Ribolov na novoj „divljoj“ vodi te njegovo planiranje

10 min read

PR / Broj 36 / Ožujak / 2011.

Od svih vrsta ribolova, oni na novim vodama, pogotovo „divljim“ su za mene najdraži i najuzbudljiviji. Te nove vodi bih podijelio u dvije skupine: vode na kojima se inače lovi modernim šaranskim pristupom i „divlje“ vode na kojima malo ljudi lovi, koje nisu toliko popularne i razvikane u šaranskim krugovima te na kojima se riba nije susretala s boilama. Nove vode uvijek bude zanimanje jer nose izazov i niz novih situacija u kojima se traži snalažljivost. Svaka voda je različita i jedinstvena što daje dodatnu draž svakom nadolazećem ribolovu.

Piše: Mihovil Vudrag

Planiranje

Planiranje je ponekad jednako važno kao i sam ribolov jer, ako ne uzmemo sve u obzir ili nam bitna informacija promakne, cijeli ribolov može biti upropašten što mi se znalo dogoditi više puta. Cijeli sistem ribolova i ribolovna sezona se kod mene svode na dva dijela, planiranje i pripreme te sam ribolov. Samo planiranje u pravilu traje mnogo više nego ribolov, a uglavnom obuhvaća zimski dio godine kada su odlasci u ribolov maksimalno smanjeni pa to vrijeme koristim za planiranje i skupljanje informacija i kontakata s neke vode kako bi u proljeće mogao što prije krenuti loviti. Često mi se znalo dogoditi da zbog krivih informacija moj ribolov završi kao promašen slučaj. Važno je skupljati informacije s određenih voda od lokalnih ribiča i prema vlastitoj prosudbi odabrati informacije koje treba uvažiti, a koje ne. Više puta sam se „pravio pametan“ i mislio „Što oni znaju?“ da bih na kraju ispao glup. Nikad neću zaboraviti kad su me domaći na jednoj vodi upozoravali da ne silazim autom do vode do koje je vodio strm kamenit put jer ako padne kiša se neću moći uspeti natrag na cestu. Prijatelj i ja smo se naravno, ipak spustili niz kanjon jer smo imali mnogo stvari uključujući čamac te ih nismo imali volje nositi pola sata u jednom smjeru do vode. Baš je tom prigodom pala kiša i kad smo odlučili ići doma, shvatili smo da to neće biti lako. Kako je auto bio natrpan i stoga pretežak za strmi uspon, morali smo pješice cijeli dan nositi stvari van iz kanjona da bi na kraju izašli praznim autom van, pritom uništili gume i kutiju mjenjača što nas je koštalo nekoliko tisuća kuna. Nakon toga sam shvatio da uvijek moram uzeti u obzir informacije o vodi koje nude lokalni ribiči. No, i njih treba odvagnuti jer se zna dogoditi da je dosta informacija neistinitih, osobito priče o kapitalnim ribama koje još nitko nije ulovio i o kojima nema kvalitetnih dokaza. Naravno, i to sam iskusio na svojoj koži kada sam otišao loviti kapitalne amure na jednoj vodi za koju su domaći tvrdili da ih ima u izobilju, ali ih nitko nikako ne može uloviti zato što ima puno onih manjih, između 5 i 10kg. Na toj vodi sam lovio ribe u prosjeku oko 5 kg u nadi da ću imati sreće i uloviti ili barem vidjeti jednu od tih ogromnih riba o kojima domaći pričaju. Nakon par dana bezuspješnog iščekivanja takvog kapitalca napokon su se na površini pojavili ogromni amuri o kojima svi pričaju. Uglavnom, nakon što sam stavio polarizacijske naočala i popeo se na drvo, shvatio sam zašto te velike „amure“ nitko do sada nije ulovio. Odgovor je bio jasan, zato jer to nisu bili amuri već ogromni tolstolobici koji su neupućenim ribićima pod površinom sličili na amure. U konačnici sam se nasmijao vlastitoj naivnosti iako je i ovo bila važna pouka za ubuduće.

Važna je još jedna činjenica u vezi ribolova i napretka u ribolovu, a to je da iz svake situacije i samog ribolova bez obzira na njegovu uspješnost trebamo izvući neku pouku. Kad pogledam unatrag pomislim kako su loši ribolovi više pridonijeli povećanju mog znanja o ribolovu nego oni uspješni jer su mi omogućili uvid u to gdje griješim.

Istraživanje i pronalaženje novih voda je danas puno lakše uz pomoć interneta i satelitskih karata nego prije kada se morao pregledavati satelitski atlas Hrvatske. Danas je lako naći kontakte nekih ribolovaca na određenim vodama ili saznati za neke vode preko interneta ukoliko si za to damo truda. Svakako je dobro otići na vodu jedan dan prije samog ribolova. Prošetati okolo, popričati s ostalim ribolovcima (ako ih ima) ili samo promatrati vodu ne bi li uočili nešto zanimljivo. Posebno je dobro na vodama gdje je dozvoljena uporaba čamaca sondirati teren na kojem namjeravamo loviti i nahraniti ako je dopušteno. Obzirom na to da do prošle godine nisam imao iskustva u ribolovu na rijekama, tjedan dana prije ribolova bih tri puta odlazio iz Zagreba na Mrežnicu sondirajući je jednim djelom toka i prihranjivajući određene pozicije koje su mi se činile zanimljive. Mrežnica ima puno slapova koji odvajaju pojedine dijelove rijeke pa sam prvo morao odabrati dio rijeke na kojem ću loviti. Pošto nisam imao nikakva saznanja koliko su slapovi međusobno udaljeni, što je bilo bitno za odabir revira u kojem planiram loviti, poslužio sam se internetom. Pomoću Google Earth programa proučio sam cijeli tok Mrežnice te uz informacije od domaćih odlučio na kojem ću dijelu rijeke loviti.

Priprema

Nakon što skupite informacije o vodi koja vas zanima i stupite u kontakt s ljudima koji tamo love, važno je kvalitetno se pripremiti kako vas uvjeti na vodi ne bi iznenadili i upropastili ribolov. Iskustvo me naučilo da su informacije koje skupim prije ribolova vrlo često nedovoljne te se uvijek dogodi nešto na što nisam računao pa to pokušavam unaprijed predvidjeti i bolje se opremiti.

Uvijek nosim dva kompleta štapova pošto mi se znalo događati da bih jednom, kada bih stigao na poziciju, odlučio promijeniti planove o tome kako ću loviti. Npr. planirao bih loviti blizu, a dolaskom na vodu sam shvatio da trebam loviti daleko. Nakon nekoliko takvih situacija počeo sam obavezno nositi kruće i mekše štapove. Uvijek nosim iste role, ali obavezno s rezervnim špulama gdje je deblji najlon predviđen za ribolov u granju ako za to bude bilo potrebe.

Uglavnom koristim bank stick-ove (šipke) kao stalke za štapove u svojim normalnim ribolovima na poznatim vodama. No jednom sam došao na vodu gdje ih se zbog kamenite obale nije moglo zabiti pa sam pola dana izgubio u pronalaženju kamenja između kojih bi uglavio šipke što sam mogao izbjeći da sam ponio rod pod. Nakon tog iskustava uglavnom nosim i rod pod ako nisam siguran s kakvog ću mjesta loviti.

Na nekim vodama je dopušteno hranjenje iz čamca pa nije potrebno nositi spod štapove, no i u takvim ribolovima sam imao iznenađenja pa su sad spodovi, kobre, praćke i rakete sastavni dio moje opreme gdje god išao. Bez obzira na daljinu na kojoj planiram loviti swingeri i hangeri su uvijek u mojoj torbi.

Sitni pribor je vrlo bitan u ovakvim ribolovima pošto ne znamo na kakve uvjete možemo naići. Obavezno nosim jako puno olova raznih vrsta i težina zbog toga što mi se znalo dogoditi da baš one koje trebam nisam ponio ili mi ih je ponestalo tijekom ribolova. Na vodama koje obiluju granjem i lomovima uglavnom lovim sa safety bolt systemom kojeg ostavim otvorenim kako bi olova nakon griza otpala te bitno povećala moje izglede za uspješno sačenje ribe. Ako želite izbjeći otpadanje olova pri zabacivanju, jezičac od safety bolt kopčice samo zavežete PVA koncem.

Naravno, osim olova morate imati i veliku količinu drugog sitnog pribora kao što su virble, udice i špagice. Koristim isključivo Gamakatsu udice „Super hook“, „Specialist hook“ i „Long shanke hook“ u različitim veličinama koje pokrivaju sve situacije u ribolovu.

Mamci

Mamci su jedna od najvažnijih stvari u svakom ribolovu pa tako i u ovom. Jedina razlika je u tome što pouzdano ne znamo kakav tip mamaca i veličina radi na određenoj vodi pa samim time na nove vode moramo nositi više vrsta i veće količine. Znalo mi se dogoditi da nisam znao da na nekim vodama ima jako puno sitne ribe i cvergla, a došao sam loviti sa sitnijim mamcima pošto je bio hladniji početak sezone.

Pri odlasku na jezero Peruča sam bio upoznat s time da ima klenova, ali mi nije palo na pamet da ih ima u tolikim količinama tako da sam na kraju mog neuspješnog ribolova završio loveći s vjenčićem kukuruza na dlaci sastavljenog od 31 zrna kukuruza. Tako da uvijek uz sebe treba imati boile u većoj i manjoj veličini kako bi bili spremni ukoliko vas bude izluđivala sitna riba.

Uglavnom nosim dvije do tri vrste boila u različitim promjerima rađenim od mikseva koji su se dokazali na mnogim vodama i u koje imam potpuno povjerenje.

Ako se na takvim vodama inače lovi boilom, više se baziram na izradu boila te količinu koju nosim sa sobom dok sjemenke nosim kao alternativu te dodatak prihrani uz pelete. No ako se na vodi na kojoj planirate loviti, šaran nikad nije susreo s boilom, to uvelike mijenja na stvari. Za takve vode je potrebno prethodno hraniti kako bi osigurali uspješan ribolov. Na malim vodama gdje se riba još nije susrela s boilom, obavezno sam hranio prije ribolova ako je to bilo moguće. U prva dva puta hranio bih s boilama po cijeloj vodi kako bi povećao mogućnosti da ih šaran pronađe te da ih prihvati kao prirodnu hranu. Osim što bi široko bacao mamce jedan dio bih bacio usko u većoj količini na mjesta na kojima sam planirao loviti. Kako je vrijeme prolazilo, taj krug bih sužavao te bi na kraju ostala samo moja 2-3 hranilišta koja bih hranio. Ovakva taktika prihranjivanja mi je dala izvrsne rezultate na „nevinim“ vodama gdje je riba ranije prihvaćala boilu.

Na vodama gdje nisam bio u mogućnosti prihranjivati prije ribolova, ribolov bih započinjao hraneći većom količinom sjemenki u odnosu na boile te bih s vremenom količinu boile postupno povećavao. Na nekim vodama bi takva „nevina“ riba vrlo brzo prihvatila boilu kao svoju uobičajenu hranu dok na drugima niti nakon više dana nisam imao dobar odaziv na boilu dok sam na kukuruz i tiger uredno dobivao ribu. Naravno, mnogi će pomisliti da su problematične bile moje boile, kao što je i meni palo na pamet, no i u sljedećim ribolovima, nakon što bih promijenio više vrsta boila, nisam imao zapažene rezultate u odnosu na sjemenke. Obzirom na to da na tim vodama nisam mogao prethodno prihranjivati, mislim da se ipak radilo o prekratkom periodu za ribu i njeno privikavanje na boilu te uzimanje boile kao hrane.

Na takvim „nevinim“ vodama također mi se dobrim pokazalo promatranje vode u večernjim i jutarnjim satima kako bih uočio aktivnost ribe na određenim mjestima. To je bilo od presudne važnosti za dobre rezultate u ribolovu zbog toga što sam mamce plasirao na mjesta na kojima riba inače obitava ili na puteve kojima se kreće te bi moji mamci bili prije uočeni i prihvaćani. Nikako ne birajte mjesta ribolova prema tome koliko vam je blizu auto, koliko trebate nositi stvari do mjesta, da li je ribičko mjesto potpuno uređeno, koliko je blizu dućan i slične pogodnosti koje nemaju veze s uspjehom u ribolovu. Ovakve vode ne pružaju komfor kao Šumbar no nakon uloženog truda ribe uhvaćene na njima, pa makar i one ne tako kapitalne, sigurno će vas razveseliti više nego one veće, a ulovljene na popularnim destinacijama.

Osim o ribolovu, trebali bi voditi računa o sebi i o uvjetima koji bi vas mogli zateći u ribolovu. Obzirom da su takve destinacije uglavnom udaljene od urbanih područja, dobro je sa sobom ponijeti rezerve baterije za mobitel, dosta hrane i vode, pribor za prvu pomoć u slučaju da se dogodi kakva nezgoda, dobar šator, rezervnu odjeću i obuću te mnoge druge stvari koje se mogu činiti nevažnima dok ne stignemo u ribolov i dok nam ne zatrebaju.

Kako bi sad napokon trebala početi nova sezona, vrijeme je da se okušate na nekim novim i izazovnim vodama. Želim Vam bistro uz napomenu da se prema ribi ponašate jednako pažljivo kao i na drugim vodama gdje ste okruženi ostalim modernim šaranašima. Imajte na umu da ribe lovimo i puštamo radi sebe, a ne zbog toga što drugi to očekuju od nas. Bistro!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana