SVE O BOILI (VII)

PR / Broj 26 / Svibanj / 2010.

Kroz proteklih šest tekstova prošli smo tematiku svih osnovnih tipova boili i sastojaka. Mislim da je to sasvim dovoljno podataka da bi svatko mogao napraviti jednu kvalitetnu boilu po svom ukusu i potrebama na vodi. Ovaj završni članak je posvećen temi izbora boile, ali i greškama koje su pri tome česte…

Piše: ŽELJKO SPASIĆ

• 

REZIME

Krivi izbor

Često sam tijekom godina slušao priče kako neka boila ništa ne valja, a ponekad se radilo i o vrlo kvalitetnim boilama. One su obično nastajale nakon samo jednog pokušaja kod ribolova dugog dan ili dva. Jesu li te boile zaista bile toliko loše? Da li je moguće da se napravi boila od odličnih sastojaka, a da ona opet bude jako loša u ribolovu? Da li je moguće napraviti odličnu, skupu boilu, po provjerenom receptu, a da ona totalno zakaže? Sve je moguće, ali u većem dijelu slučajeva uglavnom se radilo samo o pogrešnom odabiru boile za određeni ribolov. U tekstu o HNV boili naveo sam jedno svoje takvo iskustvo. Napravio sam HNV boilu, potrošio puno kvalitetnog materijala i podbacio u svojim očekivanjima. Greška je bila dvostruka, previše atraktora u boili tog tipa i neprimjerena boila za ribolov na koji sam ju uzeo. Veliki izbor različitih mixeva i atraktora nije tu samo zbog uzimanja novca iz naših džepova. Sve to je zapravo nastalo u želji da se što bolje boilom prilagodimo uvjetima na vodi i vrsti našeg ribolova. Pa kako onda odabrati pravu boilu? E, to je jedno od najkompleksnijih pitanja modernog šaranolova. Na tom, naizgled jednostavnom pitanju, stvaraju se bitne razlike između šaranaša, ali i njihovih ulova.

• 

Uloga boile je zapravo vrlo jednostavna, ona treba navesti šarana da uzme udicu u usta. No put do toga može biti različit. Da li će to biti samo jedna boila na koju će naići ili će to biti jedna od mnogih koje na nekom hranilištu sa užitkom jede? Znajući zbog čega šaran prvi put uzima neku boilu i zbog čega se ponovo vraća po još, spoznajemo i način kako koncipirati boilu za naše potrebe i način ribolova. Osnova boile je u tom smislu – atraktivnost, ukus i probavljivost.

Sve je (ipak) na vama

Samo vi možete kreirati pravu boilu za uvjete koje očekujete na određenoj vodi, gledajući na dvije osnovne karakteristike:

• Atraktivnost- jasno je da za kratki brzi ribolov trebamo boilu krcatu atraktorima, boilu koja će loviti odmah. Nitko u takvom ribolovu ne treba boilu koja će odlično loviti 3. ili 4. dan, pa nadalje. Suprotno tome, za dugi ribolov trebamo znatno blaže atraktore koji neće nakon 2-3 dana djelovati odbojno na šarane. Možda vam se već događalo da se šarani kupaju na vašem hranilištu ali neće uzeti boile. Najčešći uzrok takvom njihovom ponašanju je prejaka boila, tad su šarani u njenoj blizini jer im odgovara aroma u okolnoj vodi i najčešće uzimaju boile koje su već duže vrijeme u vodi i iz kojih su se isprali suvišni atraktori. Prva pomoć tad je isprana boila kao mamac. Ipak, ako dobro kreirate boilu, uopće nećete doći u tu situaciju.
• Fizička svojstva boile- važna su barem jednako, ako ne i više od hranjivih vrijednosti ili atraktivnosti. Moramo znati koja će biti vjerojatna daljina ribolova i način prihranjivanja. Boile mogu biti manjeg ili većeg promjera, nije isto radi li se sa boilama od 12-14mm ili sa boilama od 22-24mm Ako će se loviti na daljinama većim od 60m i prihranjivati palicom, boila mora biti većeg promjera i čvrste konstitucije da izdrži bacanje palicom. Tamo gdje nema previše sitne ribe (babuške, deverike,…) bolje će nam služiti sitnija boila, ako je to na malim daljinama, ona može biti i nešto mekša, uz uvjet tvrde boile za mamac preko noći. Idemo li na vodu koja je bogata sitnim «napastima», boila treba biti većeg promjera i i tvrda. Bojom boile također možemo utjecati na njen učinak. Uočljive boje će prije privući pozornost šarana u prolazu, ali one će također brže privući deverike i babuške. Ponekad je važna i težina boile koju radimo i koristimo. Za muljevito ili travnato dno, bolja će biti boila koja je nešto lakša, dok nam za velike daljine treba teška boila, želimo li prihranjivati palicom na hranilište. Poroznost, odnosno, gruba ili fina struktura boile također ima svoju ulogu. Brzi ribolov traži grublju poroznu boilu koja će brzo otpuštati atraktore. Za duge ribolove korisno je imati finiju strukturu, čak bih rekao, zatvorenu boilu. Ona će znatno manje aditiva otpustiti u vodu, a to znači da će šarani imati više koristi od nje i duže dolaziti na hranilište.

Atraktivnost

Cilj atraktivnosti jest da šaran uzme boilu u usta, te da je nakon toga i zadrži. Naime, šarani su po prirodi vrlo radoznali, te u svojim lutanjima i potrazi za hranom spremni su svašta staviti u usta. Na taj način provjeravaju da li je nešto za jelo ili nije. Zbog toga višekratno potencijalnu hranu uzimaju u usta i izbacuju. Ako zaključe da je nešto jestivo progutat će, ako ne, ispljunut će i nastaviti svoju potragu. Njihovu radoznalost pobudit ćemo prvenstveno aromama i eteričnim uljima. Poznato je da su određene arome bolje za bržu reakciju, a jednako je i sa eteričnim uljima. Nakon arome, ili čak prije nje, tu su i boje. Još je prilično nejasno koliko i što šarani vide. Spoznaje govore da se njihov vid bitno razlikuje od našeg, te da se zasniva na infracrvenom spektru. Zahvaljujući tome, oni trebaju znatno manji izvor svjetlosti da bi im nešto bilo vidljivo. Znači da u svojoj okolini vide znatno bolje nego što mi mislimo. U tom spektru se i boje potpuno razlikuju od našeg poimanja boja. Sve vide u jednom tonu, a to je crveni, tako da će boje, kao što su crvena, narančasta, smeđa,… biti slabije vidljive. Plava i svjetlije zelene bit će jače vidljive, a crna i bijela su na kraju i na početku te skale. Crna je gotovo nevidljiva, dok je bijela najuočljivija. Gledajući tako, jasno je da će nam za dulje ribolove svjetlije boile biti bolje za dublju i tamniju vodu, dok će za plitku i bistriju vodu bolje rezultate davati crna ili tamnija boila. Za brze ribolove trebamo vrlo uočljivu boilu, dok su za duge ribolove pogodnije slabo uočljive boje.

Okus

Atraktivnost, odnosno miris, ribi je samo obećanje da se radi o dobrom jelu. Ustvari, da li će vaš mamac-boila biti jelo ili će biti ispljunuta, ovisi o okusu. Ponekad je okus oko same boile privlačniji u vodi oko nje, nego što je ona sama. Dobar okus uz uravnotežene atraktore garantira da će šarani biti na hranilištu i jesti naše boile. Puno je sastojaka koji mogu utjecati na okus boile, ipak, neki od njih su značajniji od ostalih. Prije svih, to je liver powder, a slijede ga calcium caseinat, white fish meal, robin red concentrat, pivski kvasac, jajčani biskvit iz ptičjih hrana, kiki-riki brašno i vanili brašno. Baš ovi sastojci daju odličan i prepoznatljiv okus vašoj boili pa je pametno pokušati uvijek neke od njih ukomponirati u boilu. Znam da mnogi sole svoje fish boile, radio sam to ponekad i ja, no bolje su mi rezultate davale boile koje nisam solio, već sam im korigirao okus sa nekim sladilom. Ne tako da to bude slatka fish boila, već samo toliko da anulira neke gorke okuse koji se pojave kad se slože atraktori, znači 2 do 3ml na 1kg.

