Driftingom na tunu

Iako su tune ribe koje glase za predatore koji su uvijek gladni i mahnito napadaju sve što se miče, osobno sam se uvjerio da ova riba zna biti itekako prepredena i ne pada lako na naše trikove. Evo dva slučaja kojih ću se sjećati do kraja života. U prvom slučaju sam postupio nagonski, i možda malo rizično, ali znate onaj osjećaj koji vas obuzme i tada i ne razmišljate baš previše razborito. Jedno smo jutro krenuli na more, stali smo na jednu plivaricu da si uzmemo srdele za brum i mamac. Naravno da smo pitali ribare da li se je pokazala koja tuna, no pod tim brodom se nisu vidjele. Već kad smo mislili otići dalje i pokušati driftati, primijetili smo još jednu plivaricu koja je očito imala neke probleme sa mrežom. I tako je i bilo mreža im se preokrenula, što je ozbiljan problem, a i većina ribe pobjegne iz mreže. No pravi spetakl je bio oko mreže, jer su tune, cijelo jato njih, žderale srdelu koja je bježala iz mreže. No koliko god se trudili naše mamce, to jest srdele na udicama nisu doživljavale, a žive mamce nismo imali. Tada sam pronašao lijepu skušu među srdelama i montirao je tako da joj udica, odnosno vrh udice viri iz trbuha. Na taj način skuša je bila balansirana i tonula je lagano lelujajući bokovima poput dobro balansiranog jerka. Tune su pokazale interes ali i dalje se nisu dale prevariti jer mamac nije živ. Krenuo sam na ruke izvlačiti skušu iz mora i cijelo je jato tuna krenulo za njom, a skuša je i pri povlačenju plivala poput jerka tako da je nakon par metara jedna odlučno progutala skušu. I tu je mene opalio adrenalin i jedino što mi je bilo logično učiniti je da kontriram onako iz ruke. I sada se naježim kada se sjetim te scene.

Drugi slučaj je još nevjerojatniji i dan danas žalim što nisam imao kameru da sve to snimim. Frend i ja smo izišli na ribolov jedno jutro, nakon što smo ulovili žive šarune za mamac krenuli smo driftati. I tako lagano brumajući odjednom smo na sve strane oko nas gledali tune kako na površini love sitnu ribu, bile su to male ribe oko 30 kilograma ali bilo ih je puno more na sve strane. Bio je to zbilja jedan nevjerojatan prizor. Nakon sat vremena te predstave bili smo lagano frustrirani zbog toga što niti jedna nije napala naše mamce, i tad se pojavila ona. Vidio sam ogroman odbljesak u vodi i rekao prijatelju da se umiri jer imamo veliku ribu pod barkom. Nakon minute pojavila se na samo dva metra od barke u punoj svojoj veličini. Taj prizor nikog ne bi ostavio ravnodušnim. Malo smo se pribrali i dalje bacali polovice srdele u more, a ova ogromna tuna je sve marljivo skupljala. Ja sam privukao jedan štap, u uvjerenju da će odmah zgrabiti živog šaruna. No, upravo naprotiv, nije niti doživjela šaruna, što ne mogu reći za šaruna, jer se toliko uzbudio, i drhtao (jadna riba tko zna što mu je sve prolazilo glavom). Tada sam skinuo šaruna i montirao srdelu, no koliko god se trudio i koristio razne trikove nije se dala prevariti, kao da je vidjela predvez, koji je naravno bio fluorokarbonski. Cijela ta agonija trajala je 20-ak minuta i već sam lagano uviđao da gubim bitku, da je neću prevariti, a tu mi je na dva metra udaljenosti. Tada probam hraniti sa cijelim srdelama i ona i dalje sve kupi no tada primijetim da neke srdele plutaju, a ona ih lagano skuplja sa površine. Tada mi sine ideja, ako predvez nije u vodi ne može ga niti vidjeti. Uzmem čaklju, mi to zovemo mezzomarinaio, ona plastična kukica za prihvat konopa, te pomoću njega odignem predvez tako da mi je samo srdela na udici bila na površini, i sljedeće sekunde se pojavljuje tuna i kupi srdelu bez straha. Kako mi je žao da to nemam snimljeno.

Drifting na engleskom jeziku ima više značenja no ovdje se misli na laganu plovidbu. Što se same tehnike tiče driftati možemo iz usidrenog plovila ili neusidrenog što je mnogo češći slučaj na našem djelu Jadrana. Sidriti se ili ne ovisi o jačini morske struje i vjetra, isto tako koji mamac mislimo upotrebljavati i slično. Moram priznati da ova tehnika gledajući ovako sa strane izgleda jednostavno, no ona to nikako nije. Zbilja se treba dobro potruditi da bi driftali kako treba, pri tome mislim i na pravilno raspoređene štapove, mamce, brumanje, ma zbilja se radi o mnogo kompleksnijoj tehnici nego što izgleda. Možda će čudno zvučati ali ribolovac koji vodi borbu sa tunom, jednom kada ona zagrize, je skoro pa najmanje zaslužan za ulov. Prije nego tuna zagrize, to jest da bi tuna došla do naših mamaca mora se veoma dobro brumati, stoga je čovjek, Ameri bi rekli chumingman, koji baca brum ključna karika, dok je kasnije tokom borbe sa ribom, kapetan na komandama plovila jednako važan kao i ribolovac koji vodi borbu. Ukratko lov na tunu iziskuje timski rad, i samo dobra uigrana ekipa može doći na kraj sa najvećim tunama.

Ovako lovimo u danima kada je vjetar izrazito jak, jer upravo vjetar nosi naše plovilo dok morska struja ima mali utjecaj, isključivo kada nema nikakvog vjetra. Ono što je bitno prije samog početka ribolova, to jest prije dolaska na mjesto ribolova je brumanje koje započnemo na udaljenosti od jedne nautičke milje od mjesta. Ovdje moramo pripaziti na smjer morske struje, naime moramo se kretati kontra struje i brumati do mjesta. kada dođemo na mjesto ne smijemo stati sa brumanjem, dok kolega baca sidro u more. Kod sidrenja moramo pripaziti na dubinu, te nakon što sidro dotakne dno moramo pustiti barem pola dubine mjesta na kojem lovimo, slobodnog konopca u more. Znači ako je dubina 50 metara moramo pustiti barem 75 metara konopca u more. Zatim vežemo jednu plutaču, može to biti i kanister od barem 10 litara zapremnine (naravno prazan), zatim pustimo još 20 metara konopca te privežemo konopac za bitvu plovila. Preporučljivo je na konopcu zavezati omču koju ćemo lako skinuti sa bitve, jer kada dođe do griza bitno je otkvačiti sidro i odmaknuti se od njega da bi izbjegli, to jest onemogućili ribi da omota naš najlon oko konopca sidra te tako prekine naš najlon i pobjegne. No nemojte zaboraviti dok sve to činimo, ne smijemo prestati brumati. Nakon što smo se usidrili možemo montirati mamce, u ovoj se metodi koriste uglavnom mrtvi mamci, najčešće srdela, i spustiti u more, to jest rasporediti štapove i sisteme.

PERAJA

Moramo imati na umu da se ovaj ribolov odvija na otvorenom moru, te da je susret sa morskim psima moguć, pogotovo iz razloga što mi konstatno brumamo, a kako tune osjete taj miris tako i morski psi osjete miris srdele. Najčešće ćemo vidjeti modrulja ili morskog psa sabljaša i poznatijeg kao morski pas lisica, no poznato je da u Jadranu žive ili dolaze još i tupan, atlanska psina, mako pa i velika bijela psina. Sve su ove vrste potencijalno opasne po čovjeka, i sve su zaštićene zakonom. Broj morskih pasa se povećava iz godine u godinu jer sve više ima tunogojilišta, a i populacije divljih tuna. Stoga treba biti malo oprezan, da se ne bi doveli u neugodnu situaciju. Mi smo doživjeli jedan bliski susret koji nam je sada jako smiješan ali, moglo je zbilja ružnije završiti. Bili smo na ribolovu nakon neprospavane noći i nakon nekoliko sati bonace i nikakvog događanja, svi smo zaspali jedan frend na pramcu barke ja na klupi kod konzole, a treći član posade je bio na zadnjoj klupi i zadužen za brumanje, no i on je zaspao. U jednom trenutku sam se probudio i imao što vidjeti. Prijatelj zadužen za brum je zaspao sa rukom u moru, a u ruci je držao par srdela dok se je oko ruke vrtio modrulj dug oko dva metra. Brzo sam ga probudio, na što je ovaj problijedio kad vidio što se dešava. Tko zna koliko bi trebalo modrulju da se ohrabri i zagrize srdelu, odnosno ruku. Kao što sam rekao danas se tome smijemo ali tada nam nije bilo svejedno.

Montaža žive ribe

Kako smo rekli brumanje mora biti konstantno, i svaki ribolovac ima svoj način brumanja. Nekako se najbolje pokazao ovaj način, srdelu koju sameljemo stavimo u vreću od krumpira te vežemo pokraj plovila. Na taj se način otpuštaju komadići srdele i mirisni trag koji se širi morem. Uz to moramo rezati srdelu na komadiće i polovice. Prvo srdelu izrežemo na 4-5 komadića i bacimo u more. Čim se komadi izgube iz vida bacamo dvije polovice u more i tako konstantno ponavljamo radnju. Brum mora biti konstantan tako da tuna ne izgubi trag i stigne do naših mamaca. Ovisno brzini kretanja ili jačini morske struje trebati će nam veća ili manja količina srdele, a to ovisi i o vremenu kojeg mislimo provesti na moru. Za kraće ribolove treba će nam dvije do tri kašete srdele, a za cjelodnevne izlete i mnogo više.