Visoka škola natjecateljskog ribolova – Mind games!
9 min readPR / Broj 39 / Lipanj / 2011.
Da biste ulovili tog pobjedničkog šarana morate ili imati mnogo sreće ili znati što radite…
Piše: Ivo Begović
Koliko puta vam se na natjecanju desilo da tri sata tučete po kederima, a na samom kraju vas (i sve oko vas) pobijedi netko sa jednim šaranom ili nekoliko velikih deverika koje je ulovio u „zadnjih pet minuta“? Ako se radilo o nekom početniku to ste vjerojatno pripisali sreći, a ako se radilo o iskusnom vrhunskom natjecatelju? Da li je i tad sreća bila jedini čimbenik?
Jeste li ikad razmišljali o tome da oni najbolji uvijek love ono što žele loviti? Koliko im je postotak uspješnosti? Ima li tu kockanja?
Tehnika
Nadam se da sam vas ovim malim uvodom zainteresirao za seriju tekstova u kojima ću se prvenstveno osvrnuti na taktiku natjecateljskog ribolova. Naravno taktika podrazumijeva da ste savladali osnovne tehničke poteškoće u baratanju sa sve četiri tehnike natjecateljskog ribolova plovkom (šteka, match, bolognese i direkt teleskop). Ako u bilo kojoj od ovih tehnika kaskate potrudite se dovesti svoje baratanje priborom do razine potrebne u natjecateljskom ribolovu (dakle morate biti jednaki ili bolji od drugih) jer ako niste na primjer sposobni bolognesom loviti na trideset metara od obale i cijelo vrijeme tu liniju hraniti kuglama jednom rukom onda će vam ta taktika malo pomoći. Ovo je naravno tek jedan primjer, a njih je na pretek od nedovoljne opremljenosti do nemogućnosti baratanja priborom.
No svatko od nas zna svoje mogućnosti i u okviru njih pronalazi najbolji način kako da pobijedi ostale na natjecatelskoj stazi.
ŠRD Šaran Zaprešić – Ekonomska šoderica
ŠRD „ŠARAN“ ZAPREŠIĆ osnovano je 1958. godine.
Ribički dom i uprava nalaze se na adresi: Ribički put 6, 10290 Zaprešić
Telefon: 01- 3391- 805
Web stranica : www.saran-zapresic.hr
e-mail : [email protected]
Radno vrijeme tajništva: ponedjeljak i četvrtak od 17:00 – 20:00 sati
Radno vrijeme športsko ekonomske šoderice je od svanuća do sumraka. Na ekonomskom ribnjaku riba se plaća po kilogramu i to: babuška 15,00 kn, šaran i amur 25,00 kn, pastrva 32,00 kn, štuka i som 50,00 kn i smuđ 60,00 kn. Cijena ulaznice za EKO ribnjak ( Zajarki ) iznosi 10,00 kn za članove, a 20,00 kn za ostale ribiče. Ulaznica za EKO ribnjak može se kupiti kod ribočuvara u ribičkom domu, a za ostale vode također u ribičkom domu ili kod ribočuvara na vodi (dnevna karta za veliku šodericu ne može kupiti na vodi !) Na EKO šoderici obavezna je upotreba podmetača i čuvarice. Djeca do 15 godina i žene ne plačaju ulaznicu na EKO ribnjaku.
Osim izuzetno mnogo šarana i babuški nedavno je jezero poribljeno i sa oko 500 komada štuke od 1-4 kg pa se na njemu može i varaličariti i loviti na žive mamce.
Ribolov sa Daliborom
Fotografije koje vidite uz tekst snimio sam na ekonomskom ribnjaku u Zaprešiću. Dalibor je trenirao za predstojeće kolo druge hrvatske lige loveći šarane na pola jezera u propadanju. Taktika ribolova na površini tamo je već mnogo puta odnijela pobjedu pa ipak se svi ne usuđuju uzeti match i waggler te riskirati, nego se tri sata bave nekakvim alibi ribolovom napikavajući kedere uz kraj (što se ponekad pokaže kao dobra ideja).
Ako na tren zaboravimo da je ribolov ekipni sport i da se zbog ekipnog plasmana članovi jednog kluba ne žele kockati pa rađe izabiru „sigurni“ plasman među pet, nego borbu za prvo mjesto (ili ponekad zadnje) onda dolazimo do zaključka da je tvz. „sigurni“ ribolov u stvari alibi za neznanje.
Zašto neznanje? Ako se prvo mjesto na Ekonomskoj šoderici u Zajarkima (ili na bilo kojem ribnjaku) može osvojiti sa šaranima i babuškama onda (ako uvijeti to dopuštaju) treba uloviti šarana. Ako mu ne zabacite sigurno ga nećete uloviti!
Kako je lovio Dalibor Novoselec?
Dalibor jer koristio vrlo jake Daiwa Aqualite štapove akcije 15-30 grama. Na četiri sistema imao je dva fiksna (16 i 20 g) te dva klizna (20 i 30 g) wagglera. Cijelo vrijeme ribolova praćkao je malo premočenu hranu sa vrlo malo crvi. Svakaq kugla hrane koju je Dalibor ispucao raspala se na površini radeći oblak čestica koji je polako tonuo. Sa fiksnim je ewagglerima lovio na dubini između 3 i 4 metra, a većina grizeva događala se u propadanju jer je opterećenje ispod fiksiranog plovka bilo samo trostruka vrtilica. Drugi meni mnogo zanimljiviji i pokazalo se učinkovitiji sistem je klizni waggler. Dakle ne slider koji nosi mnogo opterećenja na sistemu nego waggler kojem je Dalibor skinuo tek jednu pločicu i opteretio ga sa 2.5 g olova. Sistem je složio tako da kad padne na površinu torpilla polagano klizi i vuče glavni najlon kroz waggler (vidi shemu) na taj način je Dalibor dobio vrlo polagani pad mamca prema dnu. Zbog takve prezentacije grizevi su bili vrlo česti i siloviti što je pokazivalo sa kolikom sigurnošću riba kupi mamac. E da još samo da spomenem da je većina grizeva dolazila na mamac prezentiran iza hranilišta.
Što treba znati?
E tu dolazimo do onog naučenog i/ili iskopiranog i pravog znanja o ribolovu i ponašanju riba. Naime da biste ulovili tog pobjedničkog šarana morate ili imati mnogo sreće ili znati što radite. Ako imate sreće šarani i babuške će se na Zajarkima za vrijeme sunčanog dana dići pred vama na površinu, a vi ćete fiksni waggler sa vrlo malo opterećenja baciti ravno među jato i jedan od njih će zagristi mamac i to dok još polako tone. I tako još par puta i u medalji ste!
Crvi kao mamac
Dalibor je lovio sa po tri crva na udici kvačeći ih samo za kožicu njihovog debljeg dijela kako bi mu što duže ostali živi na udici. Važno je koristiti što lakšu udicu a da ona svejedno ima dovoljno snage za očekivani ulov.
Greška prva
Većina natjecatelja kad ulovi ovog prvog (sretnog) šarana uzet će praćku i udri – dat će im jesti da se jato ima čim zabavljati dok ih lovite. Najbolje je naime pucati po čepu tako da čestice hrane tonu oko mamca. Ovo ponekad radi, ali u većini slučajeva se dogodi da se jato pomakne desetak metara dalje od obale. Naime natjecateljski su uvijeti vrlo stresni za ribe. Na obali se mnogo lupa, u vodu padaju kugle hrane (svi hrane, ne samo vi) a i poneka ulovljena riba daje ostalima vrlo jasan signal da nešto nije u redu. Dakle nakon vaše prve kugle po plovku, griza više nema. Bez obzira na fantastičan mix koji „tu uvijek radi“. Obično pomogne uzeti jači štap i teži waggler te zabaciti tih desetak metara preko hrane. No sljedeća je greška ispucati kuglu hrane i na tu novu dalju poziciju. Naime preplašene ribe koje se drže izvan dometa hrane ipak jedu i moguće ih je uloviti ako plasirate mamac među njih, no ako i tamo počnete hraniti odoše one još desetak metara dalje – izvan dometa praćke ali i wagglera.
Znači jedini pravi način je loviti preko hrane. Ova taktika za ribolov babuški i šarana je u stvari odavno poznata. Radi se o tome da kontinuirano hranite jedno područje, a lovite desetak i više metara preko njega. I to ne samo kod ribolova wagglerom. Ovo se može primijeniti i na ribolov štekom. Da bi mirna srca mogli ovaj ribolov obavljati tri sata ne čineći greške trebate znati što se u stvari događa. Jer ako bolje razmislite dokazali ste da padanje kugli u vodu plaši ribe, a jedino mjesto gdje se riba može uloviti je daleko izvan hranilišta. Pa čemu onda uopće hraniti? Odgovor na ovo zadnje pitanje je jednostavan – probajte bez hranjenja i vidjet ćete da nemate nijedan griz. A ako hranite onda lovite ali daleko preko hrane. Dakle kad vaša hrana padne na površinu (ili na dno ovisno gdje hranite i što pokušavate postići sa hranom) poneke ribe iz jata se odvaže i ulete u taj oblak na brzinu kupeći čestice sa ruba oblaka. Vrlo često ih ne usišu nego samo dodiruju nepovjerljivo. Dakle riba je prepoznala signal hrane ali joj strah neda da se počne hraniti. Svaki komadić hrane koji se nalazi dalje od hranilišta riba će prihvatiti sa većom sigurnosti i od tud su grizevi na mamac bačen preko hranilišta.
Naravno sve to je moguće samo ako su vam prezentacija i mamac savršeni. Ako pak pogriješite i na primjer previše opteretite sistem pa vam mamac zbog toga neprirodno tone opet nećete imati ni griza.
Talijansko iskustvo
Koliko babuške i šarani znaju biti teško ulovljivi ispričat ću vam na primjeru Svjetskog prvenstva u Italji održanog prije par godina. Naime kanal na kojem se lovilo prepun je ribe i na njemu se natjecanja održavaju vrlo često, tako da je svaka riba bila i više puta na udici. Znali smo i prije dolaska tamo da će pobjeđivati ribolov štekom i da je glavni mamac za kvalitetnu ribu crv dok se fuj i ver-d-vas gotovo i ne koriste. No standardno hranjenje i fini ribolov uz praćkanje crvi nije radilo. Vidjeli smo da ostali koriste tamnu hranu i da hrane kraće i love iza hrane, no uloviti dovoljno ribe za dobar plasman za nas se pokazalo nemoguće. Na kraju smo ipak skužili (naravno prekasno), caka je bila u tome da je riba na kanalu bila toliko preplašena da nije htijela ni prići blizu hranilištu, a niti uzeti crve koji su izlazili iz naših kugli. Riba je tamo razvila posebno opreznu tehniku hranjenja. Babuške i šarani su tamo uzimali samo mrtve crve koji su bili daleko od kugli. To im je bio znak da su se gmižući utopili i da su sad sigurni. Jedini mamac kojim se mogla uloviti kvalitetna riba bio je utopljeni bijeli crv prezentiran na samom dnu na vrlo finoj i laganoj udici.
Daiwa Aqualite Power Float
Štapovi koje je Dalibor koristio dugi su 4.2 m i akcije 15-50. Ne mogu se baž nazvati klasičnim waggler štapovima osobito jer su im vodilice velikog promjera. No njihova je prednost baš u tome jer stoper čvor ovdje bez problema prolazi kroz vodilice. Također snaga blanka je mnogo veća nego kod klasičnih match štapova što je Daliboru omogućilo bacanje wagglera teških i preko 30 grama bez straha od pucanja.
Bonus riba u zadnjim minutama
Dužan sam vam za ovaj prvi dio visoke natjecateljske škole još odgovor na pitanje sa kojim sam započeo ovaj tekst. Naime na važnim natjecanjima vrlo se često desi da dobar natjecatelj koji je do tad bio negdje na sredini plasmana jednostavno ulovi bonus ribu i odnese pobjedu. Mnogi to pripisuju sreći, no sreća ima vrlo malo s tim. Naime natjecanja koja traju tri sata imaju svoje faze. Obično se u prvom satu mnogo hrani, u drugom satu natjecatelji pokušavaju održati termpo ribolova dok u trećem koncentracija i trud mnogih opada. I riba često osjeti da se pritisak smanjuje pa i krupnija riba sa više hrabrosti dolazi na hranilište. Ako natjecatelj zna da ima dovoljnu prednost može pokušati uloviti bonus ribu da bi izbio na vrh, a ako je loš zna da ga ona može spasiti. No velika riba nikad ne dolazi sama. Veliku ribu treba znati prevariti i uloviti. Bonus riba koja donosi pobjedu u velikoj većini slučajeva nikad neće zagristi na sistem i prezentaciju kojim lovimo sitnu ribu. A ako i dođe vjerojatno je nećemo izvući. Taktika ribolova bonus ribe bit će tema našeg sljedećeg nastavka.
Klizni waggler sistem za ribolov u propadanju
Teški waggler kojem je Dalibor skinuo pločice tasko da nosi oko tri grama olova Na najlon ga je spojio pomoću klizne kopče ispred koje je stavio perlicu koja će stati na stoper čvoru Glavno opterećenje je torpilla od 32 grama fiksirana kuglicama Oko metar ispod glavnog opterećenja je trostruka vrtilica sa samo jednom kuglicom olova. Stoper čvor je bio na oko četiri metra dubine iako je dubina na mjestu ribolova premašivala 6 metara.