Savinja – raj za bijelu ribu

PR / Broj 60 / Ožujak / 2013.

Rijeku Savinju u susjednoj Sloveniji, kojom gospodari Ribiška Družina „Laško“, posjetili smo prošloga mjeseca i nauživali se u ribolovu na mnogobrojne mrene, plotice, poduste i klenove…

Piše: Marko Pavić

Ovu zimu iza nas neću pamtiti kao pretjerano uspješnu… Osim što nisam imao previše vremena za ribolov, obilježili su je nestabilni vodostaji naših rijeka uslijed čestih i obilnih padalina snijega koje su svako malo topili periodi južina i kiša, tako da je ribolov većinu vremena bio nemoguć ili otežan zbog velikih snježnih voda. Kupu kod Karlovca, jednu od mojih omiljenih pozicija za zimski ribolov bijele ribe, nisam uspio uopće posjetiti jer i u rijetkim trenutcima kada je bilo uopće moguće loviti s obale bio sam obično spriječen zbog posla ići na ribolov, a bajna situacija nije bila ni na rijeci Savi u Zagrebu… Riba se nije uopće grupirala u neka veća jata i zimovnike i stalno je „šetala“ i selila se, pa tako kad je vodostaj i omogućavao ribolov, jedan dan ste se mogli naloviti na određenoj poziciji, da bi drugi dan već tu bila pustoš i ribe nije bilo. Sve u svemu jako „mršavo“ i već sam stvarno bio željan akcije i pravog ribolova… I tad mi padne na pamet rijeka Savinja u susjednoj Sloveniji. Tamo se već godinama po zimi održavaju natjecanja u ribolovu udicom na plovak koja su vrlo dobro posjećena od strane hrvatskih natjecatelja plovkaroša, a za neka od prvih mjesta ponekad je potrebno uloviti i više od 60 kilograma ribe za 3h!! Nakon par obavljenih poziva i razgovora s prijateljima koji su tamo već lovili skupljam osnovne infromacije o uvjetima i pravilima ribolova, provjeravam vremensku prognozu koja je za nadolazeću nedjelju napokon bez snijega i odluka pada! Idemo na Savinju!

Pronaći društvo za ovu ekspediciju nije bio problem… Stari koji već mjesecima glanca svoj novi Middy Carp Baggin Machine feeder i čeka ljepše dane odmah pristaje na ribolov, a ni kompiće Kizu i Čovu nije trebalo puno nagovarat da se malo za promjenu maknu sa svoje omiljene Save! Na stranicama Ribiške družine „Laško“ (www.ribiskadruzina-lasko.si) pronalazimo kontakt broj na koji nam se javlja podpredsjednik društva Antun Bačić koji nas obavještava da je vodostaj Savinje taman kakav treba biti i da ovog vikenda nema nikakvih natjecanja. Ljubazno nam ostavlja broj svog mobitela da mu se javimo kad smo u blizini Laškog, točnije kad uđemo u Radeče i da će nas dočekati i pokazat najbolje pozicije.

Napokon je osvanula i ta dugo očekivana nedjelja, utrpavamo se u auto i krećemo put Laškog… Uz ugodne ribičke razgovore sat vremena duga vožnja od Zagreba do Radeča prolazi brzo i glatko. U Radečama se po dogovoru javljamo našem današnjem domaćinu koji nas navodi dalje do Laškog i za nekih 20 – tak minuta napokon stižemo na naše današnje odredište! Upoznajemo se s gospodinom Bačićem i odlazimo do gostione „Zidani most“ gdje se ujedno kupuju i dnevne dozvole za ribolov. Upoznajemo se s pravilima ribolova, ispijamo čaj, kupujemo dnevne dozovle za ciprinide koja iznosi 15 eura i spremni smo! Iz razgovora uskoro saznajemo da je na jednom od nedavnih natjecanja održanih tu na Savinji oboren rekord staze sa nevjerojatnih 84 kilograma ribe za 3 sata! No, prije nego nas naš domaćin odvede do pozicije gdje ćemo loviti, idemo bacit pogled s mosta u plitku Savinju… I imamo što vidjeti, dno uz stupove mosta je doslovno crno od ribe! Uf, ajmo mi lovit! Sjedamo u auto i krećemo za našim domaćinom koji nas nakon par minuta vožnje dovodi na obalu nasuprot toplica – zdravilišća Laško. Savinja je ovdje nešto dublja i sporija nego u samom gradu, a ribe se praćakaju po površini svako malo. Opraštamo se i zahvaljujemo gospodinu Bačiću koji odlazi dalje svojim poslom, a mi nabacujemo stvari na sebe i krećemo prema vodi…

Hrana za tekućice zimi

Obala nasuprot toplica je betonska i ravna, a na zidu iza označene su brojevima pozicije jer je ovo jedan od sektora gdje se održavaju natjecanja. Odlazimo na sam početak staze i smještamo se od broja 1. uzvodno. Ovdje su posljednje pozicije prije velikog brzaka pa računamo da bi tu trebalo biti više mrena i krupnih riba. Svi razvlačimo feeder štapove, osim Kize koji se odlučuje loviti bolognesom. Provlačim Cralusso Feeder Prestige najlon promjera 0.20 mm kroz vodilice svog Milo Demios feedera i promatram vodu ispred sebe… Savinja je ovdje dosta spora i ravnomjernog toka tako da se odlučujem za punu grafitnu špicu jačine 2 oz koja će bit idealna za hranilice težine 30 – 40 gr. Koristit ću najjednostavniji mogući sistem… Na osnovni najlon navučem Cralussovu kliznu kopču za hranilice koja mi omogućava brzu izmjenu hranilica bez prevezivanja cijelog sistema, stavljam silikonski bužir da mi štiti čvor i vežem vrtilicu veličine 7. Voda je na ovom dijelu lagano „špric“ pa se odlučujem za predvez koristit Milo Ghost najlon debljine 0,15 mm i duljine cca 35 cm na čiji kraj vežem Venturieri udicu 1164 BN veličine 14. To je black nickle udica šireg vrata i jake žice koja odlično drži ribu, a gotovo nemoguće ju je odvinuti. S ovom kombinacijom najlona i udice nisam previše grub, a opet imam šanse izvući i veću mrenu ako se zaleti. Pribor je složen pa se bacam na pripremu prihrane…

Uz pola kilograma crva ponio sam sa sobom već standardni riječni miks hrana, kilogram Mosella Barbe Spezial i kilogram Mosella Explosiv za rijeke. Ova kombinacija je univerzalna i odlično radi na svim tekućim vodama. Hranu ne močim previše i dodajem joj dosta kuhane konoplje. Voda nije duboka i prebrza, a želim da mi hrana čim stigne na dno izlazi iz hranilice pa nije potrebno raditi „beton“. Na kopču stavljam „cage“ hranilicu od 40 grama, to će danas biti više i nego dovoljno da drži dno i mamčim udicu sa dva crva. Hranilicu punim na način da prvo sa donje strane „cage“ hranilice stisnem hranu, pa s gornje strane usipam desetak crva i zatvorim s gornje strane opet hranom, tzv. „sendvič“. Na taj način u hladnoj vodi crvi i hrana odmah izađu iz hranilice kako padnu na dno… „Blockend“ hranilice punjene crvima nisu mi prvi izbor zimi u hladnoj i sporijoj vodi jer često da bi crvi uopće izmigoljili van treba još dodatno bušiti i širiti rupe na hranilici.

Cage hranilica

Napokon zabacujem, hranilica pada na dno, lagano pritežem najlon i vrh feedera i odmah divljački griz! Fulanac! Pa kaj je ovo, udica nije ni dno dotakla! Prefilavam ponovno udicu i hranilicu, zabacujem, pritežem i čekam… Opet ne za dugo! Ovaj puta zatežem u tvrdo i drilam svoju prvu ribu sa Savinje koja uporno pliva uzvodno pa po svemu sudeći imam posla sa mrenom. Još minuta, dvije natezanja i mrena kilašica je u podmetaču. U međuvremenu dok sam ja drilao svoju prvu mrenu i ostali su zabacili i svi imaju ribu i drilaju u isto vrijeme! Ludnica! Nastavljamo s ribolovom, a riba prima kao luda, Kizi na bolognese na lagani prolaz 3 gramskom bačvicom primaju krasni podusti i plotice, a nama na feedere uglavnom mrene… Ni jedna ispod nekih 75 dkg i ni jedna preko 1.5 kg. Nakon sat i pol – dva natezanja sa osrednjim mrenama počinje lagano biti monotono pa odlučujem nešto mijenjati….

Produljujem predvez na nekih 60-tak centimetara i stavljam istu Venturieri udicu samo broj veću, 12-najsticu koju filam sa snopom crvi. Ideja je da probam malo reducirat grizeve napasnih mrena kilašica koje odmah po padu hranilice u vodu nahrle na klopu pa s kraćim predvezom druga riba ili veće mrene jednostavno ne stignu na red… Izgleda da sam uspio jer već skoro 2 minute nemam griz što je na Savinji u današnjem ribolovu pravo čudo! Nakon još malo čekanja vrh počinje podrhtavati, zatežem i s druge strane malo drugačiji otpor i borba. Uskoro do podmetača privlačim velikog podusta, fotka, puštanje i ponovo zabac na isto mjesto… Opet malo dulje čekanja na griz i imam opet finu ribu na udici, ovaj puta krasnog klena oko 2 kilograma težine. Nastavljamo dalje lovit i kako vrijeme odmiče sjeverac sve jače puše, a mrene lagano prestaju raditi pa sad isključivo lovimo krasne poduste i plotice. Ne grize ludo kao ujutro ali i dalje ne prođe ni 5 minuta da neko nema ribu na udicu. Malo se mjenjam s Kizom pa zatežem par riba na bolognese. On cijelo vrijeme po malo pračka crve u liniju puštanja i svaki ili svaki drugi prolaz je krupna plotica ili podust… Milina! Kako dan odmiče vjetar se lagano smiruje i mrene ponovo kreću u hranjenje, samo kako se bliži kraj dana grizu sve krupnije! Opet počinje prava ludnica i uz standardne plotice, poduste i mrene zatežemo i par ljepših riba od 1.5 do 2 kg od čega Čova na feeder lovi najveću mrenu dana na kombinaciju običnog crva škota i fobas crva. Fobase je nabavio u pet shopu gdje radi i pokazali su se kao vrlo dobri mamci, pogotovo za mrene. Uživamo još malo u odličnom ribolovu i pred sumrak odlučujemo prekinuti ribolov. Umorni od cjelodnevnog ribolova opraštamo se od Savinje uz jedno putno hladno „Laško“…

Kako doći do Savinje

Za dolazak do Savinje u Laškom ne trebate kupovati vinjetu. Ako putujete iz smjera Zagreba, najbolje je granicu prijeći na malom graničnom prijelazu Bregana i zatim uz dvorac Mokrice doći do Brežica i produžiti do Krškog. U Krškom prijeđete most preko Save i skrenete desno. Dalje je jednostavno, vozite se cijelo vrijeme uzvodno uz rijeku Savu, koja vam je s desne strane. Kad dođete u Radeče (od Krškog oko 30 – 40 min vožnje), glavna cesta vas vodi preko Save i nakon mosta nastavljate lijevo. Vozite uz Savu (sada vam je Sava s lijeve strane) i nakon par minuta dolazite do ušća Savinje u Zidanom mostu. Most prijeđete i vozite uzvodno uz Savinju sve do Laškog.