SEDAM NAJVAŽNIJIH SAVIJETA ZA LOV U BISTROJ I HLADNOJ VODI
15 min readPR / Broj 36 / Ožujak / 2011.
Svake je godine na početku sezone na velikoj većini naših jezera uvijek ista priča. Kad ode led voda je bistra i hladna. Iako se vode s prvim toplijim sunčanim danima u pravilu uvijek pune ribolovcima željnim sunca, ribolov je u takvim uvjetima, makar se možda od prve takav i ne čini, obično vrlo težak i traži iskustvo. Da bi u takvim situacijama bili učinkoviti, prethodno treba dobro proanalizirati situaciju, spremiti provjerenu ribolovnu strategiju, izabrati mamac koji radi i zabaciti ga tamo gdje se šarane u ovo doba godine može očekivati… Svako je proljeće drugačije, i nema ribolova po šabloni. Ako želite konstantan uspjeh, treba se maksimalno prilagoditi situaciji, i biti spreman na promjene.
PIŠE: KREŠIMIR KURI
Pravilan izbor vode za ribolov
Početak sezone je na velikoj većini voda uvijek težak. U ožujku, ako dugo potraje zima, i s njom led na jezerima, često se nalazimo pred pomalo neugodnim izborom, i pitanjem kamo na ribolov. Tko živi relativno blizu većeg broja jezera, ima i više mogućnosti za biranje. A ako već možete birati, svakako je najbolji izbor krenuti na manja i plića jezera, u kojima se voda brže putem sunca i zraka zagrijava, i gdje zbog toga šarani prije kreću u stalnu potragu za hranom. Međutim, ako imate svoju stalnu omiljenu vodu, koja je nešto dublja, ne mora ni to biti pretjerano komplicirana i problematična situacija. Rješenja postoje. Samo treba obratiti pažnju na vrlo precizan izbor proljetnih lovnih lokacija. Još jedna od vrlo važnih pretpostavki za uspješan rano proljetni ribolov je i izabrati vodu koja ima velik broj šarana, bez obzira na njihovu veličinu. Jer, kud se početkom proljeća šarani još relativno slabo kreću, i uglavnom drže određenih zimskih lokacija, zbog niskih temperatura vode se slabije hrane i biraju za njih što lakšu i što probavljiviju hranu. Prve korisne podatke o tome gdje i na kojim vodama u ovo doba godine ribe dobro grizu možete prikupiti kratkim skautskim proljetnim poludnevnim izletima na interesantne lokacije, preko brojnih ribolovnih foruma, ili na primjer čitajući Praktični šaranski ribolov. Kod izbora vode, važno je prije svega postaviti i vlastite prioritete, i objektivno iznijeti vlastite želje. Želite li ribu po svaku cijenu, bez obzira na veličinu ili ciljano loviti veće primjerke? Prva je opcija lakša i pruža ribolov sa sigurnijim pozitivnim rezultatom, dok je druga nešto teža, jer traži više znanja, vremena i odricanja, ali nije nemoguća misija. Mnoge se vode u ovo vrijeme intenzivno poribljavaju manjim primjercima riba, i optimalne su za ribolov s kokicama i hranilicama. Nekad se i takvim «brzim» metodama može uloviti veća riba, ali uglavnom se tako love manji šarani, obično do pet kilograma. Međutim, ako želite odmah s proljeća loviti veće šarane, krenite u ribolov na jezera koja njeguju ribolov kapitalne ribe, i gdje su šarani preko 10 kilograma u većini. Sasvim je logično da je tamo puno veća mogućnost da neku od većih riba i ulovite.
Parktičan izbor lovne lokacije
Na svim jezerima postoje mjesta koja bolje rade zimi ili u rano proljeće, kao i ona koja su bolja tokom toplijeg dijela godine. Uvijek postoje razlozi zbog čega je to tako, i treba ih pronaći. Rano proljetne lokacije su obično plići dijelovi jezera (manji platoi ili veće površine, dubine od 1 do 3 metra) gdje se voda, uslijed prvih proljetnih sunčanih dana i povišene temperature zraka, brže grije. To su najčešće mjesta uz obalu, ili pozicije oko otoka, pogotovo ako je tamo plitka voda. Još je bolje kad se na takvim mjestima nalaze različite dubine (ima plitke, srednje duboke i duboke vode). Mjesta gdje se nalaze podvodni izvori, također mogu u rano proljeće zbog povoljne temperature vode koju oni donose (10 do 13 °C) biti prirodna okupljališta šarana. Najlakše ćete ih otkriti ako dođete na jezero u vrijeme kad se topi led. Na mjestima na dnu gdje izvire voda, koja je u rano proljeće bitno toplija od okoline vode, za očekivati je kako će se dizati na površinu. A tamo gdje topla voda izlazi na površinu, kad se led na jezeru dovoljno stanji, pokazati će se rupa. Takve pozicije treba dobro zapamtiti, jer će nam sigurno dobro doći kad u proljeće tražimo dobre lovne pozicije. Međutim, kako su tamo dobra mjesta za ribolov u rano proljeće dok je voda hladna, tako su ista dobra i u sredini ljeta kad je mlaka i topla, i kad ribe traže osvježenje. Jedno od možda najboljih mjesta na jezeru na samom početku sezone obično se nalazi na mjestima gdje u jezero nešto utiče. Bez obzira da li se radilo o vodi lokalnog malog potoka, neke rječice, ili možda samo vode pumpane iz drugog jezera. Voda što plitko teče, na zraku se relativno brzo ugrije, i to šarani uvijek jako dobro osjete, i obično se na startu sezone nakon izlaska iz zimovnika prvo skupljaju na takvim mjestima.
Lovite ih tamo gdje jesu (a ne tamo gdje bi po vašem razmišljanju trebali biti)
Jedna od velikih boljki naših ribolovaca je to što su vrlo često jako ovisni o vlastitim predrasudama, a koje su ponekad usko povezane i vrstom pribora koji posjeduju. Tako se na mnogim našim vodama šarani obično ne love tamo gdje se oni u određenom dijelu godine nalaze, već tamo gdje ribolovci zamišljaju da bi oni trebali biti. Svaka voda ima neke svoje nepisane rutine koje većina domaćih ribolovaca gotovo slijepo prati. Nekad je to ribolov preko 100 metara daljine, bez obzira što se tamo na dnu jezera nalazi, i gdje se šarani trenutačno nalaze, a drugi put ribolov na jednom malom određenom platou odmah uz otok, jer su tamo mnogi ribolovci u proljeće proteklih godina ranije ulovili vrlo lijepe šarane. I dok ovaj drugi način razmišljanja još mogu shvatiti, prvi mi je potpuno stran.
Najbolji primjer takve situacije dogodio se prije nekih četiri do pet godina, kad sam došao u rano proljeće loviti šarane na Šumbar. Digao sam se rano ujutro i došao pred samu zoru na željenu lokaciju, mjesto uz otok, gdje je bilo više različitih mogućnosti za ribolov: lov uz otok s lijeve strane na plićem dijelu, lov uz otok s desna na dubljem dijelu, i lov na otvorenoj vodi. Jutro je bilo vrlo hladno s mrazom, i u zoru su na cijelom jezeru bila samo dva ribolovca. Međutim, kasnije, kad je sunce zagrijalo, sve više su počeli dolaziti. Negdje oko deset sati na mjestu gdje sam lovio osvanuo je jedan moj prijatelj, i vidjevši me kako lovim uhvatio se za glavu.
Mogao sam misliti da ćeš baš tu doći!
Zašto, zapitah ga, u čemu je problem?
Pa mi smo nekoliko dana baš ovo mjesto prihranjivali i nadali se kako baš nitko još dok je voda hladna neće tu doći u ribolov?
Pa gdje ste hranili?
Tamo na otvorenoj vodi negdje na devedeset do sto metara daljine, u smjeru stupa.
Pa onda se raspakirajte i lovite, ja ću se pomaknuti skroz desno prema otoku, nadam se da vam neću smetati.
Hvala Ti. Ovo je stvarno fer potez.
Nema problema, prijatelju, samo uživajte!
Oni su bili sretni kao ptičice, a ja sam pomaknuo svoje štapove malo više desno prema otoku. Sunce je bilo negdje okomito, i kako sam u ribolovu planirao provesti cijeli dan, učinilo mi se kako će do kraja dana maksimalno grijati i zagrijati baš taj plićak prema otoku, te kako bi se sredinom dana baš tu možda mogli nalaziti šarani.
Taj dan moji prijatelji na hranjenom mjestu, udaljenom sto metara od obale, usprkos tri dana prihranjivanja s dva do tri kilograma boili nisu imali ni poteza. Ja sam pred njima, negdje iza podne uz otok sa samo desetak praćki toplog mladog kuhanog kukuruza pomiješanog s konopljom, te nešto malo rastresite hrane i dvije šake peleta ulovio šarana od 10 kilograma. Makar su oni sve pripisali sreći, stvar je bila u dobro izabranoj lokaciji, i dobroj procijeni potrebne količine mamaca.
Kad montirate plivajući mamac na dlaku i koristite najlon kao predvez ne treba vam «line-agliner» prezentacija jer najlon sam drži udicu u optimalnoj poziciji za lov. Plivajuću je boilu dobro škarama na nekoliko mjesta otvoriti zarezivanjem škarama jer bolje otpušta miris, bolje upija ulje i izgleda kao izgriženi stari mamac. Takvu se umoči u bočicu s uljem konoplje.
Pribor i taktike lova
Pošto je voda bila jako hladna, jer se led povukao prije možda samo tri tjedna, nije baš imalo smisla pretjerano hraniti. Zbog toga sam se pomalo i začudio kad mi je prijatelj rekao da je nekoliko dana hranio s do 2 do 3 kilograma mamaca, i što je još gore to su bile gotove (tvorničke) 50/50 boile neke nepoznate kompanije.
Međutim, nisam se htio miješati, niti komentirati njegovu taktiku. Iako uvijek u ribolovu uza sebe imam dva jaka štapa duljine 3.90 m i akcije 3.5 lb s kojima mogu dosta daleko baciti, kako bi mogao pokriti sve eventualne situacije na vodi, ovaj sam puta posegnuo za potpuno drugačijom opcijom. Uzeo sam konzervu kukuruza šećerca, otvorio je i pomiješao je s par šaka konoplje, sve skupa malo prigrijao na plinskom plameniku, i ispucao deset praćki te kombinacije na petnaestak metara daljine, tik do otoka, ali s njegove desne strane, i na to isto mjesto zabacio vrlo lagani sistem. Stavio sam štap u senzor, i još dodatno otpustio najlon, kako bi bio potpuno siguran da par metara niti iza olova leži na dnu. Od pribora sam koristio vrlo elastični štap Balzer IM6 Rochester Carp, duljine 3.60 m, i akcije 2.75 lb, Daiwa Emblem S rolu s tankim fluorokarbonskim najlonom promjera 0.25 mm. Sistem je bio s malim prohodnim olovom od 40 grama, i 35 cm dugim fluorokarbonskim predvezom, te na kraju zavezanom udicom Gamakatsu specialist broj 6, koja je izabrana zbog odlične kamuflaže, jer se proizvodi prekrivena slojem teflona boje slične boji šumbarskog blata. Mamac su bila dva klasična zrna kukuruza i jedno plastično plivajuće s aromom vanilije. Nakon toga sam na isto mjesto bacio nekoliko toplih kugli dubinske hrane veličine mandarine pomiješane s dvije šake u vodi prethodno razmočenih peleta. Moja se ribolovna računica sastojala u tome, kako sam na taj način vodom šaranima poslao vrlo jaki i raznovrsni mirisni signal, a opet u isto vrijeme nisam ih prehranio s obzirom na njihov zbog hladne vode relativno ograničen apetit. Na dnu s obzirom na prisustvo drugih sitnih riba (žutooka) baš i nije ostalo previše hrane, ali je voda bila blago zagrijana i vrvjela raznim šaranu primamljivim aromama. Nadao sam se da ukoliko tuda propliva neki veći šaran, uvijek će mu pred nosom ostati opojni miris u nosu, i nešto malo hrane, i potražit će nešto konkretno. Kad naleti na moj balansirani kukuruz montiran na udicu sa sistemom, neće joj moći odoljeti. Tako se, naime, sve i dogodilo.
Na druge dvije lokacije sam također napravio sličnu stvar. Oko drugog zabačenog sistema sam pomoću PVA mrežice plasirao nekoliko aminokiselinskim pripravcima dobro natopljenih i na polovice razdrobljenih boili skupa s betainskim peletama. Taj drugi štap sam, s jednom obrezanom plivajućom boilom, i tako napunjenom malom PVA mrežicom zabacio na tvrdi plato, koji se nalazio na oko 50 metara daljine i dva metra dubine, lijevo od drugog otoka. Treći je bio zabačen na nekih devedeset metara, (što sam dalje mogao), i na tri metra dubine, tik uz otok. Na njemu je bio identičan sistem, ali samo s jednom jako aromatiziranom dubinskom boilom, bez PVA mrežice. Plan mi je bio svaki sat ponovno na isti način zabacivati na ista mjesta kako bi obnovio minimalne zalihe hrane na dnu, i pustio nove mirisne signale ribama vodom kako je hrana tu. Ova dva zadnja štapa su imala ispred svakog sistema metar duljine leacorea, i otpuštene najlone, kako bi sve što bolje ležalo na dnu. Šarani su u rano proljeće nekako umjereno gladni, ali i vrlo oprezni. Pošto je voda uvijek bistrija nego u sezoni, nikad ih ne smijete podcjenjivati. Vizualna kamuflaža u smislu korištenja tanjeg fluorokarbonskog predveza i manjih udica obloženih teflonom meni je uvijek davala veliko samopouzdanje, i više poteza.
Lovite kad god imate vremena
Iako većina nas stalno zaposlenih ribolovaca danas teško može birati povoljno vrijeme za ribolov, dobro je znati kako nekoliko tjedana toplog i sunčanog vremena u proljeće na većim vodama nekad više može zavarati ribolovce nego ozbiljno pokrenuti šarane. Veća količina vode se početkom godine relativno sporo zagrijava, i često se ribiči na obali kojima je nekad sredinom dana vruće, pitaju kako to da šarani ne primaju. Pritom uopće ne razmišljaju kako su kolebanja temperature zraka puno veća od promjena temperature u vodi, i kako se voda ponekad na većim jezerima bez toplih vanjskih dotoka, tek nakon četiri tjedna toplog vremena, počinje osjetno zagrijavati, a shodno tome šarani u njoj intenzivnije hraniti i kretati. Dulje stabilno toplo i sunčano vrijeme je meni često puta znalo donijeti dobar ribolov, ali isto tako oblaci i kiša s ciklonama (pogotovo ako su one s toplim zrakom), još i bolji. Stoga sam uvijek odlazio u ribolov kad sam imao vremena, a ne kad bi se poklopile zvijezde, tlak, mjesec i slično. Ribolov je u suštini prilično jednostavna stvar, ali ga mi ribolovci volimo mistificirati i komplicirati.
Što od aroma i tekuće hrane u hladnoj vodi najbolje radi?
Ne znam zašto je među našim ribolovcima široko rasprostranjeno razmišljanje kako se u mamcu za hladnu vodu može bez problema pretjerati s količinom tekuće arome, jer se one tada u njoj sporije otapaju. To mi se čini potpuno nelogično i neprihvatljivo. Općenito u proljeće sam uvijek bolje lovio s aromama s niskim pH faktorom, kao što je na primjer jagoda, pogotovo ako je na bazi etanola, ali su mi se još boljim pokazali različiti aminokiselinski pripravci poput Nutramina, Multimina, Metamina, Ambia (šteta što se više ne proizvodi!), prirodni ekstrakti poput Corn Steep Liqoura, tekuće melase ili Robin Reda, ili možda samo tekućeg betaina. Njihova je glavna prednost da s njima vrlo rijetko, bez obzira na upotrijebljenu količinu ne možete pretjerati, jer su oni na neki način tekuća hrana, koja šaranu uvijek šalje hranidbene signale (nekad ih je više, a nekad manje), ali su jednakog intenziteta, i ne blokiraju mu osjetilne receptore. Međutim, kod povećanih doza nekih umjetnih aroma možete vrlo brzo postići potpuno suprotan efekt, odnosno dobiti ribama odbojan mamac ili repelent. Voda je na početku sezone hladna i bistra, i u to vrijeme je u njoj puno manje žive prirodne hrane, otopljenih sitnih čestica smeća, koloida gline, te različitog drugog dispergiranog otpada, pa je stoga ona tada i bolji medij za prijenos hranidbenih poruka s naših mamaca do ribljih receptora nego ljeti. Ako znate kako je glavna baza atrakcije svakog mamaca za šarana ionizacija, jer se mirisi pod vodom baš pomoću nje prenose. Šarani preko tih sitnih hranidbenih poruka prepoznaju i lociraju svu svoju hranu u vodi (umjetnu i prirodnu). Upravo je stoga na kraju zime i početkom proljeća ponekad stanje vode po pitanju tih sitnih dispergiranih tvari puno važnije nego njena temperatura, i ta njezina kvalitetna obično diktira koliko će učinkovito ona prenositi hranidbene signale ionizacijom. Svi ribolovci koji su proveli nešto vremena na obalama jezera zimi i u rano proljeće složit će se da je u to vrijeme i vidljivost u njoj najveća, jer se u hladno doba nekad i na prirodno obojenim i zamućenim vodama zimi može na metar i više vidjeti dno, što je u svim toplijim dijelovima godine potpuno nemoguće. Smanjenjem temperature vode, usporava se metabolizam šarana, ali i njihova temperatura tijela. Oni tada imaju i smanjene potrebe za hranom jer su im sve funkcije pomalo reducirane. U hladnoj se vodi lošije otapaju neke vrste ribljeg ulja i ona rade slabije, ali zbog toga svi drugi pripravci koji šaranu direktno šalju poruku «pojedi me» odličan su izbor. Zbog toga rano proljeće je svakako vrijeme za korištenje mamaca na bazi prirodnih ekstrakata i proizvoda baziranih na aminokiselinama, jer je u to vrijeme koncentracija prirodne hrane u vodi vrlo niska i riba ih vrlo lako detektira i raspoznaje. Učinkovitost istih atraktora sa zatopljenjem bitno opada, jer se s porastom temperature u vodi počinje umnažati sitni biljni i životinjski svijet, i tako se ovi u hladnoj vodi vrlo snažni hranidbeni signali miješaju s onim prirodnim, kojih je u toplijoj vodi kudikamo više, i među njima gube. Zbog toga se sa zagrijavanjem vode aminokiseline i prirodni ekstrakti u mamcima moraju nadopunjavati umjetnim ili prirodnim aromama, kako bi što bolje došli do izražaja u vodi punoj raznih prirodnih čestica hrane i tako privukli šarana. Zbog toga, u kasnijem dijelu proljeća moramo posezati za umjetnim aromama, koje nose potpuno drugačije signale, i tako skrenuti pažnju riba na naše mamce. Svakako su najbolje one koje oponašaju u to doba prirodnu hranu šarana. Uostalom, iskustva s voda tokom proteklih godina to vrlo precizno potvrđuju.
Profinjeni pristup
Jedna od najstarijih tajni uspjeha lova šarana zimi i u rano proljeće (kad je voda bistra hladna) je korištenje što finijeg pribora, što lakših i što manje primjetnih sistema. U bistroj vodi, pogotovo ako lovite za dana, šaran dobro vidi, i jedini način da mu doskočite je korištenje tanjih glavnih najlona i tanjih prozirnih predveza od fluorokarbona, koji dobro tonu i na dnu su praktički nevidljivi. Osim toga, ako broj udice smanjite za jedan ili dva broja, i izaberete modele u koje imate puno povjerenje, a koji se odlično uklapaju u boju dna, velike su šanse da s njima prevarite koju zimsku ribu više. Vrijeme hladne vode uz puno finiji pribor zahtjeva i maksimalno kvalitetnu indikaciju poteza. Zbog toga uvijek treba smanjiti opterećenja na bobinama na minimum, i budno paziti što se događa s zabačenim štapovima. Reagirajte na sve, pa i na najmanje poteze. Šarani su na samom početku sezone ponekad kod uzimanja mamaca vrlo tajanstveni, a ponekad i vrlo agresivni kao i u sredini ljeta. Ako koristite flourokarbonski najlon za predveze, nisu vam potrebne nikakve termo tube tipa «line-agliner». Fluorokarbonski najlon je sam po sebi krut, i zbog njegovog kutosti na vezu udice, s kontriranjem štapa ili povlačenjem fiksnog olova, udica se automatski ribi zabija u usta.
Vodite računa o načinu vezanja najlonskog predveza za vrtilicu. Fiksan čvor uvijek je bolji za zavezati udicu, a čvor tipa omče za vrtilicu. Na taj način se omogućava mamcu na dlaci udice bolje kretanje i prirodnije ponašanje, što je vrlo važan detalj za prevariti šarana.
Zaključak
Ribolov šarana u proljeće nije nikakva posebna mudrost, ali da bi ga što bolje razumjeli, treba što bolje proniknuti u vodeni svijet hladne i bistre vode, pokušati razumjeti što se tamo događa, i tome s svih ribolovnih aspekata prilagoditi naš pristup. Ako tako napravite, rezultati bi vas mogli vrlo ugodno iznenaditi.