Neke arome (ako se pretjera) mogu djelovati odbojno jednom kad je boila u ustima. To je još jedan razlog zbog čega treba paziti na količinu arome. Vrlo povoljno na okus djelovat će neki apetit stimulator ili Sense Appeal, oni djeluju na receptore ukusa. Tad se javlja onaj poznati osjećaj «uzmi još jednu». Sjetite se kako reagirate kad vam netko ponudi svoju boilu da ju pogledate. Prvo ju razgledate, onda pomirišete i na kraju probate okus. Barem ja tako radim, na taj način provjerim miris i okus. Svi znamo da su osjetila mirisa i okusa kod šarana puno jača i istančanija od naših, pa ako je nama neka boila odbojna, kakva li je tek njima. Osim toga, ja svoje boile testiram dajući ih svom psu, ako ih on ne želi jesti, onda nešto sa okusom nije u redu.

• 

Probavljivost

Neki misle da je najbolje da njihove boile doslovno projure kroz probavni trakt šarana, tako da bi oni jeli što više njihovih boili. To je velika pogreška, boila ne smije izazvati takvu dramatičnu situaciju. Pa zar bi vama još bilo do jela kada biste dobili proljev? Naravno da ne bi, a zašto bi onda za šarane to bilo dobro? Osim toga, boila koja bi tako prolazila kroz šarane ne bi dala dovoljno hranjivih elemenata. Sve bi zapravo završilo neprobavljeno u vodi i hranilo bi sitnu ribu. Druga stvar je tvrdoća boile, šarani jednostavno više vole mekše boile, odnosno hranu. Ponekad će zbog sitne ribe ili daljine ribolova biti potrebna kameno tvrda boila, ali to je onda svjestan ustupak privlačnosti. U cijeloj priči važno je i vrijeme kuhanja, ono naravno može biti lošeg utjecaja na neke korisne sastojke naših boili. No ponekad duže kuhanje ima i korisne karakteristike. Možemo dobiti tvrdu ali lomljivu boilu. Posebno ako u mixu ima dosta jajčanog biskvita, grubljeg ribljeg brašna ili mljevenih sjemenki. Kod probavljivosti javlja nam se opet i HNV teorija koju neki zastupaju, tu može biti problema ako imamo puno mliječnih proteina na koje zapravo probavni trakt šarana nije spreman. Uporabom veće količine HNV boili treba misliti i na to, te obvezno dodavati enzime.

Razmišljajući o ova tri ključna čimbenika za uspješnost boile, možemo krenuti dalje u njeno osmišljavanje. Atraktori u boili mogu lako zbuniti i prevariti šarane, omogućiti nam brze ulove. Za duge ribolove potrebni su kvalitetni hranjivi sastojci u našoj boili, to su mesni i riblji proizvodi, mliječni proizvodi, jaja i proizvodi od jaja te minerali i vitamini. Svoje velike šarane ulovio sam najčešće nakon nekoliko dana ribolova. Osobni rekord ili najveću ribu sezone već nekoliko godina ulovim tek nakon 5-6 dana ribolova, nakon što je uz ostalu prihranu u vodi završilo 15-20 kg boili. To mi jasno govori da su veliki šarani oprezniji, te da im treba vremena da prihvate boilu kao kvalitetnu hranu i da im popusti pažnja. Zadnjih 10 godina industrija za šaranolov učinila je veliki bum, pojavilo se dosta proizvođača boili i sastojaka za boile. Da bi oni ostvarili uspjeh na tržištu i održali se na njemu, morali su ponuditi vrlo kvalitetne i provjerene proizvode. Umješna je tu proizvodnja hrane i znanost, a sve je jako dobro provjereno sa mnogobrojnim test ribolovcima. U prodaji su mnogobrojni prirodni ekstrakti, koji povećavaju hranjivu vrijednost boile ali daju i veću atraktivnost, a jako velik je i broj klasičnih atraktora. Zahvaljujući tome, moguće je napraviti boilu koja će biti vrlo brzo prihvaćena i koja će uspješno loviti više dana, sve to bez prethodnog višednevnog prihranjivanja kakva smo nekad primjenjivali. Samo, koje su to količine atraktora koje će biti učinkovite, a da pritom ne rastjeraju ribu? Za potpune i ispravne odgovore potrebni su mnogi testovi, a mi smo uglavnom nestrpljivi i nemamo vremena za takvu vrstu ribolova. Vrlo su česte pogreške u nepravilnom doziranju atraktora zbog nepromišljenog doziranja. Vjerujte proizvođaču, doze na ambalaži nisu napisane «od oka», do njih se došlo mnogim test- ribolovima. Renomirani proizvođači žele znati koliko (recimo) arome treba staviti u boilu da bi ona efikasno lovila u određeno doba godine, također žele znati i znaju koja je gornja granica neke arome u boili. Ako na bočici od arome piše 5ml na 0.5kg mixa, onda to nije preporučena ili obvezna doza, to je maksimalna lovna doza, a može se koristiti i manje od toga. Naravno, radi se o količini koja se stavlja u boilu i koja će proći proces kuhanja. Oni koji arome stavljaju izvana na boile moraju biti posebno oprezni, tad aroma nije prošla proces kuhanja, znatno je jača i vrlo lako je pretjerati.

Pravilan odabir boile ne znači samo pravilan odabir tipa boile, odnosno mixa. Jasno je da će, recimo, 50/50 mix biti pravi odabir za vrlo brze, kratke ribolove ili za početak dugog ribolova. Dakle, kad počnemo dugi ribolov, zgodno je početi ga nekom vrlo brzom boilom i nastaviti kvalitetnom dugotrajnom, sa kojom smo naravno odmah počeli prihranjivati. Puno zanimljivije su varijacije sa samo jednim tipom mixa. Kombinirajući sa količinama istih sastojaka, aditiva i atraktora, moguće je napraviti više različitih vrsta boili. One će tad biti prilagođene sasvim određenim zahtjevima ribolova, koje mi mislimo da su nam potrebni.

• 

Odabrati pravu

Odlazak na kratki ribolov sa kvalitetnom nutritivnom boilom niskog nivoa atraktora totalni je promašaj. Takve boile namijenjene su dugim ribolovnim kampanjama, neke od njih daju najbolje rezultate tek nakon 3-4 dana. Toliko je potrebno da ih šarani otkriju, kušaju, da njihov organizam pozitivno reagira na njih, da steknu povjerenje i počnu ih jesti u velikim količinama i sa punim povjerenjem. U taj rang boili spadaju neke fish boile, HNV boile i neke bird boile. Da bi fish ili bird boile bile za dugotrajni ribolov, potrebno je prije svega paziti na atraktore u njima. Postoje arome koje su prikladnije za duge ribolove i one koje su pogodnije za brze kratke ribolove.

Godišnje doba

Boila se naravno prilagođava i godišnjem dobu, evo jednog načina razmišljanja na tu temu kojem sam ja sklon.

Proljeće– ne treba pretjerivati sa aromama, bolje je više se posvetiti tekućim hranama koje daju signal hrane. Šaran u proljeće ima velike potrebe za proteinima, pa im to treba i ponuditi u našim boilama. Znači, kvalitetna fish ili bird boila sa visokim postotkom proteina, umjerene arome, ali sa dosta tekućih hrana ili, kako volimo reći, aminokiselina.

Ljeto– vrijeme kad ponekad zbog temperature vode šarani gube volju za hranom. Tu bi najbolje odgovarao ojačani 50/50 mix, lagani bird mix ili najbolje kombinacija ta dva mixa. Šarane treba «nagovoriti» da dođu i uzmu boilu, a u tu svrhu najbolje mogu poslužiti slatke i kremaste arome na bazi glikola i glicerola.

Jesen– vrijeme kad šarani jedu najviše, u tijeku su pripreme za zimu, potrebe su im usmjerene ka masnoćama i proteinima. Znači, u mixu je poželjno riblje brašno, mesno brašno, konoplja, mliječni i biljni proteini. Dobro je koristiti neku alkoholnu aromu, arome na bazi estera ili, još bolje, kombinacije raznih tipova aroma. Tako ćemo pospješiti mogućnost da šarani nađu naše boile i počnu ih jesti, a onda sve ovisi o kvaliteti mixa.

Zima– godišnje doba kad se kod nas najmanje lovi, a ponekad je to i nemoguće zbog leda na vodama. Boila za to doba godine mogla bi biti od HNV mixa, ali prolazi i bird mix, vrlo grube porozne strukture. Kako su ponekad to samo vrlo kratki dnevni ribolovi, dobro nam može poslužiti i 50/50 mix, posebno ako ga malo ojačamo mliječnim proteinima. Arome su, naravno, alkoholne, a posebno dobro prolaze citrus varijante.

• 

Nadam se da vam nisam previše zakomplicirao, moram priznati da, kad čovjek sve sagleda, ipak je u igri čitav niz podataka. Treba misliti na mnoge stvari ako želimo napraviti pravu boilu za naše potrebe. To nije sve, jer postoji i nekoliko teorija, odnosno, smjerova ili škola, koje nas uče kako bi trebala izgledati savršena boila. Neki misle da boila treba savršeno pokrivati prehrambene potrebe šarana, a onda čak nisu niti važne arome i slična «kemija». Ja se ne slažem sa takvim razmišljanjem i priklonjen sam drugoj školi i obrnutom pristupu. Šaranima treba dati u boili sve potrebne sastojke ali sa nekima se možemo poigrati i dati više nego što treba. Mi ribiči nismo uzgajivači šarana, nije naša briga njihov prirast težine, o tome brinu ribnjaci, njima je samo važno da šarani čim prije dosegnu težinu za prodaju. Šarani koji nas zanimaju slobodna su bića, koja imaju svoj život i svoj izbor, jesti će ono što im odgovara i što njihov organizam traži. Čak su i kod nas ljudi ostali neki instinkti, slabi, ali tu su. Kad nam nedostaje soli, naš organizam šalje signal mozgu i onda se nama baš jede nešto slano. Kad nam nedostaje ugljikohidrata, baš nam se jedu, recimo, kolači. Kad nam nedostaje vitamina C, onda nam se jedu naranče. To su sve reakcije našeg organizma kojih mi nismo svjesni, one se jednostavno događaju. Te reakcije su puno jače izražene kod životinja. Poznata je priča o kunićima u Australiji, bio je problem čime u prirodi otrovati nabujalu populaciju. Testovima se pokazalo da ih najviše privlači suho drvo namočeno u presoljenu vodu. Njima je u prirodnoj prehrani nedostajalo soli i ona ih je jednostavno neodoljivo privlačila. Također je poznato da se otrov miševima i štakorima mora stavljati na različiti mamac. Ako je to u mlinu i silosima, onda se nudi na čvarcima, ako je to u klaonicama, onda se nudi na pšenici. Znači, da bi oni pojeli otrov, on mora biti ponuđen na nečem čega tu nema u izobilju. Možda vam je ovakva usporedba previše drastična, ali ja vam samo pokušavam objasniti neku logiku kako se nešto lovi, a mi smo riboLOVCI, zar ne? Mi naravno nećemo djelovati štetno na njih, nećemo ih trovati, nećemo koristiti ono što bi moglo donijeti probleme njima ili njihovoj probavi, samo ćemo sastojcima koje oni trebaju povećati udio u našoj boili i time ih dodatno privući. Kažu da je šaranima u prehrani potrebno oko 28% do 34% proteina. Nadam se da vam je jasno kako je to prosječna količina za cijelu godinu. U proljeće su njihove potrebe za proteinima veće, stoga je logično da im ponudimo boile u kojima ima više od 30% proteina. Ista je situacija sa masnoćama, u određeno vrijeme, kad postoji pojačana potreba, mi im i nudimo znatno više od nekih 6%. Tako prilagođene boile jače će privlačiti šarane i radije će ih uzimati. Oni koji se boje štetnosti takvog balansiranja boile, moraju znati da šaran uvijek ima pravo izbora, da njihov organizam reagira prema potrebama, pa ako mu nešto ne odgovara, dat će signal da traži nešto drugo za jelo. Strah bi bio osnovan da se radi o velikom broju šarana u nekoj jako maloj vodi, u kojoj nema prirodne hrane i gdje jednostavno ovise samo o ubačenoj hrani. Na sreću, kod nas se o takvim vodama ne radi. Stoga naše boile moraju biti privlačnije i nuditi više od onoga što šaran ima u svojoj prirodnoj hrani, tek tad će on radije jesti naše boile.

Sagledavajući sve moguće varijante, sigurno uviđate koliko je zapravo kompleksno napraviti odgovarajuću boilu za određeni ribolov. Naravno, postoje i svestrane boile koje uglavnom podjednako uspješno love na svim vodama. Sama činjenica je da će pomno odabrana i ciljana boila u istim uvjetima dati bolje rezultate.

• 

Ponovo je tu hrpa podataka i smjerova koji daju zbrku u glavi. Nemojte se brinuti ako vam se to događa kao početniku, jer to muči i nas koji smo dugo u šaranolovu. Pokušat ću to dodatno pojasniti, tako da prikažem koje sve faktore treba uzeti u obzir i kojim redoslijedom ja to radim.

Izbor mixa

1. Prema godišnjem dobu- proljeće- fish ili bird sa više proteina

• ljeto – 50/50, fish ili bird miješan sa 50/50
• jesen – fish ili bird masniji
• zima – 50/50, HNV ili ta dva miješana

2. Prema dužini ribolova- brzi kratki ribolov- 50/50, fish ili bird miješan sa 50/50

• dugi ribolovi, fish ili bird

3. Prema dnu kakvo očekujemo- tvrdo- grubi i teški mix

• mulj – fini, zatvoreni, lagani mix
• trava – grubi, ali lagani mix

4. Prema načinu prihranjivanja- palica- teški i čvrstih veziva

• raketa i praćka- težina nevažna, mix za lomljivu boilu

Znači, mix treba odabrati tako da zadovoljiti sve četiri točke, a nakon toga krećemo na atraktore.

• 

Izbor arome

1. Prema odabranom mixu odabrati aromu
2. Mora biti usklađena sa godišnjim dobom u kojem lovimo
3. Prema dužini ribolova, pošto neke arome imaju instant reakciju, a neke ne

Količina i vrsta atraktora

• 

Proljeće- umjereno arome, puno tekuće hrane i ekstrakta, umjereno ulje

Ljeto- puno arome (kremastog tipa), puno sladila, ostalo malo ili nimalo

Jesen- puno arome, malo tekuće hrane, umjereno ekstrakta, puno ulja

Zima- za 50/50 puno arome (citrus tipa) i tekuće hrane bez ulja

• za HNV malo arome, podrazumijeva višednevnu prihranu

Veličina boili

Prema godišnjem dobu- jesen-velike boile

• ostala godišnja doba-manje boile

Prema načinu prihrane- palica 18 mm, pa naviše

• raketa i praćka, bilo koja veličina

Prema brojnosti sitne ribe- ako sitne ribe ima jako puno, dobro je koristiti boile 24 mm ili veće

• u normalnoj brojnosti koriste se sve veličine boile

Pretpostavimo da pripremam boilu za dugi proljetni ribolov, gdje će biti relativno tvrdo dno, a kod prihrane koristit ću i palicu. To znači da bih odabrao, recimo, fish mix sa više proteina, težak i grube strukture, čvrstih veziva. Koristio bih aromu Pacific Tuna u blažoj količini, uz to GLM extract, veću količinu Marine Amino i umjereno Pure Salmon Oil. Veličina boile bi bila miješana, 14mm i 18mm.

• 

Trudio sam se objasniti vam što jednostavnije svijet boile u kojem sam ja vrlo intenzivno zadnjih 15 godina. Znam da postoje drugačija razmišljanja i stavovi na temu boile, ja ih priznajem i poštujem, no nisam sklon takvom razmišljanju. Držim se ovakvih razmišljanja, vođen svojom logikom, koja ne mora biti ispravna. Prvo, tako sam započeo, a vidim da su i mnogi velikani šaranolova na istom pravcu; drugo je da vrlo uspješno lovim takvim boilama; treće je logika, a evo kakva, svi mi znamo da je za ljude makrobiotika i sličan način prehrane najzdraviji i najbolji, no ipak velika većina ne jede takvu hranu. Većina nas skloni smo «nezdravom» roštilju, ražnju, peki, kolačima, previše masnom, previše slatkom, preslanom i unatoč takvoj «nezdravoj» hrani, lijepo živimo. Nije li apsurd forsirati zdravu hranu za šarane, a da sebe i svoje najbliže pritom nezdravo hranimo? To ne znači da ćemo šarane trovati ili bitno narušavati njihovo zdravlje. No ako vole i žele masnoće i proteine, pa dajmo im ih i više nego što trebaju. Pa i mi jedemo više proteina i masnoća nego što nam treba, više soli i šećera nego što nam treba i što….zadovoljni živimo, pogotovo kad se fino najedemo. Kad idući put budete radili svoju boilu, pokušajte ju pažljivije osmisliti, možda vam to donese neku ribu više ili novi osobni rekord. Od idućeg broja govorit ću nešto o ribolovnoj taktici. Bistro!

Sušenje mamaca

Često čujem kako ribiči dugo suše i isušuju svoje boile i mislim da većina njih griješi glede toga, a evo zbog čega. Tvrda boila jest otpornija na napade sitne ribe, bolja je za bacanje palicom, ali boila može biti tvrda i otporna, tako da se mix prilagodi tim uvjetima i potrebama, a ne isušivanjem. Razmislite, sva prirodna hrana koju šaran uzima ima ogroman postotak vode u sebi. To logikom znači da im je i probavni sistem prilagođen maksimalno vlažnoj hrani. Tako razmišljajući, postaje vam jasno da on može imati problema sa probavom tvrdih isušenih boili. Zna se da su zapravo najučinkovitije boile tvrde korice sa mekanom sredinom, no problem je što se ne mogu svugdje koristiti. Osim toga, teško bi takva boila izdržala više od nekoliko sati na dlaci. Postoji još jedan važan razlog protiv dugog isušivanja boile, a to su procesi koji se u njoj odvijaju. Slikovito rečeno, boila je živa, posebno ako ju koriste neki enzimi. Ima složenih aditiva koji sadrže i enzime, takvi su, recimo, Trigga, Shellfish B5 ili Activ-8 i F1. Kad se umijesi tijesto i enzimi dođu u kontakt sa proteinima, pokrene se proces razgradnje, a kuhanje ga samo pospješi. Taj proces traje oko 72 sata i to je ujedno optimalno vrijeme za uporabu boile. To je ujedno i vrijeme koliko mnogi suše svoje boile, oko 2 do 3 dana. Znači, «šteta» od sušenja je dvostruka, prvo je boila teže probavljiva, a osim toga, izgubljene su neke nutritivne vrijednosti. Upravo zbog toga se boile odmah nakon kuhanja zamrzavaju. Potrebno je samo 2-3 sata za potpuno hlađenje , a onda pakiranje i zamrzavanje do uporabe.