PR / Broj 32 / Studeni / 2010.

Među većinom ribolovaca vlada mišljenje da je ribolov na raub najjednostavniji, zabaciš kedera i čekaš, no kao i u svim drugim granama ribolova stvari nisu baš tako jednostavne i za konstantne i dobre ulove treba se ipak malo više potruditi i napregnuti moždane vijuge.

Piše: Marko Pavić

Zabundani i ugodno zavaljeni u stolce vrijeme kratimo pričajući i ne skidajući poglede sa plovaka koji od svitanja miruju… Mir hladnog i maglovitog jutro tek povremeno prekidaju labudi sa svojim bučnim slijetanjem i polijetanjem po vodi. Lagani vjetrić ubrzao je razilaženje magle i prve se tople zrake sunca probijaju do nas… Točim kavu iz termosice, dižem glavu i pogledom tražim plovke… Jednog nema! Trčećim korakom dolazim do štapa, najlon se već oslobodio ispod gumice i štuka neometano izvlači najlon. Uzimam štap u ruke, plovka i dalje nema, preklapam rolu, čekam da se najlon napne… Kontra! U tvrdo!

Iako sam se ribolovu grabežljivaca posvetio isključivo loveći umjetnim mamcima, svake jeseni uhvati me neka nostalgija i želja za ribolovom štuke na žive ribe, sjećanja na neka minula vremena kada sam kao klinac sa starim išao na ribolove, onaj osjećaj uzbuđenja i navale adrenalina kada plovak kao rukom odnešen nestane sa površine vode, jednostavno prevladaju…

Među većinom ribolovaca vlada mišljenje da je ribolov na raub najjednostavniji, zabaciš kedera i čekaš, no kao i u svim drugim granama ribolova stvari nisu baš tako jednostavne i za konstantne i dobre ulove treba se ipak malo više potruditi i napregnuti moždane vijuge.

Pribor i sistemi

Nažalost naše vode nisu više ni približno bogate štukom kao prije, pritisak ribolovaca je puno veći stoga dedine čepove nosivosti 100 grama, debele sajletine i velike trokuke radije ostavite na tavanu…

U ribolovu štuke koristim najlakši mogući pribor koji mi situacija dozvoljava i veliku pozornost obraćam na kvalitetu sitnog pribora koji koristim pri izradi sistema. Dva osnovna sistema koja koristim su, kao i kod većine ribolovaca, balerina i usidrena balerina ili “pater-noster” sistem. Balerina je najjednostavniji sistem za složiti, sve što nam treba je plovak od 10 do 20 gr nosivosti, olovo za par grama lakše od nosivosti plovka i sajlica dužine 30 do 50 cm. Klasičnu balerinu rijetko koristim i većinom samo u specifičnim situacijama. Pokretljivost kedera na balerini i pretraživanje terena je njena najveća prednost no ujedno i mana u slučaju jačeg vjetra kada postaje gotovo nemoguće loviti sa njom. Stajaće vode bez nekih vidljivijih zaklona i ujednačene dubine su mjesta gdje ovaj sistem dolazi najviše do prednosti. Još jedna situacija u kojoj ovaj sistem rado koristim su rupe u travi ili lopoču, u kombinaciji sa kederom koji se neće zabijati u travu (npr. klen) vrlo je efikasan. Usidrena balerina ili “pater-noster” je sistem koji je najbolji za vode sa puno prepreka poput granja i trave jer sen zabačen keder ne može se zavući u prepreku i cijelo vrijeme radi na mjestu i svojim radom provocira štuku na napad. Također ovaj sistem je najbolji izbor za tekuću vodu jer drži zabačeni sistem na zamišljenom mjestu pa je to ujedno sistem koji najčešće koristim jer većina mojih ribolova se odvija na tekućicama (rijeka Odra, Sava i kanal Sava-Odra).

U ribolovnim trgovinama moguće je kupiti već gotove sisteme, no nije ih nikakav problem napraviti… Na osnovni najlon najprije navučemo gumeni ili končani stoper, zatim perlu, plovak te vežemo osnovni najlon za gornji krak trostruke vrtilice.

Na srednji krak trostruke vrtilice ide sajlica, a na donji najlon sa olovom, kojim određujemo visinu kedera od dna. Kako bi petljanja sveo na minimum, na donji krak vrtilice i prvih dvadesetak centimetara najlona na kojem se nalazi olovo navučem šaransku tubu, također desetak centimetara tube navučem i na krak trostruke vrtilice na kojem se nalazi sajlica. Vrlo važna stvar je da najlon na kojem se nalazi olovo bude nešto tanji od osnovnog najlona. Naime, nisu rijetke situacije kada se tokom borbe sa ribom taj donji dio sistema omota oko nekog zadjeva i kada taj dio najlona nebi bio tanji došlo bi do neminovnog gubitka ribe i/ili cijelog sistema. Ovako sa tanjim najlonom na tom dijelu sistema ostanemo samo bez olova. Još jedna varijanta “pater-noster” sistema koji koristim, večinom na dubokim vodama ili kada su potrebni daleki zabačaji je sistem sa potopljenim plovkom. Znači koristimo lakši plovak od olova ili još bolje zbirolino. I plovak i zbirolino služe samo da odignu kedera od dna, a za signalizaciju griza objesimo hangere i stavimo štapove u indikatore. Da se još malo vratimo na plovke, sajle i udice… Već sam spomenuo da se trudim koristiti što je moguće lakši pribor, tako da su mi plovci izduženog oblika i nosivosti preko 20 grama iznimke. Veće plovke i teže sisteme koristim jedino na Savi jer je struja često prejaka. Sajlice koje koristim su isključivo termo sajle, nosivosti 10 ili više kilograma. U kupovne nemam povjerenja, ovako znam što sam i kako sam sajlicu složio i ako nešto popusti mogu samo sebe kriviti. Nekom se možda te termo sajle ne čine pouzdanima no vjerujte da će prije puknut po pola nego se odvezat na mjestu gdje je staljena. Vrlo je važno da prilikom izrade ne zapalite termo sajlu sa upaljačem, nego iznad upaljača pažljivo zagrijavajte dok se plastični omotač ne počne topiti, hlađenjem on obavije obje žice i postaje krut . Također nemojte termo sajlu koristiti više od dva puta. Smatrajte ju potrošnom robom, što ona sa cijenom od 20-30 kn za 10 metara i jest. Što se udica tiče, definitivno najefikasnija montaža u ribolovu živom ili mrtvom ribom je ona sa dvije manje, jake trokuke vezane na jednoj sajli. Jedna trokuka kvači se pod leđnu peraju, a druga pod prednju peraju kedera. Kod ovakve montaže griz nije potrebno puštati, zategnuti se može odmah i realizacija je odlična. No iako se svugdje u svijetu tako lovi na mrtvu i živu ribu kod nas je zabranjeno imati dvije udice na jednom sistemu (samo mi nije jasno jel bi trebali i sa voblera opremljenih sa dvije ili tri trokuke (npr. vrlo popularni i lovni Rapala Husky Jerk) skidati višak udica?!)… Stoga je moj prvi izbor jednokuka udica zakvačena pod leđnu peraju. Zašto jednokuka?

Kao prvo realizacija nije ništa lošija od one na trokuku, štoviše jednokuka bolje drži ribu i spadanja su rijeđa, također kod ribolova na teškom terenu nerijetko se zna dogoditi da se štuka zakvači za rub usta, a da se slobodni krakovi trokuke zakvače za zadjev. Naravno i štuka puno rijeđe pusti kedera na jednokuki za razliku od onog prezentiranog na velikoj trokuki. Što se tiče izbora udica držim se provjerenih proizvođača tipa Owner i Gamakatsu. Veličina udica je ovisno o veličini kedera, večinom od 3/0 do 6/0. Jedine situacije kada ne koristim jednokuke već trokuke su ako koristim srednje i veće babuške za mamac. Naime babuška je puno “tvrđi” keder od recimo žutooke ili crvenperke, stoga je često kontra sa jednokukom bez pravog efekta jer babuška, pogotovo veća ima jaka leđa i udica kod kontre ne prođe kroz nju, štuka ju čvrsto drži i jednostavno pomaknemo cijelu babušku i najčešće privučemo štuku par metara dok ne skuži da nešto ne valja i pusti babušku(ako je nije ispljunula odmah pri kontri).
Nažalost ja sam to skužio na teži način…

Pribor za „raubanje“

Što se tiče štapova u obzir dolazi sve osim kratkih i previše tvrdih štapova. Sa kratkim štapovima smo previše limitirani daljinom zabačaja i efikasnošću kontre, a pretvrdi štapovi u jačem zamahu drapaju leđa kederu pa dolazi do ispadanja. Za role je važno da su pouzdane sa dobrom kočnicom, a ni slobodni hod ili freespool nije loše imati. Debljina najlona nema prevelikog utjecaja na ribolov štuke i kvalitetni najloni debljine 0.35 – 0.40 mm pokrivaju veliku večinu situacija.

Gumica

Iako i sam koristim role sa slobodnim hodom špule, ipak u velikoj večini slučajeva ga ne koristim nego rolu otvorim i zakvačim najlon pod gumicu, kao što je prikazano na slici. Nakon što štuka napadne kedera, bez nekog velikog otpora najlon se oslobađa ispod gumice i štuka ga može bez otpora nositi. Kod ovog načina ribolova vrlo je važno da vam najlon nije star, da nema preveliku memoriju i da rola nije premotana jer može doć do naglog silaska najlona sa špule i petljanja.

Par riječi o samom ribolovu, kederima, vremenskim prilikama, itd…

Moglo bi se reći da su 10., 11. i 12 mjesec udarni što se tiće štukolova na žive mamce. Naravno one se hrane i love tokom cijele godine, no dolaskom jeseni, hladnijih i kraćih dana, štuka se počinje intenzivnije hraniti, skupljajući zalihe za predstojeću zimu i mrijest. Za razliku od ljetnih žega kada su njeni intervali hranjenja puno kraći i večinom svedeni na zoru i sumrak, na jesen ti „cugovi“ postaju puno češći i dulji. Također povlačenje vodene vegetacije olakšava nam i omogućava ribolov na mjestima gdje to do sada na postavu sa živom ribom nije bilo moguće. U početnom dijelu jeseni štuke preferiraju srednje i veće kedere koje napadaju bez puno okolišanja i fulanja, puštanja kedera također su rijetka (ako imamo dobro usklađen pribor). Za vrijeme vedrih i sunčanih dana period aktivnosti se od svitanja pomiče nekad skoro i do podneva, kad dolazi do perioda smanjene aktivnosti koja se ponovno aktivira dolaskom sumraka. Naravno, svaka promjena u vidu zamućenja vode ili pojačanog vjetra uvijek donosi veću aktivnost i češće grizeve. Situacije koje nipošto ne treba propuštati u tom dijelu sezone su dani sa niskim atmosferskim tlakom, naoblakom i povremenom kišicom, štuke su tada aktivne preko cijelog dana i grizu se možemo nadati bilo kad! Treba napomenuti da u ovom jesenjskom dijelu sezone, nagla zahlađenja, ciklone i nagli pad tlaka kao recimo pred nevrijeme ljeti u večini slučajeva ne pojačavaju aktivnost štuka kao po ljeti već baš obratno!

Kako vrijeme odmiče, temperature zraka i vode sve više opadaju, a ikra (da, lovostaj i mrijest počinju u veljači, kada temp. vode dosegne 10 stupnjeva ali one puno prije naprave ikru i već su sad pune!) sve više pritišće njihove želuce, mijenjaju se i uvjeti ribolova. Grizovi postaju sve pimplaviji i česte su situacije kada nakon početnog napada štuka jednostavno ostavi kedera. Zašto je tomu tako ima više teorija… Jedna od njih je da štuka u ovom periodu intezivno mijenja zube pa ima problema kod lova i kod većih kedera, a druga je da joj ikra pritišće želudac i zbog hladnije vode je tromija… Istina je vjerojatno kombinacija oba faktora, no ono što se u praksi pokazalo je da u to vrijeme kasne jeseni i zime štuke doista puno opreznije primaju i više preferiraju manje kedere, a što lakši pribor je pod mus! No i uz takve prilagodbe puštanja kedera su česta kao i kvačenja štuke po samom rubu usta. Literatura kaže da štuka svoj arsenal od 700 zuba mijenja tokom cijele godine, no izgleda da je to ipak izraženije u periodu zime pred mrijest. Možda je i to majka priroda umiješala prste kako bi mrijest bio što uspješniji, jer ipak su štuke kanibali, a mužjaci su puno manji od ženki.

Periodi hranjenja u tom kasno jesenskom i zimskom periodu opet postaju sve kraći, večinom oko najtoplijeg dijela dana, čest je primjer kao ovaj moj iz uvoda ovog teksta, kada se zrake zubatog sunca pokažu i u sumrak, period u kojem se i najzimogroznije ribe bar malo pokrenu i pokušaju maznuti kakav zalogaj. Naravno ovo sve što sam napisao je relativno, puno je tu još faktora, kao recimo mjesec čiji sam utjecaj na štukolov počeo pratiti tek nedavno. Jedino u vezi s njim što se do sad ponavljalo je da su štuke normalno, čak i odlično primale par dana pred puni mjesec dok se “punio”, da bi u danima iza uštapa ribolov bio slab…

No, najbolje vrijeme za ribolov je onda kad možemo ići u ribolov, a dok su udice u vodi uvijek postoji nada!
Što se tiče kedera, najbolji su oni iz vode na kojoj lovimo, no kako bijela riba nije uvijek aktivna zimi i da nebi protratili pola dana pokušavajući uloviti kedera bolje se prije opskrbiti. Gladna štuka ne bira previše i napast će gotovo bilo kakvu ribu u njenoj blizini no meni su najdraži žutooka i klen, a babuške samo kad namam izbora. Babuška je najdostupnija i najizdržljivija, štuka je rado napada u većem dijelu godine. No mana joj je što se voli zavlačiti u travu i to što je alohtona riba. Oprez! Nemojte ni slučajno nositi babuške na vodu gdje ih nema, ako još takva postoji.

Pravo mjesto

Odabir mjesta gdje ćemo zabaciti naše sisteme ovisi o više faktora, početkom jeseni dok još nije previše hladna voda, štuke se dosta kreću u potrazi za hranom i mogu biti doslovno svugdje, čak i one najveće nađu se u „pedalj“ vode!
Na vodama sa vidljivim zaklonima tipa trava, lopoč ili granje nije problem odrediti gdje zabaciti, što bliže preprekama ili recimo u sami lopoč koji se se sad već jako prorijedio. Na vodama gdje nema nekih vidljivih prepreka treba malo eksperimentirati, uvijek postoji kakav prijelaz dubine, sprud, plato ili podlokana obala koja štukama može služit kao zaklon. Za takve vode uvijek treba malo više vremena da se pročitaju…
Dolaskom zime sva riba se povlači dublje, ako ima gdje, na vodama gdje nema nekih većih dubina i zimovnika ostaju na istim pozicijama kao i prije, samo su puno slabije aktivne. Za vrijeme sunčanih zimskih dana treba jedan štap probat bacit na pliće, uz ostatke stare trave ili uz samu obalu, nekad štuke dođu uhvatit koju sunčevu zraku i neće propustit priliku za usputni obrok.


Ako smo sve dobro napravili dobit ćemo i griz. Plovak odjednom nestane i slijedi pitanje: Što sad? Kad zategnuti?! Teorija kaže da štuka kedera napada bočno, ponese ga, stane i krene ga okretat glavom prema jednjaku i od glave ga guta. Znači to bi bio klasični griz, kada nakon napada štuke plovak naglo zaroni. Štuka go obično ponese metar do dva, stane i krene okretati kedera – plovak izranja i podrhtava, okreće kedera glavom prema jednjaku i kreće dalje – tad plovak ponovo zaranja ili kreće u stranu i to je pravi trenutak za kontru! No još češća je situacija kad plovak nestane i više ne izranja, u toplijem dijelu godine ti napadi su žestoki i ne treba dugo puštati. Nabroji se do deset, zategne i štuka je gore. Problemi dolaze sa zimom kada često, koliko god dugo puštali griz štuku zakvačite za sami rub usta ili je fulate. U takvim situacijama štuka samo zgrabi kedera i nosi ga, ne pokušavajući ga odmah okrenuti i progutati. To nije slučaj samo sa manjim štukama, nego i sa onim najvećim! Zato nam upotreba lakših sistema dopušta dulje puštanje griza bez bojazni da će štuka osjetit otpor i pustit kedera.

Za kraj

Možda je već to izlizana fraza na kraju tekstova kad napišemo “puštajte ribe”, ali… Ribe imaju sve manje staništa i mijesta za mrijest uslijed regulacije tokova, klimatske promjene su sve poremetile, mrijest ne uspijeva svake godine, ako tome još dodate hrpe ribiča sa sve modernijim priborom i pristupom ribolovu i tu i tamo kakvo zagađenje i pomor riba uzrokovan čovjekom mora vam bit jasno da je “ulovi i pusti” postao u određenoj mjeri prijeka potreba! Nemam ništa protiv uzimanja ribe za jelo, i sam volim povremeno pojesti ribu ali ovo što se događa na našim vodama je strašno! Mrijest je ove godine uspio kako nije u zadnjih desetak godina, sve vode su pune štukira, no nažalost i „ribiča“ koji sve ulovljeno nose nemilosrdno, a mogli smo imat prekrasne ribolove narednih godina… Povećajte si mjeru za štuku na bar 60 cm i ako vam se posreći ulovit kakvu debelu “mamaru” punu ikre, pustite je da produži svoju vrstu!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana