Jezero Orešje
6 min readPR / Broj 37 / Travanj / 2011.
Voda koju bih najradije ljubomorno čuvao samo za sebe
Piše: Miro Vodopija
Iskreno malo me je morila činjenica da ću kad-tad morati napisati tekst i predstaviti moju najdražu ribolovnu vodu. Sam Begi me već više od godinu dana ganja oko tog teksta i u ”deadlinu” prije izlaženja svakog broja mi je znao stići mail sa pitanjem ”Ima kaj?”.
Ne znam niti sam kakve sam sve izgovore smišljao da se izvučem, a kad je i Begi konačno prestao slati mailove pomislio sam si …Yesss, to je to !! Odustao je !!
No realnost je okrutna i kako to već biva stjeran sam u kut, moram to obavit, predstavit moju vodu, moje mazohističko utočište. Vodu na kojoj je počeo moj šaranaški put, vodu koja je iznjedrila mnoga poznanstva i prijateljstva te mi učinila život bogatijim, vodu koja je prije mnogo godina postavila visoke organizacijske standarde šaranskih natjecanja. Vodu koju bih i dalje uz one koji ju vole kao i ja najradije ljubomorno čuvao samo za sebe – Jezero Orešje.
O jezeru
Orešje je jezero kojim gospodari ŠRD ”Sloga Orešje” je nastalo eksploatacijom šljunka koje je prestalo prije 15-stak godina, nalazi se na vodozaštitnom području vodocrpilišta Strmec te je prosječne dubine od oko 1.5-2 m (najveća dubina 4m) koja varira ovisno od utjecaja podzemnih voda rijeke Save. Veličine je 38 ha sa još dodatnih 1.5 ha koje otpada na ekonomski ribnjak koji je u pogonu od prošle godine. Kada bi pogledali iz zraka ili putem GoogleEartha jezero se smjestilo točno dijagonalno između dvaju mnogo poznatijih jezera Zaprešičkih Zajarki i kompleksa jezera Rakitje što je po mom mišljenju odlično jer je tako ostalo ”zaštićeno” od prevelikog broja ribolovaca.
Imalo je jezero i svojih loših dana . Naime ranih 90-tih Sava je poplavila i izbila uz samoborsku cestu ravno u jezero, a na svom je putu bujica isprala sve okolne oranice i donijela debeli sloj mulja koji se nakon godine dana slegnuo i pomalo zatvorio podzemne izvore, a par godina kasnije kada je u Strmcu napravljeno vodocrpilište za zapadni dio grada Zagreba, vodostaj jezera se spustio za 1m i time je jezero do tad raj na zemlji nažalost postalo voda koja se bori za opstanak. No situacija se u zadnjih par godina nekako ustalila , vodostaj je povoljan većinu sezone te se može nesmetano i produktivno loviti sve mjesece osim srpnja i kolovoza.
No pustimo malo na stranu infomacije o tome kaj je bilo, kako izgleda i gdje se nalazi. Mnogi od vas su čuli za Orešje u kontekstu da je voda sa ne baš tako bogatim ribljim fondom, voda prošarana poljima lopoča, da je dno izborano kanalima i prošaranom sprudovima., ukrašeno sa mnoštvom otočića, sa nekolicinom potopljenih panjeva, da je krcata cverglom te da je prava Hard Core voda za ribolov. I da, vođeni tom mišlju u većini stvari bili bi ste potpuno u pravu jer Orešje jest prava mazohistička, hard core voda koja iziskuje mnogo od vas ali tu je i njena prava draž! Za uzvrat će vam pružiti onaj pravi iskonski osjećaj nadmudrivanja sa ribom, a ne sa ribičem koji lovi do vas i nenadmašne drilove o kojima će te godinama pričati svojoj djeci, prijateljima, poznanicima…
Što se tiče ribljeg fonda osobno smatram da je iz godine u godinu on sve bolji zahvaljujući podizanju opće svijesti među članovima ribičima (koji su usput rečeno većinom, one kritične starije životne dobi kada se teško prilagoditi C&R trendu) i gospodarenjem koje je donijelo zakon o obaveznom puštanju šarana i amura iznad 5 kg te povećanjem minimalnih mjera za predatorsku ribu uz limit 30 plemenitih riba koje se mogu godišnje uzeti po ribolovnici.
Uz dosta veliki broj šarana i amura svih dimenzija u jezeru se mogu loviti štuka, smuđ, grgeč, babuška, crvenperka, žutka, keder…i onaj ranije spomenuti prokletnik, izjelica bez premca Američki somić – cvergl- pastat-rogan ( ma to i ne zaslužuje toliko imena…)
Ne smijem zaboraviti spomenuti kapitalne somove koji su ulovljeni u zadnjih 5 godina, a najveći je imao 95 kg i o njemu se pisalo u dnevnim novinama pa čisto sumnjam da vam je promaklo. Manje braće ovih gorostasa još sigurno ima…
Kako loviti na tako teškoj vodi?
Za primjer ću navesti neke od trikova koje koristimo ja i moji kolege ribiči u ribolovu šarana, amura i grabežljivaca. Oreški šarani za primjer su jedna jako specifična, borbena i prepredena biča koja vjerujte mi na riječ nije baš lako prevariti iako slike možda prikazuju drugačije. Po meni je to najviše zbog velike količine njegove prirodne hrane u jezeru koje je krcato ver-de-vasom, pužičima školjkama, ličinkama. Stoga pristup odabiru ili izradi mamaca bi kao lajt motiv trebao imati riječi ”čim prirodnije”. Ovdje ne pale 50/50 boile, ovdje ne pale nabrijane natjecateljske boile, ovdje ne pale jaki mirisi, pop-upice ostavite doma …ovdje pali kukuruz kuhan uz dodatak malo sladila i kvalitetnije HNV boile sa prirodnim ekstraktima i minimalnom dozom arome/mirisa. Naravno uvijek se možete ”skrumpirati” ali vas skuže već drugi dan. Hranjenje i nekoliko dana prije ribolova je gotovo obavezno, a ono mora biti i obilno zbog mnoštva bijele ribe i cvergla koji brste hranilišta neviđenom brzinom. Ja lovim na sljedeći način: radim dvije vrste boila, jednu jeftiniju koja je malo nabrijanjija tekućim sastojcima i jednu skuplju HNV boilu bez arome na koju u konačnici i lovim. Uz te dvije boile još hranim kuhanim kukuruzom i konopljom, uvijek na široko dok na dane samog ribolova malo više koncentriram hranilište.
Logika i iskustvo govore da se one jeftinije i nabrijanije boile prve nađu na cverglovskom meniu i tako daju veće šanse HNV boili da dočeka šarana koji ju svojim receptorima lako otkrije i nakon nekog vremena prihvati kao nešto prirodno.
Ako ste sve napravili tako još vam samo preostaje zavezati boilu u zaštitnu mrežicu i zabaciti na rub hranilišta. Amuri su malo lakša zagonetka za riješiti, ima ih puno i stvarno ih se možete ciljano naloviti. Recept je sljedeći: uzmete dvije faktorice kuhanog kukuruza kojeg ste zasladili prema svojoj želji, spod u ruke sa montiranom flašom ili raketom poveće zapremine pa „rokaj“ na rub lopoča dok se ne napravi sprud. Kad ste ispraznili kante, zabacite na netom napravljeni sprud od kukuruza. Ja lovim sa spužvicom balansiranim kukuruzom u kombinaciji sa nekom udicom šireg luka (Prologic C3, Maruto 8356) koja je vezana mekom upredenicom i montirana In-line sistemom. Nakon što ste polovili 10-tak amura i grizevi se prorijedili vrijeme je da otvorite i treću faktoricu kuruze, spod u ruke…ma znate već.
Ima i štuka
Štuke hmh….hmh…malo su se nešto prorijedile u zadnje vrijeme. Skužili su ribiči da Oreške štuje vole ili još bolje rečeno doslovno mrze silikonske varalice i da mepss nije jedino sa čime se daju uloviti. Najveća koncentracija štuka je u predjelu jezera koje se zove ”Lopočara”…pogađate zbog lopoča kojim je taj rukavac prekriven. Penicilin su silikonci koji imitiraju ribicu, a vučete ih lagano preko samih lopoča ili ih pustite da potonu pa ih vučete između stabljika. Naravno silikonci moraju biti montirani weedless montažom kako bi umanjili mogućnost zaplitanja u lopoč. Na čišćem dijelu jezera gdje nema toliko lopoča možete zabaciti i raub sa obavezno povećim ”kederom” jer oni manji ne prežive cvergle niti poštenih 20 minuta.
Naravno uz sve to nemojte zaboraviti prilagoditi i pribor za Orešje. Jači štapovi, malo deblji najlon i špage su prijeko potrebni ako želite ukrotiti i u konačnici izvaditi vašu Orešku ribu.
Somovi, smuđevi, bjela riba…ostavit ću nešto da i sami otkrijete kako ih prevariti. Pa nemogu vam baš sve odmah reći.
Uglavnom da remiziramo – ako želite novi ribički izazov, nadmudrivanje sa ribom kao protivnikom, imate malo izraženije mazohističke sklonosti, želite dokazati sami sebi da možete, snimite si poziciju, popijte cugu u ribičkom domu, razradite taktiku i pokorite Orešje.
Carp On ! Fly On !
