Mušičarenje štuke

PR / Broj 60 / Ožujak / 2013.

Ukoliko na vodi nema nikakve aktivnosti vrijeme je za velike i šarene strimere koje ćete voditi polako, s opet onim duuugačkim pauzama i laganim povlačenjima da bi što duže bili u zoni udarca. Nemojte se libiti pustiti strimera i da legne skroz na dno. Jer štuka ga vrlo često pokupi baš u tom trenutku ”spavanja”.

Piše: Jakov Kolobarić

Dok čitate ovaj tekst do kraja lovostaja na štuku je još 10-tak dana i vjerujem da već svi nervozno preslagujete svoje voblere, gume i željezo u iščekivanju tog barem za mene ”čarobnog” datuma. E pa vrijeme je za nešto novo, tko još nije ulovio štuku na muhu, vrijeme je da proba.
Znači svi ste napravili ”domaću zadaću” i znate da je štuka grabežljivac, da se mrijesti prva od svih naših slatkovodnih riba i da je nakon mrijesta izuzetno gladna, halapljiva i neoprezna. E tu nastupamo mi, pa krenimo lijepo po redu….

Pribor za okršaj s gospođom štukom

Za štuku vam ipak treba malo jači pribor nego za mušičarenje pastrve, klena, pa čak i bolena, jer ipak bacamo velike strimere, popere i ostale ”kućne čarolije”. Po mome, štap bi trebao biti klase 8/9 po ATFMA, dužine 2,70 do 3 metra. ATFMA je oznaka za jačinu, nešto kao težina bacanja (recimo da bi gruba podjela bila: klase 3 do 5 su primjerene manjim potocima i nešto ”manjim” ribama, klase 5 do 7 su nazovimo to all arounder-i koji mogu pokriti većinu situacija dok su klase 7 pa nadalje namijenjene velikim vodama i velikim ribama… S jačim štapom od klase 8/9 nisam imao prilike bacati, a sa slabijim nisam imao traženi učinak, no nije nemoguće bacati manje strimere. Rola bi trebala biti odgovarajuće klase štapu, kao i šnjura (špaga, žnora ili kako Vam drago). Šnjuru vam za početak preporučujem plivajuću, oznake WF (weight forward). To je konusna šnjura s težištem u prednjem dijelu, s njom će vam biti puno lakše bacati velike strimere i upravljati njima po vjetru. Ja za mušičarenje štuke ne koristim originalne mušičarske predveze, nego ih sam vežem od običnog najlona debljine od nekih 0,40 i na kraj vežem malu sajlicu s vrlo malom ali jakom kopčicom (koju fiksiram malom shrink tubom, koju „ukradem“ prijateljima šaranašima) zbog lakše izmjene strimera.

Ribolov na viđeno i neviđeno

S obzirom na datum, sunce je već odradilo dobar dio posla pa su uvale i plićaci nekoliko stupnjeva topliji od ostale vode, logično je da se ti dijelovi prvi ”bude”. Tu rastu prve travke, javljaju se prvi kederi, žabe, gliste, bube, štuke i mi…

Ako ste dovoljno vješti u šuljanju po plićacima ili izigravanju ”Winnetoua” po obalama kanala imate mogućnost pecati i hvatati štuku na viđeno. A to je uglavnom moguće za sunčanih i mirnih dana kada je možete vidjeti u nakupinama stare trave, uz trsku ili zabijenu pod obalom nekog kanala kako čeka da joj nešto prođe pored usta. Zapamtite, voda je još uvijek hladna, bijela riba je aktivna, ali još uvijek je cijela situacija u vodi pomalo ”letargična”. U odabiru strimera uvijek se vodim nekom mišlju provokacije i uglavnom odabirem kričave boje i velike strimere, koje vodim ribi u vidokrugu s pomalo nervoznim cimanjem i podužim pauzama u zoni napada.

No ipak, govorimo o proljeću, tako da će većina naših ribolova biti, kako bi gosn. Vakula rekao: ”Po oblačnom danu, s mjestimičnim razvedravanjima i mogućnošću pljuskova te konstantnim vjetrom”. Znači ribolov na viđeno čeka bolje dane.

Osuđeni smo na češljanje terena. Štuka je oportunist i ukoliko joj dovoljno velik zalogaj prođe na ”puškomet” neće mu oprostiti. Ukoliko ste odlučili loviti na plitkim terenima s ostatcima stare trave preporučujem vam da okušate sreću s nekakvim poperima. Jer štuka ima oči navrh glave, a u plićaku je. I di gleda?

Što se tiče izrade samog popera u kućnoj radinosti, treba vam jedan stari plovak (koji ćete ispiliti i od njega napraviti malu kapicu za popanje), malo perja ili lameta s onih ukrasa za sladoledne kupove, udica s dužim vratom, konac super ljepilo i ženin lak za nokte naravno (treba oči nacrtat s nečim). A što se tiče izrade i sklapanja istog mislim da sam vam dao ideju.
Taktika ribolova je sljedeća… zabacite na izgledno mjesto. Pustite da se sve to malo smiri popnete jedan put, dva put i pauza. I pauza. I pauza… i onda još jednom, dva put i pauza… I pauza… I GRIZ!!!! Ne znam zašto ali uvijek u pauzi imam griz, pogotovo u proljetno vrijeme, ljeti je to opet sasvim druga priča… toliko o popanju…

Streamer za štuku navezan „Iz ruke“

tips & tricks

Na šnjuru albright čvorom vežemo predvez, zavisno o dužini štapa i aktivnosti ribe (opreznija riba – duži predvez) u dužini od 1,5 do 3 metra. Ja ga za ribolov štuke vežem samo od najlona debljine 0,40, jer finoća prezentacije u ribolovu štuke i ne igra nekakvu pretjeranu ulogu. Na kraju predveza opet albright-om vežem sajlicu dužine 20-tak cm. Sajlicu možete praviti i od debelog fluokarbona, ali ja to ne radim zbog toga što ga u osječkim radnjama ne mogu nabaviti u debljini od minimalno 0,60 mm, a i puškice tog promjera su ovdje velika nepoznanica.

A što se tiče strimera, odnosno ”kućnih čarolija”. Ne morate biti neki vrsni ”vezač” muha jer štuka nije pastrva pa ne morate biti perfekcionista i vezati super kul imitacije riba, žaba i baba… dovoljno je samo uzeti udicu, malo konca, nešto perja, lameta, dlaka ili sličnih materijala i eto vam gotovog strimera za štuku.

I sad kad ste spremni štap u ruke, put pod noge i bisto!