Odabir upredenice za ribolov smuđa
8 min readPR / Broj 21 / Prosinac / 2009.
Na njima se lijepo može vidjeti kako varalica tone, može se vidjeti trenutak kad je olovna glava dotaknula dno i na kraju griz smuđa, koji vrlo često zagrize, tj. udari po silikoncu, koji je tren prije dotaknuo dno i sa dna dignuo oblačić mulja. Taj griz se vidi samo ako promatrate špagu – ona oštro poskoči i to je to
Piše: Ivo Begović
Ovi nagli jesenski porasti voda prestat će, kao i svake godine, sa padom temperature. Čim se vodostaj vrati u normalu, počinje najbolje razdoblje za dnevni ribolov smuđa silikonskim varalicama, dakle, jiganjem. Kako vam je to Mrva prije par brojeva fino objasnio, jigati možete na dva načina, štapom ili namatanjem role. Dakle, ruska i američka škola. Nakon tog teksta sam, moram priznati, i sam obratio pozornost na koji to način radim. Naime, kroz godine ribolova smuđa silikoncima, vođenje varalice mi je toliko ušlo u ruku, da o tome ni ne razmišljam, nego zabacim i vodim. Dakle, koji je moj stil? Iznenadio je i mene! Naime, ono što ja radim (a i većina koji dobro love) je u stvari mix kretnji kojim se varalica nastoji prezentirati na najbolji mogući način. Znači, kad sam na čamcu, onda obično samo namotam okret role i po špagi pratim kako jig tone. Kad sam na obali, jigam štapom i namotavam istovremeno… Svatko tko se bude ovim sportom duže bavio, doći će do nekog svog stila. Cilj je postići što duže zadržavanje silikonca uz dno. Ako silikonac još k tome i malo radi – rezultat neće izostati.
Koje upredenice koristiti?
Tema ovog teksta su upredenice jarkih boja. Zašto? Dok vodite jig uz dno, cijela se radnja svodi na odizanje silikonca sa dna i čekanje dok on ponovo potone i dodirne dno. Dužina ovog tonjenja ovisi prvo o visini jiganja. Naime, ponekad jigati treba sa amplitudom od par centimetara, a ponekad podignem jig i više od pola metra. Drugi faktor je težina (i oblik) olovne glave. Naravno da teža glava brže tone! Treći faktor je struja vode, koja pritiskom na upredenicu usporava potonuće varalice. Ako koristite deblju upredenicu, trebat će vam i teža olovna glava da biste pravilno jigali (ili neće..hm hm). E, kad ste sve ove faktore uzeli u obzir, još uvijek vam ništa nije jasno!? To je zbog toga jer ne vidite što se ustvari događa. Naime, zimski dani su tmurni i sivi, a većina ribolovaca odabire upredenice kamuflažnih boja – tamno- zelene ili sive. Na njima se vrlo često teško može pratiti što se sa varalicom događa. Zbog toga ja, za zimski ribolov smuđa, već godinama biram kričave upredenice.
Pink Fireline se više (na žalost) ne proizvodi. Ovo na špuli je FOX-ova špaga od 8 libri. Po našem mišljenju, to je originalni Fireline, ali u FOX-ovom pakiranju.
Znači, žute, roze, bijele (o vrstama ću malo kasnije). Na njima se lijepo može vidjeti kako varalica tone, može se vidjeti trenutak kad je olovna glava dotakla dno i na kraju griz smuđa, koji vrlo često zagrize tj. udari po silikoncu koji je trenutak prije dotaknuo dno i sa dna dignuo oblačić mulja. Taj griz se vidi samo ako promatrate špagu – ona oštro poskoči i to je to. Ako ste očekivali da ćete ga osjetiti na vrhu štapa – nećete! Špaga je opuštena i njegov ju kratki udarac u mjestu ne može napeti. Rezultat je – kondukter! Dva zuba na silikoncu, kao jedini dokaz da ste taj dan imali sreće – ali ju niste znali iskoristiti. A što je taj razmak između rupica veći, veći je bio i smuđ. I to ste jadniji dok se vraćate kući. Upredenica za zimski ribolov mora ispunjavati dva uvjeta: prvi smo već spomenuli – boja, a drugi je da nije žedna. Upredenice koje ne piju vodu, pokazale su se mnogo boljima u zimskim uvjetima. Znači, sve one super-mekane i fino upredene špage, poput Whiplasha, Gamakatsua itd., treba sačuvati za ljeto, a na role treba namotati upredenice sa omotačem. Daleko najviše upotrebljavan je Fireline. Odkad se ne radi u pink boji, koja se savršeno vidjela, mi koristimo Fireline Cristal – to je onaj bijeli koji se reklamira kao prozirni. No, najvažnije je da je izvan vode odlično vidljiv. Kričavo-žuti fireline kupite obvezno ako ga nađete – taj je također odličan. Mi smo ove jeseni kupili neku FOX-ovu špagu od 8 libri u pink boji, koja izgleda jednako kao stari Fireline. Kladio bih se da je napravljena na istom mjestu.
Dok silikonac na olovnoj glavi polako tone, na vidljivoj špagi je lako pratiti što se događa.
Plaše li takve špage ribe?
Kad sam prije desetak godina počeo loviti sa kričavim upredenicama, moram priznati da mi se ovo pitanje stalno motalo po glavi. Najčešće sam prije samog ribolova crnim markerom znao pofarbati prva dva metra špage i time riješiti (psihički) problem. Kažem psihički, jer sam sa vremenom shvatio da je gladnom smuđu to potpuno svejedno. On vidi kedera kojeg želi maznuti i koji mu bježi. Da on u tom trenutku „pregledava“ kakvu to špagu keder ima u nosu – mi nikad ne bismo ni jednog ulovili. No, na sreću, nije tako. Kad se smuđ odluči maznuti kedera – on ga mazne! I gotovo!
Dok namotavate špagu i dok silikonac tone, špaga je uvijek napeta.
Ribolov sa obale ili iz čamca
Kad olovna glava padne na dno, špaga se opusti. To je trenutak najčešćeg griza smuđa, a na opuštenoj špagi ga nećete osjetiti. Ali ga možete vidjeti!
Dnevno jiganje smuđa na rijekama je daleko ugodnije raditi iz čamca. Naime, mjesta se lakše mijenjaju. Možete stati i tamo gdje je obala nepristupačna. No, najvažnije od svega je prezentacija varalice. Sjećam se kad su se u Zagrebu pojavile prve Profi Blinker VHS kazete (koje su bile prilično dosadne), no na jednom se kadru vide ribiči koji love iz čamca usidrenog tek koji metar od obale. I sjećam se komentara (gledali smo to svi zajedno u dućanu): – Pa kaj se preseravaju, mogli su to i sa obale loviti. E, nisu! Naime, sa čamcem možete stati točno na prijelaz kosine obale na prvu stepenicu (ako je ima), ili na prijelaz kosine sa ravnim dnom i silikonca voditi uzdužno po prijelazu. Na taj način vam je varalica sigurno mnogo duže u vidokrugu smuđa i šanse za griz su mnogo veće. Također, ako iz čamca bacate prema obali, silikonac se svaki slijedeći „jig“ spušta po kosini dna i obično padne smuđu točno pred nos – a to ovaj ne prašta. Sa obale je situacija potpuno drukčija. Naime, ovdje se jiganjem penjemo po kosini dna, najčešće dižući varalicu poprijeko po stepenici. Na taj način su nam i spuštanja varalice (tj. pravilan rad koji izaziva griz) mnogo kraća, a i zapinjanja su mnogo češća. Kod ove situacije ja obično koristim vrlo lagane glave na nešto debljoj špagi i pokušavam silikonac vrlo polako voditi uz dno, dopuštajući mu samo rijetko kontakt sa dnom. Znači, vodim ga kao vobler sa rijetkim pauzama, gdje ga puštam da dotakne dno. Korištenje deblje špage mi pomaže da silikonac još sporije tone. Ne moram ni spominjati da je za ovu tehniku potrebno biti izuzetno koncentriran na to što radite i imati izuzetno meke silikonce (sjetite se kuhanja atraktora). Eto, u zadnje dvije rečenice otkrio sam mnogo onima koji znaju čitati, a koji ne znaju – naučit će…
Zasvirajte i spasite (gotovo) svaku varalicu
Za većinu varaličara gubljenje varalice, osobito voblera, veliki je problem, većinom zbog njihove visoke cijene, no mnoge su i drage uspomene, a neke pak imaju kolekcionarsku vrijednost. Često sam i sebe znao uhvatiti kako neku provjerenu varalicu uopće ne bacam (iako ju nosim u kutiji), zbog straha da ju ne bih izgubio. Sistem sviranja još davno me naučio Vlado i ako ga dobro savladate, većinu varalica ćete ipak spasiti. Ovaj sistem otkvačivanja najbolje radi ako lovite sa upredenicom, dok je to sa najlonom gotovo nemoguće izvesti. Također, ako je varalica zapela za kamen ili debelo drvo, rezultati otkvačivanja su gotovo stopostotni, dok je zapinjanje za manje grane, koje se pri povlačenju savijaju, mnogo veći problem. Pa, krenimo redom:
Ako je varalica zapela za potopljene grane koje se pri povlačenju savijaju (to se lako osjeti), otkvačivanje će uspjeti samo ako previše ne povlačite, nego samo kratko i oštro „svirate“. 
Ako ste zapeli za kameno dno, situacija je mnogo bolja. U ovakvim slučajevima „sviranje“ gotovo uvijek uspijeva otkvačiti varalicu. 
Prvo treba otvoriti rolu i rukom doći do špage. Zatim štap primite među noge ili ispod ruke da vam ne smeta. Lijevom rukom primite špagu, a desnom napnite dok ne uspostavite kontakt sa varalicom (važno je napeti špagu do varalice, jer se „trbuh“ opuštene špage često napravi dok vi primite špagu i smjestite štap). 
Naglo otpustite napetu špagu. Krutost špage će kod naglog otpuštanja sa prsta (sviranja) izbiti varalicu iz zadijeva. 
Nakon svakog „sviranja“, obično dizanjem lijeve ruke i povlačenjem špage, provjerimo da li je varalica slobodna. Ako nije, sviranje treba ponoviti koliko je puta potrebno. 
Naš vobler se oslobodio prvim „sviranjem“, no važno je ne odustati, jer smo mnoge varalice spasili i nakon desetak minuta ovakvog sviranja.
Izbor štapa
Moj sinčić stalno gleda neki crtić, a u uvodnoj pjesmi je i stih: „Brz kao munja što nebom lunja“! To vam treba! Što je štap lakši i krući (brži), bolje ćete na špagi osjetiti što se sa jigom događa, da li je kvrcnuo po kamenu, drvetu ili ga vučete po šljunku. Također se može osjetiti i mulj. Koji je idealan? Za jiganje iz čamca najbolji koji sam vidio je Gamakatsu Zexxer 1.9 m 7-35 g (nažalost kupio ga je frend Mutni – šmrc), drugi najbolji (i nešto jeftiniji) za čamac i obalu je Blue Rapid od 8.3 stope do 35 g. Svi ti Blue Rapidi su izuzetno brzi i pogodni za ovakav način ribolova. No, našlo bi se tu još mnogo odličnih štapova, poput onih novih Sportexa – Black Stream itd…
Dan kad je Vlado bio pretežak, a ja lagan…
Oni koji nas znaju (a i koji su nas, poput vas, vidjeli na slikama), znaju koliko je to teško postići. No, meni je prošle zime (nakon dva slaba ribolova) na um pala jedna ideja, pa sam standardni pribor štap od 9 stopa i snage do 70 grama, te špagu debljine 0.20 mm, zamijenio brzim štapićem od 2.1 m, akcije do 30 g i upredenicom od samo 4 kile. Lovili smo na istom mjestu, usidreni par metara od obale i jigali uz prijelaz. Rezultat je bio 2:0 za mene, i to samo zato jer sam sa tanjom špagom lako mogao voditi i sporo jigati uz prijelaz, koristeći lakše olovne jig glave. A ta je prezentacija tih dana radila. Vlado je odmah skužio što radim i već je drugi dan otišao u Zagreb po tanju špagu… Poanta ovog primjera je da ne budete robovi navika i da se prezentacijom uvijek pokušavate prilagoditi toku vode i vodostaju na koji naiđete u ribolovu.
