ZADNJA PRILIKA ZA AMURA

14 min read

PR / Broj 43 / Listopad/ 2011.

Ono što je bilo čudno je da sam većinu amura, uključujući i one najveće, ulovio upravo na fish boilu…

Piše: Matija Pervan

Amur, vrlo rasprostranjena riba u ovom djelu Europe, koja obitava kako u tekućim tako i u stajaćim vodama. Poznat je po svojoj borbenosti i enormnom apetitu te je zbog toga česta meta nas ribiča. Neki ga preferiraju loviti na rijekama uživajući u dugotrajnim drilovima kroz maticu rijeke i diljem njenog toka, dok ostali, poput mene, preferiraju jezera i zatvorene vode. Lagao bih kad bih rekao da je amura teško namamiti i uloviti. S obzirom da znamo za njegov hranidbeni nagon i brz metabolizam, nije nam teško shvatiti da sve što trebamo napraviti je samo trpati hranu na određeno mjesto u što većim količinama i čekati da ju amuri nanjuše. Koliko god mi hrane ubacili na hranilište (pod preduvjetom da nam se riba na hranilištu hrani) amurima nikada nije previše jer ta riba može pojesti u jednom danu hrane koliko je i sama teška. Zbog njegovog brzog metabolizma i relativno kratkog zadržavanja hrane u probavnim organima, amur je uvijek gladan i u vječnoj potrazi za hranom. Najveći problem kod amura je izvući ga na suho…

Navike hranjenja

Prije bilo kakve uvodne riječi o samom ribolovu, trebalo bi se posvetiti razumijevanju hranidbenih navika amura. Za razliku od šarana, kome je najsličniji po hranidbenim navikama (od plemenitih vrsta riba), sezona lova na amura počinje dosta kasno. Razlog tome je taj što je za amurovu aktivaciju probave potrebna konstantna temperatura vode preko 11 C koja je u našem podneblju moguća negdje u zadnjem tromjesečju proljeća. Ulovi se amur i prije, ulovi se slučajno i zimi, ali to nisu primjeri koji samo potvrđuju pravilo. Najbolje vrijeme za lov amura je sredina i kraj ljeta, kad su temperature vode između 21 i 27 C. U to vrijeme sunce nesnošljivo prži, tražimo svaku sjenu nekog drveća ne bismo li se u njoj malo rashladili, vodena vegetacija je na vrhuncu bujanja, a amurova probava radi punom parom. Idealno vrijeme za lov amura! Probava mu je tada najaktivnija i pojest će sve čega se može dograbiti. Razne vrste algi i vodene trave, šaš, trstika, pa čak lopoč i lokvanj, njegova su hrana u to doba. Njegovu aktivnost možete vidjeti uz pojaseve trstike koju brsti laganim izranjanjem glave iz vode, uzimajući listove koji vise tik do vodene površine, možete ih promatrati kako se skrivaju pod pojasevima lopoča ili trave koja će im ujedno poslužiti i kao hrana i kao utočište, a možete ih vidjeti i pod površinom vode kako se odmaraju i uživaju u suncu, naravno, prije nego što ponovo krenu na hranjenje.

Koliko i čime- zaista nije bitno

Ako ste ove godine namjeravali uloviti svog najvećeg amura ili se barem okušati u lovu amura na nekom jezeru, možda vam je mjesec listopad zadnja prilika da to i ostvarite. Ukoliko toplo vrijeme i sunčani dani još malo potraju i amur će ostati aktivan, intenzivno se hraneći ne birajući hranu. Iako se po teoriji isključivo hrani biljem, nije isključena opcija da će vrlo rado uzeti i hranu animalnog podrijetla tipa pužić, ver de vas, fuj ili neku fish boilu ukoliko mu je prezentirana na pravom mjestu.. S obzirom da sam dobar dio godine proveo loveći sve samo ne šarane krenuo sam i ciljano loviti amure. Kad kažem ciljano ne mislim isključivo, što znači da nisam lovio isključivo amure, već i šarane, ali s tendencijom ulova amura. Vrlo je teško loviti ciljano i isključivo amure na našim vodama koje obiluju i šaranom (rijeke su priča za sebe). Stoga sam ljeto proveo na jezeru Potkova na Savici za koje pouzdano znam kakve amure skriva i gdje bih ih trebao tražiti. Odabrao sam nekoliko lokacija koje sam u različito vrijeme prihranjivao obilnim količinama mamaca i promatrao što će se dogoditi. Prvi ribolov odlovili smo hraneći isključivo kuhanim partiklom koji se sastojao od konoplje, kukuruza i tigrovog oraha.

Chris standing up holding his daughter Elva

Prihranjivao sam s po dvadesetak kilograma partikla dnevno u periodu od tri dana s po jednim danom pauze između hranjenja. Na kraju dvodnevnog ribolova ulovio sam amura od 18,5 kg i dosta manjih šarana. Osim te lijepe ribe nisam se baš nalovio iako sam očekivao više. Drugu poziciju sam hranio čistim kukuruzom i fish boilama 18 mm, također hraneći po dva ili tri dana prije samog ribolova. Na toj drugoj poziciji zadržao sam se još nekoliko ribolova jer mi se činila izglednijom i lovnijom od prethodne, a da sam bio u pravu pokazat će naredni ribolovi u kojima sam konstantno lovio po nekoliko amura preko 10 kg s tim da je najveći imao 19,7 kg. Ono što je bilo relativno čudno je da sam većinu amura, uključujući i one najveće, ulovio upravo na fish boilu. Da li su amuri shvatili hranjivost boile u odnosu na kukuruz, ja to samo mogu pretpostaviti. Činjenica je da što sam više lovio na tom mjestu tom boilom, amuri i šarani su sve češće na nju grizli zanemarujući kukuruz. Da to ne bi bio jedini primjer, Mladen – kolega po štapu, također je ulovio nekoliko lijepih primjeraka amura na tu fish boilu, iako je i kukuruz bio ponuđen na drugom štapu. Uzimajući u obzir tih nekoliko ribolovnih kampanja zaključio sam da s hranom u amurovim aktivnim mjesecima jednostavno ne mogu pretjerati, ali da će se ipak više hraniti onim što mu u tom trenutku više odgovara.

Amurove omiljene lokacije

Kad govorimo o ovoj temi prije svega treba ukloniti element dubine. Mislim da je potpuno nevažno da li je određeni dio jezera dubok svega pola metra ili pet metara. Dok god je u tom dijelu dovoljno prirodne hrane, budite uvjereni da je amur upravo tamo! Ako postoji pojas trave, lopoča ili šaša, to je pravo mjesto za očekivati amura. S obzirom da je navedeno raslinje njegova prirodna hrana ne trebate mnogo tragati po jezeru tražeći izglednu poziciju za ribolov amura. Duga stvar je ako takve vegetacije ima u izobilju…tada si dajte truda i vremena te provedite malo slobodnog vremena na jezeru promatrajući vodu ili markerom tražeći rupe u vodenom bilju. Što više vremena provedete na vodi više ćete informacija skupiti i budite uvjereni da će vam amuri sami pokazati gdje se nalaze. Sprudovi i platoi na otvorenim jezerima su također mjesta koja amuri svakodnevno posjećuju, ali to bi bio moj odabir pozicije samo ako na jezeru nema mjesta koje je pokriveno nekom vrstom vodene vegetacije. Kao šaran i amur u nedostatku hrane posjećuje sve izgledne pozicije poput sprudova, platoa i obalnih područja. Ta područja tik do same obale zapravo su mjesta gdje sam susretao najviše amura. Ukoliko je jezero na kojem lovite relativno jednake dubine bez ikakvih značajnih naglih prijelaza, probajte loviti pod samom obalom na udaljenosti od 5 do 10 metara. Istresite sve što mislite baciti u vodu kao prihranu, zabacite lovni štap i čekajte. Najvažnija stvar kod takvog ribolova je biti miran i ne hodati previše po obali jer je amur vrlo plašljiva riba i bježi na svaku sumnjivu vibraciju. Pokušajte jednom jer bi vas rezultat mogao iznenaditi.

Predvezi za amura- jednostavnost je ovdje vrlina

Možda ste čuli za teorije da amurima treba ponuditi mamac tik do ruba luka udice, da ta udica mora imati ravnu špicu, te da su dobre long shank udice (udice s dugim vratom). Od toga svega jedino mi udice s dugim vratom drže vodu. Relativno uspješno sam lovio amure na spomenutu vrstu udica ali iz nekog razloga nikad nisam imao potpuno povjerenje u njih iako nisam gubio puno riba. Imao sam osjećaj da to može i bolje izgledati. Probao sam te sam se uvjerio da sistem na kojem je udica s dugim vratom sasvim zadovoljavajuće pika amura, no definitivno najboljom mi se pokazala najobičnija udica sa širokim vratom (rekli bismo klasična šaranska) s malim dodatkom shrink tube na ušici koji je vrlo blago svinut prema vrhu udice. Isprobao sam nekoliko montaža, ali ova je bila definitivno najlovnija. Dlaku sam namjerno ostavljao dulju ili recimo neke normalne duljine (ali nikako kraću) te sam ostao ugodno iznenađen načinom na koji se udica ubadala u amurova usta. Suprotno klasičnom šaranskom ubadanju za donju čubu, amure sam ubadao isključivo sa strane u tvrdi dio usta, tako da bi i nakon tridesetominutnog drila pa čak i nakon nekoliko iskakanja iz podmetača udica ostajala čvrsto na mjestu ne radeći apsolutno nikakvu značajniju ranu na amurovim ustima osim male ubodne rane. Od upredenica sam koristio isključivo mekane bez ikakvog omotača ili otežanja. Jednostavno nemam povjerenja prema krutim montažama jer mislim da ne slijede dovoljno strukturu dna i da u nekom trenutku upredenica s omotačem može stajati uzdignuta iznad dna i tako djelovati neprirodno na hranilištu. Predvez napravljen od mekane upredenice daje veliku slobodu udici u ustima ribe te ukoliko je sve zavezano kako treba udica se zabada bez ikakvog problema. Jedina mana ove montaže je ta što se u zraku može zaplesti iako mi se to nije često događalo. Najjednostavniji način da se tom stane na kraj i da budete sigurni da je sistem pao ispružen na dno je kvačenje PVA mrežice sa osušenim partiklom (naravno, ako vam daljina i pribor to dozvoljavaju).

Izrada sistema za amura

Moj izbor mamaca

U jesen, kao i ljeti, hranio bih s velikim količinama partikla sastavljenog od prokuhanog kukuruza, konoplje i tigrovog oraha te manjom količinom isključivo fish meal boili. Razlog sam vam već naveo ranije u tekstu, a on je isključivo vezan uz prijašnja iskustva u ribolovu amura boilom. Lovio sam dobro amure i na začinsku boilu ali na fish boilu su uvijek primali veći amuri, stoga je moj odabir logičan. Partikl mi u ovom slučaju služi samo kao tepih na hranilištu kojim nastojim zadržati jato amura čim dulje u lovnoj zoni i tako si dati više vremena da ih što više ulovim, a dobra fish boila služi mi kao provjereni mamac no u mnogo manjoj količini u odnosu na partikl. Recimo da su omjeri bili od prilike 10 % boila na ukupnu količinu partikla. Ta nam je taktika osiguravala i po tridesetak grizeva za jedan vikend ribolov sa izvađenim štapovima preko noći pa sve do prijepodneva! Lovili smo isključivo po danu i po par sati u noć, a najbolje rezultate imali smo u podne po najvećem suncu. Naravno da nisu sve bili samo amuri, ulovili smo i dosta šarana, ali u svakom ribolovu bismo imali po barem 4-5 amura, s tim da je najlakši ulovljeni bio težak 9 kg te je ujedno bio i jedini ispod 10 kg.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Na što treba obratiti pažnju?

Amurova borbenost je općepoznata stvar. Do obale često i ne daje znakove prevelike borbenosti no čim dotakne podmetač ili tvrdo dno on jednostavno poludi. Ako se to dogodi (a dogodi se u 99% slučajeva) ne preostaje vam ništa drugo nego da ga dovoljno umorite i sigurno usačite. Da biste to uspješno odradili trebali biste imati otpuštenu kočnicu role da vam amur ne slomi pribor kojim lovite ili da se ne otkvači te pod obavezno dovoljno velik podmetač. Zamislite kako bi bilo usačiti amura od 20-tak kg s podmetačem 75×75 cm. To baš i ne bi išlo! Klasični šaranski podmetači od 42 ili 50 inča s dubokom mrežicom odradit će posao. Druga stvar na koju biste trebali obratiti pažnju je ponašanje amura na suhom. Ukoliko nije potpuno izmoren, amur će i na obali raditi probleme. Tu često nastaju ozlijede koje kasnije mogu rezultirati uginućem ribe. Stoga, uvijek budite nad ribom, imajte dovoljno veliku prostirku i držite mu ruku ili vlažnu krpu preko oka te ga držite za rep. Na taj način će biti mirniji, a i vi ćete moći reagirati u svakom trenutku ako se počne bacati. Budite nježni prema amurima, jer koliko god su srčani borci, toliko su i osjetljivi na udarce i dugo izlaganje van vode. Prilikom puštanja obavezno reanimirajte amura u plićaku i pričekajte dok samostalno ne ode iz vaših ruku. Na taj ste se način uvjerili da je djelomično oporavljen od šoka i da mu najvjerojatnije neće biti ništa.

S prvim mrazevima sve prestaje

Iako će se amur nastaviti hraniti dok god je lijepog vremena i sunčanih dana, vrijeme nam ipak polagano curi. S dolaskom prvih mrazeva, hladnih noći i drastičnim hlađenjem vode, amuri će polagano početi tražiti mjesto gdje će provesti zimu. Iako prvi mrazevi nekad služe kao okidač većim šaranima i poziv na masovno hranjenje prije zimskog sna, s amurima to i nije baš slučaj. Kao što ste već mogli pročitati, razlog tome je visoka temperatura vode koja je potrebna da bi amurova probava mogla raditi besprijekorno. Ukoliko temperatura drastično padne, amuri će se polako početi spremati za zimski počinak. Stoga, ako se spremate za jedan ozbiljniji odlazak u lov amura, mjesec listopad vam je možda zadnja šansa da to i uradite. Pa bistro vam bilo!

OVO SIGURNO NISTE ZNALI

Gusta vodena vegetacija problem je koji muči mnoge vode. Ona uzrokuje redukciju čistih ribičkih pozicija te onemogućuje slobodno kretanje riba. Da bi se tome problemu stalo na kraj postoji nekoliko načina da se vodena vegetacija ukloni. Načini poput mehaničkog i kemijskog uklanjanja su poznati mnogim uzgajivačima riba pa i ribolovnim udrugama. No upotreba sterilnih amura tehnika je koja se uz kontrolirane uvjete može koristiti apsolutno u svakom jezeru ili ribnjaku. Istraživanje biologa iz američke savezne države Georgije krajem prošlog stoljeća dokazalo je da se pomoću sterilnih amura vodena vegetacija da održavati u optimalnom rasponu u odnosu na površinu vode. S obzirom da se kod nas amur u stajaćoj vodi ionako ne mrijesti, mnoga ribolovna društva pribjegla su toj metodi. Mali problem je nastao kada su amuri narasli i počeli jesti svu poželjnu vodenu vegetaciju te na taj način ugrozili staništa mnogih drugih ribljih vrsta poput grabežljivaca ili bijele ribe. U Georgiji su tom problemu pristupili krajnje znanstveno te su proučili koju vrstu vodene vegetacije amur najradije jede, a koju najmanje te na taj način izradili tablicu pomoću koje su izračunavali koliki je broj amura potreban i u kojoj kilaži u odnosu na vrstu vodene vegetacije i površine jezera da bi se dobio željeni učinak otklanjanja iste. Oni nisu kao mi zaštitili amure ulovi i pusti pokretom već ih isključivo koristili kao neku vrstu čistača jezera. Amerikanci su svoje vode poribljavali amurom u nadi da će im riješiti probleme s vegetacijom no bojali su se da se on ne prilagodi uvjetima te da se ne počne prirodno mrijestiti. Nakon nekog vremena počeli su umjetnim putem mrijestiti amure dobivajući neplodne amure na način da su oplođena jajašca amura tretirali toplinom, hladnoćom i pritiskom te su na taj način jajašca stvarala povišen broj kromosoma. Normalan broj kromosoma kod amura je 48 (2N), no tako tretirana jajašca proizvodila su 72 (3N) kromosoma. Taj povišeni broj kromosoma uzrokovao je neplodnost kod amura i problem je za vlasnike jezera i ribnjaka bio riješen. Kada je amur dostigao određenu težinu, uprava jezera jednostavno ga je ulovila i otklonila iz jezera nastanivši novu populaciju manjih amura. Čak i danas u toj saveznoj državi postoje određena ribnjačarstva koja se bave proizvodnjom isključivo neplodnih (3N- triploidnih) amura te su pod nadležnosti državne uprave. Zakon je vrlo jasan, ta ribnjačarstva smiju prodavati samo neplodne amure, a svaka prodaja plodnih (2N- diploidnih) amura kažnjava se oduzimanjem licence za proizvodnju i prodaju neplodnih amura.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana