Veni vidi vici

PR / Broj 43 / Listopad / 2011.

Kapitalac za par sati? Uloviti kapitalnog šarana u samo par sati ribolova? To je moguće no morate znati kada, kako i gdje loviti…

Piše: Truli

• 

Moji prvi odlasci u lov na šarane najčešće su bili dnevni ili dvodnevni ribolov, za vikend, dan-noć-dan. Višednevni ribolov od tjedan dana, popularne kampanje, tada je prakticiralo vrlo malo ljudi i to možda jednom godišnje. U to vrijeme dobrim uspjehom smatrao se ulov od 1-3 ribe dnevno, prosječne težine od 2-5 kg, „velike“ ribe su bile od 7-9 kg, a šaran iznad 10 kg pravi kapitalac, onaj tko je ulovio šarana od 20 kg postao je legenda, o tome su svi pričali godinama. Tada sam vjerovao kako je za najbolji uspjeh i put do ulova kapitalne ribe potrebno provesti što duže vrijeme na vodi. Logično, ako si više na vodi, imaš veće šanse uloviti veliku ribu. Broj dana na vodi od 1-3 povećao sam na 4-5. Na ukupni broj dana količina ribe se znatno povećala, no prosječan dnevni ulov nije se razlikovao od onoga kojeg sam imao loveći u jednodnevnim ribolovima. Nisam mogao dokučiti zašto je to tako, zašto se ništa ne mijenja? Na jezeru na kojem sam lovio do mene su povremeno lovila i dva (po godinama) puno starija ribiča od mene. Njihov pristup ribolovu, tehnika lova i oprema bila je u totalnoj suprotnosti od moje. Za sebe sam smatrao, time što sam bio moderni šaranaš, lovio na boile, imao skuplju opremu, da imam prednost nad njima. Naravno, lovio sam isključivo samo na sprudovima, a oni na mulju i travi. Obojica su dolazila isključivo u specifičan dio dana, uvijek na isto mjesto, najčešće predvečer ili vrlo rano ujutro i gotovo uvijek odlazili s ulovljenom ribom. I te ribe su bile puno veće od riba koje sam ja lovio….na sprudovima. Sva aktivnost koja se događala tijekom dana kod mene također je bila ili rano ujutro ili predvečer. Ostatak dana sam provodio besposleno na vodi bez ikakve aktivnosti ribe. U čemu je onda bila kvaka? Ono što ja nisam znao a u čemu je ležala njihova prednost nada mnom bilo je njihovo dugogodišnje iskustvo u poznavanju vode i navika riba, pribor i pristup ribolovu s tim nisu imali nikakve veze. Da bi netko konstantno ostvarivao dobar uspjeh i ulov velikih riba mora puno znati o tome gdje, kada i kako ciljano loviti veliku ribu. Takve informacije se ne dobivaju preko noći, gledanjem filmova, čitanjem knjiga ili časopisa, one dolaze s vremenom, s godinama lova provedenog na vodi. Postoji i brža metoda, ona se zove „uči i gledaj kako to drugi rade“. No doslovno kopiranje ne donosi podjednak rezultat, jer osim što kopira sve, sam ribolovac mora sam shvatiti koje su to „sitnice“ koje znače uspjeh. Te „sitnice“ svaki ribolovac rijetko kome odaje, one se uglavnom ne vide, a čuvaju se kao što zmija čuva noge. No, tu postoji jedna caka, da bismo ulovili kapitalnog šarana nije uvijek potrebno provoditi dane i noći čekajući ga da dođe. Ako je sve dobro odrađeno uspjeh je moguće ostvariti u svega nekoliko sati ribolova.

• 

Velika riba

No, prije svega moram definirati pojam velike ribe. Tu treba biti umjeren i realan. Iako bi svi htjeli loviti kapitalce od 25 kg, to neće baš svima poći za rukom. Razlog je jednostavan, takvih riba u vodi nema puno (ako ih uopće ima), pa se stoga i ne love toliko često, one uvijek obitavaju oko istog specifičnog mjesta i takve ribe u pravilu treba čekati na i oko te lokacije, a to ponekad zna i potrajati. Svatko tko ulovi šarana od 25 kg u jednodnevnom ribolovu može sebe smatrati velikim srećkovićem.
Stoga ostanimo usmjereni u realnijem cilju ulova šarana, onoga iznad 15 kg. Takva riba na mnogim vodama spada u kategoriju kapitalne ribe ako izuzmemo tri velikim ribama bogatije vode (Zajarki, Rakitje i Šumbar). Na te tri vode ulov takve ribe je neopravdano podcijenjen najviše zbog relativno čestih ulova takvih riba.

• 

Gdje ih naći?

• 

Gdje je uopće moguće uloviti takvu ribu? Čak i na vodenim površinama koje kriju takve ribe, bilo to jezero ili rijeka, velike ribe imaju svoj radijus kretanja, nazovimo ga „svoj dom“. Uzmemo li kompletnu površinu vode vrlo je teško, gotovo nemoguće odgonetnuti gdje je dobro lovno mjesto, gdje će riba dobro primati, gdje se zadržavaju takve ribe, ma gdje uopće početi loviti? Točne odgovore na ta pitanja znaju samo rijetki. Zašto? Za takve odgovore potrebno je dobro poznavati vodu kako izvan površine tako i ispod površine. A takvo se znanje stječe samo godinama ribolova uz stalno istraživanje. Voda je misterija, što je voda veća time je i misterij veći. Mnogi ribiči upravo nasumice odabiru mjesto za lov, neki traže lakši prilaz automobilom, neki izoliranost, nekima je to mjesto jedino ostalo slobodno, dok su drugi čuli da se tu dobro lovi. Vrlo je teško prvi put posjetiti neku vodu i od prve uspjeti odabrati kvalitetno mjesto za lov, baš takvo da bismo ciljano lovili ribu od +15 kg. Za tako nešto moraš imati jako puno sreće. Zašto? Takva su mjesta na većini voda gotovo uvijek zauzeta. Ukoliko lovimo na divljim vodama, tamo moraš točno znati gdje se velika riba zadržava, jer se manje lovi i tu vladaju totalno druga pravila igre. U par sati koliko planiraš loviti ne stigneš pogledati pozicije i vodu, a kamoli markirati poziciju i sav uspjeh će opet ovisiti samo o sreći.
Stoga da odmah podvučem crtu. Za ciljani lov kapitalne ribe u trajanju od nekoliko sati potrebno je kao preduvjet veliko iskustvo u poznavanju vode i navika riba kao i prilagoditi sebe i lovnu tehniku navikama riba. Ribolovci koji nemaju dovoljno iskustva i ne poznaju dovoljno vodu i dalje će se više morati oslanjati na faktor sreće ili pratiti druge što rade. Neki ribe love znanjem, a drugi zato jer imaju veliku sreću i to je živa istina.

Sve ovo što vam govorim je vrlo izvedivo i svaki ribolovac koji „kuži igru“ zna o čemu pričam. Za mene osobno najveća škola koju sam imao u učenju ove lekcije bila je u vrijeme dok sam lovio na spod rig. Već nakon samo tjedan dana, što se kasnije nastavilo kroz puna tri mjeseca odličnog ribolova, u glavi mi se pojavila shema, matrica ponašanja, kretanja i navika šarana koje sam lovio ovom tehnikom. Znao sam unaprijed procijeniti mjesto i vrijeme za određeni dio dana gdje će se riba nalaziti. Mogao sam promatrajući vremenske uvjete vani imati osjećaj kada je dobar dan za lov, znao sam „osjetiti“ vrijeme kada riba slabije prima, a kada doslovce rastura. I to sve samo gledanjem na vodu, promatranjem uvjeta na vodi. Znam da ovakve stvari nekima zvuče kao naučna fantastika i pretjerivanje, no za mene je bilo bitno samo „pročitati“ matricu ponašanja riba koja je vrijedila za takav dan i takve uvjete na vodi. Riba je uvijek ponavljala takvo ponašanje i kasnije pod djelovanjem jednakih uvjeta koji su bili na vodi. Bilo je to za mene neprocjenjivo iskustvo u kojem sam uspio u potpunosti predvidjeti reakcije riba – nešto što dugo, dugo radiš i onda ti se jednog dana doslovce otvori pred očima. Taj period smatram jednim od svojih najvećih uspjeha u razmišljanju i shvaćanju života i navika šarana otkada se bavim ribolovom. Jednako tome, dugi niz godina bilježim svakojake sitnice u svoj ribički dnevnik, a jedan od bitnih detalja je bilo i upisivanje vremena ulova. U višednevnom ribolovu on mi je najviše dolazio do izražaja. Zašto? Zato što sam listajući dnevnik ubrzo počeo shvaćati šablonu ponašanja riba koja je bila doslovce poput dnevnog rasporeda aktivnosti, a ona se precrtavala iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. Manja odstupanja su postojala, no ona „glavna matrica“ je bila vidljivo naglašena. Ribe definitivno imaju dnevni raspored aktivnosti koji stalno prate. Navike jata ili pojedinih riba su toliko očite, a ponekad vrlo predvidljive. Napominjem riječ ponekad, jer na raspored ponašanja riba u pozitivnom i negativnom smislu zna utjecati niz čimbenika koje prosječan ribolovac neće razumjeti, a čiji ishod ima velik utjecaj na uspjeh u ribolovu. Ponekad su to recimo čimbenici koji su dijelom nastali od čovjeka (broj ljudi koji love na vodi, dakle, najloni u vodi, količina i vrsta ubačene hrane, buka po vodi i oko nje i sl.), no najčešće su uvjetovani vremenskim promjenama u prirodi (promjena smjera i intenziteta vjetra, kiša, sunce, vodostaj, temperatura zraka, mjesečeve mijene i sl.).

• 

• 

Kulminacija događaja

Netko će reći, ma čekaj malo, o čemu ti to pričaš? Kako je moguće u kratkom periodu od nekoliko sati ciljano ići uloviti ribe od 15+ kg? Ja eto odgovaram, vrlo jednostavno. Evo primjer. Zamislite da lovite kontinuirano tjedan dana na jednoj poziciji. Izuzmimo jedan dan iz tog tjedna kada biste bilježili sve aktivnosti toga dana (vrijeme hranjenja, količinu hranjenja, vrijeme grizeva (u koliko sati, na koji štap, na koji mamac)) dobili biste hrpu informacija. Ako biste takav postupak ponavljali svih sedam dana, opet biste dobili još veću hrpu podataka. Kad iz tih podataka izvučete podudarnosti koje su se dogodile svaki dan, počeo bi se pojavljivati određen oblik matrice događanja. Ako biste to radili iz tjedna u tjedan i tako nekoliko mjeseci za redom, pojavila bi se još jasnija slika o tome kako se ponašaju ribe pod određenim vremenskim uvjetima na mjestu gdje lovimo. Naglašavam „na tom mjestu“ jer ovakva shema ponašanja vrijedi samo za jedno mjesto, navike riba na cijeloj rijeci ili jezeru su svugdje drugačije. Zašto? Zato što su uvjeti u vodi drugačiji, dubina, vrsta dna, količina prirodne hrane, količina ubačene hrane, mikro-lokacija, prirodne riblje staze, temperatura vode, termokline (kod dubljih jezera) i niz drugih detalja. No što smo dobili svim tim informacijama? Pod prvo, okvirno vrijeme kada riba dolazi na poziciju, pod kojim okolnostima dolazi, sa hranjenjem ili bez hranjenja, znat ćemo kada, koliko i u koje vrijeme hraniti, kada ima najviše grizeva, na koje štapove najviše grize (lijevi, srednji, desni… sigurno postoji razlog zašto jedna strana bolje radi od druge), na koji mamac, koja je dubina na tim mjestima, kakvo je dno, daljina i niz podataka o kojima ovisi da li ćemo se naloviti riba ili ne. Ukratko, zamislite samo da ste prvi put u životu na nekoj vodi na jednoj poziciji.

• 

• 

• 

Što mislite da vam tada netko u detalje iznese podatke koji vrijede uz tu poziciju, točan opis svega kako izgleda ispod površine, pa do onog najvažnijeg – gdje, kada i na što zabaciti, kada očekivati grizeve, koja strana bolje radi, koji su orijentiri, koji su najbolji i najlošiji uvjeti na vodi, koliko i čime treba hraniti i dr. Ovo su detalji do kojih se dolazi praćenjem i zapisivanjem svih detalja, da li i dalje onda mislite da su bezvezni? Isti princip analitike rade npr. treneri nogometnih klubova, detaljne analize igrača, koliko pretrči po utakmici, postotak uspješnog dodavanja, s koje daljine najbolje dodaje, puca na gol i tako za cijelu sezonu. Za većinu ljudi to je hrpetina nepovezanih i bespotrebnih informacija, no za one koji se time bave to su neprocjenjivi podaci bitni za kvalitetnu pripremu utakmice. Meni su moje informacije važne da znam u koje vrijeme riba najbolje radi i da baš tada odem u ribolov na par sati. To najbolje vrijeme aktivnosti ribe mogli bismo nazvati dnevna kulminacija događanja. Pored tog vremena postoje i povremene aktivnosti riba koje se događaju spontano, izvan nekog njihovog uhodanog ponašanja, njihovo vrijeme pojavljivanja kao i intenzitet je nemoguće predvidjeti. Moram naglasiti da svaki dan nije jednak intenzitet trajanja dnevne kulminacije događanja. On ponekad može trajati duže ili kraće, a postoje dani kada u potpunosti izostane. Takve pojave uvjetovane su već spomenutim nepredviđenim događajima.
Svatko tko nema puno vremena za ribolov, a htio bi se naloviti riba, trebao bi težiti tome da dolazi loviti upravo u vrijeme kulminacije događanja, tj. vremena kada se riba najviše zadržava na hranilištu.

• 

Lokacija

Postoje lokaliteti preko kojih riba samo prolazi, na takvim pozicijama aktivnost ribe je tijekom cijelog dana, ali je povremena. No i tu postoji shema i vrijeme kada riba najbolje grize, čak se može ukazati i vrijeme kada se na hranilištu zadržava manja riba, a kada dolazi veća. Ne postoji lokalitet gdje riba uvijek radi jednako kroz cijeli dan, no i to se može dogoditi, ali samo par puta u godinu dana. Mogućnosti i opcije su nepregledne, pa tvrditi da ova metoda funkcionira 100% bila bi notorna laž. No da je kudikamo bolje iskorištavanje vremena i resursa s jednakim učincima kao i u dugotrajnim ribolovima, to stoji.

• 

Pogodnost ovakvog vremenski tempiranog ribolova šarana po konceptu je najsličnija engleskoj metodi lova na šarane tzv. „stalking“, u prijevodu to znači vrebanje, motrenje. To je metoda gdje ribolovac s jednim štapom obilazi vodu, vizualno tražeći znakove prisustva ribe i tada ju pokušava loviti na viđeno. Ako bismo uzeli glavni koncept vrebanja, to je lov na lokacijama za koje znamo ili pretpostavljamo kada i gdje na njih dolazi riba. Identičan princip lova koristio sam kada sam lovio na spod rig. Takvu sličnu osnovu ima i vremenski tempiran šaranski ribolov. I on se zasniva na lovu šarana na provjerenim lokalitetima u specifičan dio dana ili noći. Mnogi od nas doma besposleno sjede poslije posla i ne znaju kuda bi sa sobom od dosade, u ribolov u trajanju od dva-tri sata im se ne isplati ići. Mnogi misle da se u tih nekoliko sati ribolova ne može ništa kvalitetnijeg uloviti.

Tri najvažnije stvari kod tempiranog lova šarana

Poznavanje vode i navike riba

Ovo je alfa i omega svega. Svaka vodena površina na kojoj se lovi ima svoja bolja i loša mjesta, lokalitete na kojima se zadržava veća riba, kao i manja te neke gdje se mogu naći obje skupine. Ja vam ne mogu reći koja su to mjesta, taj dio posla svatko mora obaviti za svoju vodu. Kada otkrijem gdje se zadržava riba, moram otkriti u koje vrijeme ona dolazi na taj lokalitet kao i ono najvažnije, koliko dugo se na njemu zadržava. Upamtite, ona nije tamo stalno! Za uspjeh vremenski tempiranog šaranskog ribolova baš taj segment je najvažniji. Moram biti na vodi upravo u to vrijeme, kad je riba tamo, inače će biti: „Uzalud vam trud svirači!“ Ovisno o godišnjem dobu i vodostaju ali i temperaturi vode, pojedini lokaliteti bolje rade u jutarnjim satima, neki u podnevnim a neki pak samo noću. Kako otkriti kada koji najbolje radi? Jedna od metoda je spomenuta, da nam to netko kaže u razgovoru (što je vrlo teško) ili da sami, koliko nam to vrijeme dozvoljava provodimo vrijeme na vodi u različita doba dana ili noći. Dok sjedimo uz vodu čekajući griz, mnogi propuštaju priliku za promatranje vode, ali ako ipak gledate u vodu, pamtite gdje se riba izbacuje, pogledajte tada na sat, razmislite malo i o uvjetima na vodi. Zašto se to baš tada događa, da li je možda porastao ili pao vodostaj, da li je vjetar promijenio smjer, da li je netko nedavno hranio to mjesto? Takve i slične podatke je najbolje odmah i zapisati, „budale pamte, a pametni pišu“! Ako neko duže vrijeme to radimo i ujedno lovimo na tom mjestu, primijetit ćemo kako se sva događanja počinju ponavljati u točnom vremenskom periodu. Većina riba se uvijek pojavljuje na određenim lokalitetima, tamo se stalno bacaju, prevrću….pratite me….na istim lokacijama u približno isto vrijeme. Ako znamo da su tamo, tada ih tamo i pokušavamo loviti, otprilike u to vrijeme, pokušavamo shvatiti matricu događanja i vidjeti kada se odvija kulminacija. Sve se to mijenja kroz sezone pa je potrebno i prilagođavanje uvjetima na vodi. Ribe su nevjerojatni sljedbenici svojih navika i nikada ne griješe. Potrebno je uložiti dosta truda i vremena prije negoli vam ova priča počne roditi plodom. Uspješni ribolovci itekako dobro taje takve stvari, tako da će se svatko morati najviše osloniti sam na sebe.

• 

Zadržavanje ribe na hranilištu

Kada otkrijem približno vrijeme dolaska riba na područje na kojem lovim (to nekad može biti pokazivanje ribe na površini ili kraći bipovi na indikatoru), moj je cilj tu ribu što je duže moguće zadržati u zoni lova. Ne postoji način na koji ćemo zadržati ribu izvan vremena u kojem se ona sama želi zadržati unutar hranjenog mjesta. Već sam spomenuo da sve riblje vrste imaju neku vrstu dnevnog rasporeda kojeg svakodnevno prate, on je toliko točan i precizan da je to nevjerojatno. Nebrojeno puta sam imao prilike u višednevnom lovu šarana imati svakodnevno grizeve isključivo samo u određena doba dana ili noći. Riba je nevjerojatnom preciznošću dolazila na hranilište upravo u ta vremena. Koliko god ja pokušavao ribu zadržati ili prizvati prije ili poslije tog vremena, to mi nije polazilo za rukom i to ne jednom već puno puta. Postojali su periodi kada je na hranilište dolazila samo krupnija riba te periodi kada je tamo bila samo manja riba pa čak i situacije kada je riba sama najavila svoj dolazak na hranilište iskakanjem iz vode nekoliko desetaka metara dalje od hranilišta pa sve bliže i bliže. Par skokova i griz, par skokova pa opet griz, takve pojave je isto tako nemoguće objasniti i shvatiti.

• 

Odabir mamca

Još jedna bitna stvar, moramo biti 100% sigurni u to da imamo mamac koji radi, vremena je vrlo malo, nedovoljno za eksperimentiranje. Ovo je još jedna od mukotrpnih zadaća koju moramo sami shvatiti ili da nam opet i to netko kaže pa malo pripomogne. Prihranjujemo lokalitet nekoliko sati ili dan dva ranije ili tijekom tog vremena, stoga, kod odabira prihrane također valja pripaziti na vrstu i količinu.

• 

Evo ukratko, to bi bilo to, iziskuje puno vremena dok se neki dijelovi mozaika ne otkriju. Nekima za to treba puno a nekima malo vremena. Činjenica je da se i u vrlo malo vremena daju ostvariti vrlo lijepi rezultati i da se ne treba libiti iskoristiti svaku sekundu na vodi ili oko nje. Svaki trenutak koji iskoristimo za njeno proučavanje pomoći će nam da ju lakše shvatimo i naučimo kako voda „diše“. Da bih potkrijepio sve što sam ovdje naveo, ispričat ću vam nekoliko priča koje najbolje dokazuju koliko kratak šaranski ribolov, čak i u samo par sati, može biti itekako plodonosan.

• 

• 

Priča 1.

Događaj se dogodio prošle godine tijekom ljeta na jezeru Zajarki. Lovio sam šaransku kampanju od 10 dana, jedno popodne mi se pridružio i moj prijatelj David Berisha. Budući da David ima odlične bacačke predispozicije (baca sistem i raketu preko 170 metara), uz nekoliko mojih savjeta gdje plasirati mamac i hranu, uspio je doseći lokalitet koji je jedno od okupljališta šarana. Nakon sat-dva imao je griz i bum…šaran od 23.50 kg, imenom Nemo. Savršen ishod. Jedan griz, jedna riba. Isplatilo mu se doći i provesti nekoliko sati uz vodu na zraku i još uloviti ovakvu ribu. No imao je pravu informaciju…i mogao je tamo zabaciti (mnogi ne mogu)…

Priča 2.

Jedno nedjeljno popodne nisam imao pametnijeg posla, bio je lijep dan, dobar za ribolov pa sam odlučio vrijeme poslije ručka provesti u ribolovu do mraka. Pri odabiru mjesta uvijek se oslanjam na prijašnja iskustva, kako svoja tako i drugih ribolovaca. Nahranio sam poziciju i čekao. Do samog mraka ništa se nije događalo, a onda potez i predivan golač od 23.50 kg, imenom Franck. Jedan griz, jedna riba. Da sam odlučio ostati doma ne bih ga ulovio. Na mjesto me dovelo prijašnje iskustvo jer sam znao da tu poziciju na jezeru šarani obilaze u vrijeme kad sam mislio loviti.

Priča 3.

Još jedna moja 10-dnevna kampanja i ovaj put je poslije posla David došao do mene. Mala pomoć i sugestija u odabiru lovišta (ako nemate savjetnika taj posao ćete morati odraditi sami) i nakon sat vremena zaredale su se ribe. Do kraja dana ulovio je 6-7 riba do 9 kg težine. Nisu bili kapitalci, ali se lijepo nalovio. Nakon par dana opet mi se pridružio popodne i lovio na istom mjestu. Prva riba, Goldi 21.500 kg. Mrak! Nakon par sati 17 kg, pa jedan manji od 4 kg. Pred sumrak još jedna riba od 13 kg. U par sati ribolova četiri ulovljena šarana. Da li može bolje od toga? Sumnjam! Super ribolov, lijepe ribe, ugodno druženje, to je pravi smisao ribolova.

• 

Priča 4.

Ove godine sam u proljeće na jednom lokalitetu odradio nekoliko dužih kampanja. Kroz cijelo to vrijeme pratio sam i bilježio dnevne aktivnosti i ubrzo shvatio vrijeme kulminacije događaja. Nešto kasnije sam tri dana uzastopno dolazio na taj isti lokalitet isključivo u vrijeme prije dolaska dnevne kulminacije događaja i u kraćem periodu od 4-5 sati ulovio sam dosta lijepih velikih riba. Isti rezultat bih vjerojatno ostvario i da sam ta tri dana lovio u komadu, s tim što bih tada veći dio dana sjedio i čekao vrijeme dnevne kulminacije događaja. Ovako sam dio dana bio slobodan za druge aktivnosti te imao dovoljno vremena da dođem u pravo vrijeme i ostvarim ono što sam naumio.

Priča 5.

David i ja smo često znali zajedno loviti na spod rig. Jednom prilikom smo dogovorili takav ribolov, no ja sam imao neki osjećaj da bismo mogli probati s drugim štapom loviti na zig rig, jer ionako hranimo raketom. I tako smo u tri sata ribolova ulovili nekoliko riba na spod rig, a David i lijepog ljuskaša od 23.400 kg na zig rig.

• 

Moram priznati da u svemu ovom jako velik udio ima i sreća, no ako ne igrate lutriju ne možete ni dobiti Jackpot. Ako sjedite kod kuće umjesto u ribičkoj stolici, velike ribe ćete moći „držati u rukama“ samo prelistavajući stranice ovog časopisa, sreću treba izazivati. Ja sam sebi, a sada i vama, dokazao da je velike šarane moguće uloviti i u kratkom vremenu. No, isto tako, ponekad su tu samo male ribe, nekad samo velike a ponekad ih uopće nema. Takav je ribolov, ne možeš svaki puta dobiti. Najljepše u svemu je to što nikad ne znam kakva će biti slijedeća riba, stoga uživanje u svakom trenutku provedenom u prirodi uz vodu, pa bilo to par sati ili nekoliko dana, za mene je neprocjenjivo! Taj trenutak života treba uvijek znati najbolje iskoristiti. Uživajte u ribolovu!