VRATITE VODAMA STARI SJAJ

6 min read

PR / Broj 37 / Travanj / 2011.

Velika ekspanzija ribolovnog sporta u posljednjih dvadesetak godina, brz napredak ribolovne tehnologije i vrhunski ribolovni pribor u kombinaciji sa sramotno malom sviješću naših ribolovaca o čuvanju naših voda i riba te uz obilatu pomoć sve većeg broja zakonom zaštićenih kormorana, doveli su mnoge naše lijepe i poznate vode do, za nas ribolovce, stvarno tužnih prizora. Riblja populacija uobičajenih riba je desetkovana, neke plemenite ribe su iz njih praktično nestale, a kapitalaca kojih je nekad u njima bilo dosta, gotovo da više i nema…

PIŠE: KREŠIMIR KURI

Nema ništa od kukanja…

I dok se mnogi naši ribolovni klubovi u takvim situacijama prepuštaju kukanju i žaljenju sebe samih, neki su shvatili kako se iz takve situacije može izaći samo vrijednim, smislenim i upornim radom. Rješenje ovog problema leži u samo tri riječi: prirodnom i umjetnom mrijestu riba te poribljavanju i čuvanju voda. Da biste se ozbiljno uhvatili u koštac s ova tri naoko lagana pojma, treba vam velika ljubav prema vašim lokalnim rijekama i jezerima, dobra organizacija kluba ili ribolovnog društva i složna ekipa ribolovnih entuzijasta koji su spremni velik dio svog slobodnog vremena žrtvovati za klub i dobrobit njegovih članova.

Mriještenje riba

Jedna od najučinkovitijih taktika za očuvanje riba je zaštita i stalni nadzor njihovih prirodnih mrjestilišta. Kako je to nekad vrlo teško izvodljivo, jer su takve lokacije često vrlo dislocirane i mogućnost njihove kvalitetne kontrole 24 sata na dan kroz cijeli period mrijesta je praktički teško izvediva, mnogi klubovi se odlučuju za izgradnju umjetnih mrjestilišta gdje se, već i uz minimalne napore, maticama može omogućiti kroz neko njima potrebno vrijeme, mir i sigurnost, a sve to za nastavak vrste. U takvim se mrjestilištima prvo, početkom godine, mogu mrijestiti štuke, a kasnije nakon njih i šarani. Ako im još nakon uspješnog mrijesta pomognete s prihranjivanjem, do jeseni ćete imati krasne male ribe i izvrstan materijal za poribljavanje vaših voda. Nije tajna da što je riba u trenutku poribljavanja starija, veće su joj šanse za preživljavanje u novoj sredini.

Poribljavanje

Poribljavati se može s ribljom mlađi, malim ribama, prosječno velikim ribama i maticama. Svaka od ovih kategorija nosi neke dobre i loše strane i zbog toga je najbolje poribljavati naizmjenično sa svakom od njih, ovisno o mogućnostima.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Ako je klub uspio napraviti mrjestilište i prirodnim načinom mrijestiti npr. štuke, što je mlađ veća i starija bit će je manje, ali će automatski imati veću mogućnost preživljavanja. Male ribe su također dobra opcija, ako ih puštate u pravo vrijeme (dok je u vodi puno hrane i prirodnog zaklona) i na prava mjesta (treba ih raspršiti na što veću površinu rijeke) kako bi što lakše preživjele i naučile same tražiti hranu, te se ujedno dobro sakriti od većih predatorskih riba, odnosno, svojih prirodnih neprijatelja. Poribljavanje prosječno velikim (konzumnim) ribama je također dobra taktika obnavljanja naših voda, pogotovo ako se uz nju vrši kasnije rigorozno čuvanje nedavno poribljenih lokaliteta. Naime, riba iz ribnjaka je u odnosu na divlju ribu iz naših rijeka i jezera, prilično naivna i kako se najvjerojatnije još nikad nije srela s udicama i ribolovcima, nužna joj je neko vrijeme (dok se ne adaptira) ljudska zaštita (najviše od gramzljivih ribolovaca). «Konzumne» ribe su obično već zrele za mrijest i velika je šansa da onaj manji dio njih, koji tu prvu i najtežu godinu u novoj vodi preživi, već početkom slijedeće uđe u mrijest. Iako je puštanje matica kod nas vrlo rijetko, to je uz dobru čuvarsku službu možda i najbolji način revitalizacije voda.

Naime, matice su u pravilu odmah spremne za mrijest i samo ako jednu garnituru matičnih riba posluži sreća da prežive jednu godinu, pa onda početkom druge vrijeme i vodostaj, velike su šanse da cijela jedna velika nova generacija mlađi i mladih riba dođe na svijet. Zbog relativno malog broja velikih riba i njihove velike cijene te uglavnom lošije ustrojene i neefikasne ribo čuvarske službe, mnogi se naši ribolovni klubovi ne usude u njih ulagati. Morate znati kako je svako poribljavanje, bez obzira kojim se kategorijama riba koristili, povezano s rizicima od gubitaka, ali «tko ne riskira, ne profitira!». Za kvalitetno poribljavanje vrlo je važno znati otkud se kupuje riba (njezino porijeklo), da je ispitana i negativna na one zarazne bolesti koje zakon traži (na primjer, kod nas koi herpes viroza kod šarana), da se poribljava u hladnije doba godine kad je preživljavanje poribljenih riba najveće i da se od mjesta odredišta prevozi u odgovarajućim prijevoznim sredstvima (kamion ili kombi s bazenom i kisikom) kako bi što lakše i što bezbolnije preživjela stres od prevoženja.

Čuvanje voda

Kako je danas čuvanje voda od krivolova i prekomjernog ribolova jednako vrijedna radnja kao i sva poribljavanja zajedno, jasno je svim ozbiljnim ribolovcima. Ali, jednako tako, moralo bi im biti jasno da kod nas sigurno ne postoji tako brojna i tako dobro opremljena ribočuvarska služba koja može stalno nadgledati i čuvati naše brojne vode, ako joj mi obični ribolovci u tome ne pomognemo. Glupo je i potpuno nesavjesno, u današnje vrijeme mobitela, ignorirati divljanje krivolovaca na bilo kojoj od naših voda. Ako ste istinski ljubitelj ribolova i prirode, onda morate biti i njen zaštitnik, a to se pogotovo odnosi na ribe i kod nas jako ugroženi riblji fond. Ne smatram da se nužno morate upuštati u otvorene dvoboje s krivolovcima na vodi, ali mislim da bi svaki ozbiljniji udičar koji provodi dosta vremena na nekoj od svojih omiljenih voda morao u slučaju potrebe biti i njen zaštitnik. Dovoljno je uvijek uza sebe imati mobitel i broj ribočuvara i policije i u slučaju primijećenog krivolova, diskretno i ako vas je strah, anonimno pozvati ribočuvare. Zapamtite da naše rijeke i jezera nisu vreće bez dna. Mi ih nismo dobili u naslijeđe od svojih predaka, mi smo ih posudili od generacija koje tek dolaze!

Vrijedni karlovački ribolovci svaku godinu sve svoje vode (rijeke i jezera) poribe, u skladu sa svojom gospodarskom osnovom, sa oko 13 tona plemenite ribe (mlađi, konzumnih riba i matica) u prosjeku i to najviše šaranima, amurima, štukama, smuđevima, somovima…

Karlovački ribočuvari imaju svake godine preko sto prijava krivolova od kojih se najveći dio vrlo brzo i procesuira. Svake godine u svom mrjestilištu na Šumbaru proizvedu na tisuće komada mlađi, prvo štuke pa onda i šarane, kojima poribljavaju svoje rijeke i jezera.

Chris standing up holding his daughter Elva

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana