Ver-de-vas i fuj – mamci za pobjednike

12 min read

PR / Broj 15 / Lipanj / 2009.

Piše: Ivo Begović

Trzalci (Chironomidae) su jedna od brojnih porodica vodenih kukaca iz reda dvokrilaca (Diptera). Tijekom svog života oni prolaze stadije potpune preobrazbe: jaje-ličinka-kukuljica-spolno zreli oblik. Njihove ličinke (larve) žive u mulju. Nakon preobrazbe, pokretna kukuljica (pupa) zapliva prema površini, a iz njene košuljice u vodenom filmu izlazi krilati kukac, izgledom sličan komarcu. Postoji veliki broj vrsta, a neke su tako slične da ih u stadiju ličinke vrlo teško razlikuju čak i specijalizirani stručnjaci. Ribolovcima koji se natječu u disciplini „lov udicom na plovak“, kao mamac posebno je zanimljiva vrsta Chironomus plumex, čija ličinka u povoljnim uvjetima naraste i do 20mm dužine.

Ver-de-vas

Opisi ove životinje, posebno ukusne ribama, nalaze se u gotovo svim ozbiljnijim knjigama o ribolovu. Još u 19. stoljeću poznati ruski ihtiolog Sabaneev opisuje kako su ga moskovljani koristili kao najbolji zimski mamac. Postojao je čak i poseban zanat i ljudi koji su živjeli od skupljanja tih ribičkih mamaca (ima toga i danas). Pod nazivom „bloodworm“ (engl. blood-krv, worm-glista, crv), ova se ličinka već desetljećima spominje u britanskim ribičkim knjigama i časopisima različitih usmjerenja. Među ostalim, šaranski se ribnjaci gnoje da bi se potakla primarna organska produkcija bakterija, fitoplanktona i zooplanktona, koji predstavlja hranu upravo ovoj i drugim sličnim vrstama iz skupine Chironomidae, koji, po nekim podacima iz stručne literature, predstavljaju i do 80% prirodne hrane šarana. Naziv kojim se mi koristimo je u stvari francuski naziv „ver de vas“ („vodeni crv). On je najprirodniji od svih mamaca i riba ga uvijek i u svakoj vodi prepoznaje kao hranu. Čak i u natjecateljskim uvjetima, kad je riba preplašena i pod pritiskom, ovaj će mamac odmah prihvatiti. Znači ver-de-vas će potaknuti ribu da zagrize i onda kada veći i uobičajeni mamci, primjerice, crvi, ne rade. Međutim, loše prezentiran na krivom priboru, „ver de vas“ će postati još samo jedan običan mamac.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

„Tajna mjesta“

Mjesta na kojima se može naći obilje ovih kukaca su obično tajna onih koji su potrošili puno vremena i truda da bi ih pronašli. Zapravo, u nas ima dosta voda u kojima se „ver de vas“ može naći u popriličnim količinama. To može biti potok, rijeka ili jezero. Najviše im ipak odgovaraju tople stajaćice ili spore tekućice. Ličinke žive na dnu, u mulju bogatom raspadajućom organskom tvari, koja im je izvor hrane. Važno je znati da podnose razmjerno visok stupanj organskog onečišćenja vode. No da se razumijemo, organsko onečišćenje koje potiče razvoj ver-de-vasa ne smije biti preveliko. Znači, mjesta onečišćena direktnim izljevom kanalizacije – zaboravite. Dubina na kojoj se nalaze kolonije crvenih ličinki trzalaca može varirati od nekoliko centimetara pa do nekoliko metara. U pravilu, što je voda toplija, nalaze se pliće i obrnuto. Veličina ličinki varira od vode do vode, ovisno o količini dostupne hrane i o drugim činiteljima. Ima voda koje daju za ribolov odlične velike „ver de vase“, a samo koji kilometar dalje naići ćete na sitnije. Znači treba naći mjesto na kojem je mulj dubok barem desetak centimetara do „tvrdoga“ dna. Poželjno je da je taj mulj sive do skoro crne boje i vrlo gust. Rekao bih „mastan“. Ličinke ver-de-vasa, ovisno o temperaturi vode i količini kisika, mogu biti u površinskom sloju mulja ali i dvadesetak centimetara duboko.

Sakupljanje

Pretpostavimo da ste nakon duže potrage konačno našli vodu koja obiluje ovim tako hranjivim i dragocjenim ličinkama. No, kako ih sakupiti? Uzmite sito promjera 50cm, s veličinom oka 2mm i zagazite u vodu (ako je voda preduboka, manje sito na čvrstom okviru možete montirati i na neku jaču motku). Premda su takva oka naizgled dovoljno krupna da svaki „ver de vas“ prođe kroz njih, ne morate se brinuti. Čim ih uznemirite, ove se životinjice refleksno saviju u spiralu (tako se uvlače u mulj), pa će na taj način ostati na situ. Samo će manji primjerci tijekom sijanja proći kroz sito u vodu. Uostalom, nešto treba ostaviti i za drugi put. No, zašto ne koristiti i manja oka? Koristeći sito sa većim okom bitno si olakšavate posao, zato jer gusti crni mulj u kojem „ver de vas“ živi lakše prolazi. Dubina mulja na mjestima gdje sam skupljao „ver de vas“ obično je 15-30 cm do tvrdoga dna. Ličinke su najčešće samo u gornjem sloju od 1.5-5 cm (zimi su dublje). Zagrabite li približno 5-6cm, bez brige ste da su svi unutra. Sadržaj sita zatim podižite, spuštajte i mućkajte, sve dok ne isperete sav zagrabljeni mulj. Nakon prosijavanja u talogu će ostati dosta grančica, trulog lišća, komadića algi i sl., a ako imate sreće, ugledat ćete i „ver de vas“.

Odvajanje i čuvanje

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Nakon što ste obavili terenski dio posla, vjerojatno naslućujete zbog čega su ovi mamci tako skupi. Nakon sakupljanja još treba odvojiti ličinke od preostalog taloga i smeća. Učinite li to skupljajući jednog po jednog, izgubit ćete oči, živce, a i vrijeme. Iz taloga koji ste sakupili u veću kantu prvo odvojite krupnije grančice, lišće i ostalo krupnije smeće, tako da vam kasnije ne smeta. Ostatak materijala prikupljenog na vodi istresite u sito, koje ima oka promjera 3-4mm. Za početak dobro je i ono za prosijavanje hrane. Treba ga zatim staviti u posudu sa desetak centimetara čiste vode i to tako da sito lagano dodiruje površinu. Ver-de-vas će, sakrivajući se od svjetla, sam polako ispuzati iz taloga i proći kroz sito u čistu vodu. Da to ne bi trajalo predugo, nemojte na sito staviti predebeli sloj taloga. Smeće zatim bacite, a vodu s ličinkama još jednom procijedite. Očišćene „ver de vase“ je najlakše čuvati u vlažnom novinskom papiru, gdje će preživjeti i po nekoliko dana. Treba ih držati na svježem, ali ne i suviše hladnom mjestu. Idealno mjesto je podrum. Ako želite da prežive duži period morate ih redovno (svaki drugi dan) okupati u friškoj vodi i prosijati bacajući mrtve. Važno je i da ih ne čuvate u velikoj količini na jednom mjestu nego ih razdijelite u pakete po, npr., 1 decilitar. Osim toga, pakete ne zamatajte u mnogo novina – jedan list je dovoljan, naime, novinski papir je porozan, a osim što im čuva vlagu, on im omogućuje i da dišu.

Postavljanje na udicu

Za ribolov ovim osjetljivim i krhkim ličinkama služe najkvalitetnije udice, izrađene od vrlo fine žice, sa ili bez mikro kontrakuke. Moj izbor i preporuka su: Mustad Round bend match, Gamakatsu 2713, 1530 B i 1050 B, Kamasan B 511 i Sensas 3060. Za jednu ličinku veličina udice je 22-26, a za više njih može biti nešto veća. Kao i mnogi drugi mamci i ovaj je doista učinkovit u ribolovu samo onda kada ga na udicu stavite na pravi način. Promotrite li malo pažljivije, uočit ćete kako je tijelo ličinke sastavljeno od više segmenata. Na jednom kraju su male „tubice“ koje služe za disanje, a na drugom kraju je glava-onaj prvi segment tamnije boje (zelenkaste). To je pravo mjesto za vašu udicu! Provjerite oštrinu udice i budite oprezni kod montaže, jer je čak i na tom mjestu ličinka vrlo krhka. Pogriješite li, umjesto očekivanog „super mamca“, imat ćete samo beživotnu kožicu. Kada ste svladali stavljanje na udicu, morate ga ponuditi ribi na najprirodniji način – tako da njegov rep jedva dodiruje dno.

Fuj -Kako pronaći i sakupiti „fuj“, jedan od najvažnijih sastojaka prihrane na natjecanjima u ribolovu udicom na plovak?

Dakle ver-de-vas je velika ličinka (duga i do 2 cm) koja se koristi kao mamac, a sa njime se u ribolovu koriste i sitne ličinke fuja kojima se hrani. Dakle, fuj je u stvari popularni ribički naziv za skraćenicu od francuskog fouiles, dok je engl. ribički naziv za ove ličinke joker. Radi se o kukcima iz reda dvokrilaca (Diptera), čije je znanstveno ime Chironomus timi tumi.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Ličinke fuja dakle prvenstveno služe kao jedna od ključnih komponenti prihrane.

Staništa

Slično „ver de vasu“ koji živi i u zagađenim, kao i u čistim vodama, „fuj“ se može naći gotovo svugdje. No ovo „svugdje“ nemojte shvatiti doslovno. Njegova prava staništa su prvenstveno potoci, a pokoju ličinku ćete naći i u najčistijem potoku. Ali da bismo ga mogli sakupiti dovoljno za jedno natjecanje, moramo potražiti jače zagađeni potok. Znači potok u koji se negdje ulijeva gnojnica iz štale sa konjima je idealan, a i kanalizacija iz kakve kuće im je dobro došla. U takvim zonama sa velikim organskim onečišćenjem, sve je prepuno bakterija i gljivica koje razgrađuju organsku tvar. Upravo su one glavna hrana malih crvenih ličinki koje mi tražimo. Za razliku od „ver de vasa“ koje se više isplati tražiti u jezerima i sporije tekućim vodama, „fuj“ najčešće nalazimo u tekućoj vodi, odnosno potocima dubine od deset cm do jednoga metra. Ti su potoci obično čisti do izvora zagađenja, a ispod, ovisno o stupnju zagađenja, njihovo korito je puno mulja, obično dubine od 2 do 15cm. „Fuj“ se može naći ovisno o prilici na samom izvoru zagađenja ili čak i do 2-3 km nizvodno, ovisno o toku (mora biti malo sporiji da bi se ličinke mogle zadržati) i o količini zagađenja. Ličinke su svijetlo do tamno-crvene, ovisno o nalazištu i veličine su od 3 do 12mm. Može ih se pronaći na dnu, uz rubove potoka u sivom pahuljastom mulju, koji one vežu na sebe i u njemu se hrane. Taj mulj je pun rupica i iz svake viri po jedna ličinka. Ako se bolje zagledate u vodu, vidjet ćete kako neke ličinke plivaju ili se uzdižu u stadiju lutke da bi se rojile, držeći se glavom za površinu vode, a iznad površine vode i u travi oko potoka bit će puno kukaca dvokrilaca, vrlo sličnih domaćem komarcu. Također, kao i odrasli „ver de vas“, oni ne bodu. Ličinke fuja se zadržavaju uvijek u površinskih 1cm mulja, pa nema potrebe da kopamo dublje. Pravo vrijeme za sakupljanje su ljetni mjeseci, kada je temperatura vode i zraka dovoljna za njihovo razmnožavanje i rojenje.

Sakupljanje

Za sakupljanje „fuja“ obvezno koristite čizme i po mogućnosti što manje dolazite u dodir sa vodom i muljem zbog opasnosti od zaraze žuticom i drugim bolestima. Paziti treba i kod uporabe“čistog“ kupljenog fuja na natjecanju, jer je i on došao iz sličnih uvjeta.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Od alata potrebna vam je mreža napravljena od sitne zelene ili sive plastike, koja se može kupiti u svakom Bauhausu (obično služi na prozorima kao zaštita od muha). Zašije se kao vreća na pravokutnom metalnom okviru i pričvrsti na dršku od oko 1.5m.

Sakuplja se samo površinski sloj mulja. Kada se mreža napuni, prosijava se dosta energično, sve dok ne prestane izlaziti zamućena voda. Da biste vidjeli što sakupljate, uvijek hodajte uzvodno. O kvaliteti nalazišta ovisi da li će u situ ostati skoro čisti „fuj“ sa vrlo malo mulja ili gomile smeća i lišća, pri čemu ličinke čine tek 10% prosijanog sadržaja. Ispod te količine ga se ne isplati sakupljati.

Grubo odjeljivanje, sijanje i čuvanje

Sav grubo prosijani sadržaj stavlja se u kantu (dobra je ona za miješanje hrane). Kada sakupite dovoljnu količinu, u preostalu smjesu krupnije nečistoće i „fuja“ doda se toliko vode da prekrije sadržaj kante za oko7-8cm. Sve se dobro promiješa i ostavi stajati. Kada ličinke potroše kisik, počinju vrlo aktivno izlaziti na površinu (već nakon 1h većina ih je gore). Površinski sloj vode sa fujem tada treba odliti i procijediti. Za ovo će odlično poslužiti vrlo fino sito ili, još bolje, najlon-čarapa. Postupak se ponavlja ponovnim dolijevanjem vode i miješanjem sve dok sav „fuj“ ne izađe.

Smeće bacite, a izvađeni fuj sa preostalim krupnijim nečistoćama (grančice, lišće i sl.) stavite na duplo sito (na slici). Ono se sastoji od jednog okvira sa metalnim sitom, promjera 2-3 mm, dok je drugi okvir jednake dimenzije i „dihta“ sa prvim, a na čijem se dnu nalazi plinska mrežica, gusto platno ili, u mom slučaju, svila od sito-tiska. Fuj koji ste ocijedili stavite na površinu krupnijeg sita i sve stavite na površinu vode. Krupnije sito bi tada trebalo prekrivati fuj tek koji milimetar. Fuj će vrlo brzo proći kroz krupno sito i zaustaviti se na finom. Kada su sve ličinke prošle, dva sita odvojite i pokupite fuj sa donjeg finijeg sita. Dobro ocijeđen fuj stavite u suhe novine i to ne više od dva lista. Novine će popiti višak vode i svojom poroznošću će mu omogućiti da diše. Tako spakirani „fuj“ zajedno sa novinama treba čuvati na prohladnom mjestu, koje nije izloženo izravnim zrakama sunca (primjerice podrum). S vremena na vrijeme novine treba malo navlažiti vodom iz prskalice za rublje, točnije oblakom vrlo sitnih kapljica. Pritom ne treba pretjerivati jer višak vlage „utopi“ ličinke. Fuj se može za razliku od ver-de-vasa držati i u frižideru. Također je važno da nema previše vlage. Kod čuvanja treba izbjegavati i nagle promjene temperature. Uz primjereno čuvanje „rok trajanja“ ovako spremljenog fuja je do tjedan dana. Za najbolje rezultate na natjecanju najbolje ga je vaditi samo dan prije uporabe, jer će nam takav „fuj“ dati najbolji rezultat.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana