PR / Broj 37 / Travanj / 2011.

Pravi štukolov može otprilike početi krajem travnja kad se štuka potpuno oporavi od mrijesta, jer će još 15-20 dana nakon mrijesta biti letargična i jako ćudljivog raspoloženja, pritom mislim na ulov kapitalnih primjeraka (dakle ženki), a ne na male mužjake koji su i neposredno nakon mrijesta aktivni i agresivni

Tekst: Dalien
Foto: Dalien, Anđelko Lukanec, No Name, Vladimir Cep, Robi Trbovc, Oktalz, Vuki

Prisutnost vodene trave, rese ili drezge je najvažnija karakteristika kvalitetne štučje vode! Ona je apsolutno presudna ne samo za štuku, već za cijeli ekosistem naših voda i oduvijek je bila prisutna u našim jezerima. Uz travu bih spomenuo i da invazivni žuti lokvanj (za razliku od domaćeg bijelog) nije toliko dobar za riblju populaciju. On ribama dobro dođe kao sjena u ljetnim mjesecima, ali istom sjenom praktički ubija život ispod sebe i vode sa prekomjernom populacijom žutog lopoča stoga nisu toliko bogate ribom.

U travi se pak odvija(o) sav život naših nizinskih voda. Od račića, puževa i ostalih organizama, preko sitnih riba i ciprinida koji su ih jeli i u njoj pronalazili zaklon i bazu za mrijest, pa sve do vrha hranidbenog lanca, u ovom slučaju štuke koja jede ciprinide!

Evolucija je štuku prilagodila životu u travi. Ona se savršeno kamuflira i lovi iz zasjede, što joj maksimalno olakšava život, tj. hranjenje. Trava također na sebe skuplja vodene partikle i vodu održava bistrom, što štuki kao izrazito vizualnom lovcu vrlo pogoduje. Kad malo razmislite, najbolje (prirodne) štučje vode preko ljeta gotovo nisu lovne zbog silne količine trave, ali zato kad trava padne…. Ponekad nas može iznenaditi količina štuka koja „se pojavi“ u nekom jezeru u hladnijem dijelu godine kad nema trave. Da ista voda nije preko ljeta zarasla u travu, tolike štuke ne bi jednostavno imale načina opstati u tolikom broju.

Nevjerojatno je kako su neka društva svjesno uništila vode kojima gospodare prekomjernim ubacivanjem alohtonog amura, ribe koja u kratkom roku počisti travu u jezeru i uopće ne pripada našim vodama. Znam mnoga jezera koja su od bistrih i bogatih životom postala sterilne mutne grabe u kojima žive samo ubačeni šarani, amuri, cvergli i babuške, praktički bez staništa za grabežljivce. To je valjda cijena veće komercijalne vrijednosti šaranskog ribolova.

Ovim nekonvencionalnim uvodom o proljetnom lovu na štuke želim sve ribolovce podsjetiti na važnost vodene trave u našim jezerima. Bez nje nema niti može biti kvalitetne populacije štuke, niti ostalih autohtonih riba kojima je trava potrebna za zaklon, hranjenje i razmnožavanje.

Može se uz dno

Moram ipak priznati da je ribolov puno komotniji kad trave (još uvijek) nema. Travanj i svibanj su mjeseci kad i na vodama koje su inače zarasle, trava ili lopoč nisu još krenuli te možemo kvalitetno prezentirati sve vrste mamca sa otvorenim udicama bez straha od kvačenja.

Nedostatak trave nam također olakšava lociranje štuke, jer ona nema gdje biti nego uz dno ili obalu. Dakle, to smo riješili, ostaje nam još „samo“ borba sa nepredvidljivim štučjim proljetnim raspoloženjem.

Pravi štukolov po meni može početi otprilike krajem travnja, kad se ona potpuno oporavi od mrijesta, jer će još 15-20 dana nakon biti letargična i jako ćudljivog raspoloženja. Čvrstih pravila u proljeće nema i nikad ne možeš znati kako će štuka reagirati. Nekad odlično radi po sunčanom vremenu, nekad po oblačnom, nekad u sumrak, nekad ujutro. Ipak bih rekao da izrazito sunčani i mirni dani nisu baš neka sreća, a da sve ostalo može ili ne mora “igrati“. U travnju (češće nego u ostalim mjesecima) možemo računati na štuke koje nisu baš voljne juriti plijen. Ovo će uvelike i odrediti način prezentacije naših mamaca i svakako bih preporučio sporiju prezentaciju. U proljeće je štuku često potrebno “nagovarati“ na griz i koristiti dosta pauze u vođenju mamaca. Naime, može nam se dogoditi odličan ribolov, isto kao i katastrofalan, bez udarca, nikad ne možeš biti siguran u ishod bez obzira na uvjete na vodi.

Gume, železo i kombinacije

Iako zvuči kao zapis iz dnevnika Robija K., radi se o jako dobrom izboru varalica za proljetni štukolov. Upravo zbog nepredvidljivosti u štučjem raspoloženju potrebno je loviti s provjerenim tehnikama i mamcima. “Gume i železo“ love štuku u svim uvjetima i vrlo se lako njima možemo prilagoditi trenutnoj situaciji na vodi. U proljeće pribor može biti malo slabiji nego inače, jer nema vodene vegetacije.

Gume

Silikonske varalice na jig glavama se nameću kao logičan izbor. Njima je vrlo lako pratiti konturu dna i zbog velike privlačnosti ih neku ruku smatram kao finesse štučji mamac. Nekoliko različitih modela guma i par jig glava dovoljno nam je da potpuno rafiniramo svoju prezentaciju. Shadovi su klasika i gotovo svi love ribu. U ovo vrijeme nema previše zapinjanja za dno pa koristite kvalitetnije modele. Osim standardnih modela morate probati i novi mekani swimbait Soft 4 Play. Na laganoj jig glavi ima odličnu twitch akciju, poput nekog hibrida gume i voblera koja će vas zasigurno oduševiti.

U zadnje sam vrijeme počeo dosta koristiti i twistere koji imaju prilično suptilniju vibraciju i omogućavaju nevjerojatno sporu i nenametljivu prezentaciju. Zbog manjeg otpora kojeg pružaju u vodi, oni traže puno lakšu jig glavu i svakako ih ne treba izbjegavati. Način vođenja guma je po meni dosta individualna stvar i svatko ima neki svoj stil povlačenja. Ono što bih definitivno preporučio kod ribolova guma u proljeće je pauza mamca na dnu. Trave još nema, dakle, nećemo zapeti za nešto na dnu. Pauza je jako produktivan način „nagovaranja“ štuke na griz, jer ukoliko nije (a često nije) agresivna, krenut će za mamcem i jednostavno odustati. Pauzom mamca na dnu od nekih 2-5 sekundi na neki način pričekamo štuku i ona ima vremena stići pogledati i uzeti mamac. Slično kao i kod suspend voblera ili jerkova, štuka će uzeti nepomičan komad gume sa dna! Ono što je guma napravila prije, štuki je dalo do znanja da je to plijen. Ravnomjerno konstantno privlačenje sa puštanjem mamca na dno svakih 4-5 metara je odlična proljetna metoda povlačenja gume! Ukoliko koristimo jako lagane glave 2-5 grama, bolje su i tanje špage, recimo 15 lb, kako bismo dalje bacali lagani mamac.

Željezo

Dao bih se kladiti da je većina špinera svoju prvu štuku ulovila na neku vrstu leptira ili žlice. Sjećam se svoje prve na Bundeku, na Mepps dvojku. Nije bila velika, naravno, ali sam ju vidio kad ga je pokupila iz dubine i ostao zauvijek zaljubljen u varaličarenje (tad je na Bundeku još bilo trave….).

Metalne varalice su odlični mamci, podjednako zahvalni kako početnicima tako i pravim majstorima varaličarenja. Neodoljiv bljesak i vibracija ovih mamaca oduvijek love i lovit će štuke svih veličina. Definitivno vrhunski proljetni mamci, a u današnje vrijeme ima i dosta različitih modela za razne situacije na vodi..

Leptir je možda nešto jednostavniji za vođenje od žlica. U većini slučajeva to je ravnomjerno povlačenje što bliže dnu, no i ovdje pauze i prekidi ritma u povlačenju mogu dati odlične rezultate (možda ste čitali intervju sa majstorom leptira Tikijem). Zbog ravnomjernog povlačenja, malog gabarita i otvorene trokuke, leptiri su možda i najefikasniji štučji mamci što se realizacije grizeva tiče. Iskreno, puno bih više lovio na leptire da ne uvrću špagu svojom rotacijom, no primijetio sam da se uporabom debelog fluorokarbonskog predveza, debljom špagom i baitcasterom to uvrtanje gotovo eliminira.

Oduvijek sam se pitao što je to toliko privlačno u apstraktnoj vibraciji leptira, no činjenica je da je na njega ulovljeno stvarno mnogo kapitalnih štuka, te ga nikako ne bi trebalo zanemariti. Zbog boljeg praćenja konture dna odlični su leptiri s dodatnim otežanjem koji omogućavaju vođenje u većim dubinama i eliminiraju utjecaj rotacije krilca na špagu poput Foxovog Pikera ili Idrinog Lexa.

Žlice su, slično kao i gume, jako ozbiljan mamac s neograničenim mogućnostima vođenja. Od ravnomjernog vođenja, do trzaja, prekida, propadanja, itd. Krupan odbljesak žlice je štukama neodoljiv, no ja sam najviše krupnih štuka ulovio ipak na ravnomjerno povlačenje i jako sporu i nepravilnu frekvenciju rada žlice. Lagana, ravnomjerna vožnja uz dno mi se nekako pokazala najboljom baš za krupne ribe. Jako dobre žlice u sebi imaju tu nepravilnu akciju i po mojem ih nije potrebno previše „trzati iz zgloba“. Ako ipak radite neke trzaje ili prekide, trebate biti sigurni da je baš taj dobar za žlicu koju koristite jer ćete inače dobiti kontra efekt (pričamo o krupnijoj štuki).

Kombinacija leptira i twistera na jig glavi

Kombinacija leptira i gume na jig glavi je koncept koji sam nedavno isprobao i moram priznati da me oduševio. U neku je ruku to nastavak tandema na worm udici kojeg sam opisao u prošlim brojevima i već se puno puta dokazao kao mamac za prave ribe!

Leptiri su odlični, ali ih je već na dubinama od dva metra naviše problem voditi uz dno nekom optimalnom brzinom. Jig glava umjesto trokuke ima težinu i omogućava dublje i brže vođenje. Posebno je zanimljiva mogućnost lagane modifikacije, jer ukoliko zamijenimo jig glavu od 4 grama sa glavom od 8 grama, imamo mamac koji dublje ide pri istoj brzini povlačenja. Ovakvim tuningom možemo savršeno izbalansirati naš mamac za dubinu jezera u kojem lovimo. Takav mamac daleko leti, pri povlačenju nema uvrtanja špage i jig udica je uvijek okrenuta prema gore za odličnu realizaciju. Moj tandem se sastoji od Savage Gear Caviar leptira broj 3 i SG LB Grub twistera od 8 ili 10 cm. LB Grub je nevjerojatan twister s jako tankim repom koji radi pri najsporijem povlačenju i odavno mi je postao jedan od najvažnijih mamaca u kutiji. Uvijek gledam da mi nijansa leptira i gume bude otprilike slična, a od jig glava su mi se za ovu primjenu najbolje pokazale okrugle ili rezane shad head glave. U trenutku kad budete listali svoj PR, štuka bi već trebala početi malo bolje raditi, pa nema razloga da ne odete na vodu i probate uloviti (i pustiti) koju…

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana