VELIČINA NIJE VAŽNA?
9 min readPR / Broj 34 / Siječanj / 2011.
Riba često može osjtiti težinu udice te mamac na dlaci ne zadržava u ustima već ga „pljuje“ (u stvari „ispuhuje“ mlazom vode) van vrlo brzo. Ponekad je udica zakvači a ponekad i ne. Frank Warwick je napravio pet istih mamaca različite težine, riba jednostavno nije mogla odgonetnuti koja je boila na dlaci, a koja slobodna…
Piše: Matija Pervan
Sven i zimski šaran uhvacen na mali balansirani mamac nekoliko metara van hranilišta
Mnoge polemike vodile su se oko utjecaja veličine i težine mamca na ulov šarana i konačan ishod ribolova. Raznim metodama izrade mamaca i taktikama hranjenja došlo se do nekih saznanja o tome u koje mamce riba najlakše stječe povjerenje, te na koje je mamce preporučljivo loviti. Pošto se velika većina današnjih šaranaša bazira na ribolov s boilom, tako su i istraživanja bila usmjerena na utjecaj veličine i težine boile (na dlaci) na povjerenje šarana.
Warwickov test
Vjerujem da ima malo modernih šaranolovaca (a koji su pokušali ponešto pročitati u svojoj šaranskoj karijeri) koji nisu naletjeli na neki članak Franka Warwicka ili da za njega nisu čuli. Svijetski poznati Engleski šaranaš, dugogodišnji mozak Dynamite Baitsa i jedan od najcjenjenijih i najutjecajnijih šaranaša današnjice proveo je malo istraživanje u vezi težine mamca na dlaci i utjecaja težine udice na realizaciju griza. Promatrajući šarane kako se hrane na hranilištu vidio je da sve ribe mnogo puta isprobavaju mamac uzimajući ga vrlo kratko vrijeme, te ga ispljunuvši, ponovno uzimaju. Shvatio je da šaran na taj način testira mamac i pokušava raspoznati slobodan mamac na hranilištu od onoga na dlaci. Tu se naravno radilo o nekoj Engleskoj vodi i „ispikanim“ šaranima „s fakultetom“ koje je bilo sve samo ne lagano uloviti. Tada se dosjetio da bi mogao pokušati napraviti iste mamce različitih težina i veličina. Tako je napravio boilu koju je samo tretirao toplinom u mikrovalnoj pečnici s različitim vremenom pečenja. Toplina je utjecala na konačnu težinu boile, te se u pet skupina boila moglo naći pet različitih težina. Te težine nisu bile drastične, ali ispostavit će se da su bile dovolje da test uspije. S tim boilama krenuo je provesti test koji se sastojao od prethodnog hranjenja, te ribolova na nekoj vrlo teškoj vodi. Naravno, nije bio sam. U test su uključeni i neki njegovi prijatelji i suradnici koji su isti test proveli na drugim vodama. Rezultat njihovih ribolova bio je za to vrijeme revolucionaran. Ulovili su mnogo više riba od ostalih ribiča na tim jezerima, a najzanimljivije od svega je to da je velika većina riba udicu imala zabijenu vrlo duboko u ustima. Taj podatak dokazuje da se riba sa velikim povjerenjem i neopreznošću hranila na hranilištu, ne sluteći nikakvu opasnost. Problem prije ovog testa bio je taj što riba osjeća težinu udice i takav mamac ne zadržava u ustima već ga „pljuje“ (u stvari „ispuhuje“ mlazom vode) van vrlo brzo. Frank je dakle napravio pet istih mamaca različite težine, riba jednostavno nije mogla odgonetnuti koja je boila na dlaci, a koja slobodna. Time više pogodovalo je i prethodno hranjenje koje je ribi dalo dodatnu dozu pouzdanja u mamce različitih težina te se i na taj način osiguralo uspjeh ovome testu.
Male udice, mali mamci i dvije različite kombinacije. Ribolov uvijek počinjem različitim kombinacijama mamaca. Na taj način prije dobijem odgovor na što šaran trenutačno prima.
Raznovrsni mali mamci
Ako promotrimo veličinu današnjih mamaca, prvenstveno boila, možemo zaključiti da imamo zaista dovoljno opcija da uspijemo prevariti i najmudrijeg šarana. No većina šaranaša odlučuje se na neku univerzalnu dimenziju kao što su 16 ili 18 mm. Da li je to uvijek preporučljivo? Mnogi će se složiti da na našim vodama nema takvih šarana koji se s lakoćom oslobode udice bez da nam indikator uopće javi da se dogodio pomak udice i boile na dlaci. No najveći problem je što je takva tvrdnja potpuno nedokaziva jer u barem 99% slučajeva mi ne vidimo što nam se na hranilištu zbiva. Stoga bi bilo preporučljivo uvijek razmišljati (barem u ribolovu), na način riba mi je vjerojatno na hranilištu, ali iz nekog razloga ju ne uspijevam uhvatiti. Mišljenja sam da je samokritičnost jedina vodilja ka napretku. Stoga se postavljam na opisani način i tražim odgovor na pitanje: Kako tu ribu prevariti? To može voditi ka nezadovoljstvu, ali krajnji cilj ipak će biti postignut, a to je napredak! Razmišljajući kako stati na kraj toj misli (a i mogućoj istini) da mi se na hranilištu konstantno nešto zbiva, a ja letargično sjedim na obali ne poduzimajući ništa, pokušao sam nešto drugačije. Izvukao sam sve što sam imao u zalihama mamaca i otišao na ribolov. Od mamaca sam imao boile 14 i 18 mm, brašnastu hranu (groundbait), partikl (kukuruz, konoplja, tiger nut), nekoliko vrsta peleta različitih vremena topivosti, te Cukk-ov TTX. Prvo sam pomješao TTX, pelete i malo partikla. Na taj način su pelete i TTX upili vlagu partikla i omekšali. Razlomio sam 14 i 18 mm boile dok je mali dio 14 mm boili bio cijeli, sve to slijepio groundbaitom, te bacio na određeno mjesto. Uspjeh tog ribolova bio je izvanredan. Imao sam vrlo mnogo poteza (točan broj ne znam, izgubio sam se nakon 40) ribe su bile između 1,5 kg i 19 kg s time da je gotovo polovina riba bila teža od 11 kg.
Odličan ribolov okrunjen velikim šaranom. Eksperiment s malim mamcima u potpunosti se isplatio
Otišao sam kući pun dojmova, ali i s temom za razmišljanje. U čemu je ovaj put bila sva mudrost zbog koje sam nagrađen ovim iskustvom? Da bih otklonio one pesimistične sumnje da se radi samo o dobrom danu ili pogođenom mjestu odlučio sam ponoviti to sve na drugom mjestu. Sve je bilo identično. Identična prihrana, dvije 14 mm boile na dlaci na jednom štapu, mali snjegović na drugom, jedna mala boila na trećem, identični predvezi kao i ostatak pribora. Ribolov je i taj put bio fantastičan. Sada sam već imao nešto oko čega se vrijedi potruditi. Nastavio sam loviti tokom cijele sezone na tu kombinaciju i stvarno sam se nalovio. Moram naglasiti da sam u toku tih ribolova imao mnogo manje otkačivanja nego uobičajeno na iste sisteme. Kasnije kada sam sjeo i razmislio u čemu je stvar cijelo vrijeme mi je jedna ideja padala na pamet. Upravo slična stvar koja je okupirala i Frankove misli. Razlika u težini mamaca. U mom slučaju, čak i razlika u mamcima. Pošto je na hranilištu bila hrpa razbacanih mamaca koji su se sastojali od nekoliko različitih vrsta, riba je nakon određenog vremena stekla povjerenje i počela se hraniti. Tim više što su te ribe plivale u manjim jatima pa je stoga postojala i međusobna kompeticija oko hrane. Neki djelovi prihrane poput razmočenih peleta i brašnaste hrane zamučivale su vodu na hranilištu prikrivajući moje sisteme i samim time prirodno ih kamuflirale. Sve to zajedno rezultiralo je jednim nezaboravnim iskustvom, napretkom i osječajem ugode zbog uspješnog ribolova.
Gornji red s lijeva na desno: Cukk TTX mix, Sensas Crazy Bait with betaine and mussel, Sensas Crazy Bait the original recipe, kuhana konoplja
Donji red s lijeva na desno: 12 mm cijele boile, 18 mm prepolovljene boile, 3 mm pelete, 6 mm pelete (dvije vrste pelete različitih dimenzija zbog različitih vremena otapanja)
Male boile – tanke igle
Ukoliko koristite male boile trebali bi imati i tanke igle. Debela igla će vam vrlo vjerojatno razlomiti malu boilu. Ako su boile koje želite upotrijebiti jako tvrde ili se lome pri bušenju prije navođenja igle probušite ih tankim svrdlom.
Još jedan primjer
U jednom od brojnih zajedničkih ribolova prijatelja Josipa i mene, lovili smo na različite mamce isključivo radi toga da vidimo na što će riba bolje primati i da li će veličina mamca utjecati na broj grizeva. Ja sam lovio striktno na boile 18 mm, a on na 10 mm boile i sitni partikl koji se sastojao od pšenice, ječma, šećerca i konoplje. Lovili smo na međusobnoj udaljenosti od nekih 20 metara. Hranjenja su bila umjerena i u ničemu različita osim u mamcima. U tom jednodnevnom ribolovu Josip je potpuno potukao moje hranilište koje se sastojalo od boila većih dimenzija ulovivši preko deset riba naspram moje jedne. Ne mogu reći da se nisam potrudio no nisam htio koristiti ništa drugo osim tih 18 mm boila jer tada rezultat našeg malog testa nebi bio ispravan. To je bio jedan od malih testova koje smo proveli i koji nam je u konačnici pomogao da se barem približimo uspjehu u ribolovu kojem svi toliko težimo.
Što se zapravo događa?
Mišljenja sam da hranilište kakvo god bilo, određeni broj riba konstantno posječuje. Razlika je samo u vremenu koje je potrebno da te ribe steknu povjerenje u mamce i shvate ih kao nešto bezopasno. Tek tada ulaze na hranilište hraniti se dajući nam šansu da ih uhvatimo. Poučen iskustvom iz brojnih ribolova, pokazalo se da sam gotovo uvijek grizeve imao ranije nego uobičajeno ako sam bacao na hranilište mamce raznih oblika, dimenzija, boja i sastava. Ono što se na hranilištu sastavljenom od raznih peleta, groundbaita, lomljenih boila i TTX-a događa je usporedivo sa kaosom. Sve vrste bijele ribe dolaze hraniti se na takvo hranilište zamučujući vodu i šaljući signal šaranima da je hrana u blizini. Također ta sitna riba nosi čestice hrane na škrgama i na taj način širi signal hrane po jezeru. Šarani koji su u blizini prije će zapaziti vaše hranilište ukoliko se na njemu nešto zbiva, a kada ga spaze i približe mu se sva ostala riba bježi ostavljajući večim jedinkama ponuđeni Švedski stol. No ti šarani ne ulijeću istog trenutka na hranilište. Oni kruže oko njega uzimajući manje komadiće hrane raspršene oko hranilišta i tek nakon nekog vremena ako se osječaju sigurno, ulaze i počinju se hraniti. Upravo iz tog razloga koristim male mamce koji će se najprije stopiti sa svim ostalim komponentama na hranilištu, te neće šaranu predstavljati nešto opasno i odbojno. Već je gotovo postalo pravilo da imam prve grizeve na štap zabačen tek koji metar van hranilišta. To dokazuje koliko šaran zapravo oprezno i s nepovjerenjem pristupa hranjenju. Jedna, možda najbitnija stvar kod stjecanja povjerenja šarana u mamac je prethodno hranjenje. Kad god ste u mogućnosti odradite barem jedan dan hranjenja prije samog ribolova (naravno, ako je moguće odraditi više dana tim bolje). Prethodnim hranjenjem uvelike čete utjecati na povjerenje šarana u vaše mamce jer za vrijeme njegovog hranjenja nema vaših sistema u vodi i ribe su bezbrižno mogle pojesti sve ponuđeno. Primjetio sam da ako uspijem odraditi koje hranjenje prije samog riblova, grizevi su češći nego uobičajeno, te riba ranije ulazi na hranilište bez pretjeranog straha. No, zašto vam pričam o povjerenju šarana kada je tema veličina mamca? Upravo iz razloga što smatram da je veličina mamca presudna za stjecanje povjerenja šarana. Što bi svedeno na minimalnu elokvenciju značilo – s manjim mamcem čete u večini slučajeva prije uloviti ribu nego velikim!
Ovako sve to izgleda na dnu. Primamljivo, zar ne?
Partikl – sitne kuhane sjemenke
- Kukuruz, konoplju i tigrov orah koristim gotovo uvijek kao partikl mix. Konoplja je atraktivna zbog svog ulja, kukuruz je prvenstveno vizualno atraktivan, a tigrov orah vrlo sladak sa atraktivnim fermentom. Šaran kada počne jesti ovakvu kombinaciju teško odlazi dok ne pojede sve do zadnjeg zrna.
- U partikl možete dodati i male boile. Poželjno je što manje (u ovom slučaju 10 mm) tako tvoreći vizualno homogeno hranilište sa velikim brojem sitnih mamaca u kojem niti jedan mamac drastično ne odudara od ostalih.
