npr. nekoliko kilograma), pojest će koliko im treba i vi, ukoliko imate ograničeno vrijeme za ribolov (npr. samo jedan dan), nećete ništa uloviti. Da se ribolovac kojim slučajem znao suzdržati i na mjesto gdje pretpostavlja da šarani patroliraju, zabaciti samo jednu PVA-mrežicu s jednim ili dva mala mamca, uz privlačan i visoko vizualan mamac na sistemu, ulov vjerojatno ne bi izostao.

• 

•