PUNI KRUG
11 min readPR / Broj 37 / Travanj / 2011.
Uvijek sam volio pohoditi nove vode. Baš ima nešto zarazno u tom strašnom osjećaju novog početka. Od prethodnog kopanja za informacijama po računalu pa sve do grebanja kod prijatelja i kolega ribolovaca za njihovim osobnim iskustvima, a sve samo s jednom namjerom – kako bih što preciznije složio veliku slagalicu i svaki njen pojedini dio postavio na svoje mjesto… Ako niste znali, proljeće i početak sezone je pravo vrijeme za to, pogotovo ako se u ljeto i jesen želite okititi slikama njenih najljepših, najvećih i najatraktivnijih stanovnika…
Piše: DAN BRUTON
S engleskog preveo: Krešimir Kuri
Veliki crni špigl došao je tek u kolovozu, ali se sav moj trud od proljeća kroz njega isplatio
Privatna istraga
Prošle godine sam se bavio baš time. Nakon što sam vidio nekoliko slika lijepih riba, tražio sam upis za ribolovnu dozvolu na spomenutoj vodi i na moju sreću sve je prošlo brzo, glatko i lijepo. U stvari, tražio sam neko mirno mjesto za ribolov gdje bih realno mogao očekivati nekoliko ribljih poteza dobrih riba. Kako sam nekoliko posljednjih godina proveo na jednom vrlo velikom jezeru, gdje sam se trebao svojski pomučiti kako bih nešto konkretno ulovio, ovaj put sam želio nešto potpuno drugačije. Neku manju vodu prikladnu za malo lakši i brži ribolov s kojom bi u miru započeo novu sezonu.
Jednaki sistemi, ali različiti materijali. IQ 15 lb je preslab za ribolov u težim uvjetima, pa je meni N-Trap jedina dovoljno jaka zamjena koja ne utječe na rad i funkcioniranje sistema.
Ribolovna lekcija
Moram priznati kako sam na svojoj posljednjoj ribolovnoj ekspediciji dobio dobru lekciju o ribolovu na vodi s jakim ribolovnim pritiskom, kao i lekciju o tome kako se ponašati po pitanju pristupa takvom ribolovu. Naučio sam puno o potrebnim ribolovnim trikovima i nužnim sistemima kako bi se ulovio «iskusni» šaran. Na svom prvom ribolovnom izletu razgovarao sam s nekoliko ribolovaca koji su tamo članovi već nekoliko godina i oni su mi otkrili kako ribolov «chod» sistemom ovdje jako dobro funkcionira te da su na njega ulovljeni mnogi lijepi šarani, uključujući sve najveće ženke šarana u jezeru. Ovo je za mene bio snažan poziv i krasna informacija, jer se već u posljednjih nekoliko godina intenzivno bavim lovom šarana ovom vrlo zanimljivom taktikom i sistemom. Na neki način, shvatio sam kako je najbolji način postavljanja i zabacivanja «chod» sistema na sasvim određenu vrstu dna, nakon što sam «čisto» mjesto gdje sam planirao loviti, štapom i rolom dobro izmarkirao.
Vrlo jednostavan i vrlo učinkovit dubinski sistem
Dvije izgubljene ribe
Veliki sam pobornik i ljubitelj «chod» ribolova već posljednjih nekoliko godina, ali kad ne ide, ne ide
Uglavnom, da skratim dugu priču, već na svom prvom ribolovnom izletu uspio sam dobiti dva poteza na «chod», ali sam ih jednako tako po prvi put, otkako koristim ovaj sistem, obje izgubio. Sve je bilo baš kako treba, lokacija je očigledno bila u redu, ali sam po svoj prilici negdje pogriješio u izboru sistema. Udice su bile savršeno oštre, a sam «chod» sistem odlično napravljen. Zbilja sam se maksimalno unio u taj ribolov i nakon dvostrukog neuspjeha duboko razmišljao na putu kući gdje sam pogriješio i kako nešto moram vrlo brzo promijeniti. Neko vrijeme nisam mogao u ribolov, ali sam prvu slobodnu priliku odlučio dobro iskoristiti.
Nova prilika
Taj dan sam odlučio otići na jedno drugo jezero, ali u istom jezerskom kompleksu. Kako sam izgubio dvije dobre ribe na glavnom jezeru, odlučio sam pokušati istim sistemom na drugim jezerima oko njega. Uspio sam «snimiti» još nekoliko dobrih šarana pa sam to mjesto odabrao za ribolov. U jednoj od svojih uobičajenih šetnji jezerom, razgovarao sam s dva ribolovca koji su mi napomenuli kako se ovdje «chod» jako često koristi. Odmah mi je u glavi zasvirao alarm i počeo sam se preispitivati. Jesu li šarani polako počeli prepoznavati opasni sistem kojim se ovdje vrlo često lovi? Uglavnom, rezultat tako čestog i učestalog ribolova istim sistemima bili su vrlo sramežljivi potezi, promašaji , a i sve češće njihovo izbjegavanje ovako postavljenih mamaca.
Umaci na bazi aminokiselina odličan su način neupadljivog naglašavanja mamaca
Ponovo na dnu
Zbog toga sam po prvi put u zadnjih nekoliko godina na sva tri štapa postavio klasičan dubinski sistem u kojeg sam potpuno vjerovao, jer sam se na njega nalovio šarana i koji me još nikad nije iznevjerio. Jako se dobro sjećam jednog vrlo uspješnog ribolova, kad sam zbog loših ribolovnih rezultata naglo sa upredene špage za izradu predveza prešao na sisteme napravljene od Amnesia najlona. Rezultati su bili zapanjujući. Promatrao sam ribe koje su uzimale te «krute sisteme» u plićaku blizu obale i jasno vidio da kad šaran jednom usiše mamac, više ga nikako ne može izbaciti iz usta. U godinama koje su kasnije došle, umjesto crnog Amnesia najlona, krute sisteme sam počeo izrađivati od prozirnog Korda IQ fluorokarbona. Nosivost od 15 lb perfektno je zadovoljavala sve moje potrebe. Najlon nije bio previše krut za obavljanje potrebne zadaće, ali ni previše mekan da bi se petljao prilikom zabacivanja.
Ja ih volim dobro natopiti nekoliko sati prije ribolova
Udica širokog luka
Jako puno ribolovaca koristi ovu vrstu materijala u kombinaciji s udicom koja ima ušicu okrenutu prema van, odnosno, onu koja se koristi za lov «chodom». Međutim, osobno sam u tim situacijama nekako uvijek radije koristio udicu širokog luka «Wide Gape hook», što mi se pokazalo izuzetno korisnim. Glavni razlog tome bio je agresivni kut najlona na kojem je udica odmah nakon vezanja ostala. Na taj način više nije potrebno koristiti termo tube i sistem je bilo vrlo lagano zavezati.
Precizno hraniti ponekad je vrlo važno 
Kad zabacujete sistem, uvijek provjerite da vam slučajno nije zapetljan
Izrada sistema i prezentacije
Udicu vežem čvorom bez čvora, koristeći ostatak najlona kao dlaku. Drugi kraj predveza u pravilu vežem «osmicom» na vrtilo s jednom velikom alkom. U konačnom dijelu izrade sistema, uvijek na dlaku iza boile dodajem jedno zrno plastičnog plivajućeg kukuruza, kako bi malo olakšalo mamac i dodalo mu malo vizualne dimenzije.
Početak sezone je najbolje vrijeme za upoznavanje vode na kojoj želite loviti
Čvršća kočnica za lov u travi
Kako sam nekoliko puta lovio na mjestima s ponešto stare ili nove vodene trave na dnu, prvo je na olovnom klipu trebalo odrezati (ili samo skratiti) krak na koji se navodi teško olovo, kako bi ono u slučaju poteza šarana samo ispalo. Zbog toga sam tu uvijek koristio prilično snažni najlon i manji komad lead corea, kako bi sve što bolje ležalo na dnu i tako ne bi plašilo ribe koje tuda prolaze. U situacijama kad koristim olovni klip i princip lova s «ispadanjem olova» u slučaju poteza, kočnicu na roli uvijek postavljam na krajnju granicu. Trava koja je preživjela zimu i u proljeće rasla na vodi gdje sam lovio, bila je toliko snažna, da se jednom šaran na udici u njoj tako jako spetljao, da sam svim silama nastojao štapom postići da olovo što prije spadne sa sistema. Nisam želio da se riba u oštroj vegetaciji povrijedi, već da ju prihvatim podmetačem što sigurnije, a čvrsto pritegnuta kočnica u takvim je situacijama bila dragocjena. Sa štapovima zabačenim na lokacije s malim čistinama u staroj zimskoj travi, htio sam biti siguran da ću hraniti i loviti samo na malim, precizno određenim lokacijama.
Od presudne je važnosti za efikasnost oštra udica, zato su dragocjeni ovi mali plastični zaštitnici
Ribolov na prirodnom hranilištu
Nikako nisam želio koristiti cijelo ribolovno mjesto, već samo loviti na mjestima koje šarani i prirodno posjećuju i gdje se s velikim samopouzdanjem hrane. Ovo je za mene bila pomalo nova i neobična situacija, jer sam na vodama s relativno malo ribolovnog pritiska uobičavao zabijati olovo svog «chod» sistema u prljava područja puna mulja i u blago zatravljene terene, gdje ranije šarani nisu bili naviknuti nalaziti mamce. Moram vam priznati kako je to zbilja jedna fantastična i vrlo ubojita taktika.
Prezentacija od IQ-a ponekad nije dovoljno jaka za ribolov u travi
Promjena koristi
Zbog nagle promjene taktike tu sam noć bio strašno zabrinut, ali moja briga nije bila osnovana, pošto sam se već slijedećeg jutra slikao s ljuskavim šaranom od 13 kg. Ovaj je put sve bilo kao po planu, sistem je odradio svoje, udica je čvrsto držala i u trenutku kad je olovo otpalo, šaran se automatski našao na površini. Ovaj put kući sam išao pjevajući i jedva čekao slijedeći ribolovni izlet. Moram priznati da se baš nisam već u slijedećem ribolovu nadao narednom problemu. Ponovo sam došao na isto mjesto, opet malo prihranio točno određene pozicije kao i prošli put, ali ovaj sam put odlučio postaviti dva štapa na dno (na klasične dubinske mamce), a jednog uvis (na chod) u ostatke trave koji su mi se nalazili lijevo od mjesta. Ovo je na neki način bila još jedna klasična «chod» situacija. Stara niska trava na dnu jezera bila je puna prirodne hrane i kad sam zabacio «chod» sistem s olovom od 30 g, sigurno nisam previše uznemirio šarane. To je trebao biti štap na kojeg bih se u svakom trenutku mogao kladiti!
I ovaj vele ljuskavi šaran od 13 kg je dokaz kako se isplati biti uporan i predan jednoj vodi kroz cijelu sezonu
Neugodno iznenađenje
Već slijedeće jutro jedan od dubinskih štapova je oživio, ali je ulovljena riba našla zaklon u sigurnosti stare trave, te nažalost, moj predvez nosivosti 15 lb nije bio dostatan zadatka. Ubrzo nakon toga slična se stvar dogodila ponovo. Nisam vodenim ostacima trave od prošle zime pridao dovoljno pažnje i sad sam, nažalost, postao svjestan da sam za ovaj tip ribolova izabrao previše slab pribor. Najgore od svega mi je padalo to što je moj «chod» štap sve ovo vrijeme bio potpuno miran. To mi se činilo pomalo bizarnim. Riba se uopće nije pokazivala iznad dubinskih štapova, međutim, kad bih god precizno nahranio lovne lokacije, imao bih potez. Mene je međutim jako zabrinjavalo to što je fluorokarbonski najlon, u kojeg sam imao maksimalno povjerenje, ipak bio suviše slab za ovu ribolovnu situaciju.
Zbog toga sam u N-TRAP-u našao dostojnu zamjenu
Dostojna zamjena
Sa ovim sistemom jedino mi je odgovarao najlon nosivosti 15 lb, jer je korištenje debljih najlona većih nosivosti smanjivalo lovni potencijal cijelog sistema, posebice zbog duljine od oko 20 centimetara. Morao sam stoga nešto promijeniti te sam krenuo u potragu za špagama s jakim ovojnicama. Ovaj put nisam namjeravao koristiti kombinirani sistem, već sam htio zamijeniti IQ fluorokarbonski najlon od 15 lb s materijalom koji će jednako precizno i agresivno zabiti udicu šaranu u usta, ali i izdržati ako se riba ponovo zabije u staru travu.
Našao sam materijal za predveze nosivosti 25 lb koji je zadovoljavao sve moje zahtjeve i zvao se N-Trap. Imao je potrebnu snagu i posebno dobru ovojnicu koja se uopće ne raspada nakon vezanja i zatezanja čvora, a u isto vrijeme, odmah po vezanju, drži udicu u optimalnom kutu u odnosu na najlon.
Devet i pol kilograma i prekrasna smeđa boja…
Ribolov sa strepnjom
Odmah u slijedećem ribolovu počeo sam se brinuti oko toga kako bi prijelaz sa skoro nevidljivog fluorokarbona mogao biti kompromitirajući i kako bih njime možda mogao izgubiti poneki potez. Međutim, kako je proljeće odmicalo, srećom, voda više nije bila tako bistra i zelena ovojnica oko špage za lov pored starih vodenih busena trave sasvim se dobro uklapala u cijeli ambijent. Pronašao sam ponovo neke od šarana, ovaj put na sasvim drugom dijelu jezera, te su mi još jednom priredili spektakularnu predstavu.
Još jedna lekcija
Ponovo sam se smjestio na jedno slično mjesto i na lokaciju na kojoj sam smatrao da se šarani hrane (čistina) te smjestio dva dubinska štapa. Treći sam put po staroj navici s laganim olovom zabacio prema mjestu s travom gdje su se šarani stalno pojavljivali. Popodne je jako ugrijalo i kako je temperatura zraka jako porasla, izvukao sam još jedan dubinski štap te ga zabacio u jednu od brojnih čistina među travom. Međutim, jutro me opet, po tko zna koji put iznenadilo, jer je ponovo oživio onaj jedan jedini štap s dubinskom boilom. Ja se nikako nisam mogao pomiriti s tim da se niti jedan od «chod» štapova nije razigrao, jer sam iskreno u njih polagao velike nade, ali sad je i meni postalo očigledno da su šarani na ovom jezeru dobro poznavali moj omiljen ribolovni trik. Od tog trenutka na spomenutoj vodi više ga uopće nisam koristio i dobro sam lovio klasičnim sistemima na dnu, s redovitim potezima po ribolovu i posljedično lijepim šaranima na obali.
Boile na bazi ptičje hrane kojima sam dobro lovio cijelu godinu
Lokalna geografija
Nakon šestog odlaska u ribolov na spomenutu vodu, stvari su se konačno počele kretati nabolje. Savladao sam lekcije iz primijenjene biologije i lokalne geografije i ribolov je na ova dva mjesta postao odličan. Precizno sam naučio u koja područja se šarani redovito sele (u rupe u staroj travi) i u njima sam redovito hranio i lovio. U prosjeku sam bacao 60 do 70 mamaca po štapu, ali kad bih imao poneki nedorečen potez, povisio bih kvotu na 150 mamaca i onda je opet sve bilo u redu.
Još uvijek sam hranio vrlo usko područje oko udice, što se pokazalo kao taktika koja nikako ne ide dobro skupa s «chod» ribolovom. Slijedećih nekoliko ribolova, na moju sreću, sve se ipak dobro posložilo.
Rezultati
U prosjeku sam u špici sezone po svakom ribolovu imao tri ribe, a u zadnjem od njih dobio sam šarana iz «A« kategorije, u obliku prekrasnog crnog špigla oko 15 kg. Nikad nisam vidio tako lijepog crnog šarana i svakako je ta riba bila kruna ribolova. Svaki pogled na nju bacao me u ekstazu. Jedan od ljuskaša imao je 13 kg, što je bio moj novi osobni rekord, pa sam uz onog, posebno lijepog crnog ljuskaša, na kraju svega bio i više nego zadovoljan rezultatima.
Trinaest kilograma prekrasnih ljusaka-moj novi ljuskavi rekord!
Puni krug
Ovo je bilo moje prvo iskustvo, kad sam osobno svjedočio zatvaranju punog kruga uporabe sistema, nakon one poznate eksplozije «chod» ribolova kod nas prije nekoliko godina. Znam koliko su «chodovi» bili razarajući na gotovo svim našim vodama u zadnje vrijeme, ali nakon ovog posljednjeg iskustva i kad sam morao progutati jednu ribolovnu «gorku» pilulu, shvatio sam kako pomodni sistemi na određenim vodama vrijede samo toliko dugo dok se ribe na njih ne priviknu i dok ne shvate novu opasnost. Nakon toga one se ponovo vrate na područja u jezeru koja su ranije izbjegavale, jer su ih smatrale vrlo opasnima, te tamo počnu živjeti. Danas na tom spomenutom jezeru šarani posebno izbjegavaju područja s tvrdim dnom i šljunčana područja. Međutim, nisam siguran jesu li oni svjesni kako su i sistemi i lovne pozicije stalno podložni promjenama i jesu li lokalni ribolovci ponovo zaokrenuli puni krug?
