Najčešće pogreške u šaranskom ribolovu

8 min read

PR / Broj 47 / Veljača / 2012.

Tijekom godina bavljenja šaranskim ribolovom primijetio sam da ja ili drugi ribiči vrlo često rade iste pogreške u ribolovu. Odlučio sam obratiti pozornost na takve stvari, jer su me mnogo puta dosada koštale debelih riba ili uspjeha u ribolovu. Interesantno je to što mi ribolovci često potrošimo gomilu novca na ribolovni pribor, mamce, put i slične stvari, a onda nam neke sitnice za koje smo si sami krivi, pokvare čitav ribolov. Važno je biti svjestan takvih stvari i pokušati ih svesti na minimum kako bismo imali uspješniji ribolov. Ovo pišem za onaj dio ribiča koji razmišljaju o ribolovu, dok za one druge koji to shvaćaju samo kao boravak u prirodi takve „sitnice“ nisu ni bitne.

Piše: Mihovil Vudrag

Predvezi

Definitivno većina ribolovaca najmanje pažnje posvećuje predvezima, a puno više onim vizualnim stvarima na obali. Važniji im je skup rod-pod, štapovi, role, lijepo složen i skup sitan pribor od onoga kako ribi prezentiraju mamac, odnosno, kakav predvez koriste. Često sam znao vidjeti da ljudi izvade složene štapove iz torbi s predvezima i bez imalo problema s takvim predvezom iz prijašnjeg (ili prijašnjih) ribolova započinju loviti. Naravno i na takav će se uspjeti uloviti riba, ali je pitanje koliko se grizeva uopće nije realiziralo ili koliko se riba otkvačilo. Pošto uvijek bacam svoje predveze poslije ribolova i skidam sisteme sa štapova, ovakve stvari mi se nisu događale, ali zato sam se jedva riješio nekih drugih loših navika.

Dužina dlake

Često mi se zna dogoditi da želim promijeniti mamac s kojim lovim, no ovaj drugi je drugog promjera što znači da nije primjeren za predvez koji sam koristio. Umjesto da složim drugi predvez primjeren za tu veličinu mamca ja bih boilu stavio na taj isti te vrlo često znao izgubiti ribu prilikom drila. To mi se uglavnom događalo uvijek kad bih se sjetio da trebam promijeniti predvez, ali to ne bih napravio. Također se takve stvari događaju ribičima koji određuju dužinu dlake „napamet“ tj. vežu predvez za određeni mamac koji ne stoji na dlaci za vrijeme vezanja. Problem kod takvog ribolova se najbolje vidi u ribolovu zig-rigom kad je vrlo važno da spužvica bude na idealnoj udaljenosti od vrata udice kako joj ne bi zatvorila luk i time bitno smanjila mogućnost ubadanja. Ako je mamac prevelik u odnosu na udicu događa se da zatvori luk udice te spriječi ili potpuno onemogući kvalitetno zabadanje udice u riblja usta. Šarani usisavaju takav mamac u usta, ali se jednostavno ne mogu zakvačiti što se lijepo vidi na mnogobrojnim podvodnim snimkama koje su napravljene u zadnje vrijeme.

Oštrina udice

Kad već pišem o predvezima vrlo bitno je također spomenuti i oštrinu udice. To je definitivno jedan od najvažnijih faktora uspješnog ribolova koji ljudi uglavnom zanemaruju. Oštrina udice je relativno rastezljiv pojam i poprilično je različit od osobe do osobe. Često bih znao reći prijatelju da ima tupu udicu i da ju promijeni, na što bi on odgovorio da je u redu. To mi nikad nikako nije bilo jasno, jer po meni udica može biti skroz oštra kao iz paketa ili tupa, druga opcija ne postoji. Iako se ponekad zna dogoditi da poneka udica iz paketića nije jednako oštra kao druge tako je najbolje provjeriti svaku udicu prije korištenja. Oštrina udice je stavka na koju jako pazim u ribolovu zbog toga što mi je apsurdno potrošiti gomilu novca, truda i vremena da bih onda riskirao izgubiti ribu zbog toga što sam šparao na udicama. Shvaćam da su današnje udice renomiranih proizvođača poprilično skupe, ali stvarno ne vidim razlog da bismo štedjeli na tom dijelu opreme.

Planiranje taktike prije dolaska na vodu

Ovo je jedna od najčešćih i najvećih grešaka koju šaranaši rade prije dolaska na ribolov uključujući i mene samog. Ona sa sobom nosi mnoštvo drugih grešaka koje nam često upropaste ribolov. Slažem se da je dobro prikupiti informacije o trenutnom stanju na vodi, ali one nas često mogu dovesti na pogrešan put ako vjerujemo drugima na riječ i sve takve informacije uzimamo zdravo za gotovo. To sam naučio više puta na svojoj koži u slobodnom ribolovu i na natjecanjima tako da otad vjerujem isključivo sebi i sve dobivene informacije primam sa zadrškom i ne koristim ih dok se sam ne uvjerim u njihovu istinitost. Događalo bi mi se da isplaniram taktiku ribolova prije dolaska na vodu umjesto da procijenim situaciju na vodi i tako krenem u ribolov. Najčešće bi se to odnosilo na dozu mamaca koju sam si zamislio da bi trebao ubaciti u vodu da bi ribolov bio uspješan no bez obzira o kakvoj količini mamaca se radilo znalo mi se događati da mi ponestane mamaca ili ih previše bacim na lovno mjesto. Prehranjivanje je vrlo često razlog lošeg ribolova koji se često viđa po našim vodama. Vjerujem da većina ribolovaca u situacijama kad im riba ne prima ili susjedima grize bolje jednostavno ne zna što bi drugo napravili osim hranili. No to se često pokaže pogrešnim. Ta greška se pogotovo viđa na raznim šaranskim natjecanjima gdje ljudi misle da naporno raditi znači uglavnom samo hraniti i prezabacivati što naravno nije istina. Nikad nisam bio pobornik velikog hranjenja (osim u posebnim situacijama i na posebnim vodama), jer sam mišljenja da nisam tu došao hraniti već loviti.

Natjecanja

Znam ih mnogo koji tvrde da se narade ko konji (u prijevodu raketiraju) na natjecanjima i sve moguće isprobaju, ali riba jednostavno nije bila u njihovom boksu. Naravno da se ne slažem s takvim objašnjenjima pošto sam mišljenja da svatko ispred sebe na određenom mjestu ima određen broj riba (manji ili veći), a na svakom od nas je izbor taktike kako bismo uspjeli uloviti što veći broj tih riba koje plivaju u dosegu naših štapova. No iako ponekad i uspijemo uhvatiti popriličan broj riba na lošem mjestu to je vrlo često još uvijek daleko od plasmana u prve tri ekipe. Velik problem šaranaša (bez obzira da li se radi o natjecanju) je taj što se više zamaraju onim što susjedi rade u boksu nego svojom idejom ribolova. I onda kad susjedne ekipe imaju ribu više počinju toliko hraniti ne bi li ih “zatvorili“ no u većini situacija su si samim tim već potpisali poraz a da nisu toga ni svjesni. To je zbog toga što hranom pokušavaju odvući ribu od suprotne ekipe ne razmišljajući o tome da povećavanjem hrane na svom hranilištu (kad riba ne prima baš najbolje) samima sebi uvelike smanjuju mogućnost za grizom. No to je jednostavno tako i čisto sumnjam da će se to ikad promijeniti, a iskreno, ne mogu baš reći ni da mi je žao.

Tanki s priborom?

Nedostatak opreme se također može pripisati lošem predviđanju taktike ribolova prije odlaska na vodu. Često sam namjerno ostavljao doma stvari za koje sam mislio da mi neće trebati u ribolovu i naravno znalo se dogoditi da mi upravo to fali kao npr. obuća i odjeća, praćka, kobra, vrsta olova, debeli najlon i razne druge sitnice. Kad se to dogodi u slobodnom ribolovu i ne predstavlja neki problem (osim ako ste daleko od doma bez kabanice i čizama, a počelo je orkansko nevrijeme), ali u natjecateljskom ribolovu rezultira uglavnom lošijim rezultatom od očekivanog. Nakon nekoliko takvih pogrešaka koje su me stajale konačnog plasmana uglavnom nosim sve moguće na natjecanje i u ribolov što bi mi moglo zatrebati u nekim situacijama.

Forsiranje ribe

Forsiranje ribe se također često viđa na svim našim vodama i iako to rade uglavnom neiskusniji ribolovci, često se viđa i kod iskusnijih šaranaša. Ne razumijem zbog čega ljudi forsiraju ribu u situacijama kad to nije potrebno. Što nije dril jedan od najljepših razloga zbog kojih se bavimo ribolovom? Ne razumijem zbog čega ljudi imaju potrebu što prije izvući ribu na obalu ne misleći pritom kako joj uništavaju usta i povećavaju mogućnost da ju izgube. Umjesto da shvate da nakon cijelog procesa pripreme i napokon dobivenog griza treba biti strpljiv i uživati u drilu kako bismo maksimalno smanjili mogućnost gubitka ribe, većina njih radi upravo suprotno. To se pogotovo događa na popularnim ribolovnim destinacijama koje obiluju ribom te riba do deset a nekad i više kila ne predstavlja veliko zadovoljstvo za ribiča. Male šarane čak zovu pogrdno „škutavci“ kao da i oni jednom neće biti velike i lijepe ribe (ako prežive).

Lijenost

Lijenost je definitivno najveća od svih pogrešaka odnosno ljudskih mana u šaranskom ribolovu zbog koje možemo imati loše rezultate. Iz nje proizlazi većina pogrešaka koje sam naveo u dosadašnjem tekstu kao i mnoštvo drugih. Još uvijek mi se zna dogoditi da mi se npr. ne da ići prezabaciti štapove po noći, iako mislim da bi to trebalo napraviti jer mi se ne da ustati iz tople vreće. No kad svane jutro bez da sam imao poteza zbog toga što su mi rakovi ili sitna riba skinuli boile uvijek požalim što nisam ustao. Također sam jako zadovoljan kada se (unatoč tome što mi se ne da ustati iz vreće) ipak dignem i prezabacim štapove i na kraju ulovim ribu. Zapravo, uvijek kad sam sebe ulovim da mi se ne da nešto napraviti jer sam lijen, sjetim se takvih situacija koje me ipak natjeraju da se pokrenem. Na kraju krajeva, ja ribolov ne shvaćam kao ljenčarenje već konstantno pokušavam uloviti ribu unatoč svim uvjetima na vodi.

Nadam se da sam vam prije početka nove sezone ukazao na neke greške koje nam se svima učestalo događaju u šaranskom ribolovu a da o njima baš i ne razmišljamo.

Bistro i vidimo se na vodi!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana