Tereni za „savski štupseraj“

9 min read

PR / Broj 34 / Siječanj / 2011.

Staro je pravilo: „Ako pahulja kruha ostane na udici nakon prolaza i izvlačenja – nije bila dobro stavljena“. Znači svaki prolaz se na udicu stavlja nova pahulja kruha…

Piše: Ivo Begović

Nakon par lošijih sezona kad se bijela riba na rijeci Savi lovila samo na nekoliko pozicija ove jeseni i zime je cijeli teren doslovno prepun riba. Naravno ima i ribiča. No ipak ne love svi. Finu umjetnost zagrebačkog štupseraja treba savladati, pribor treba biti složen savršeno, a najvažnije je koncentrirano vođenje plovka i pravilno složena dubina na mjestu ribolova. No o tome nešto kasnije. Prvo ću vas povesti na „put“ do nekih od najzanimljivijih mjesta na kojima se dobro lovi ove zime. Pa krenimo onda od Slovenske granice prema Zagrebu.

Samoborski Otok (desna obala)

Do Save kod Samoborskog Otoka najlakše se dođe kad pređete autoput preko nadvožnjaka koji vodi od jezera Bobovica kod Samobora prema selu Samoborski Otok. Kad prijeđete nadvožnjak treba ići samo prema sjeveru i za koju minutzu ste kod savskog nasipa. Pogledom potražiote dalekovod i mjesto ribolova je od dalekovoda nizvodno. UPOZORENJE! Iako se i pod samim dalekovodom javlja riba sa grafitnim bologlesima ni ne pomišljajte loviti pod njim jer bi vas to moglo stajati života. Dubina na mjestu ribolova je od jedan do dva metra, a ovisno o vodostaju riba se pomiče bliže i dalje od obale. Kad Sava jako padne i izbistri se, a riba se još uvijek javlja ali „ne grize“ ovdje taktikom riobolova na travu bez hranjenja možete napraviti čuda.

Medsave (lijeva obala)

Uzvodno i nizvodno od pristasništa skele u medsavama pruža se plitki šljunčano pjeskoviti sprud. Dobro je posjećen od strane ribolovaca jer je pristup Savi lagan, a ne lovi se daleko od parkiranog automobila. Skela za auto košta 10,00 kn u jednom smjeru pa je lako prijeći i sa lijeve obale te loviti i kasnije se vratiti. Samo trebate skelara pitati do koliko sati vozi osobito ako je nedjelja. Sava je ovdje strednje brza, a loviti treba sa plovcima nosivosti do pet grama. Svi ribiči koje sam vidio hrane i love sa kruhom pa je i riba na to navikla.

Trava

Oreška kosa (desna obala)

Mjesto se lijepo vidi sa mosta autoputa kad krenete prema Krapini i prelazite Savu. Radi se o velikom šljunčanom sprudu sa vrlo krupnim šljunkom. Kod višeg vodostaja je „prvi štrom“ prilično daleko pa mnogi love stajanjem u vodi. Do Oreške kose se najlakše dolazi preko jezera Orešje i to tako da prođete uz dom na jezeru krenete člijevo uz jezero i skrenete po prvom putu lijevo. Putić vas vodi preko malog mostića, pa preko savskog nasipa i ispod autoputa. Ovdje je Sava brza špa je najbolje koristiti plovke oblika bačvice nešto većih nosivosti.

Nizvodno od ušća Krapine (lijeva obala)

Ovo je mjesto gotovo nasuprot spruda kod Oreške kose i odlično je za ribolov kod viših vodostaja jer onda velika jata bijele ribe putuju iz save u nešto topliju Krapinu. Osim na kruh ovdjer se dobro lovi i na gliste.

Podsusedski most (lijeva obala)

Mjesto za ribolov nalazi se uzvodno od mosta kod kupališta. Ovdje je obala utvrđena kamenom, a voda je brza. Plovci od 8-10 grama su ovdjer uobičajeni, a osnovni najlon i predvezi moraju biti nešto deblji (0.18 – 0.16 mm). Ovo je prvenstveno područje mrene dok su podusti i plotice brojni ali i dosta teško ulovljivi zbog brze vode. Na ovom dijelu Save se najbolje lovi kad je Sava Podsused od -80 do-120 cm.

Između Podsusedskog i Jankomirskog mosta (lijeva i desna obala)

Teren kao stvoren za mrenu, voda je brza i sa dosta kamenih ploča na dnu. Kad nađete veliku ploču iza koje se voda smiruje – pronašli ste jack pot! Do terena na lijevoj obali se najlakše dođe cestom koja ide lijevom obalom uz nasip između dva mosta. I ovdje hje kruh glavni mamac no na desnoj obali ima par uvala gdje se može uloviti krupna plotica i klen tehnikom praćkanja crvi i lova puštanjem u tom tragu.

Jankomirski most (lijeva obala)

Iako se lovi uzvodno i nizvodno od mosta, legendarni sprud ispod mosta gotovo nikad nije prazan. Iako ga Sava svake godine malo promijeni ovaj sprud je uvijek pun ribe. No vodostaj za dobar ribolov mora biti: mjereno kod Jankomira od -200 do – 220 cm. Ribolov na pahulju je i ovdje najzastupljeniji, a vidio sam i jednog ribiča koji se trudio sakriti da odlično lovi na pahulju od Pain Chailou – fancuskog La Sirene kruha koji ne pada sa udice.

PAHULJA KRUHA

Najbolji mamac za savske štupsere je svakako mekana pahulja friškog kruha. No ako je stavite nja pravilan način vjerojatno ćete fulati griz, evo kako se to radi:

Savska opatovina (lijeva i desna obala)

Na ovom je dijelu krupni šljunak na dnu, veliki sprud pod desnom obalom krije krupne klenove, a lijeva je kamena obala bolja za poduste. I ovdje se zbog brze vode trebaju upotrijebiti nešto veći plovci.

Sava kod Jaruna ( lijeva obala)

Stari zagrebački ribiči ovo mjesto naziovaju i „ kod rusa“. Na ovom je mjestu nekad vozila i skela. Najlakše je doći tako da uđete u ogradu kod Jezera Jarun, obiđete jezero sa zapadne strane i stanete kad dođete kod nasipa (da dobro ste shvatili – platit ćete parking). Tu ostavite auto i pređete nasip. Ovdje se lovi na velikom pješčanim sprudu koji nije predubok. Iako ima mjesta za mnogo ribolovaca, najbolje prolaze oni koji dođu ranije ujutro i prvi nahrane kuglama kruha i koncentriraju ribu. Ako ste tihi i ne vičete tu se može odlično loviti cijeli dan. Na ovom dijelu osobito igra upotreba finijih plovaka od 2-3 grama jer dubina nije prevelika i ne lovi se daleko od obale. Na desnoj obali točno nasuprot ovog odličnog mjesta za ribolov smjestila se i velika kolonija kormorana pa ako dođete dovoljno rano ujutro možete proučavati kako te ptičurine učinkovito love… ne brinite nitko po njima neće pucati.

Evo stigli smo i do samog Zagreba, o ribolovu oko mostova (i s njih) u samom gradu neću pisati jer su ove godine obale tamo dosta puste i bez ribiča iako ribe ima.

Ribolovna društva i dozvole

Vjerovali ili ne na gotovo svakom od nabrojanih mjesta na rijeci Savi (a to je ipak samo par kilometara toka) vrijedi dozvola drugog ribolovnog društva i drugi vas ribočuvar ima pravo pitati za dozvolu. Iako mi je jasno da svako ribolovno društvo koje u blizini Zagreba gospodari sa nekom od šoder graba (jezera) te poribljava i čuva to jezero za svoje članove, nikako ne mogu shvatiti zašto na cijelom toku rijeke Save u Zagrebačkoj županiji ne vrijede sve dozvole u reciprocitetu kao što je to uređeno međusobnim dogovorom u mnogim županijama na području Lijepe naše. Ovaj problem je prvenstveno zadaća Saveza ribolovnih društava Grada Zagreba pa i ovim putem apeliram na njegovo vodstvo da taj problem napokon riješi. Sa time bi se riješio i problem (zajedničkog) poribljavanja rijeke Save koje sada nitko ne provodi. Dakle, iako mi je to u početku pisanja ovog teksta bila namjera, ne želim nabrajati sva ribolovna društva koja su međusobnom svađom „rascjepkala“ Savu na potpuno nelogična ribolovna područja. A vama dragi ribiči preporučam da kod sebe imate ribički ispit i 60,00 kn koliko košta dnevna ribolovna dozvola na većini savskih područja…

Fina umjetnost zagrebačkog štupseraja

Ribolov podusta (štupsera) na plovak je na zagrebačkom dijelu rijeke Save dugogodišnja tradicija. Osim ribolova na frišku pahulju kruha i hranjenja sa velikim kuglama zamiješanog starog kruha najveća se pažnja oduvijek poklanjala prezentaciji pahulje. Sistem je uvijek složen od samo jedne torpille ili su sva olova potrebna da uravnoteže plovak na jednoj hrpi. Time se postiže da predvez koji je kratak bude vođen uz samo dno. Udice (štupserice) za ovakav ribolov su najčešće nešto veće niklane kristalke. Sistem na bolognesu obično dugom šest metara se obično slaže na samoj vodi i to nakon što je ribič ocijenio mjesto i brzinu toka vode. Obično se bira najlakši mogući plovak za to mjesto a on mora biti opterećen tako da iz vode viri samo antena. Dubina se mjeri sa nekoliko prolaza bez mamca i korekcijom dubine sve dok se ne postigne da imate prolaz bez zapinjanja. Nakon što se izmjeri dubina, nahrani se sa par kugli i ribolov može početi. Pravilno stavljanje pahulje je opisano u našem praktičnom savjetu, a važno je spomenuti da je staro pravilo da ako pahulja ostane na udici i nakon prolaza i izvlačenja – nije bila dobro stavljena. Znači svaki prolaz se na udicu stavlja nova pahulja kruha. Uz ovo i jedna mala anegdota – moj prijatelj je nedavno lovio i imao je kod sebe kruh iz privatne pekare od kojeg se rade savršene pahulje i lovio je preko sat vremena bez griza, dok je njegov susjed lovio odlično i imao griz gotovo svaki prolaz. Zamolio ga je da proba njegov kruh koji je bio od zagrebačke „Klare“ i tad je i on počeo loviti. Samo za probu probao je ponovo staviti pahulju od svog kruha i opet je imao prolaze bez griza – pripazite i na to.

Kuglama kruha se ponovo hrani tek nakon više od sata puštanja preko kugli, kad se grizevi prorijede. Vrlo je važno pri puštanju koje se radi bez mnogo štopanja biti koncentriran na griz jer je podust poznat kao izuzetno brz. Pahulju tako brzo ispljune da je samo munjevito zatezanje nakon što plovak zadrhti ili nestane dovoljno brzo da realizirate griz. I u toj igri nadmudrivanja je i sva ljepota ovog ribolova. Ako u liniji lovi više ribolovaca važno je ući u ritam, naime tu niko nikog ne čeka da mu plovak prođe ili da ga izvuče. Baca se pred sebe i pušta u liniji, a sistem (ili ulov) se izvlači ispod onih koji su već bacili preko vas uz samu obalu. I to je to, krenite na Savu i uživajte ove zime u velikim savskim podustima. I puštajte ribe – podust je ionako poznat da mu je meso okusa namočenog papira sa mnogim kostima…

Kruh je zakon!

Hranjenje kuglama razmočenog starog kruha je na Savi tradicija od koje se ne odustaje a čini se da su i ribe toliko navikle na njega da skuplje hrane iz vrećice jednostavno ne „pale“.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana