Eunice gigantea

PR / Broj 42 / Rujan/ 2011.

Rupe i ulaz u rupu su uvijek obložene sa manje ili više sluzi sive boje, no ima više signala koji vam pokazuju gdje se nalazi crv…

Piše: Duško Tošić

• 

Veliki crv je mnogočetinaš, kolutićave građe iz porodice Eunicide ( Eunice gigantea). Porodica Eunicide ima oko 360 predstavnika u svim svjetskim morima. On je najveći crv u svojoj porodici. Spada u žive fosile koji se nisu puno mijenjali milionima godina pa su tako fosilizirani ostaci sličnih crva nađeni u slojevima starim 350 milijuna godina što govori o njegovoj prilagodljivosti. Kod crva na stražnjem dijelu tijela nastaju spolni dijelovi koji se u doba mrijesta odvajaju i skupljaju u rojeve. Na nekim pacifičkim otocima se ti rojevi sakupljaju i predstavljaju pravu poslasticu za lokalno stanovništvo.

Kod nas se smatra da se mriještenje odvija od kraja sedmog do početka devetog mjeseca, a pretpostavlja se da crv postiže spolnu zrelost u četvrtoj godini života
Veliki crv može doseći dužinu i do šest metara međutim takve primjerke danas je teško pronaći zbog velikog izlova. Najčešći primjerci su dužine metar do dva, s tim da je dužinu prilično teško procijeniti pošto se crv prilikom izvlačenja istegne skoro na dvostruku dužinu od one koju ima kad ga stavite u posudu za čuvanje. Uglavnom veće primjerke treba tražiti na većim dubinama (na dubinama pet i više metara).
Tijelo mu je građeno od puno segmenata (kolutića). Na svakom kolutiću vidljive su trepetljike koje su ustvari vanjske škrge koje opskrbljuju crva sa kisikom. Glava na sebi ima pet ticala preko kojih crv osjeća vibracije te ujedno služe i kao osjet mirisa. Čeljust crva je izrazito jaka pa sa njom može nanijeti ozbiljne povrede ribolovcu, a inače mu služi za lov te za uređenje ulaza u rupu. Sa njom može vući i kamenje i do kilograma težine što dovoljno govori o njegovoj snazi. Otprilike dvije petine prednjeg dijela tijela čini jaki mišićni dio, a ostatak je probavni trakt i na kraju su spolni organi. Također na prednjem dijelu tijela se nalaze pseudopodiji (koji predstavljaju lažne nožice) pomoću kojih se kreće. Tijelo crva pokriva tanka kožica koja se prelijeva u plavo- zeleno- crvenkastoj boji što čini crva posebno atraktivnim za ribu, a dodatno treperenje škrga izluđuje i najsitiju ribu. Crv nema oči, ali koža crva je osjetljiva na svijetlo i sjenu pa ćete često imati priliku vidjeti kako crv munjevito bježi u rupu kad ga pokrije sjena ronioca. Zato se uvijek probajte približiti trapuli tako da je sjena ne prekrije.
On nije samo strvinar koji će pokupiti uginule ribice i račiće, već je i dobar lovac koji pod okriljem noći vreba iz rupe neoprezne ribice. Osim sa ribama, rakovima i školjkama hrani se također i ježevima te pojedinim vrstama trava i algi.

Prvo vađenje

Tajnu o lovu crva je u Split donio talijanski zarobljenik koji je bio na prinudnom radu u Splitskom škveru. Tajna nakon nekog vremena više nije bila tajna pa se tako danas u svakom mjestu na obali može kupiti crv na pijaci ili kod ljudi koji se bave lovom crva za prodaju. U početku se lovilo prvenstveno iz čamca. Za takav lov je bilo potrebno da je bonaca i zastakljeno okno kroz koje se moglo pretraživati morsko dno.
Drugi način je bio sličan, isto se koristilo zastakljeno okno, ali su se pretraživali plićaci hodajući u visokim čizmama. Pojavom maski za ronjenje lov crva postaje lakši.

• 

Tereni za lov crva

Nalazimo ga gotovo na cijelom Jadranu (južno od Pelješca ga kažu nema). Izvaditi crva za svoje potrebe ne bi trebao biti problem nikome tko može zaroniti na tri – četiri metra dubine. Idealno bi bilo da vam netko da smjernice tj. da vam direktno u moru pokaže kako tražiti i vaditi crva. Ako ne možete naći nekog takvog možete pokušati i sami. Malo duže će trajati, ali upornost će se isplatiti. Ja sam naučio sam učeći na vlastitim greškama. Puno crva mi je u početku puklo, ali sa vremenom i upornošću, naučio sam nalaziti crve na gotovo svim vrstama terena.
Kad govorimo o terenima gdje obitava crv, možemo reći da ga ima posvuda, osim na čistim pješčanim terenima. Neka područja obiluju sa velikim brojem jedinki pa gotovo na svakom kvadratnom metru možemo naći crva (takva mjesta su rijetka ali ih ima) do terena gdje se nalazi samo po koji primjerak zato što su ili izlovljeni ili mu teren manje odgovara.
Po meni su idealni tereni gdje se miješa kamenito tlo sa područjima pijeska i trave.
Crv ne živi u kamenu, a ako mu i jeste otvor rupe u kamenu, možete biti sigurni da se ispod kamena nalazi pijesak u kojem živi. Ponekad ispod gornjeg sloja malo grubljeg pijeska se nađe mulj i crvi iz takvog staništa su mekši i tamnije boje i netko kaže “lošije” kvalitete (međutim takve crve obožavaju fratri).
Odlična mjesta za traženje crva su područja sa dugačkim trakama pijeska između stijena, koje leže paralelno sa obalom.
Također dobra mjesta za lov su područja na kojima raste trava, nalik na mladu posidoniju. Ona nam signalizira da tu ima dubljeg pijeska i to je također signal da tu trebamo tražiti crva.
Ponekad ga se može naći i na pijesku malo dalje od kamenitih terena (20-ak metara). Tu ga je prilično lako uočiti jer skuplja hrpice kamenčića, školjaka i trave na otvor rupe. Na takvim mjestima sam nalazio najveće crve (tri do tri i pol metra).

• 

Pronalaženje rupa

Rupe i ulaz u rupu su uvijek obložene sa manje ili više sluzi sive boje. No ima više signala koji vam pokazuju gdje se nalazi crv. Prvi i osnovni signal koje početnik treba tražiti je izmet od crva. To su crne ili smeđe crne bobice na hrpi, veličine od zrna riže do zrna graška. Može ih biti puno i do pedesetak komada, a ponekad samo dvije do tri. To ovisi o tome da li su kurenat i valovi raznijeli izmet i koliko je crv aktivan. Na plićim dijelovima ih najčešće ima manje dok se u dubljim dijelovima izmet duže zadržava zbog manjeg utjecaja strujanja mora i valova. Inače treba znati da crv izbacuje rep na isti otvor gdje izlazi i sa glavom vani.
Svi ostali znakovi za prepoznavanje rupe se nauče vremenom jer ćete postepeno učiti kako crv kamuflira rupe. Npr. pronaći ćete izmet i pretraživanjem terena u blizini izmeta (u krugu 20-ak centimetara) pronaći ćete rupu koja se nalazi ispod hrpice kamenja koje je navukao na rupu. Slijedeći put ćete vidjeti da je crv na neki drugi način zatvorio rupu i tako postepeno učite.

• 

Od ostalih znakova koji ukazuju na prisutnost crva valja spomenuti:

• Hrpice od dva, tri kamena sa ponekom školjkom koje su postavljene tako da baš ne izgledaju prirodno. Neprirodno je to da npr. polovica školjke stoji okomito na tom kamenju, a to je zbog toga što ju je crv zalijepio na otvor rupe ili na kamen sa sluzi.
• Trava koja se ne miče uslijed gibanja mora jer ju je crv povukao u rupu ili je na nju navukao kamen
• Ponekad nalazimo ispuhe pijeska ispod kamena koji je obično malo tamniji od okolnog pijeska
• Također se može naći cijev (oko tri centimetra u promjeru) formirana od trave i sluzi dužine deset do dvadeset centimetara. Formiranje ovakvih cijevi je karakteristično za osmi mjesec i čitavu jesen.

Tereni ispred svježe napravljenih nasipa su loši jer se nasuta zemlja pretvori u takav mulj da su crvi ako ih i nađete loše kvalitete.

• 

Postavljanje trapula i pripremanje mamca

• 

Kad otkrijemo crva pažljivo tražimo ulaz u rupu da slučajno sa svojom aktivnošću ne ubacimo kamenčiće ili pijesak u rupu. Crv će i tada izaći ako je gladan, ali vrijeme čekanja za izlazak crva se znatno produžuje. Kamenčić ili školjka koja pokriva rupu je uhvaćena sa sluzi pa ćete osjetiti blagi otpor dižući takav kamen, školjku ili nešto treće što je crv navukao na otvor. Kad oslobodimo otvor najbolje je odmah staviti pripremljenu trapulu. Ako se mičete dalje od rupe najbolje ju je obilježiti jer ponekad je teško opet nađete.
Ja je najčešće obilježim sa školjkom, a odlična stvar su bijele štipaljke za robu. Zakačite dvije tri za ronilačko odijelo i uvijek su vam na dohvat ruke. Trapula ima raznih modela. Ja koristim trapule kojima je prednji dio odrezan pod kutom od 45° stupnjeva i sa njima najbolje pokrivam ulaz.
Trapula je stvar izbora, ali kod svih je bitno što pažljivije postavljanje bez guranja pijeska i kamenčića u rupu. Neki lovci na crva nose sa sobom pripremljen brum da potaknu crva da izađe. Ja prije postavljanja trapule samo malo zgnječim mamac u trapuli da pusti miris i to je uglavnom dovoljno.
Kad postavite trapulu, maknite se malo dalje, da vibracijama ne bi smetali crvu da izađe. Ponekad crv uđe u trapulu u roku desetak sekundi što je rjeđi slučaj. Ja obično držim trapulu petnaestak minuta na rupi. Ako se do tada ne javi tražim drugu rupu, iako zna izaći i nakon više sati.
Najčešće mamce koje koristim za crva su usoljena srdela i inćun. To je zato što ih imam uvijek na raspolaganju jer ih godišnje solim i 30-ak kg (za prijatelje). Međutim jednako dobar mamac su i usoljena bugva, šarun, skuša …
Dobro je da su usoljeni jer taj miris je puno bolji od neke druge smrdljive ješke kod koje ga danima ne možete isprati sa ruku.
Mamac pripremam tako da u dvostruku gazu stavim komadić usoljene ribe i napravim kuglicu oko jedan centimetar u promjeru (može biti i veća ili manja samo da ne zapinje i ne smeta radu trapule), vežem sa najlonom 0,30 mm i ostavim „brkove“ od desetak centimetara za vezanje na trapulu. Možete ih pripremiti i više pa ih čuvati u nekoj plastičnoj posudi koju možete poklopiti. Tako pripremljene mamce držim u salamuri da se ne bi osušili.

• 

• 

• 

• 

Vađenje crva

Po položaju trapule koja je pomaknuta ili uvučena malo u pijesak te po položaju prednjih ili stražnjih vratašca možemo zaključiti da se crv uhvatio. Tada krećemo u izvlačenje crva.
Za vađenje crva koristim plastičnu bocu od litre sa širokim grlom u koju odmah i spremam uhvaćenog crva. Količina zraka koji ostavim u boci ovisi o dubini na kojoj se crv nalazi. Veća dubina, više zraka i obratno, manja dubina, manje zraka. Ako je crv na četiri – pet metara dubine, stavljam otprilike šest decilitara zraka, a ako je na dva metra, dovoljno je i četiri decilitra zraka. Također količina zraka ovisi i o procijenjenoj veličini crva. Veći crv, više zraka.
Pri stavljanju boce za izvlačenje, zna se desiti da crv izađe odmah, a tada morate brzo reagirati i pridržati bocu ili okretanjem boce prema površini dodati još malo vode u bocu. Procjena količine zraka ovisi o vašem iskustvu. U početku mog „crvolova“ svaki treći crv bi mi puknuo, a danas je to rijedak slučaj.
Kad crv izađe sa prvom trećinom tijela vani, smanjite količinu zraka na pola jer postoji opasnost od pucanja mekšeg stražnjeg dijela. Ako se crv i dalje ne da vani, možete ga stisnuti između dva prsta i lagano ga pokušati vući. Obično popušta po par centimetara.
Količinu pritiska i sile vučenja također ćete steći sa vremenom. Neminovno je da vam pokoji crv i pukne. Drugi dio puknutog crva moguće je izvući ako brzo zaronite i uhvatite puknuti dio među prste, prije nego se vrati u rupu.
Da vam bude lakše i da vam crv ne bi klizio kroz prste, pri samoj rupi probajte zahvatiti malo pijeska sa prstima kojim izvlačite crva. Kad crv izađe više od pola odnosno dvije trećine crva bude vani u boci, treba ostaviti oko dva decilitra zraka, tek toliko da drži trapulu i crva. Crv se više ne može vratiti u rupu zato što je izmoren, a također stražnji dio nije toliko mišićav da bi povukao ostatak tijela. Izvučenog crva što prije spremamo u bocu. Najjednostavnije je to obaviti ispod vode na taj način da mu oslobodimo glavu iz trapule, ispraznimo bocu i sa grlom prema dolje je opet gurnemo pod vodu. Uguramo glavu crva u bocu i grlo boce okrenemo prema površini. Struja vode koja ulazi u bocu sa sobom će uvući ostatak crva. Bocu zatvorimo i možemo vaditi slijedećeg ili ulovljenog „vodimo“ na ribolov.

• 

• 

• 

• 

Jedan od brzih načina vađenja crv je slijedeći. Kad crv izađe 15- 20 cm uhvatimo ga u šaku i savijemo ga pod pravim kutom te ga natežemo dok ne osjetimo „krc“. Crvu tako „strgamo“ krvnu žilu i vjerojatno nekakav živac. Tako „slomljen“ crv odmah ide vani ali mu je i skraćen životni vijek, pa ga odmah treba iskoristiti za ribolov. Ovo možemo raditi samo na prvih dvadesetak centimetara crva. Ako je crv izašao više od dvadeset centimetara riskiramo da pukne ako ga izvlačimo na ovaj način.
Prilikom vađenja crva treba ga braniti od sitnih riba koje ga napadaju. Ponekad ako je crv dublje i teško je učestalo ići gore-dolje, možemo skrenuti pažnju ribama sa crva na taj način da nekoliko metara dalje razbijemo kojeg ježa ili školjku. Ribe će doći na gozbu, a mi u miru vadimo crva.

Trapule

Postoje razni modeli trapula. Neki modeli su konstruirani tako da ne ranjavaju crva već ga samo prikliješte i takvi crvi mogu živjeti puno duže, pa i po nekoliko mjeseci uz redovno mijenjanje vode i čišćenje izmeta. Drugi pak modeli ranjavaju crva tako da ga probodu male osti. I ti crvi mogu dugo živjeti pod uvjetom da im nije oštećena krvna žila koja prolazi sredinom tijela. I za takve crve se treba brinuti na isti način kao i za prethodne. Loviti smijete samo sa dvije trapule, jer tako kaže zakon, a najbolje je crva loviti onaj dan kad idete u ribolov ili dan ranije. Obično svaki lovac na crva ima svoj model trapule koji preferira. Trapule možete kupiti, ali uz malo truda i sami napraviti. Nekako je veći gušt loviti crva sa vlastitom rukotvorinom. Za one koji nemaju priliku ili alat za napraviti trapulu, rješenje je u kupnji. Cijena im se kreće od 100 – 200 kn po komadu.

• 

• 

• 

• 

Čuvanje i konzerviranje crva

Crve treba čuvati u hladnom prostoru (podrum, špajze i sl.) u plitkim, širokim posudama sa toliko vode da su im leđa tek pokrivena, u stvari leđa crva moraju dodirivati površinu vode jer crv brzo potroši kisik iz vode pa onda diše atmosferski zrak preko vlažne kože. Dobro je da su pokriveni i da ih se što manje uznemirava. Već je šokiran time što se ne nalazi u svom prirodnom okruženju, a također je najčešće i ranjen trapulom. Kad mu mijenjate vodu dobro bi bilo da vodu postepeno mijenjate da ga dodatno ne bi šokirala i razlika u temperaturi vode.
Ako crva ne možete sačuvati do ribolova ili ako vidite da će uskoro uginuti treba ga konzervirati soljenjem.
Najbolje ga je usoliti dok je još živ, jer tako zadrži većinu potrebnih svojstava koja su atraktivna za ribu.
Treba ga soliti krupnom morskom solju na novinskom papiru ili nekom drugom koji dobro upija vlagu. Zatim ga spremimo u frižider (nikako u zamrzivač). Nakon tri do četiri sata izvadimo ga vani, očistimo ga provlačenjem kroz prste, opet ga stavimo na upijajući papir malo posolimo i spremimo ga u frižider do ribolova.
Kvalitetno usoljen crv u dnevnom ribolovu efikasan je gotovo kao i živi.

•